REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Kzd-145/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli - Pola, po sutkinji Diani Debeljuh kao sutkinji za mladež, uz sudjelovanje zapisničarke Samante Šijan, u kaznenom predmetu po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola broj KOz-DO-152/2021 od 16. studenog 2021. protiv okrivljenog DO, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. kaznenog zakona („Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21, u daljnjem tekstu KZ/11) i dr., nakon održane rasprave zaključene 16. veljače 2026. u prisutnosti zastupnice optužbe HO, zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Puli – Pola, okrivljenog DO i braniteljice Slavice Milevoj, odvjetnice u [adresa] kao zamjena Marije Budimir, odvjetnice u Puli, objavljene 20. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 125/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26, u daljnjem tekstu ZKP/08)

Okrivljeni DO, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca PO i majke UO, r. D, rođen **.**.1989. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom višom stručnom spremom, po zanimanju nautičar, zaposlen, razveden, otac jednog maloljetnog djeteta, bez vojnog čina i odlikovanja, kazneno neosuđivan

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da je

u vremenskom razdoblju od početka travnja 2017. do 31. prosinca 2020., na području Novigrada i Zagreba, u cilju da ju ponizi, uplaši i vrijeđa izvanbračnu suprugu TO, svjestan i želeći da svojim ponašanjem izazove strah za njezinu sigurnost, sve suprotno članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/2017 i 126/2019), govorio joj da je kurva, drolja, da je luđakinja i da će joj uzeti dijete, da će prva letjeti "odavde" bez DOZ, da će srediti da ispadne luda nakon što izleti "odavde" i da će joj uzeti DOZ, zabranjivao joj da napusti kuću s mlt. sinom DOZ, osim izlaska u vrt uz nadzor ostalih ukućana, kontrolirao gdje se kreće njegova supruga i na što troši novce, zabranjivao joj da otiđe do dućana; u siječnju 2018. godine nakon kraće rasprave, suprugu počupao, stisnuo je za ruku i tresao; te u svibnju 2018. godine svjestan i pristajući da svojim radnjama kod sina mlt. DOZ (r. **.**.2018.) može izazvati strah, uznemirenost, nesigurnost i psihičku bol, u nazočnosti mlt. DOZ, uhvatio suprugu za ruku, stiskao ju i tresao sve dok supruga HOZ nije počela plakati od bolova uslijed čega je zadobila modrice; a nakon što je njegova supruga tijekom veljače 2019., zbog straha, odselila u Zagreb, govorio bivšoj izvanbračnoj supruzi da ako ga ne bude slušala da će joj uzeti sina DOZ, da će biti sve u redu ako bude slušala, da je alkoholičarka, da će vidjeti što će joj se dogoditi, da će vidjeti tko je on, da ne zna s kime ima posla, više puta snažno gurnuo mlt. DOZ u ruke bivše izvanbračne supruge, snažno povlačio mlt. DOZ za ruke kako bi se digao na noge te vikao na mlt. DOZ govoreći mu podrugljive riječi, a kada je rješenjem Općinskog suda u Bujama-Buie, posl.br. Ovr Ob-49/2019 od 21. siječnja 2020. dobio skrbništvo nad sinom mlt. DOZ, nije se interesirao za njegovo zdravlje iako je znao da dijete ima dijagnosticiran poremećaj senzorike, autizma i kašnjenje u govoru, nije radio s mlt. DOZ preporučene vježbe od strane neuropsihijatra, nije mu osigurao stalnu njegu i rutinu od strane jednog roditelja što je pismeno određeno od strane psihologa i neuropedijatra, nije mu osigurao i omogućio nadzor od stručnjakinja za autizam H i neuro pedijatrice dr. P u [adresa],

dakle, da je zlostavio dijete i grubo povrijedio djetetova prava, teško kršeći propise o zaštiti od nasilja u obitelji kod člana obitelji izazvao strah za njezinu sigurnost i doveo ju u ponižavajući položaj i drugome ozbiljno prijetio nekim zlom a djelo da je počinjeno prema bliskoj osobi

pa da je time počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, i to jedno kazneno djelo nasiljem u obitelji iz članka 179.a KZ/11 i jedno kazneno djelo povredom djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 te jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavka 1. i 3. KZ/11.

II. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08 TO se sa svojim imovinskopravnim zahtjevom od 50.000,00 (pedeset tisuća) kuna, sada 6636,14 (šest tisuća šesto trideset šest eura četrnaest centi) eura, upućuje u parnicu.

III. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada njegove braniteljice padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Puli – Pola (u daljnjem tekstu državni odvjetnik) podiglo je optužnicu broj KOz-DO-152/2021 od 16. studenog 2021. protiv okrivljenog DO (u daljnjem tekstu okrivljenik), kojom ga tereti da je počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, i to jedno kazneno djelo nasiljem u obitelji iz članka 179.a KZ/11 i jedno kazneno djelo povredom djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 te jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavka 1. i 3. KZ/11, činjenično opisana kao u izreci.

2. Optužnica je potvrđena rješenjem optužnog vijeća ovog suda poslovnog broja Kovm-242/21-6 od 20. prosinca 2021.

3. Upitan o tome kako će se očitovati o optužnici, okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret.

4. Iznoseći svoju obranu izjavio je da se sa TO upoznao preko interneta, a uživo u Rijeci te da su započeli zajednički život nešto prije 2018., od rođenja DOZ, kod njega u [adresa] u zajedničkoj kući njegovih roditelja. Tijekom zajedničkog života nikada nije bilo nikakvih fizičkih sukoba. Bilo je svađa koje je inicirala HOZ te da je moguće da joj je u svađi upućivao neke ružne i neprimjerene riječi kojih se sada više ne sjeća, a na koji način se HOZ obraćala prema njemu, ponižavajuće, kojih riječi se također više ne sjeća. Takve svađe su se dešavale jako često. HOZ je svađe inicirala iz svakakvih razloga, primjerice kada su bili kupiti auto sjedalicu koja je bila u prozirnoj foliji, HOZ mu dan poslije nije dopustila da ide s njom jer se naljutila što je on auto sjedalicu otvorio bez nje, pojasnivši da je uvijek razlog svađe bilo nešto apstraktno. Također, smetalo ju je što svoju sestru zove „moja sestra“, smatrajući da sestru treba zvati imenom, govoreći mu da je to poremećen odnos. Prema njegovim roditeljima HOZ se ponašala neprijateljski, kao da je paranoična, kao da su svi protiv nje, a za to da nije imala nikakvih razloga. U to vrijeme njegovi su roditelji živjeli u zajedničkoj obiteljskoj kući, stan ispod njihovog, a sestra je živjela stan do njihovog na istom katu. Roditelji su se prema TO ponašali najnormalnije, prihvatili su je kao njegovu djevojku i pokušali su imati što bolji odnos. U brizi oko djeteta većinom je sudjelovao on, a kućne su poslove radili skupa, navodeći da HOZ nije bila nešto posebno ažurna, s time da je on radio, a HOZ je bila kući. Zapuštala je stan i imala je velike strahove od kukaca zbog čega stan nije nikada prozračivala. Dijete nije vodila u šetnju nikada, pretpostavlja iz nekog svog razloga, uvijek je bila umorna, pa bi on vodio dijete u šetnje. Dok je radio, bila je slobodna da ide gdje želi, ali budući da nije imala položen vozački ispit, bila je limitirana odlaskom u trgovinu. Nije dopuštala njegovim roditeljima da pomažu ili pričuvaju dijete, pa je zbog toga bilo svađe, pa i situacija da nisu vidjeli dijete i mjesec dana. Nije im nitko dolazio u stan, a niti je puštala dijete da izađe iz stana. Znala je biti neugodna, to se dešavalo stalno, te je bila neugodna prema svima i prema njemu.

5. Njezini su ih roditelji jedanput došli posjetiti, a jedanput je došao samo njezin otac. HOZ nije nikada posjećivala svoje roditelje dok je živjela kod njega, ali je bila s njima u kontaktu, navodeći da je to bilo na distanciranoj i površnoj razini, te da nije primijetio da ima blizak odnos s roditeljima.

6. Nije nikada TO išta zabranjivao i ograničavao ju, osim kada je pokrenuo postupak razvoda braka kada je zabranio TO da odvede dijete u Zagreb, pojasnivši da je to bilo uz savjetovanje s tadašnjim odvjetnikom kao izjava na Centru da se protivi da dok postupak traje, i ne dopušta da dijete ode u Zagreb. Ostalo joj nije zabranjivao, kao ni bilo što vezano za dijete.

7. Njihova je zajednica prestala nakon godine dana od Jakovog rođenja, ali su HOZ i DOZ i dalje živjeli u stanu u kojem su živjeli i prije, a on se preselio kod svojih roditelja. To je trajalo dok nije donesena privremena mjera. Nakon donesene privremene mjere, DOZ je godinu dana živio s TO u [adresa], a nakon toga je, po završetku glavnog postupka, dijete povjereno njemu. Dok je dijete bilo u Zagrebu, posjećivao ga je i to jedan tjedan bi dolazio po njega u petak i vratio Zagreb u nedjelju, a drugi tjedan bi imao samo viđanja s DOZ, srijedom. Sve je te termine koristio. Dijete je danas kod njega, u [adresa].

8. Kada je dijete došlo kod njega, brinuo se o DOZ kao svaki savjesni roditelj. Bilo je nekih sumnji koje je morao kontrolirati u vezi njegovog razvoja pa ga je redovito vodio na potrebne preglede, navodeći da je s DOZ išao na rehabilitaciju u [adresa] gdje je dobio povremene vježbe koje je s njim radio u kući.

9. HOZ sada koristi termine susreta i viđanja s djetetom, i to ljetne i zimske praznike, dva puta godišnje, navodeći da ne koristi tjedne susrete i nikada nije koristila susrete vikendom.

10. U vrijeme kada je DOZ još živio s majkom, s njim bi na susrete i viđanja ili po DOZ išlo više njih, jer je nastojao da se na susrete TO, brinuo se da ona neće nešto izmisliti. To bi bio njegov otac PO, ZO, GO, U i IO, koji su čuli komunikaciju prilikom primopredaje DOZ, bili su u autu, a primopredaja djeteta bi bila blizu auta.

