Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1267/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv 1. tuženog EŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužene VŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje oboje zastupa punomoćnica Mirela Paoli Badovinac, odvjetnica u Zagrebu, Zagrebačka cesta 76 B, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1039/2024-38 od 3. veljače 2025., 23. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1. tuženog EŠ i 2. tužene VŠ, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1039/2024-38 od 3. veljače 2025., u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke nalaže se tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 670,00 eura sa zateznim kamatama od 31. siječnja 2024. do isplate, dok se pod točkom II. izreke odbija zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 670,00 eura od 30. siječnja 2024. do 31. siječnja 2024., a pod točkom III. izreke nalaže tuženicima solidarno naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 39,81 eura sa zateznim kamatama od 3. veljače 2024. do isplate.

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. i III. izreke, tuženici podnose žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlažu presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda. Zahtijevaju i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 325,00 eura.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu i dopuni odgovora na žalbu osporava žalbene navode u cijelosti te predlaže žalbu tuženika odbiti.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. S obzirom na to da se tužbenim zahtjevom potražuje iznos u novcu koji ne prelazi svotu od 1.320,00 eura (ranije 10.000,00 kuna) te da se slijedom toga radi o sporu male vrijednosti iz čl. 458. st. 1. ZPP-a, valja napomenuti da se predmetna prvostupanjska presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Nije osnovan niti žalbeni razlog primjene materijalnog prava.

8. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 670,00 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, koji iznos tužitelj potražuje s osnova ugovorne kazne zbog kašnjenja u dovršetku ugovorenih građevinskih radova za razdoblje od 31. prosinca 2023. do 30. siječnja 2024.

9. Sporna je i u žalbenom stupnju postupka obveza tuženika na isplatu utuženog iznosa.

10. Iz prvostupanjskog postupka slijedi da je između stranaka nesporna činjenica da su sklopile Ugovor o kupoprodaji nekretnine 8. rujna 2016. (dalje: Ugovor), s time da je čitanjem tog Ugovora utvrđeno da je isti sklopljen između tužitelja kao kupca i tuženika kao prodavatelja nekretnine (upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška]. k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 5586/12, stambena zgrada br. 26 i dvorište Vrbnička ulica, površine 432 m2, stambena zgrada br. 26 Vrbnička ulica površine 142 m2, dvorište Vrbnička ulica površine 290 m2, ukupne površine 432 m2, prvi suvlasnički dio:

1851/10000 etažno vlasništvo E-1, u naravi stan S1 u prizemlju građevine koji se sastoji od hodnika, kuhinje, dnevnog boravka i blagovaonice, sobe 1, sobe 2, kupaonice i spremišta, podne površine 49,70 m2, kojem pripada vanjsko parkirališno mjesto oznake P1, podne površine 13,00 m2, vanjsko parkirališno mjesto P2, podne površine 13,00 m2 u dvorištu građevine i dio dvorišta podne površine 31,20 m2 u planu posebnih dijelova građevine označeno plavom bojom), da su čl. 5.1. Ugovora stranke ugovorile kupoprodajnu cijenu za naprijed opisanu nekretninu u ukupnom iznosu od 67.000,00 eura, da su člankom 5.3. utvrdile da je kupac prodavateljima temeljem Predugovora, Dodatka 1, Dodatka 2 i Dodatka 3 Predugovoru, na ime dijela kupoprodajne cijene do trenutka potpisivanja Ugovora o kupoprodaji isplatio ukupno 20.000,00 eura (od čega iznos od 6.700,00 eura na ime kapare kao odustatnine), da su člankom 5.4.1. utvrdile da će kupac sukladno pismu namjere od 23. kolovoza 2016. izdanom od strane Zagrebačke banke d.d., isplatiti iznos od 35.757,45 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Zagrebačke banke d.d. na dan plaćanja i iznos od 13.626,49 kuna, sve na račun Zagrebačke banke d.d., kojim iznosom će se u cijelosti zatvoriti Ugovor o kreditu iz članka 3.1. Ugovora o kupoprodaji, da su člankom 5.4.3. Ugovora sporazumno utvrdile da se iznos naveden u čl. 5.4.2. umanjuje za iznos zakasnine od 10,00 eura dnevno ugovorene Dodatkom 3 Predugovora, koja zakasnina teče od 1. srpnja 2016. pa do potpisa Kupoprodajnog ugovora, dok zakasnina od 70 dana kašnjenja iznosi 700,00 eura, da prema odredbi članka 5.4.4. Ugovora, taj iznos predstavlja zalog prodavatelja kao garanciju prema kupcu za ispunjenje obveze dovršenja preostalih radova do potpunog dovršenja predmetnog stana u skladu s obvezama prodavatelja o dovršetku radova prema sklopljenom Predugovoru o kupoprodaji stana, koji iznos će kupac isplatiti prodavateljima na račun otvoren kod Zagrebačke banke d.d. pod uvjetom i odmah nakon potpunog dovršenja preostalih radova, o čemu će se potpisati primopredajni zapisnik za navedene radove, da su člankom 5.5. Ugovora prodavatelji obvezali preostale radove prema opisu iz članka 5.4.5. Ugovora dovršiti u najkraćem mogućem roku, a najkasnije u roku od 30 kalendarskih dana od dana potpisa Ugovora, da su se člankom 5.6. ugovorne strane usuglasile da će buduće kašnjenje u izvršenju obveze završetka preostalih radova, počevši sa računanjem kašnjenja od isteka 30-tog kalendarskog dana od dana potpisa Ugovora pa nadalje, obračunati plaćanjem penala u iznosu od 1% od ukupne cijene stana od 67.000,00 eura za svakih 30 kalendarskih dana kašnjenja, što će se obračunati umanjenjem obveze plaćanja ostatka cijene, a ako se kašnjenje nastavi i nakon trošenja u cijelosti ostatka cijene, da se prodavatelji solidarno obvezuju plaćati kupcu jednom mjesečno obračunati iznos penala za kašnjenje prema navedenoj formuli, sve do potpunog izvršenja obveze.

