- 1 -              III Kr 139/2023-4

 

 

 

 

Broj: III Kr 139/2023-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika J. I. zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 5., člankom 153. stavkom 2. i člankom 153. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 1296/19. i 84/21.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Varaždinu od 15. prosinca 2022. broj K-12/2022-97 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 17. svibnja 2023. broj I Kž-84/2023-11, u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e   i   r i j e š i o  j e:

 

 

I. Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika J. I. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

II. Odbacuje se kao nedopušten zahtjev podnesen po odvjetniku M. K. iz Odvjetničkog društva K., H. i V. j.t.d. sa sjedištem u V.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Županijskog suda u Varaždinu od 15. prosinca 2022. broj K-12/2022-97, osuđenik J. I. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv spolne slobode, teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 5., člankom 153. stavkom 2. i člankom 153. stavkom 1. KZ/11. te je na temelju članka 154. stavka 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora od šest godina. Na temelju članka 54. KZ/11. osuđeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. rujna 2021. pa nadalje.

 

1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22.; dalje: ZKP/08.), oštećenica je s imovinskopravnim zahtjevom upućena na parnicu.

 

1.2 Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je da je osuđenik J. I. dužan na ime troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08. podmiriti iznos od 7.064,00 kuna /937,55[1] eura, a s naslova troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. platiti paušalnu svotu u iznosu od 3.000,00 kuna /398,17 eura, dok će o visini nagrade i nužnih izdataka opunomoćenice žrtve iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08. sud donijeti posebnu odluku.

 

1.3. Presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 17. svibnja 2023. broj I Kž-84/2023-11, prihvaćena je žalba državnog odvjetnika, preinačena je prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da je osuđenik J. I. za kazneno djelo za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, osuđen na kaznu zatvora od sedam godina, u koju mu je kaznu, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 8. rujna 2021. pa nadalje. Žalba osuđenika odbijena je kao neosnovana te je u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.

 

2. Raniji branitelj osuđenika, odvjetnik M. K., podnio je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude i to zbog „povrede kaznenog zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 1 u vezi čl. 469. st. 1. t. 4. ZKP/08, i bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 517. st. 1. toč. 3 u vezi čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.“. U zahtjevu je predloženo „da Vrhovni sud Hrvatske ukine pobijanu pravomoćnu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.“.

 

2.1. Osuđenik je, također pravovremeno, podnio zahtjev po braniteljici J. S., odvjetnici iz Z., „zbog povrede iz članka 517. u vezi s člankom 468. stavku 2. ZKP te zbog povrede iz članka 517. stavka 3. ZKP“, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske donese presudu kojom se „Usvaja … zahtjev osuđenika J. I. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude te se ukidaju presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj: Kž-84/2023-11 od 17. svibnja 2023. i presuda Županijskog suda u Varaždinu posl. br. 7 K-12/2022-97 od 15. prosinca 2023.“.

 

2.2. Zahtjev je osuđenik, i to izvan roka iz članka 518. stavka 1. ZKP/08., podnio i po branitelju Ž. P., smatrajući presudu Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske nezakonitom i neosnovanom. U tom se zahtjevu ne navodi izričito iz kojeg zakonskog razloga iz članka 517. stavka 1. ZKP/08. je podnesen, no, sadržajno proizlazi da se zahtjev podnosi zbog povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a predloženo je „da Vrhovni sud Republike Hrvatske zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude u kaznenom predmetu Posl.br. 7K-12/2022 uvaži te ukine presudu Visokog Kaznenog suda u Zagrebu na ponovno razmatranje i odlučivanje.“. Budući da su razlozi, izneseni u ovom zahtjevu, u okviru razloga navedenih u zahtjevu podnesenom po braniteljici J. S., odvjetnici iz Z., to se ovaj zahtjev ima smatrati nadopunom pravovremeno podnesenom zahtjevu te će se na taj način i razmotriti u ovoj odluci.

 

3. Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP/08.