11. Svo ovo vrijeme dok se on brine o DOZ, nikada nisu imali nikakvih problema, brine se o sinu brižno i adekvatno. HOZ je počela plaćati alimentaciju , ali mu nije platila ništa platila ništa retroaktivno pa ima neplaćene alimentacije preko 20.000,00 eura. Osim alimentacije, djetetu nešto i kupi i pošalje. DOZ nema nikakve posebne potrebe, upisan je u Waldorfsku školu u kojoj imaju više individualni pristup djetetu, ali nema asistenta u školi.

12. Za vrijeme trajanja zajednice pa i nakon nje, TO nije nikada upućivao nikakve prijetnje, ponovivši da se ne smatra krivim ni za što za što ga se tereti, osobito ne prema djetetu.

13. U postupku je pročitana kaznena prijava TO na okolnost osobe, mjesta i vremena podnošenja prijave (list 2 te 76 do 78 spisa), medicinska dokumentacija za mlt. ČO (list 12 do 21 te 190 spisa), ispis e-mail poruka oštećene TO upućenih Hrabrom telefonu (list 30 do 35 spisa), ispis e-mail poruka oštećene TO upućenih Centru za socijalnu skrb Buje (list 35 do 41 te 135 do 137 spisa), ispis poziva oštećene TO (list 131 do 133 spisa), socijalna anamneza Centra za socijalnu skrb Buje (list 169 i 170 spisa), rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama poslovnog broja Ovr Ob- 9/2019 (list 79 do 84 spisa), rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama poslovnog broja Ovr Ob-49/2019 (list 54 do 60 spisa), pregledane su fotografije ozljeda oštećene TO (list 134 spisa), ispis e-mail poruka oštećene TO (list 214 i 215 spisa) te su ispitani svjedoci, žrtva TO (list 326 do 336 spisa), ĆO (list 336 i 337 spisa), CO (list 337 do 339 spisa), PO (list 302 do 305 spisa), UO (list 306 do 310 spisa), KO (list 319 do 322 spisa), GO (list 322 i 333 spisa), ŽO (list 360 spisa), MO (list 359 spisa), AO (list 309 spisa), POZ (list 367 do 370 spisa) i dr. NO (list 419 i 420 spisa). Pročitana je dokumentacija dostavljena od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Buje (list 378 do 405 spisa).

14. Kaznenu prijavu podnijela je putem e-maila (iz spisa nije utvrđeno kome) TO protiv DO. Iz medicinske dokumentacije na ime DOZ vidljivo je da je u Poliklinici za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Zagreb dana 21. siječnja 2020. djetetu dijagnosticiran poremećaj iz spektra autizma F84. Iz ispisa e-mail poruka vidljivo je da je TO Hrabri telefon odgovarao na njezine e-mailove. Iz e-maila od 6. kolovoza 2020. vidljivo je da se ista u 9.47 sati pisano obraćala Centru za socijalnu skrb Buje – Buie tražeći pomoć jer da su joj ugasili struju a da je ona s malim djetetom i da nema mobitel te da iz straha ne izlazi iz stana, a iz e-maila od istog dana je vidljivo da se TO pisano obraćala Centru u 9.51 sat tražeći pomoć za dijete prilikom njegovog upisa u vrtić navodeći da njegov otac u tome nije suradljiv. E -mailom od istog dana u 9.45 sati tražila je pomoć Centra navodeći da ju je strah, ukoliko dijete bude dodijeljeno njoj, da joj ga okrivljenik neće htjeti predati, jer da se DO sve gore odnosi prema njoj, ima izljeve bijesa i dere se, vrijeđa ju pred djetetom te prijeti da će joj doći cijela njegova obitelj i da će zvati policiju radi zlostavljanja djeteta. Nadalje, e-mailom od 4. kolovoza 2020. vidljivo je da se TO pisano obratila Centru u 7.56 sati pitajući koje su mjere poduzeli kako bi bili sigurni da je DOZ u odgovarajućoj okolini primjerenoj njegovoj dobi i daljnjem psihofizičkom razvoju, a istog dana u 7.57 sati se obratila Centru za pomoć i podršku kako bi mjera privremenog skrbništva nad DOZ prolazila sa manje problema.

15. Iz socijalne anamneze Centra za socijalnu skrb Buje – Buie od 4. siječnja 2021. je vidljivo da je ista sastavljena na temelju ranije vođenih razgovora u prostorijama Centra s DO i TO te terenskim izvidom na adresi [adresa] u [adresa]. U njihovoj izvanbračnoj zajednici 7. siječnja 2018. u Zagrebu je rođen njihov sin DOZ, a HOZ je nakon rođenja djeteta doselila kod DO u obiteljsku kuću njegovih roditelja. Nakon Goranovog preseljenja 22. studenog 2018. kat niže kod svojih roditelja, HOZ je s djetetom ostala u stambenom prostoru u kojem su od siječnja 2018. živjeli zajedno. Centar da je zaprimio e -mail od TO kojim ih je obavijestila da joj je okrivljenik isključio struju i da su joj oduzeli mobitel. Stručni radnici Centra su izvršili terenski izvid s policijskim službenicima kada je TO ponuđen smještaj u Sigurnoj kući, što je HOZ odbila navodeći policijskim službenicima da nema namjeru podnositi kaznenu prijavu protiv okrivljenika jer joj ga je žao. U siječnju 2019. proveden je postupak obveznog savjetovanja prije pokretanja postupka radi prestanka izvanbračne zajednice, a roditelji se nisu sporazumno dogovorili vezano za provođenje roditeljske skrbi. Privremenom mjerom DOZ je povjeren majci na stanovanje, a ocu su određeni susreti i druženja. HOZ je sa sinom preselila kod svojih roditelja u Zagreb, a DO je ostvarivao susrete i druženja s djetetom prema sudskoj odluci. Kasnije, provedenim kombiniranim psihologijsko psihijatrijskim vještačenjem 21. siječnja 2020. doneseno je privremeno rješenje kojim se DOZ povjerava ocu na stanovanje te je DO otišao u Zagreb po dijete i dovezao ga u [adresa]. Od tada dijete živi s ocem, a majci su određeni osobni odnosi svaki drugi vikend s time da će naizmjenično otac odvoziti dijete k majci u Zagreb, odnosno da će majka dolaziti po dijete i vraćati ga k ocu. DO je naveo da on u cijelosti poštuje odluku suda, dok majka manje od pola jer da nema vozačku dozvolu. Komunikacija među roditeljima je minimalna i po navodima oca, sin ne reagira na većinu majčinog govora. DOZ ima pedijatricu u [adresa] dr. NO i do sada je otac obavio pregled psihologa i logopeda, a zbog sumnji u kašnjenje u razvoju upućen je na daljnju obradu.

16. Iz rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – buie poslovnog broja Ovr Ob-9/2019-18 od 19. veljače 2019. vidljivo je da će mlt. DOZ do pravomoćnog okončanja postupka o roditeljskoj skrbi u predmetu poslovnog broja P Ob-119/2018 živjeti s makom TO u [adresa], na adresi [adresa], zatim da su određeni odnosi mlt. DOZ s ocem DO svake druge srijede u 16.00 do nedjelje u 19.00 sati i u tjednu kada DOZ ne odlazi kod oca u srijedu od 16.00 do 20.00 sati te da će DO po sina dolaziti u Zagreb na adresu stanovanja, dok je iz rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – Buie poslovnog broja Ovr Ob-49/2019-10 od 21. siječnja 2020. vidljivo da je ukinuta privremena mjera određena rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – Buie poslovnog broja Ovr Ob-9/2019-18 od 19. veljače 2019. te je određeno da će mlt. DOZ stanovati s ocem i zakonskim zastupnikom DO počevši od 31. siječnja 2020. te su određeni osobni odnosi u vidu susreta i druženja djeteta s majkom TO svakog drugog petka od 17.00 do nedjelje u 17.00 sati, a u tjednu kada DOZ ne odlazi kod majke u srijedu od 15.00 do 18.00 sati.

17. Žrtva TO, ispitana u svojstvu svjedoka, propisno opomenuta izjavila je da je okrivljenika 2017. upoznala putem jedne društvene mreže i dogovorili su sastanak u Rijeci. Od tada su se viđali, dolazila je k okrivljeniku njegovoj kući jedanput tjedno, dok okrivljenik nije dolazio k njoj u Zagreb. U travnju 2017. ostala je u drugom stanju te je okrivljenika o tome telefonski izvijestila, navodeći da nije loše primio tu vijest. Putovala je kod okrivljenika sve dok nije rodila. Budući da je čuvala trudnoću, izrazila je želju roditi u Zagrebu. Kada je bila u trećem ili četvrtom mjesecu trudnoće, okrivljenik je došao u Zagreb, kod liječnika. Tada je primijetila da je okrivljenik bio nervozan, digao se, lupio šakom o zid i nogom u ormarić. Nastavili su se čuti i viđati. U Zagrebu je upoznala okrivljenikovu sestru, a kod njega kući je upoznala majku. Rodila je 7. siječnja 2018. u Zagrebu, i okrivljenik je u to vrijem bio s njom. Tjedan dana prije termina poroda čuli su se telefonski, i razgovor je bio jako ružan, navodeći da su se prepirali i tijekom trajanja trudnoće, okrivljenik joj je neprestano nešto prigovarao u smislu da ne zna mesti, da je majka rekla da pojede puno mesa. Pitala je okrivljenika hoće li biti obitelj ili će nastaviti živjeti sa svojom majkom, jer je imala osjećaj da okrivljenik igra veliku ulogu sina, što je ispoljavao na njoj, zbog čega je bila u strahu, pa čak i kad je hodala gledajući kamo hoda da ne povrijedi dijete.

18. Izjavila je da komunikacije s okrivljenikom nije bilo, izašli bi navečer prošetati, a on bi se obrecnuo na nju, to da je bilo prvi put da se okrenula i osjećala se na svojem terenu, krenula je kući, a on je vikao na nju da kako ga može ostaviti, navodeći da je to bilo psihičko vrijeđanje.