11. Čitanjem primopredajnog zapisnika o stanju stana u trenutku preuzimanja od 26. rujna 2016., sud prvog stupnja utvrđuje da su isti potpisali tuženici, kao prodavatelji, i tužitelj, kao kupac, kojim zapisnikom su stranke suglasno člankom 2.1. utvrdile da radovi u predmetnom stanu uopće nisu započeli, niti su završeni te da prema istima ostaju na snazi sve obveze i Kupca i Prodavatelja navedene u Ugovoru, dok su člankom 2.2. Zapisnika stranke suglasne da stan još nije opremljen priključcima niti brojilima za struju, vodu i plin što ostaje obveza Prodavatelja, ovdje 1. i 2. tuženika.

12. Konačno, uvidom u Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 23. studenoga 2016., sud prvog stupnja utvrđuje da je isti sklopljen između 1. i. 2. tuženika, kao prodavatelja, i GŠ, a da tužitelj nije ugovorna strana tog ugovora, s time da iz izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da je tužitelj upisan kao vlasnik predmetne nekretnine.

13. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja, rukovodeći se odredbama čl. 350. st. 1., čl. 351., čl. 353., čl. 354. te čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 38/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), otklanjajući prigovor promašene pasivne legitimacije, sud prvog stupnja djelomično usvaja postavljeni tužbeni zahtjev, uz obrazloženje da su se tuženici obvezali dovršiti radove taksativno navedene u članku 5.4.5. Ugovora o kupoprodaji i to u roku od trideset dana od dana potpisa tog Ugovora (čl. 5.5.) te da su se u slučaju zakašnjenja obvezali solidarno isplatiti tužitelju penale u iznosu od 1% od ukupne cijene stana (67.000,00 eura), za svakih trideset kalendarskih dana kašnjenja, sve do potpunog izvršenja obveze, pa imajući u vidu i to da tuženici nisu tvrdili, niti dokazivali da su radovi izvedeni, nalaže tuženicima da tužitelju solidarno isplate utuženi iznos (koji se odnosi na razdoblje kažnjenja od 31. prosinca 2023. do 31. siječnja 2024., dakle razdoblje od mjesec dana), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od 30. siječnja 2024. (kao dana kada je obveza tuženika dospjela sukladno članku 5.6. Ugovora o kupoprodaji) i odlučuje kao pod točkom I. izreke pobijane presude.

14. Žalbenim navodima se tuženici pozivaju na povrijeđeno načelo razmjernosti, uz tvrdnju da tužitelj protiv njih vodi više postupaka radi isplate ugovorne kazne, ali da se svaki od njih odnosi na drugo razdoblje, s time da svi utuženi iznosi zbrojeno prelaze iznos kupoprodajne cijene, pri čemu da se između istih stranaka po tužbi tužitelja vodi i postupak kojim se zahtijeva izvođenje radova, čime je, po shvaćanju tuženika, nekretninu koju nije u cijelosti isplatio, „tužitelj dobio besplatno, jer su penali pokrili kupoprodajnu cijenu“, tako da su penali premašili vrijednost nekretnine. Pored navedenog, žalbenim navodima tuženici osporavaju visinu penala te ustraju na prigovoru promašene pasivne legitimacije, uz tvrdnju o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, s obzirom na činjenicu da je radove na nekretnini izvela treća osoba (GŠ), koje radove je tužitelj demolirao i time doveo predmetnu nekretninu u još gore stanje.

15. Istaknutim žalbenim navodima tuženika, po ocjeni ovoga suda, nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

16. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je ocijenio djelomično osnovanim postavljeni tužbeni zahtjev, odnosno odlučio kao pod točkom I. izreke pobijane presude.