 

4. Zahtjev osuđenika J. I. nije osnovan (onaj podnesen po odvjetnici J. S., a nadopunjen po odvjetniku Ž. P.), dok zahtjev podnesen po odvjetniku M. K. iz Odvjetničkog društva K., H. i V. j.t.d. sa sjedištem u V. nije dopušten jer je podnesen od strane neovlaštene osobe.

 

U odnosu na točku I. izreke

 

5. Osuđenik u zahtjevu podnesenom po odvjetnici J. S. smatra da je pravomoćno osuđen u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom i zakonom, jer da su pri donošenju prvostupanjske i drugostupanjske presude počinjene povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., dok su u žalbenom postupku počinjene i daljnje povrede odredaba kaznenog postupka koje su mogle utjecati na presudu.

 

5.1. U odnosu na povredu iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. u zahtjevu je istaknuto da je „…osuđeniku …povrijeđeno pravo na pravično suđenje s aspekta prava na obrazloženu sudsku odluku, budući da navedene presude ne sadrže određene i dostatne razloge za njegovu osudu.“. Pritom je ukazano i na način ispitivanja u zahtjevu navedenih sedam svjedoka od strane raspravnog suda te osuđenik smatra da, zbog određenih propusta kojim su povrijeđene odredbe članaka 289. i 426. ZKP/08., zapisnici o njihovom ispitivanju predstavljaju nezakonite dokaze. Ujedno osuđenik smatra i da je obrazloženje suda u odnosu na razlike u iskazima pojedinih svjedoka oko određenih detalja, nedostatno, da postoje proturječnosti u obrazloženju te da se prvostupanjska presuda ne može ispitati jer o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danih u postupku i samih tih iskaza. No, u biti se u odnosu na navedenu povredu vrlo iscrpno u zahtjevu raščlanjuje utvrđeno činjenično stanje, kroz detaljnu analizu, kako iskaza u tijeku postupka ispitanih svjedoka, tako i rezultata provedenih vještačenja i spisu priloženu materijalnu dokumentaciju.

 

5.2. Ovdje prije svega treba navesti da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti samo zbog izričito navedenih razloga u članku 517. stavku 1. točki 1. (točno određene povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika), točki 2. (točno određene povrede odredaba kaznenog postupka) i točki 3. ZKP/08. (povreda prava okrivljenika na obranu na raspravi ili zbog povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda mogla utjecati na presudu). Pritom se, u skladu s odredbom članka 517. stavka 2. ZKP/08., povrede iz stavka 1. točaka 2. i 3. navedenog članka ZKP/08. mogu isticati samo ako su bile istaknute u žalbi protiv prvostupanjske presude ili su počinjenje u drugostupanjskom postupku. Zahtjev se može podnijeti i iz razloga u članku 515. stavku 1. ZKP/08.

 

5.3. Budući da osuđenik u svojoj žalbi podnesenoj po dva branitelja koja su ga branila u tijeku postupka (odvjetnici K. i P.) nije isticao povredu iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. i to niti u vidu nezakonitih dokaza na kojima se temelji osuđujuća presuda niti u vidu povrede prava na pravično suđenje, to ove povrede u skladu sa spomenutom odredbom iz članka 517. stavka 2. ZKP/08. ne može isticati niti sada u povodu ovog izvanrednog pravnog lijeka. Stoga u tom dijelu zahtjeva navedena povreda uopće nije razmatrana.

 

5.4. S obzirom na to da je u okviru ove povrede osuđenik u zahtjevu isticao i bitnu postupovnu povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te sadržajno ustvari pobijao pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, treba navesti da, u skladu s odredbama članka 517. stavka 1. ZKP/08., niti te povrede nije dopušteno isticati u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka jer one u toj odredbi uopće nisu predviđene kao osnove za ovaj izvanredni pravni lijek. Slijedom toga, niti te povrede nisu razmatrane.