19. Kada su vidjeli da je s DOZ sve u redu, počeli su živjeti u gornjem apartmanu kojega su inače iznajmljivali, a u drugom apartmanu su živjeli okrivljenikova sestra sa suprugom i bebom. Bio je kraj siječnja, a ona je utišavala sve koji dođu da ne buče zbog DOZ. Posvađali su se oko toga, jako se uzrujala, navodeći da je okrivljenik htio da sve bude kao što je bilo, da njegovi dođu gore kada hoće kao da je ona pala s Marsa sa bebom. Trudnoću je provela brinući se da se nešto ne dogodi jer je u petom tjednu imala krvarenje, i zamolila ih kada dođu, da se najave. U siječnju ju je prvi puta tresao i počupao, pojasnivši da je uzela DOZ i maknula se iz sobe, a okrivljenik je išao za njom do dnevnog boravka, legla je na kauč u rukama sa DOZ, digla je jednu nogu kako bi okrivljenika mogla lupiti ako bi išao prema njoj, skrenula je pažnju na DOZ nakon čega se smirio, spustila ga je dolje, izašla na balkon, a okrivljenik je izašao za njom, i dalje su se prepirali ne sjećajući se zbog čega i što joj je govorio, uzeo ju je za ramena, tresao ju, počupao za kosu na što mu je rekla da ju pusti pomislivši da mu se zamračilo.

20. U tom apartmanu zajedno su živjeli do studenog 2018., nakon čega je okrivljenik otišao živjeti u donji dio kuće. Okrivljenik je radio, a ona je bila s DOZ kući, do ljeta. Na ljeto je opet bila takva situacija u kojoj je eksplodirao, primio ju je za ramena i tresao ju. Dva dana iza toga je bila kod okrivljenikove sestre, kada ju je vidjevši modrice na rukama pitala što joj je to, na što joj je odgovorila: „Tvoj brat“, a na što joj je njegova sestra rekla: „A, T". Mislila je da je okrivljenik netrpeljiv i da mu ona smeta, navodeći da ju je htio izluditi da ode. Prije njezinog rođendana su bili u kuhinji i raspravljali te ga je pitala želi li da ode, na što joj je okrivljenik rekao da će zajedno s ocem staviti njezine stvari u auto te da se može slobodno iseliti , ali ne s DOZ. On je pravo suđe i rekao joj da čeka da ode, i tada je prvi puta pomislila da nije nagao nego da je možda zlonamjeran.

21. Žrtva je tada zaplakala.

22. Izjavila je da je pomislila da joj okrivljenik planira učiniti nešto nažao, i kada ga je doživjela da je zlonamjeran a ne samo nagao, smrznula se, uplašila i povukla.

23. U svibnju ili lipnju obratila se Plavom ili Hrabrom telefonu za odrasle, jer nije znala što dalje, te je to trajalo do studenog kada je sve opet krenulo ka tome da on želi da ode, ali bez djeteta. Ona njemu nije nikada ništa verbalizirala, nije vikala i nije mu nikada pokazala masnice. U studenom je rekla da ne može više i da ovo mora stati, da se nešto mora dogoditi, da odu u Centar, na što joj je rekao da je on u Centru već bio informirati se, na što se začudila. Nakon toga su u Centar otišli zajedno gdje su ih upoznali da se tretiraju kao bračni par, saslušali su ih i ona je ispričala sve što je bilo. Smatrala je da su u dogovoru, da će se razvesti i dogovoriti se jer su o tome imali dokumentaciju na kojoj piše što misle. Kada su došli kući okrivljenikova majka počela je vikati na nju govoreći joj da koga će ona to prijaviti policiji, vrijeđala ju je govoreći joj da je sponzoruša, kurva i da će vidjeti koga je to ona prijavila, navodeći da je tu bila i okrivljenikova sestra koja joj je pokazivala njezinu spremljenu torbu, a nakon što su svi otišli pitala je okrivljenika je li sada sretan, na što joj je odgovorio da je sretan, na što je uzela mobitel i nazvala policiju.

24. Izjavila je da joj je okrivljenik jednom prilikom kada su išli u Miller rekao da je kurva, što da joj je govorio i u Zagrebu. Rekla je da joj je govorio i da je glupa, nesposobna, jednom da je smrdila i da se ne pere.

25. Njegova je majka dobila zabranu prilaska prema njoj. Okrivljenik joj je rekao da je u dogovoru sa Centrom da će DOZ jedan dan biti kod nje, a jedan kod njega, sve dok nije došao Centar i dok nije rekla da je beba jedan dan kod njih a jedan kod nje, na što su se začudili i rekli joj da to nije istina, ali i da tako neka ostane do odluke suda. Navela je da kada je DOZ kod okrivljenika, da djetetu ne da igračke, i da mu ne da hranu. Prije nego su se razišli, išli su na terapiju za parove koju je on predložio, a poslije je na terapiju išla samo ona. Kada je došlo do suda, okrivljenik je psihologicu pozvao kao svjedokinju kako bi ista rekla da je ona psihopat. Tada joj je palo na pamet, budući da joj je okrivljenik predložio terapiju, a nije htio pomirenje, da ju je odveo kod psihologa kako bi imao potvrdu da ona nije normalna i da je psihopat. Za psihologicu je rekla da je izjavila da to okrivljenik nije mislio, već da je tražio pomoć. Obzirom da je okrivljenik tražio vještačenje, ona je u Istri zvala sve sudske vještake objašnjavajući im što je na stvari, što je bilo, što će se dogoditi i zamolila ih da ju vještače o njezinom trošku, kako bi utvrdila ima li zaista dijagnozu, ili joj se sve to namješta. S jednom neuropsihijatricom iz Pule je dogovorila vještačenje, za koje je izjavila da je utvrdila da nema nikakve dijagnoze.

26. Uzela je DOZ i otišli su u Zagreb, kod njezinih roditelja. Odnosi s okrivljenikom su i dalje loši. U Zagrebu je pokušala vratiti život u normalu, naći posao, radila je u školi, ali nije bila ni za što. Okrivljenik ju je svaki dan zvao zbog DOZ i vikao joj na telefon. Kada bi došao po DOZ, a DOZ bi plakao, preuzela bi ga, a okrivljenik bi se smijao i govorio joj da ju dijete ne voli. U Zagreb se vratila sa dvadeset kilograma manje. Okrivljenik je DOZ vidio putem videa, DOZ je ogrebao nosić u parku, na što joj je okrivljenik rekao da će je prijaviti Centru, u što je povjerovala te je sama otišla u Centar i rekla da joj se dijete ogrebalo i da ako okrivljenik nazove, da znaju da nije. Na to joj je radnica Centra rekla da ju je okrivljenik baš dobro sredio. Po uputnici su joj dali da ide na psihoterapiju, terapiju za žrtve. Uputnica je preko Centra, preko Hrabrog telefona, u dječjoj kući [adresa]. Tamo je išla na terapiju gdje je prvi put rekla na glas, pričala je bez da se osjeća krivom za nešto. Pomoglo joj je, počela je jesti, spavati, i nije se više toliko tresla.

27. Za DOZ je izjavila da je petogodišnjak, veseo, i da još uvijek ima poteškoće kontrolirati emocije, dobronamjeran, društven, ekstrovertan. Kada su došli u Zagreb, karakterno je bio glasan i življi, i reakcije su mu bile prenaglašene, nije se mogao kontrolirati. Obzirom da je radila s djecom s poteškoćama, prvo je išla kod pedijatrice, nakon čega je dobio terapiju u Centru, dobio je neuropedijatra. Radila je s njim kod kuće, pojasnivši da je na poslu radila pola radnog vremena, a ostatak s njim kod kuće. Na pitanje je li DOZ imao kakvu dijagnozu , odgovorila je da je tada imao, a da poslije ne zna.

28. Na pitanje državnog odvjetnika je odgovorila da je tijekom trudnoće imala krvarenjem u petom tjednu, zbog čega je bila na Hitnoj u Zagrebu, bila je na progesteronu uz mirovanje, koristila je eutirox za štitnjaču, i dobila je šećer, o čemu je okrivljenik bio upoznat. Na pitanje kako je provodila vrijeme u [adresa], odgovorila je da se ustajala u pet sati, usisavala, prala pod, i cijelo je vrijeme bila uz DOZ, pomoći što se tiče djeteta da nije imala nikakve, eventualno bi došla majka i ostavila ručak rekavši da je to samo za Z. Nisu imali uredno da je to njihov stan, nisu imali hrane već je okrivljenik odlazio jesti dolje. Ako bi mu rekla da nemaju za skuhati za sutra, okrivljenik bi se pravio da je ne čuje, ignorirao bi ju jer on ima za jesti. Na pitanje je li imala prijatelje i da li se s kim družila, odgovorila je da je upoznala okrivljenikove prijatelje s kojim je znala prošetati i družiti se, ali nekog svojeg prijatelja ili prijateljicu, nije imala. Na pitanje smatra li da je u to vrijeme imala mogućnost slobodno izlaziti sa društvom, odgovorila je da je do svibnja imala tu mogućnost, a poslije da joj je okrivljenik rekao da može sama otići, ali ne s DOZ. Zamolila bi njegovog oca da ju odveze do trgovine do koje je inače imala sat vremena pješice, nakon čega bi ju okrivljenik kada se vratila, nazvao rekavši joj da zašto je bila vani i što je radila. Sigurna je da nije imala mogućnosti vidjeti svoje roditelje, jer da joj sigurno okrivljenik to ne bi dopustio da sama ode sa DOZ, što je kasnije i rekao, jer su na Centru predložili da se odvoje da se smiri situacija, na što je okrivljenik rekao da to ne dolazi u obzir da ona igdje ide s DOZ, jer da će ga ja oteti. Na pitanje je li se kome povjeravala o svojim problemima, odgovorila je da se putem e- maila obratila udrugama za pomoć, zatim je nazvala majku rekavši joj da joj je ukraden mobitel preko okrivljenikovog mobitela, ali je imala laptop na kojem je bio instaliran skype i za dva dana joj je bila ugašena struja. Tada je majci ispričala, a nakon toga i svome odvjetniku, sve što je bilo. Po dolasku u Zagreb ispričala je svima sve.

29. Na pitanje kako se okrivljenik ponašao prema mlt. DOZ, odgovorila je da okrivljenik nije bio fizički grub prema njemu, nego prema njoj dok ga je držala, ali nije ga baš ni doživljavao previše. Za okrivljenika je izjavila da prebrzo izgubi živce, a DOZ da je samokritičan i svjestan da je okrivljenik glasan i da zna biti grublji, dizati glas te da jako burno reagira. DOZ da zna sam sebe tući po glavi.

