Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3988/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vlatki Fresl Tomašević, kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza pok. TS, umirovljenice iz Zagreba, Hegedušićeva 20, rođene **.**.1900., umrle **.**.1989., odlučujući o žalbi BS i ES, oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Zvonimiru Perša, odvjetniku u Zagrebu, Tkalčićeva 12, protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj O- 6594/2017-22 od 2. siječnja 2025., ispravljene rješenjem poslovni broj O-6594/2017-30 od 9. listopada 2025., dana 23. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba BS i ES te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj O-6594/2017- 22 od 2. siječnja 2025., ispravljene rješenjem poslovni broj O-6594/2017-30 od 9. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem iza pok. TS utvrđena je njezina ostavinska imovina te je ista uručena Gradu Zagrebu (točka I izreke) te je Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu naloženo uknjižba prava vlasništva na ostavinskim nekretninama na ime Grada Zagreba(točka III izreke).
2. Prvostupanjsko rješenje pobijaju BS i AS zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP) te predlažu da sud drugog stupnja isto ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje odnosno podredno preinači isto u smislu žalbenih navoda.
3. Grad Zagreb svojim podneskom od 19. rujna 2025. protivi se izjavljenoj žalbi te predlaže da sud drugog stupnja istu kao neosnovanu odbije i potvrdi prvostupanjsko rješenje.
4. Žalba BS i ES nije osnovana.
5. U ovoj žalbenoj fazi postupka nije sporno da ostavinsku imovinu iz pok. TS predstavljaju nekretnine i to upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] kuća popisni broj 306 u [adresa] i kuća u [adresa] i dvorište površine 745 m2 i to 2. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-2) dvosoban stan u prizemlju lijevo kuće u [adresa]. kao i činjenica da ista nije ostavila oporuku.
6. Pošavši od utvrđenja da je u ostavinskom postupku iza pok. TS utvrđeno da ista nema poznatih zakonskih nasljednika, da je ostaviteljica bila u braku s T koji je umro prije nje, da je u tom braku rođena jedna kćer CS koja je umrla prije ostaviteljice a koja djece nije imala, da roditelji ostaviteljice kao i djedovi i bake nisu utvrđeni s obzirom da osobe koje su sudjelovale u ostavinskom postupku nisu imale nikakva saznanja, da je kćer ostaviteljice (pok. OS) bila u braku s ŽS koji je umro nakon nje a koji je imao dvoje djece i to BS i TSB, da su suprug i kćer (koja nije ostavila potomke) ostaviteljice umrli prije ostaviteljice, da nasljednici supruga kćeri ostaviteljice nisu njezini nasljednici u ovom postupku sud prvog stupnja, pozvavši se na odredbu čl. 8. i 20. Zakona o nasljeđivanju („Službeni list“ broj 20/1955., 12/1965. i 47/1978. u daljnjem tekstu ZN/55) ostavinsku imovinu uručio je Gradu Zagrebu.
7. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 354. stav. 2 ZPP-a a u svezi s čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 u daljnjem tekstu ZN) te na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj sud nije našao da bi donošenjem pobijanog rješenja ili postupkom koji mu je prethodio bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka ili da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno.
8. U žalbenoj fazi postupka sporno je jesu li su žalitelji, kao djeca ŽS koji je s pok. OS, kćeri ostaviteljice, bio u braku, a koja je umrla prije ostaviteljice, nasljednici iza pok. TS.
9. Utvrđenje prvostupanjskog suda da žalitelji nisu zakonski nasljednici pok. TS prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, koje utvrđenje žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.
10. Naime, za zakonsko nasljeđivanje potrebno je ostvarenje određene zakonom propisane činjenice posredstvom koje nastaje pravo neke osobe da se u konkretnom slučaju pojavi kao zakonski nasljednik. Ta činjenica proizlazi iz krvnog srodstva ili građanskog srodstva (usvojenja) ili bračne veze (bračnog odnosa). Odredbom čl. 10. st. 1. ZN/55, koji se sukladno odredbi čl. 253. st. 1. ZN ima primijeniti u ovoj pravnoj stvari, ostavinu umrlog nasljeđuju prije sviju njegova djeca i njegov bračni drug, dok prema odredbi čl. 13. st. 1. ZN/55 ostavinu umrlog koji nije ostavio potomke nasljeđuju njegovi roditelji i njegov bračni drug, a nije sporno da žalitelji nisu djeca kćeri ostaviteljice, koja je umrla prije ostaviteljice.
11. Nadalje valja reći da je odredbom čl. 11. i čl. 25. st. 1. ZN/55 propisano da se pravom predstavljanja mogu koristiti samo potomci prema svom neposrednom pretku koji je umro prije ostavitelja ili je iz drugog razloga otpao kao njegov nasljednik, što također nije ostvareno u konkretnom slučaju jer žalitelji nisu krvni srodnici kćeri ostaviteljice.