 

6. Drugačija je situacija sa u zahtjevu istaknutom povredom iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. počinjenom u drugostupanjskom postupku, a koja se, prema mišljenju osuđenika, očituje u njezinoj arbitrarnosti te povredama odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku koje se u zahtjevu podnesenom po odvjetnici J. S. pogrešno označavaju kao povrede iz članka 517. stavka 3. ZKP/08. (pravilno je: članak 517. stavak 1. točka 3. ZKP/08.), a opisuju kao povrede iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., dok u nadopuni zahtjeva podnesenoj po odvjetniku Ž. P. povreda uopće nije zakonski označena. No, iz sadržaja, kako zahtjeva, tako i njegove nadopune, jasno proizlazi da osuđenik smatra da mu drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene navode, što bi predstavljalo povredu članka 487. stavka 1. ZKP/08. Međutim, u navedenom osuđenik nije u pravu.

 

6.1. Prije svega treba navesti da je kod ocjene povrede prava na pravično suđenje sadržaj ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10. i 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14., dalje: Ustav), a koje je pravo sadržano i u člancima 1. i 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06., 13/03, 9/05., 2/10. i 13/17. ; dalje: Konvencija), ograničen na postupovna jamstva pravičnog suđenja. Pravo na pravično suđenje stoga obuhvaća postupovnu, a ne materijalnu pravičnost (v. rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3779/2022. od 30. studenoga 2022., odlomak 9.). U tom smislu pravo na pravičnost ne obuhvaća pravila o tome kako pojedini dokazi trebaju biti ocijenjeni (v. presudu Europskog suda za ljudska prava De Tommaso protiv Italije (Veliko vijeće) broj: 43395/09., od 23. veljače 2017.).

 

6.2. Nadalje, prema praksi navedenih sudova, povreda prava na pravično suđenje postoji samo ako presuda uopće nema razloga, ako su razlozi proizvoljni ili očito nerazumni. Treba, dakle, biti riječ o nedvojbenoj pogrešci, odnosno takvoj pogrešci koja je očita i vidljiva na prvi pogled (v. navedeno rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske). Međutim, u konkretnoj situaciji to nije ostvareno.

 

6.3. Naime, drugostupanjski sud je dao razloge za svoju odluku, oni su dostatni i razumni, a iz raščlambe proizlazi da nisu proizvoljni. Stoga su prigovori u zahtjevu osuđenika i njegovoj dopuni o povredi prava na pravično suđenje zbog arbitrarne, odnosno neobrazložene drugostupanjske presude u cijelosti neosnovani. Drugostupanjski sud se, protivno tvrdnjama u dopuni zahtjeva podnesenoj po odvjetniku P., u obrazloženju presude nije ni trebao očitovati o svakom pojedinačnom prigovoru osuđenika iz svake od podnesenih žalbi. Ovo pogotovo jer su obje žalbe podnesene iz istih žalbenih osnova i sadržajno su se preklapale pa je drugostupanjski sud, otklanjajući žalbene navode u odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odgovorio na navode iz obje žalbe, premda to nije izričito istaknuo.

 

6.4. Naime, drugostupanjski sud je u obrazloženju presude najprije otklonio u žalbama istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., koja je dijelom isprepletena i s pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem (odlomci 7., 7.1., 7.2., 7.3., 7.4., 7.5., 7.6., 7.7. i 7.8.), osvrnuo se na prigovore u odnosu na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (odlomak 7.9.), odgovorio na žalbene navode u odnosu na povredu kaznenog zakona (odlomak 9.), a u povodu podnesenih žalbi, ispitao je pobijanu presudu i po službenoj dužnosti (odlomci 7.1. i 11.), pri čemu nisu nađene niti bitne postupovne povrede ni povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika. Pritom je odgovorio na žalbene navode obrane za ovaj sud prihvatljivim, jasnim i iscrpnim razlozima, osvrćući se i na razlike u iskazima pojedinih svjedoka u odnosu na određene okolnosti, argumentirajući i zbog čega je do tih razlika došlo sasvim prihvatljivim razlozima. Također je detaljno raščlanio utvrđeno činjenično stanje, temeljeći ga na svakom pojedinačno izvedenom dokazu te dovodeći ih međusobno u vezu. Prihvaćanje od strane drugostupanjskog suda argumentacije izložene u prvostupanjskoj presudi, nije rezultiralo proizvoljnom odlukom drugostupanjskog suda, posebno ne u mjeri koja bi dovela u pitanje pravičnost postupka gledano u cjelini. Prihvaćanje sveobuhvatnih zaključaka danih u prvostupanjskoj presudi ne znači automatski da drugostupanjski sud ignorira navode žalbe, nego pokazuje da se žalbom, u stvari, ne iznosi ništa bitno i novo što bi zaključivanje prvostupanjskog suda dovelo u sumnju. Drukčija bi obveza žalbenog suda bila u situaciji da u prvostupanjskoj presudi postoje nedostaci ili nejasnoće u procesu zaključivanja ili utvrđivanja odlučnih činjenica, a o tome ovdje nije riječ.