17. Pri tome valja dodati da ovaj sud nije razmatrao žalbene navode tuženika koji sadržajno upućuju na to da je u predmetnom postupku činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, pa u tom kontekstu niti žalbeni prigovor kojima tuženici upiru na to da sud prvog stupnja nije utvrdio da je izvedene radove na nekretnini tužitelj demolirao i time predmetnu nekretninu doveo u još gore stanje te da tužitelj tuženicima nije do kraja isplatio kupoprodajnu cijenu.

18. Po stavu ovoga suda, sud prvog stupnja je u provedenom postupku temeljem izvedenih dokaza pravilno utvrdio da su tuženici, kao prodavatelji, predmetnim Ugovorom sklopljenim s tužiteljem, kao kupcem (o kupnji nekretnine, u naravi nedovršenog stana), u slučaju zakašnjenja u dovršetku preostalih radova, preuzeli obvezu tužitelju isplatiti penale u iznosu od 1% od ukupne cijene stana (67.000,00 eura), i to za svakih trideset kalendarskih dana kašnjenja, sve do potpunog izvršenja obveze, koji sadržaj sklopljenog Ugovora tuženici nisu osporavali niti tijekom prvostupanjskog postupka, ali isto tako niti sada u žalbi, kao što nisu osporavali niti to da radovi koje su se po istom Ugovoru obvezali dovršiti, nisu izvedeni.

19. Stoga, pravilno sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima tuženika, otklanja istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, imajući u vidu da su predmetnim Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 8. rujna 2016. koji su sklopili tužitelj, kao kupac, i tuženici, kao prodavatelji, upravo tuženici spram tužitelja preuzeli obvezu izvođenja preostalih građevinskih radova, kao i obvezu isplate ugovorne kazne (penala) u slučaju kašnjenja, tako da obvezno pravni odnosi između tuženika i treće osobe (GŠ), u datim činjeničnim i pravnim okolnostima, nisu pravno relevantni za predmet ovog spora, niti za tuženike može predstavljati razlog za oslobođenje od obveze na plaćanje ugovorne kazne tužitelju, na što su se neupitno obvezali sklopljenim Ugovorom s tužiteljem.

20. U skladu s naprijed navedenim utvrđenjima, u konkretnoj činjeničnoj i materijalno- pravnoj situaciji, žalbeni navodi kojima se tuženici pozivaju na povrijeđeno načelo razmjernosti, uz tvrdnju da tužitelj protiv njih vodi više postupaka radi isplate ugovorne kazne, da se svaki od njih odnosi na drugo razdoblje, a da svi utuženi iznosi zbrojeno prelaze iznos kupoprodajne cijene, bez utjecaja su na pravilnost i zakonitost pobijane presude, imajući u vidu da, s obzirom na ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 67.000,00 eura, ugovorna kazna od 1% (670,00 eura), nije previsoka, a visinu ugovorne kazne su stranke suglasno ugovorile, pri čemu činjenica da tužitelj protiv tuženika vodi više postupaka radi isplate ugovorne kazne za druga razdoblja te da svi utuženi iznosi zbrojeno prelaze iznos kupoprodajne cijene, nije odlučna za odluku u ovom konkretnom predmetu, niti, stoga, može utjecati na drugačiju ocjenu suda u odnosu na ugovorenu visinu kazne kojoj tuženici, i u ovom žalbenom stupnju postupka, paušalno prigovaraju, kao što su to činili i tijekom prvostupanjskog postupka, u kojem, kako to proizlazi iz sadržaja spisa, nisu ni na koji način dokazali da se radi o nerazmjerno visokoj ugovornoj kazni.

21. Slijedom obrazloženog, neosnovan je prigovor tuženika kako je dosuđivanjem ugovorne kazne povrijeđeno načelo razmjernosti te da je ugovorna kazna previsoka.

22. U odnosu na žalbeni navod tuženika kojima prigovaraju da sud nije odlučio o njihovom prijedlogu za prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred istim sudom vodio pod poslovnim brojem P-8213/2017, valja odgovoriti da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud prvog stupnja utvrdio da je navedeni postupak pravomoćno dovršen donošenjem presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-69/2024-19 od 27. studenog 2024., slijedom čega nije bilo uvjeta za prekid postupka, dok to što prijedlog za prekid izrijekom nije odbio, bez utjecaja je na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

23. U pogledu odluke o troškovima postupka pod točkom III. izreke pobijane presude, tuženici žalbenim navodima određeno ne prigovaraju odluci o troškovima postupka, pa kako u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a, drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, valjalo je potvrditi i odluku o troškovima parničnog postupka.

24. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

25. Kako žalbi tuženika nije udovoljeno, tuženicima nije dosuđen trošak nastao podnošenjem pravnog lijeka (čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a), slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke pod točkom II.

26. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 23. veljače 2026.

sutkinja:

Roberta Pandža