12. Ovo pravo predstavljanja primjenjuje se i na usvojenikove potomke ako pri usvojenja njihova nasljednika prava prema usvojiocu nisu bila ograničena ili sasvim isključena. To iz razloga jer se prema odredbi čl. 17. st. 1. Osnovanog zakona o usvojenju („Službeni list“ broj 30/47, 24/52, 10/65 i „Narodne novine“ broj 52/71 i 11/78) usvajanjem stvaraju između usvojioca s jedne strane i usvojenika s druge strane prava i dužnosti koje po zakonu postoje između roditelja i djece. Međutim žalitelji niti ne tvrde niti dokazuju da bi isti bili usvojenici kćeri ostaviteljice koje bi usvajanje, sukladno odredbi čl. 3. Zakona o usvojenju, da ga je bilo, bilo upisano u matičnu knjigu rođenih.
13. Kako je jedna kćer ostaviteljice CS udana OS koja djece nije imala niti usvojenike umrla prije ostaviteljice, žalitelji (djeca supruga pok. CS) nisu nasljednici iza pok. ostaviteljice jer nisu njezini krvni srodnici niti su njeni zakonski nasljednici prema ZN/55. Stoga, suprotno žalbenim navodima, nije bilo niti potrebe da sud iste poziva na rasprave zakazane u ovom ostavinskom postupku niti im dostavljati zapisnike sa istih. Posljedično navedenom u postupanju prvostupanjskog suda nije došlo do povrede postupka opisane u čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP niti je, zbog ne pozivanje žalitelja da sudjeluju u ovom postupku, došlo do povrede prava na pravično suđenje u smislu odredbe čl. 29. Ustava RH („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 4101, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14) u vezi s čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ br. 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06 i 13/17).
14. Pozivanje žalitelja na rješenje o nasljeđivanju prvostupanjskog suda poslovni broj O- 3997/2018-4 od 11. veljače 2019. iza pok. BSB nije odlučno jer je u ostavinskom postupku koji se vodio iza pok. BSB njezin suprug ŽS utvrđen njezinim zakonskim nasljednikom drugog nasljednog reda koji je umro poslije nje i iza kojeg su rješenjem o nasljeđivanju od 23. veljače 2011. njegovim zakonskim nasljednicima utvrđeni njegova djeca ovdje žalitelji pa im je rješenjem od 11. veljače 2019., kao nasljednicima svog oca, uručena cjelokupna ostavinska imovina ostala iza pok. BSB.
15. Isto tako nije osnovano niti pozivanje žalitelja na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u kojima je izražen stav po kojem se prihvaća ekstenzivno tumačenje pojma ovlaštenika za naknadu štete jer se ne radi o podudarnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji. Naime, Zakon o obveznim odnosima propisuje da osim članova uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelj) pravo na novčanu naknadu u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta imaju i braća i sestre, djedovi i bake, unučad, te izvanbračni drug ukoliko je između njih i umrlog odnosno ozlijeđenog postojala trajnija zajednica života (dakle sud može utvrđivati status bliske osobe uzimajući u obzir postojanje trajne zajednice života) dok Zakon o nasljeđivanju točno propisuje krug zakonskih nasljednika taksativno navodeći osobe koje ulaze u krug zakonskih nasljednika i nasljedne redove po kojima te osobe nasljeđuju ostavioca (nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju u nasljedstvu osobe daljnjeg nasljednog reda).
16. Kako je sud prvog stupnja odlučne okolnosti za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari utvrdio i to koju je imovinu u trenutku smrti u vlasništvu imala ostaviteljica, da ista nije ostavila oporuku te utvrdio da iza iste u trenutku njezine smrti nije bilo zakonskih nasljednika te da se na oglas objavljen u „Narodnim novinama“ broj 103 od 6. rujna 2023., osim žalitelja za koje je utvrđeno da nisu zakonski nasljednici, drugi nasljednici nisu javili nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP-a). S obzirom da u ovom ostavinskom postupku nije utvrđeno da bi roditelji i bake i djedovi pok. ostaviteljice u trenutku smrti ostaviteljice bili živi, niti to žalitelji u žalbi tvrde, činjenica da sud iste u rodoslovlju nije utvrdio (uz obrazloženje da osobe koje su sudjelovale u postupku nisu imale o istima nikakva saznanja) ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
17. Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud primijenio materijalno pravo iz čl. 8. ZN/55 i čl. 20 ZN kada je ostavinsku imovinu iza pok. ostaviteljice uručio Gradu Zagrebu.
18. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP-a, a u vezi čl. 175. st. 2. ZN, odbiti žalbu žalitelja i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
U Zagrebu 23. veljače 2026.
Sudac:
Vlatka Fresl Tomašević