 

6.5. Dakle, pravomoćna presuda se temelji na čitavom nizu personalnih i materijalnih dokaza čija je vjerodostojnost pravilno cijenjena i koji su dovedeni u međusobnu vezu te su slijedom toga i zaključci o dokazanosti navoda optužbe pravilno izvedeni i valjano obrazloženi. Stoga nije u pravu osuđenik kada u svom zahtjevu tvrdi da je drugostupanjski sud „…povrijedio i njegovo pravo na obrazloženu sudsku odluku iz čl. 6. st. 1. Konvencije…“, jer je drugostupanjski sud dao jasne razloge za svoju odluke i detaljne odgovore na bitne žalbene prigovore, u potpunosti zadovoljivši kriterije nužne za valjano obrazloženu odluku. Slijedom toga, u drugostupanjskoj presudi nije ostvarena povreda iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., kao niti povreda iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP/08. u vezi s člankom 487. stavkom 1. ZKP/08.

 

6.6. Osuđenikovo neslaganje s argumentima i zaključcima drugostupanjskog suda, u stvari se odnosi na njegovo neslaganje s činjeničnim utvrđenjima u pobijanoj pravomoćnoj presudi, a iz tih se razloga, kao što je to već navedeno u ovoj odluci, ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi.

 

6.7. U odnosu na istaknutu proturječnost između sadržaja zapisnika o javnoj sjednici drugostupanjskog vijeća i sadržaja presude vezano za osobu osuđenikovog branitelja koji je bio prisutan sjednici, a što predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., premda je doista pogrešna osoba navedena u drugostupanjskoj presudi, kao što je to već navedeno, zbog ove se bitne postupovne povrede zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može podnositi. Osim toga, ne radi se niti o odlučnoj činjenici koja bi mogla biti od utjecaja na pravomoćnu presudu.

 

7. Slijedom svega navedenog, u pravomoćnoj presudi nisu ostvarene povrede koje su istaknute u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude i njegovoj dopuni, zbog čega je trebalo osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP/08., odlučiti kao u točki I. izreke.

 

U odnosu na točku II. izreke

 

8. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, u skladu s člankom 518. stavkom 1. ZKP/08., mogu podnijeti samo osuđenik i branitelj. Premda je osuđenik odvjetnika M. K. posebnom punomoći ovlastio za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, dopisom kojim je kod ovog suda primljen 5. prosinca 2023., osuđenik je osobno izričito naveo da bi „… želio … ukinuti punomoć odvjetniku g. M. K., te bi … molio da se obustavi/povuče njegov zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude …“. Slijedom ovakvih navoda, a vodeći računa o odredbi članka 68. stavka 2. ZKP/08., prema kojoj, između ostaloga, prava i dužnosti branitelja prestaju kada okrivljenik opozove punomoć, proizlazi da je ovaj izvanredni pravni lijek podnijela osoba koja više nije branitelj osuđenika, odnosno podnijela ga je neovlaštena osoba. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju članka 518. stavka 3. ZKP/08., zahtjev podnesen po odvjetniku M. K. iz Odvjetničkog društva K., H. i V. j.t.d. sa sjedištem u V., odbaciti kao nedopušten, kako je i odlučeno u točki II.

 

Zagreb, 9. siječnja 2024.

 

Predsjednik vijeća

              Damir Kos, v.r.