30. Odnos između okrivljenika i djeteta opisala je da kada je DOZ dobar i miran, okrivljenik je dobar jer može po svome bilo da je s njim, bilo da igra igrice ili ne što drugo, a u trenutku kada DOZ više nije dobar, zna biti jako grub. Ona zna vikati na njih da se smire, jer DOZ reagira u sekundi kako reagira, a okrivljenik počne urlati na njega, ali za dvije i pol minute je kao da ništa nije niti bilo.

31. Na pitanje braniteljice je odgovorila da ima završenu srednju školu za modni dizajn, kasnije tečajeve za asistenta u nastavi s poteškoćama, i za dadilju. Radi, ali ne prijavljeno. Zadnji puta je vidjela DOZ na zimske praznike od 15. do 31. siječnja, a prije toga ga je vidjela za ljetne praznike. Na pitanje zašto ga nije vidjela u periodu od ljeta do zime, odgovorila je jer ga okrivljenik nije doveo u Zagreb, a ona zbog financijske nemogućnosti ne može doći. Na pitanje braniteljice je li joj danas okrivljenik ponudio da dođe na njegovu adresu vid jeti dijete, odgovorila je da joj je jučer rekao da dođe na adresu vidjeti dijete, što je odbila rekavši mu da ne dolazi sama već u pratnji i da će za tjedan dana regularno doći s vozačem i vidjeti dijete, dodajući da je okrivljenik želio da vidi dijete, da bi ga doveo pred sud. Ogovorila je na pitanje da joj okrivljenik omogućava dnevno viđanje i kontakt s djetetom preko video poziva. Nadalje, odgovorila je da je okrivljenik prilikom trajanja privremene mjere uredno dolazio uzeti dijete, ali da je to činio kako bi dijete u potpunosti i dobio. Prilikom dolaska okrivljenika radi preuzimanja djeteta, s njim je ponekada bio netko, vidjela je DO, kuma, okrivljenikovog oca, okrivljenikovog strica, nekada je vidjela neku žensku osobu, ali i da je znao doći i sam. Prilikom predaje DOZ došla bi do okrivljenikovog oca i gotovo gurnula glavu u auto da otprati DOZ. Okrivljenik je vratio DOZ kada ga je uzeo.

32. Do rođenja djeteta, kod okrivljenika je dolazila u posjetu, vikendom, a to stoga jer je radila u tri škole koje nije željela imenovati, unatoč inzistiranju braniteljice, nakon čega je braniteljica okrivljenika izjavila da postoji više svjedoka koji su rekli da je prije rođenja djeteta šest mjeseci živjela u kući okrivljenikovih roditelja, na što je izjavila da to ni slučajno nije istina. Braniteljica je tražila da sud naloži svjedokinji da kaže u kojim je to školama radila, a obzirom je potrebno ocijeniti ne samo njezin iskaz već i vjerodostojnost iskaza drugih svjedoka koji su ovdje ispitani i koji su izrijekom rekli da je živjela šest mjeseci na adresi i u stanu zajedno s okrivljenikom, njihovim roditeljima i sestrom prije rođenja djeteta i iznosili su kako je to izgledalo , na što je njezin opunomoćenik izjavio da TO ovdje nije svjedok već žrtva, te da se mora štititi njezino dostojanstvo tijekom ispitivanja, smatrajući da je to ovdje ugroženo.

33. Na pitanje braniteljice je odgovorila da su njezini roditelji u vrijeme dok je živjela s okrivljenikom, jedanput došli k njima, a jedanput je došao samo otac. DOZ sada živi s okrivljenikom već tri godine, a dok je DOZ živio kod nje, okrivljenik je dolazio viđati DOZ točno po presudi.

34. Na pitanje je li dok je živjela u [adresa] izvodila DOZ u šetnju, je odgovorila da do travnja, svibnja je, a iza toga se nije usudila, čekala je okrivljenika da dođe s posla pa da izađu zajedno jer je većinom išla s njim, a nakon svibnja jedanput je izašla s DOZ do kraja ulice, vidjela je da baka gleda za njom ne bi li pobjegla pa se odlučila vratiti u kuću i pričekati okrivljenika. Na pitanje tko je kupao i uspavljivao DOZ, odgovorila je da je to činila većinom ona, ili oboje. Na pitanje je ikada vikala na okrivljenika i vrijeđala ga, odgovorila je da nije, ali je to činila u svojim mislima, i nije se s njim naguravala. Na pitanje je li prijavila okrivljenikovu majku, odgovorila je da ju je prijavila policija a ne ona, i ne zna kako se završio taj postupak jer, po njezinim navodima, su joj sakrivali pozive za sud, a ona nije imala ključić od poštanskog sandučića, te joj je poslije odvjetnica rekla ishod postupka. Na pitanje je li prijavila da joj je bila isključena struja, odgovorila je da je prijavila Centru, i to je bilo vrijeme kada je okrivljenik uzeo DOZ i otišao dolje k majci. U to je vrijeme do njih u apartmanu živjela i okrivljenikova sestra te ne zna je li i njima nestalo struje. Ne zna u koji DOZ ide vrtić, nije to pitala okrivljenika smatrajući da je to okrivljenikova dužnost reći joj. DOZ je pitala u kojoj je grupi i koji su mu prijatelji. Ništa ne zna o tome da li DOZ prolazi kakav program rehabilitacije od kada se nalazi kod oca. Ne zna tko je njihov obiteljski liječnik. Zna da je DOZ u [adresa] dobio dijagnozu i zato je zvala pedijatricu provjeriti što je bilo jer joj je okrivljenik nešto natuknuo, navodeći da ona nema skrbništvo i nema pravo nazvati vrtić.

35. Okrivljenik joj je postavio pitanje hoće li doći vidjeti DOZ, na što je odgovorila da neće jer je na sud došla s odvjetnikom, nema slobodnog vremena, navodeći da će doći slijedeći vikend.

36. Državni odvjetnik i opunomoćenik žrtve nisu imali primjedbi na iskaz svjedokinje, žrtve, dok je braniteljica okrivljenika stavila primjedbu da je svjedokinja manipulativna, navodne suze da nestaju odmah nakon demonstracije i nastavlja smireno odgovarati, navodno se boji okrivljenika, ali ga zato svako toliko izravno gleda, tvrdi da nema financijskih sredstava za viđanje djeteta i za plaćanje uzdržavanja, a obavila je operaciju podočnjaka i kapaka te sa modricama i flasterima nalijepljenima na kapke višekratno razgovarala s djetetom putem video poziva , o čemu je okrivljenik tekstualno i slikom obavijestio Centar. Osim toga, navode da žrtva ne želi odgovarati na pitanja te da nije nakon što je okrivljenik zadnju godinu dana prestao dovoziti dijete k njoj na susrete i druženja, našla za shodno da na bilo koji način osigura viđanje sa djetetom. Tvrdi da danas ne može vidjeti dijete, jer se dovezla s opunomoćenikom iz Zagreba do Pule, i niz drugih pojedinosti iz kojih da je vidljivo da ne govori istinu.

37. Svjedok ĆO, nesrodan s okrivljenikom, otac žrtve, nije znao odgovoriti na pitanje je li žrtva konstantno živjela i živi u [adresa], ili je imala perioda kada je živjela i u [adresa], navodeći da je bilo perioda kada je živjela u [adresa], ali ne zna koliko dugo. Misli da njegova kći i okrivljenik imaju zajedničko dijete. Kod kćeri u [adresa] je bio dva puta. Okrivljenik je dolazio k njima u Zagreb, ali nije živio kod njih. Bio je kod njih jedanput ili dvaput, a ostalo bi dovozio i odvozio dijete. HOZ je rodila u Zagrebu, ali se ne sjeća koliko je HOZ bila u Zagrebu, a koliko je boravila u [adresa]. HOZ mu se nikada nije povjeravala, rekla mu je da imaju problema, ali ne zna o čemu je bilo riječ. Ne sjeća se je li ga HOZ dok je bila u [adresa] zvala na telefon, navodeći da se na telefon javljala supruga. Bio je prisutan prilikom primopredaje DOZ, kada bi ga otac dovezao ili došao po njega, pomogao je uzeti DOZ. Ne zna je li tada okrivljenik bio sam, ili je dolazio s nekim. DOZ je tada bio miran i nije plakao.

38. Na pitanje državnog odvjetnika je odgovorio da mu je supruga nešto pričala o odnosu između okrivljenika i TO, ali se ne sjeća što, sjeća se samo da nije dobro. Na pitanje u kakvom je odnosu sa kćeri, odgovorio je da mu je HOZ kćer i da su u jako dobrim odnosima, navodeći da misli da su majka i kćer bliže i mogu si jedna drugoj više reći, a da je TO trebala fizičku pomoć, da bi mu se bila povjerila.

39. Na pitanje braniteljice okrivljenika odgovorio je da je došao sa suprugom u [adresa] i vidio je da se okrivljenik i njegova obitelj ponašaju prema TO dobro, ali da svi oni nisu bili zajedno pa nije mogao procijeniti. Njegova kćer zna raditi, ali ne zna gdje radi, to ga ne zanima. Završila je srednju školu za tekstil i dizajn. Na pitanje je li HOZ tada radila u školi, odgovorio je da je, ali ne zna kojoj školi. Ne zna da li HOZ ima kakvih zdravstvenih problema, a na pitanje je li 2021. imala operaciju kapaka i podočnjaka, odgovorio je da misli da je imala operaciju podočnjaka, ali nije bio prisutan toj operaciji pa ne zna gdje ju je obavila, i ne zna je li tu operaciju platila. Zadnji puta je vidio DOZ kod njih u Zagrebu za zadnje zimske praznike, u siječnju 2023., a prije toga u ljetnim praznicima. Nije mu poznato da li HOZ plaća alimentaciju za DOZ, i ne zna kolika joj je plaća. Ne zna da li DOZ ima nekih zdravstvenih problema, i ne zna tko je Darjin osobni liječnik.

40. Svjedokinja CO, nesrodna s okrivljenikom, majka žrtve izjavila je da je puno toga s vremenom potisnula. HOZ ju je iz [adresa] zvala telefonski i bila je u očajnom stanju. Ispričala joj je događaj s mobitelom, rekla joj je da su svi vikali, da su uzeli DOZ, ispričala joj je događaj sa socijalnim radnikom i vezano za nekakve slike. Nije vidjela, ali joj je rekla da je glavni problem nastao od toga kada su se vraćali iz Centra.

41. Ne zna od kada je HOZ živjela u [adresa], navodeći da je ona odlazila i dolazila. Rodila je u Zagrebu, gdje je išla i na kontrole. Dolazila je kod TO u [adresa] kada se DOZ već rodio, ona je bila jedanput, a suprug dvaput. Bili su dva dana. Na pitanje da li joj se HOZ na što ikada požalila, odgovorila je da nije, navodeći da je sama nešto primijetila po njihovom ponašanju. Pitala je HOZ ima li kakvih problema, na što joj nije ništa htjela reći. Ne sjeća se kada je završila njihova izvanbračna zajednica, navodeći da ju je zvala okrivljenikova majka i to joj je rekla. Svakodnevno se čula s TO koja joj je to rekla tek poslije. HOZ joj je pričala da kada DOZ ode dolje kod okrivljenikovih roditelja, da ona uzme ruksak i pješice hoda do trgovine kupiti pelene i hranu, a dan poslije da DOZ bude s njom. Ona ga izvede van u dvorište u naramku, bude u papučama jer se okrivljenik ili njegovi roditelji boje da ga ne uzme. Na pitanje da li se HOZ žalila na okrivljenikovo ponašanje prema njoj, odgovorila je da joj se žalila, ali da se ona nije puno miješala, a nije htjela puno ni slušati, no sjeća se da joj je govorila da kada su bili u nekom stanu ili garsonijeri u Zagrebu, da joj je rekla da se jako čudno i ružno ponašao. Također, HOZ joj je rekla da kada su se jedanput vraćali sa šetnje iz [adresa], da joj je okrivljenik rekao da je kurva, ali nije shvatila zašto. Nakon prekida izvanbračne zajednice HOZ je ostala u [adresa] dok se ne riješi pitanje DOZ. Sjeća se da joj je rekla da ona ne ide od tamo, da joj je okrivljenik dolazio nekoliko puta, svaki drugi dan, i rekao joj da što još nije otišla, na što joj je HOZ rekla da neće otići pa makar ju istjeraju i da će makar ostati u šatoru. Nakon što se riješilo sa DOZ, HOZ je živjela s njima u Zagrebu. Kada se vratila, izgledala je loše, smršavila je petnaest kilograma, i osjećala se loše. Zatražila je psihološku pomoć, kao i suprug koji je prvi otišao na razgovor u Dom zdravlja kod psihologa. Bilo je tužno, i zbog te tuge su obolili i suprug i ona. Noći i noći bi presjedili. TO je dugo trebalo da stane na noge. Nadalje, HOZ joj je govorila da ju je okrivljenik potezao za ruke, da ju je tresao. Potužila joj se da je očekivala neku pomoć, kada je došla u Zagreb doktor joj je rekao da kako uopće stoji na nogama, njena krvna slika i željezo bili su vrlo loše. O odnosima okrivljenika prema DOZ nije joj govorila. Kada je bila u [adresa], vidjela da je okrivljenik grlio i ljubio DOZ. HOZ joj je govorila da ju je okrivljenik vrijeđao, ali joj nije rekla kojim riječima.

42. Zna da HOZ radi privatno, ali ne zna kolika joj je plaća. DOZ je zadnji puta vidjela u siječnju (2023.), a prije toga u ljeto 2022. Na pitanje zašto DOZ nisu vidjeli između toga, odgovorila je da je suprug operirao kičmu i da su jedva došli i na raspravu pred sud. Ima osobni automobil, ali ga nije sposoban voziti, a HOZ nije vozač. Nemaju novac za platiti druge da ih voze. Izjavila je da HOZ nema zdravstvenih problema. Na pitanje zna li gdje je HOZ zatražila psihološku pomoć, odgovorila je na [adresa], i preko telefona. Ne zna da li HOZ plaća uzdržavanje za DOZ, a za okrivljenika je rekla da je redovito kako je to bilo određeno po odluci, dolazio viđati DOZ jer je imao dobru logistiku. Na pitanje je li HOZ 2021. operirala podočnjake 2021., odgovorila je da koliko ona zna, nije. Te je godine HOZ živjela kod njih u stanu.

43. Svjedok PO, otac okrivljenika, propisno opomenut nakon što se odrekao blagodati uskrate iskaza izjavio da se u rujnu 2016. vratio iz Australije kući, na adresu [adresa], u [adresa]. Tada je s njegovim sinom, ovdje okrivljenikom živjela HOZ u stanu iznad njih, na istoj adresi, a nekoliko mjeseci nakon toga, okrivljenik se vratio živjeti s njima u donji stan rekavši da više tako ne može. HOZ je ostala u gornjem stanu, ali je nakon određenog vremena otišla iz njihove kuće. Za vrijeme trajanja njihove zajednice rodilo se dijete, 7. siječnja 2018. Nije čuo nikakvu svađu ili viku iz gornjeg stana. Družili su se i susretali s okrivljenikom i G, i u tom druženju nije čuo nikakve neprimjerene riječi, svađu ili viku između njih dvoje. Sjeća se jednog događaja kada ga je okrivljenik zamolio da ide s njim gore jer je TO trebao nešto reći, a to stoga jer je HOZ pričala lažne optužbe, što je i učinio, nije rekao ni riječi, a HOZ je nakon toga njega odmah otišla optužiti centru za socijalnu skrb, za lažnu prijetnju, navodeći da je HOZ za prijetnju prijavila i njegovu suprugu. Koliko zna, okrivljenik nije zabranjivao TO da napusti kuću s njihovim sinom. Nije nikada vidio ni čuo da bi bilo nekog fizičkog nasilja između njih dvoje, pa ni slično tome. Na TO nije nikada vidio ozljede i modrice.

44. Zajedno sa suprugom bio je oduševljen s odnosom okrivljenika prema njegovom sinu DOZ, a za DOZ je izjavio da je jako sretno dijete. Kada je HOZ naputila kuću, napustila ju je zajedno sa DOZ i oboje su otišli u Zagreb u kojemu su živjeli oko godinu dana. Okrivljenik je redovno posjećivao DOZ u [adresa], a to zna jer je išao s njim, vozio ga je, a isto tako i DOZ je redovito dolazio kod okrivljenika.

45. Na pitanje braniteljice okrivljenika kako je vidio da se okrivljenik ponašao prema TO u vrijeme kada su živjeli s njima, odgovorio je da je okrivljenik HOZ stalno branio, primjerice da kada bi HOZ nešto sakrila, on bi ju branio da je ona u stvari u dubini duše dobra osoba. U to vrijeme u njihovoj je kući živjela i kćer KO, koja je u tom razdoblju bila trudna. Izjavio je da su se u vrijeme kada je HOZ živjela s njima čudili njezinom ponašanju, primjerice kada su igrali neku društvenu igru, HOZ se odjedanput počela jako smijati, a nakon toga ljutiti bez ikakvog razloga zatvarajući se u sobu. Kada je rekao da se okrivljenik vratio iz gornjeg stana k njima rekavši im da ne može više, rekao im je da HOZ ima jako čudne oblike ponašanja, da ga stalno optužuje i da ne može više.

46. Udaljenost između njihove kuće do prve prodavaonice prehrambenih proizvoda je 350 metara te na pitanje je li HOZ htjela ići u tu prodavaonicu, odgovorio je da je nekada htjela ići sama, a nekada bi ju vozili okrivljenik ili on. Sjeća se da je jedanput padala kiša i da je odbila ući u njegov auto kada joj je rekao da će je odvesti u grad, navodeći da je samo otpuhnula i okrenula se. Izjavio je da HOZ nitko nije prisiljavao da pješice ide u prodavaonicu, o nitko nije odbijao odvesti je.

47. Na pitanje je odgovorio da nije bilo slučaja da bi netko s namjerom isključio TO struju u gornjem stanu, pojasnivši da se jedanput dogodila situacija kad je nestalo struje, mislili su da nije plaćen račun pa ga je išao odmah platiti, no tada se uspostavilo da je račun bio plaćen i da ga je platio dvaput, a dan nakon toga je službeni majstor utvrdio da se radilo o progorenom panceru za taj stan koji je zamijenjen i uspostavljena struja.

48. U vrijeme trajanja privremene mjere kada je DOZ živio s majkom u Zagrebu, okrivljenik je odlazio svaki drugi petak po DOZ. Išao je s njim. Onaj tjedan kada se nije išlo vikendom za Zagreb, išlo se srijedom na nekoliko sati. Nekada ga je okrivljenik zamolio da ide s njim, a nekada je išao dobrovoljno. Pojasnio je da bi autom došli ispred zgrade u kojoj je živjela HOZ, okrivljenik bi nazvao HOZ, rekao joj da su došli i ona bi dovela DOZ do auta, a kada su DOZ vraćali, HOZ bi došla do auta po DOZ. Kada bi DOZ ugledao okrivljenika, uvijek se veselio, a kada bi vraćali DOZ, dijete tada nije bilo sretno, navodeći da je okrivljenik često puta morao šetati s DOZ i TO kako bi DOZ prihvatio da ostaje u Zagrebu. Vidi da je DOZ jako sretan sa svojim ocem, također vidi da otac voli DOZ, provode vrijeme skupa, igraju se. DOZ sada ide u vrtić. Od kada je DOZ došao živjeti kod svoga oca, redovito se skrbi o DOZ. Četvrtkom odlaze kod logopedice, što čine i dan danas. Dijete već čita, zna sve brojeve, zbrajanje, i polazi novigradski vrtić. Naveo je da od kada DOZ živi sa svojim ocem, njegova ga majka ne dolazi posjećivati, osim u situacijama kada DOZ odvezu k majci i dođu po njega. Kada nije bio u mogućnosti odlaziti s okrivljenikom u Zagreb po DOZ i vratiti ga, onda bi to činili njegov brat ili kum malog DOZ, GO, MO ili ŽO, a možda i AO. Nitko od njih mu nije govorio da bi prilikom primopredaje djeteta bilo kakvog neprimjerenog ponašanja.

49. Svjedokinja UO, majka okrivljenika, propisno opomenuta, nakon što se odrekla blagodati uskrate iskaza izjavila je da je TO živjela u njezinom domaćinstvu deset mjeseci s malim prekidima, a ti mali prekidi bili bi kada bi ona odlazila nekoliko dana u Zagreb, i taj odlazak nije trajao dulje od pet dana. Pojasnila je da ima tri apartmana i u vrijeme kada je HOZ bila trudna, bila je u njezinom domaćinstvu, i to u vrijeme kada se čekalo da se jedan od tih apartmana oslobodi. Nakon rođenja djeteta, HOZ se zajedno s okrivljenikom i njihovim sinom preselila u gornji apartman. DOZ se rodio 7. siječnja, nakon izlaska iz bolnice HOZ je nekoliko dana bila kod svojih roditelja, nakon čega su došli kod nje u domaćinstvo gdje su bili dva do četiri dana, nakon čega su preselili u gornji apartman. Nakon njihovog preseljenja u gornji apartman, učestalo ih je viđala te je izjavila da se okrivljenik jako pažljivo ponašao prema TO, podilazio joj je u svemu, primijetila je da je prema njoj bio "kao da je hodao po jajima", navodeći da se i ona tako osjećala i ponašala. Pojasnila je jednu od Darjinih reakcija koja se ne uklapa uobičajenom ponašanju, kada je bila zima dijete je bilo malo, primijetila je da je HOZ obukla dijete vrlo oskudno, prsa su mu bila otkrivena i skoro pokriven s vrlo tankom dekicom, na što je instinktivno uzela dekicu kako bi pokrila dijete, na što je HOZ reagirala vrlo agresivno na nju, vrištala je na nju, bila je bezobrazna, tako da je bila u strahu u takvim i sličnim situacijama učiniti bilo što. Nikada nije čula ni vidjela da bi okrivljenik TO govorio ružne riječi ili se prema njoj ponašao na neprimjereni način. Pojasnila je da se njihova obiteljska kuća sastoji od podruma, prizemlja u kojem je živjela njezina majka, prvog kata gdje je živjela sa svojim suprugom, i gornja dva apartmana, te kada bi netko viknuo, to bi svi čuli. Također, nikada nije vidjela da bi okrivljenik fizički nasrnuo prema TO, navodeći da je prema njoj bio pažljiv i nježan. Nadalje, odgovorila je na pitanje da nikada nitko TO nije namjerno isključio struju, navodeći da se jedanput dogodio kvar, ali da je došao električar i uklonio kvar. Tada je i stan u kojem je živjela i njezina kćerka i još jedan apartman bio bez struje.

50. Bila je situacija kada je okrivljenik na njegovu inicijativu razgovarao s TO da odu u centar za socijalnu skrb kako bi regulirali odnose, jer on više nije mogao biti s njom, te se tada okrivljenik ponovno vratio njima u donji stan. Vidjela je kada bi okrivljenik došao kući s posla, HOZ bi ga čekala, a on je bio taj koji je tada išao okupati dijete, presvući dijete, o djetetu se brinuo on, te kada je sve to obavio, došao bi dolje kod njih i bio s njima do vremena kada bi trebao ići spavati. Kada je trebalo uspavati dijete, to je činio okrivljenik. Također, sjeća se da HOZ nikada nije išla u šetnju s djetetom, držala ga je u stanu sa zatvorenim prozorom u mraku , a kada bi joj predložila da izađe barem na terasu kako bi dijete dobilo sunca i D vitamin, uhvatila bi za kvaku, a HOZ bi luđačkim trčećim korakom uhvatila tu kvaku kako bi joj dala do znanja da ne prihvaća njezin prijedlog da dijete izvedu zajedno van na sunce, govoreći da dijete dobiva Vitamin D putem kapi i da ne treba van . Navela je da je HOZ i nju prijavila, a to je bilo nakon što su se njih dvoje vratili iz centra za socijalnu skrb, kada joj je kćerka rekla da okrivljenik plače, jer da je HOZ pred Centrom optuživala sve njih spominjući i nju da podržava nasilje, kao i okrivljenikova sestra. Kada je HOZ došla kući, pitala ju je zašto ih je lažno optužila, priznajući da joj je tada rekla da je sponzoruša, što da je tako i mislila o njoj, nakon čega je HOZ pozvala policiju i pred policijom ispričala da joj je rekla da je kurva i slično, što nije rekla, niti je o njoj tako mislila, po kojoj prijavi je pred sudom oslobođena optužbe. U tom periodu čekali su donošenje privremene mjeru, a HOZ je još četiri mjeseca živjeli u njihovoj kući, nije izlazila iz kuće, a dijete je bilo jedan dan s majkom, a jedan s ocem. Nakon što je donesena privremena mjera, DOZ je tada bio dodijeljen majci na skrb i primopredaja, prije njihovog odlaska u Zagreb, odvijala se pred Centrom. Okrivljenik je poštivao privremenu mjeru i uvijek, kako je to bilo odlučeno, odlazio je u Zagreb po DOZ i vraćao ga nazad. Okrivljenik nije nikada išao sam za Zagreb, s njim su išli mnogi, najviše njegov otac, navodeći da je išao i GO, zet AO, ŽO i MO, suprugov brat ZO. Nitko joj od navedenih osoba nikada nije rekao da bi se okrivljenik neprimjereno ponašao prema TO, čula je da je primopredaja bila bez riječi između njih dvoje, a od supruga je čula da je dijete prilikom tih primopredaja plakalo kada bi ga okrivljenik vraćao majci, i morao se sakriti ili brzo otići, ili utješiti dijete.

51. Na pitanje državnog odvjetnika je odgovorila da su okrivljenik i HOZ prvo bili u vezi i HOZ je u nepunih tri mjeseca veze ostala trudna, nakon čega se doselila u njihovu kuću, a otišla onog dana kada je donesena privremena mjera. Njih dvoje živjeli su u izvanbračnoj zajednici.

52. Na pitanje braniteljice okrivljenika je odgovorila da su Darjini roditelji prvi puta k njima došli nakon što je dijete navršilo šest mjeseci i ostali su nekoliko dana. Tada ih je prvi puta vidjela. Drugi puta je vidjela Darjinom oca na djetetom krštenju, a Darjina majka nije došla jer ju je boljela kičma. Kada su došli prvi puta, njezina ih je majka dočekala vrlo uljudno, pripremila je ručak za sve, i razgovor je tekao normalno. Drugi puta, na krštenju, kada je došao samo Darjin otac , HOZ je napravila jako ružnu scenu, nije čula riječi okrivljenika ali misli da je to bio povod, da je okrivljenik rekao TO da bi bilo lijepo da se neki poklon i otvori, na što je HOZ počela nekontrolirano trčati, bježati, vidjela je u jednom trenutku da se zajedno s ocem sakrila u šumi. U onom periodu kada je DOZ jedan dan bio s ocem, a jedan s majkom, ali i općenito, okrivljenik je djetetu bio i otac i majka, prema njemu se odnosio predivno, s time što je vidjela da onaj dan kada je DOZ bio s okrivljenikom, on bi DOZ na neko vrijeme odnio gore kod majke kako bi ga majka vidjela, a kada bi DOZ bio taj dan kod majke, opet bi okrivljenik bio taj koji je odlazio na trenutak vidjeti DOZ. DOZ od 2020. živi s ocem.

53. U konačnici je izjavila da je HOZ, u ovih deset mjeseci kako je s prekidima živjela s njom, potpuno lišena svake savjesti, lišena je svakog srama i na taj način se i ponašala, potpuno asocijalnog bez ikakvog socijalnog shvaćanja, što je njoj bilo zastrašujuće. Dodala je da je HOZ iskrivljavala stvarnost, jedno se dogodilo a ona je to prepričavala na sasvim drugačiji način.

54. Svjedokinja KO, sestra okrivljenika, propisno opomenuta, nakon što se odrekla blagodati uskrate iskaza izjavila je da cijeli svoj život živi u obiteljskoj kući u [adresa], u kojoj živi cijela njezina obitelj, majka, otac, brat i djed. Sa svojim bratom, ovdje okrivljenikom, koji također cijeli svoj život živi u obiteljskoj kući, u bliskim je odnosima, i međusobno se povjeravaju jedan drugome kada imaju nekakvih problema. Tijekom 2017. u obiteljskoj kući je s okrivljenikom živjela i njegova nevjenčana supruga TO, a jedno su vrijeme dok su stanovi bili u renovaciji, živjeli svi zajedno u stanu s roditeljima. Po rođenju njihovog zajedničkog djeteta DOZ, okrivljenik se sa TO i djetetom preselio u svoj stan u kojem su zajedno živjeli oko godinu dana, s time da zadnja četiri mjeseca nisu bili zajedno u stanu, jer se okrivljenik vratio živjeti kod majke UO, a HOZ je sama s djetetom ostala u tom stanu. Nakon četiri mjeseca njihovog odvojenog života, HOZ se odučila s djetetom vratiti u Zagreb kod svojih roditelja, kako je ona tvrdila zbog straha od svih njih. Objasnila je da su odnosi između okrivljenika i TO bili vrlo složeni, navodeći da je između njih dvoje bilo svačega, puno međusobnih svađa. Jednoj je svađi bila prisutna navodeći da se radilo o banalnom razlogu, međusobno su si izgovarali svakakve uvrede, u kojoj svađi je HOZ bila glasnija. Bilo je trenutaka kada je vikao i okrivljenik, ali da je HOZ bila agresivnija verbalno i fizički. HOZ je naguravala okrivljenika, jednom ga je nogama udarala u prisutnosti DOZ, a okrivljenik ju je u takvim situacijama pokušavao smiriti.

55. Na pitanje je odgovorila da je okrivljenik govorio TO riječi u smislu: „Da li si ti normalna?“, ali nikada nije čula da bi joj rekao da je drolja, kurva, luđakinja ili da bi joj govorio da će joj uzeti dijete. Pokušavala je TO biti prijateljica jer je uvijek bila sama, navodeći da kod nje nisu dolazili prijatelji, a njezini roditelji su po rođenju djeteta došli samo jedanput, te je došao Darjin otac na krstitke DOZ. Poticala je HOZ da izađe van iz kuće, osobito po rođenju djeteta zbog vitamina D, i rijetko ju je uspijevala „izvući“ iz kuće. Još dok su živjeli kod njezinih roditelja, HOZ je doživjela kao nestabilnu osobu, vrlo promjenjivog raspoloženja, punu ljutnje prema svima njima te osobu koja odbija komunikaciju. Razgovarala je s okrivljenikom, za kojega je rekla da je on vrlo osjećajna osoba, i sjeća se da je dugo vremena tvrdio da TO fali ljubavi i da ako joj on bude pružao dovoljno ljubavi, da će sve biti u redu. Pričala je i s TO, osobito dok je bila trudna, i nikada joj se nije konkretno požalila na bilo kakvo okrivljenikovo inkriminirano ponašanje, nikada joj se nije požalila da bi je vrijeđao dok su sami, ili da bi bio fizički agresivan prema njoj. Nije joj pokazivala nikakve modrice. Sjeća se da je HOZ izrazito svijetle puti te da joj je jednom prilikom rekla da je sklona da joj ostanu modrice i da su se smijale kako su joj tad po nogama bile nekakve točkice.

56. Nakon što su se svjedokinji predočile fotografije s lista 134 spisa na kojima se nalaze modrice na Darjinoj ruci, iskazala je da to nikad nije vidjela na TO, dodajući da ju je HOZ u [adresa] prozvala i rekla kako je vidjela te modrice i da joj je ona zaprijetila da će „vidjeti svoga boga“ ako to ikome bude rekla, za što je navela da poruče da je ikada vidjela modrice na TO koje bi učinio okrivljenik.

57. Naglasila je da je okrivljenik u bilo kojem obliku zlostavljač, da bi ga se duboko sramila.

58. Pojasnila je jednu scenu s majkom kojoj je svjedočila, kada si je majka prvi puta dozvolila reći TO ono što joj ide, rekavši joj sve što joj je bilo na duši, da je HOZ napravila takvu scenu, da je ispalo kao da ju je tuklo dvadeset ljudi. Sjeća se da je zvala socijalne službe i policiju, i tada im je policija prvi put došla na vrata, a majka je dobila mjeru zabrane prilaska TO, do suđenja. A razlog svemu tome je bilo to što je majka doznala da je HOZ pred nadležnim Centrom rekla da je okrivljenik zlostavljač, što je majku jako uznemirilo. Majka je u tom postupku bila oslobođena optužbe.

59. HOZ je po odlasku u Zagreb uzela i DOZ, i DOZ je u Zagrebu bio godinu dana, sve dok nije donesena odluka da će dijete živjeti s ocem , ovdje okrivljenikom. Sada DOZ od početka 2020., odnosno od donošenja odluke, živi u obiteljskoj kući u [adresa]. Za DOZ je izjavila da je zdravo dijete, viđa ga svaki dan, osim kada je u Zagrebu kod majke, veselo je i sretno dijete. Okrivljenik ga je odmah po preuzimanju odveo na pregled kod psihologa, logopeda i defektologa te ga je uključio u rehabilitacijski centar na Verudi, a to sve jer je HOZ pokrenula postupak još u Zagrebu, navodeći da je HOZ tvrdila da je dijete autistično i da je stoga odbijala potpisati suglasnost da DOZ krene u vrtić, jer da vrtić nema adekvatnu skrb. Nakon što je okrivljenik skupio svu dokumentaciju kojom se potvrđuje da vrtić ima psihologe, asistente i sve ostalo potrebno stručno osoblje za praćenje autistične djece, iako DOZ nema tu dijagnozu, HOZ je ponovno odbila potpisati navodeći da to nije u interesu djeteta. Zadnji nalazi govore kako je DOZ sretno i lako suradljivo dijete koje se lijepo razvija, ali da kasni u govornom aspektu.

60. Redovno je u kontaktu s okrivljenik i nikada joj nije rekao da bi na bilo koji inkriminirani način postupao prema TO prilikom primopredaje djeteta, navodeći da okrivljenik nije sam odlazio s djetetom u Zagreb, već je uvijek netko odrasli išao s njim, otac, njezin izvanbračni suprug, kuma ŽO, njezina majka MO i Jakovov kum, GO. Iako je HOZ tvrdila da je prilikom svake primopredaje zlostavljana, nitko joj od navedenih osoba to nije potvrdio, a njezina saznanja da HOZ tvrdi da je prilikom primopredaja ona bila zlostavljana, jesu od raznih ustanova, [adresa] ili sudova.

61. S Darjinim roditeljima nije komunicirala. HOZ je dugo vremena tvrdila da je u lošim odnosima sa svojim roditeljima, što joj je čudno, jer je živjela kod roditelja dok se nije preselila kod njih u [adresa].

62. Na pitanje braniteljice okrivljenika je odgovorila da DOZ više ne odlazi na liječenje u Pulu, već samo u [adresa], a voze ga okrivljenik i njegov otac. Kao majka koja ima dijete približno Jakovovim godinama, izjavila je da DOZ napreduje, u njegovom govoru primjećuje da neka slova teže izgovori na način da kada izgovara složeniju rečenicu zna se malo zapetljati, ali napreduje, i dalje je veselo dijete koje se druži sa svojim vršnjacima i ide u vrtić. Za okrivljenika i HOZ je izjavila da su se upoznali preko neke Internet stranice, i bila je prisutna jednom od njihovih susreta, navodeći da joj je taj susret s G bio vrlo neugodan, jer je HOZ vikala da zašto joj se okrivljenik nije javio. Nije nikada sudjelovala u primopredaji DOZ između njegovih roditelja, i uvijek je okrivljenik kada bi vozio DOZ išao s nekim za Zagreb i iz Zagreba, to bi bio njihov otac ili njezin suprug ili kum djeteta te MO i ŽO i nikada joj nitko od njih nije rekao da bi se u situacijama primopredaje DOZ majci, okrivljenik ponašao na bilo kakav neprimjereni način. Istaknula je da zna da dok je DOZ bio manji, uvijek bi prilikom primopredaje i odlaska k majci jako plakao i to je bio jedan od razloga zašto je okrivljenik dobio DOZ na skrb. Pročitala je nalaz i mišljenje vještaka, pa je tako pročitala i da je vještak primijetio da kada bi dijete sjedalo do majke, da je dijete plakalo, a što nije činio kada bi sjedao u krilo okrivljeniku. Sjeća se jednog događaja kada je HOZ napravila scenu oko isključivanja struje, HOZ je govorila da se njoj isključila struja u njezinom stanu, što nije bilo točno već je nestala struja i u stanu u kojem je ona živjela i koji se nalazio na istom katu, bili su pozvani djelatnici HEP-a koji su isti dan ispravili grešku, a za to ih je HOZ prijavila policiji i centru za socijalnu skrb da su joj namjerno isključili struju. Za vrijeme dok je živjela s okrivljenikom, HOZ nije stvorila nikakva prijateljstva, a to zato jer nikada nije izlazila iz kuće, jako rijetko. Nadalje, izjavila je da okrivljenik TO nije nikada branio izlazak iz stana, čak naprotiv, svi su HOZ poticali da izađe iz stana, da izađe sa DOZ van na sunce, jer im nije bilo normalno da je s djetetom neprestano bila zatvorena u kući, zatvorenih prozora. Okrivljenik ih je zvao pitati ih je li HOZ izašla van i poticao ih da joj kažu da izađe van s djetetom. Vozila je HOZ u trgovinu, navodeći da joj je s njom u trgovini bilo jako neugodno, HOZ je znala čitati račun i po osam puta i bila je vrlo nesusretljiva i osorna prema ljudima. Primjerice, dok su bile u trgovini, jedna ju je osoba slučajno dotaknula laktom, i HOZ je tu osobu napala.

63. Na pitanje je li HOZ ikada morala sama pješačiti do trgovine u smislu da ju nitko nije htio prevesti, odgovorila je da to nije istina, navodeći da ju je jedanput vidjela da pješači do trgovine, a da je prethodno odbila bilo koga od njih da ju preveze. I njezin ju je otac pitao da će je prevesti do trgovine, no ona je tada prema njemu bila neugodna i nepristojna, što je shvatila da je to sve njezin način ponašanja kako bi ih predstavljala na loš način pred različitim tijelima. Izjavila je da dok je HOZ bila trudna, brinuli su se o njoj, jer im je svima bilo stalo da HOZ bude dobro i svi su se trudili u tom smjeru.

64. Zna da je HOZ po odluci dužna svaki drugi vikend viđati DOZ, no ona nju nije vidjela da dolazi. Vidjela ju je da dva puta godišnje dođe po DOZ, bude s njim petnaest dana i vrati ga nazad k ocu. Također zna da je okrivljenik jednom mjesečno vozio DOZ u [adresa] radi viđanja s majkom, ali je to prestao činiti. Okrivljenik dopušta DOZ svakodnevno viđanje s majkom putem video poziva, što s druge strane to nije bilo tako, HOZ nikada nije dopuštala video poziv DOZ s ocem govoreći da je to tako zbog dobrobiti djeteta.

65. Na pitanje državnog odvjetnika je odgovorila da su joj ŽO i suprug pričali da je DOZ traumatično plakao kada ga je okrivljenik vozio natrag k majci u Zagreb, da ga je okrivljenik morao nagovarati da ostane kod majke i izmišljati načine kako bi on otišao, a DOZ ostao s majkom.

66. U konačnici je navela jednu situaciju, ističući da je takvih situacija bilo puno, da kada je njezin suprug bio s okrivljenikom u šetnji sa psom, HOZ bi mu poslala poruku sadržaja "Vraćaj mi odmah moje dijete", a dijete bi tada kada je slala poruku bilo s njom, navodeći da je to radila i prikupljala materijale kako bi okrivljenika prijavljivala policiji i centru za socijalnu skrb.

67. Svjedok GO, nesrodan s okrivljenikom, izjavio je da s okrivljenikom često išao za Zagreb, vozili su DOZ k njegovoj majci. S okrivljenikom je išao za Zagreb još dok je DOZ bio sa svojom majkom, a i poslije nakon što je DOZ živio s ocem. Bio je prisutan prilikom primopredaje DOZ i vidio je da je DOZ u takvoj situaciji bio malo nervozan, ali nije plakao. Uglavnom je sve prolazilo u redu, nije bilo incidenata. Došli bi na dogovoreno parkiralište, majka bi ih tu sačekala i njih dvoje su popričali, u koje razgovore se nije miješao. S okrivljenikom se druži i nakon što je DOZ pripao njemu na skrb, tako da je u prilici vidjeti kako se okrivljenik ponaša prema DOZ, navodeći jako lijepo, brižan je otac, pažljiv i po njemu bi se svaki otac trebao ponašati prema svome djetetu. Bio je prisutan i još dok je HOZ bila s okrivljenikom, kada je osjetio neke tenzije između njih dvoje, vidio je šutnju, no nije ulazio u njihove odnose i ne zna što se događalo između njihova četiri zida.

68. Svjedok AO, izvanbračni suprug okrivljenikove sestre, šogor, propisno opomenut, nakon što se odrekao blagodati uskrate iskaza izjavio je da je jedno vrijeme živio u istom objektu gdje i okrivljenik, tako da zna i HOZ , za koju je izjavio da je na adresu [adresa] u [adresa] došla živjeti kada je on već živio na toj adresi. Kada je HOZ došla, njih su dvoje prvo živjeli s okrivljenikovim roditeljima, a nakon nekog vremena otišli su živjeti na istu adresu, ali u drugi stan. Čuo je svađu i viku njih oboje, no nije razaznao riječi, pa tako nije čuo je li bilo riječi, kurvo, droljo, luđakinjo. Družio se s okrivljenikom, druži se i sada, ali u vrijeme kada je okrivljenik bio s TO, nisu se družili. HOZ mu se nikada nije požalila na okrivljenikovo ponašanje, a niti mu je okrivljenik ikada govorio o njihovom odnosu. Kada je situacija eskalirala s prijavama, HOZ je izašla iz kuće, ali ne zna je li izašla s DOZ ili sama. Često je viđao HOZ i na njoj nije nikada primijetio nikakve ozljede, modrice ili slično. Okrivljenika doživljava kao normalnog, regularnog oca. Koliko je vidio, okrivljenik je taj koji je više brinuo o DOZ. U vrijeme dok je HOZ živjela u istoj kući, nikada ju nije vidio da je DOZ izvela van, no okrivljenika je vidio.

69. Zna da se okrivljenik u jednom trenutku vratio iz stana u kojem je živio sa G, u stan svojih roditelja, ali ne zna zašto. Okrivljenik mu je rekao da mu je HOZ prijetila da će ga ubiti. Do trenutka eskalacije situacije, HOZ uopće nije kuhala, no tada je naglo počela s kuhanjem, pa mu je okrivljenik rekao da se boji da će ga otrovati. Ne sjeća se i ne zna je li HOZ nakon nestanka struje prijavila da joj je netko namjerno isključio struju, no sjeća se da je došla policija. Sjeća se da se radilo o kvaru.

70. Kada je DOZ živio s majkom u Zagrebu, okrivljenik je redovito odlazio po DOZ i redovito ga vraćao, a jedanput je išao s njim. Bilo mu je čudno kada je vidio da HOZ vozi DOZ u kolicima, a dijete je tada bilo staro oko tri godine. Sjeća se još dok je živjela u [adresa], radila je s DOZ neke, za njega, čudne stvari koje nisu priličile dobi i razvoju djeteta. I on je otac dvoje djece, jedno od pet, a drugo od jedne godine, i roditelji su se družili jedni s drugima, a ponašanje od TO mu je bilo drugačije od ponašanja ostalih roditelja prema djeci iste dobi. U odnosu okrivljenika prema DOZ, nije primijetio ništa devijantno, ono što je primijetio, primijetio je da je okrivljenik redovito hranio DOZ, igrao se s njim, izvodio ga van, kuhao mu je. Nikada TO nije branio izlazak iz stana, odlazak u prodavaonicu. HOZ nije nikada vidio da sama odlazi u prodavaonicu, ali je nakon prijava vidio da je to činila. Nikada ga nije pitala da ju odveze. Prva prodavaonica od kuće s prehrambenim proizvodima udaljena je oko dva kilometra, navodeći da u naselju ima malih trgovina. HOZ je u zadnje dvije godine tri puta vidio da je došla vidjeti DOZ.

71. Svjedokinja ŽO, nesrodna s okrivljenikom, izjavila je da je HOZ upoznala nekoliko mjeseci prije rođenja DOZ. Nisu se družile, ali ju je puno puta vidjela HOZ. Bila je kod njih više puta, i to prvi puta prije nego je HOZ zatrudnjela, nakon toga ju je vidjela u babinju i više puta nakon babinja. Bila je prisutna u situacijama kada su HOZ i okrivljenik bili zajedno, navodeći da je tada osjećala nekakvu hladnoću od strane TO i prema okrivljeniku, ali i prema njoj. Nije čula da bi se svađali ili da je netko od njih dvoje vikao, jer HOZ pretežno nije komunicirala s njima, a okrivljenik je komunicirao i s njima i s TO. Kod njih u babinju je bila sama, a njezina majka je bila prije nje. I u babinju je primijetila da je HOZ bila hladna, nepristupačna, neljubazna, a okrivljenik pristupačan, ljubazan i komunikativan. HOZ ju nikada nije pozdravila kada bi ju vidjela, i nije uopće htjela komunicirati. Nekoliko je puta bila na primopredaji DOZ u [adresa]. Kada bi DOZ okrivljenik doveo kod TO, DOZ bi plakao i pokazivao znakove da želi ostati s ocem, vikao je: "Tata!" i vraćao bi se ocu nazad. U tim primopredajama bila je u autu, okrivljenik bi parkirao auto ispred ulaza Darjine zgrade, i HOZ bi se spustila i dovela DOZ, ili bi se spustila po njega.

72. Kada je okrivljenik bio s DOZ, uvijek bi se jako lijepo ponašao prema djetetu. U njezinom prisustvu bio je jako brižan prema DOZ i nikada nije ništa loše DOZ govorio o majci, nego mu je dapače objašnjavao da ide kod ma jke, da će biti neko vrijeme kod nje i da će mu biti jako lijepo te da će doći po njega. Prema TO se ponašao korektno, nije pokazivao nikakve agresije niti bijesa niti ljutnje prema TO, i imao je miran stav. Kada su živjeli u [adresa], nikada nije vidjela da bi okrivljenik bio agresivan prema TO, uvijek je bio taj koji je inicirao razgovor s njom i uključivao druge sudionike u razgovor s njom.

73. Nekoliko puta je bila prisutna u primopredaji DOZ majke prema ocu, navodeći da je DOZ tada bio jako sretan i trčao je prema ocu u naručje, zagrlio ga je i nije se odvajao od njega. Izjavila je da odnos nje i okrivljenika nije takav da bi joj se okrivljenik povjeravao. Ni sa kim nije razgovarala o Darjinom ponašanju, ističući da je sama ocijenila njezino ponašanje te da HOZ nije pokazivala normalne znakove ponašanja.

74. Poznato joj je da je okrivljenik imao i ranije veze, bile su to duže veze, i uvijek je u vezi bio brižan i ljubazan prema toj osobi, komunikativan, požrtvovan, navodeći da je bio topla osoba prema drugoj osobi. S njegovim bivšim partnericama bila je u normalnim odnosima, družile su se i izlazile zajedno. U konačnici je izjavila da je okrivljenik divan otac, i da to pokazuje na sve moguće načine. Nije osoba koja bi ikada pokazala nikakvu agresivnost prema ženi niti osoba koja bi uopće podigla ruku na drugu osobu.

75. Svjedokinja MO, nesrodna s okrivljenikom, izjavila je da okrivljenika poznaje još iz vrtića, išao je u vrtić i u osnovnu školu s njezinom djecom, a djeca su se nastavila družiti i za vrijeme srednje škole . Nikada nije kod okrivljenika primijetila bilo kakvu asocijalnost i agresivnost, izjavivši da se nikada nije tukao, uvijek je bio dijete koje je bilo dosta mirno, umjetnički tip. HOZ je upoznala na svadbi svoga sina, budući da su okrivljenik i HOZ bili uzvanici. Čula je da je HOZ na svadbi odjednom rekla: „ T idemo kući!", pa je okrivljenik među prvima otišao sa svadbe. Kada se rodio DOZ, došla im je u posjet, u babinje. Tu se iznenadila kada je vidjela da je sve radio okrivljenik, a HOZ je samo sjedila na krevetu. Ostala je vrlo kratko, deset ili petnaest minuta. Kasnije je HOZ vidjela u šetnji s okrivljenikom i bebom u kolicima, i potom ju je vidjela kada je okrivljenik dolazio po DOZ u [adresa]. Bila je u autu, nije izlazila i taj se put dijete predavalo majci. Dijete je dosta plakalo tako da ga je okrivljenik morao smirivati, prošetao je s DOZ prije nego ga je predao majci.

76. Kada je vidjela okrivljenika i HOZ zajedno, okrivljenik se prema njoj ponašao normalno, uobičajeno kao što bi se partner ponašao prema partnerici. Nikada nije vidjela da bi vikao na nju niti bilo koju drugu agresiju prema njoj. U odnosu na dijete, okrivljenik se jako lijepo ponaša prema djetetu, vidjela je da se jako brine za svoje dijete, kupa ga, uspavljuje i misli da bi se rijetko koji muškarac ovako brinuo za svoje dijete.

77. Kod okrivljenika i TO je kući došla samo taj put kada je došla u babinje, navodeći da bi došla i više puta, ali zbog Darjine distance to nije učinila. U konačnici je izjavila da je okrivljenik došao kod nje neposredno nakon što je preuzeo DOZ od majke, i odmah po dolasku je vidjela da je DOZ morao presvući jer je dijete bilo mokro. Nakon toga je DOZ stavio spavati, a ona ga je pitala je li mu sve to trebalo podnositi tolike muke, na što joj je rekao da bi podnio sve za ljubav DOZ. To je bilo u periodu kada je okrivljenik vozio DOZ majci svaki drugi tjedan.

78. Svjedokinja POZ, dipl. soc. radnica, djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Buje – Buie je vezano za obitelj I izjavila da je stručni tim Centra za socijalnu skrb dao svoj prijedlog i mišljenje kome da se povjeri dijete mlt. DOZ pa je mišljenje bilo da se dijete povjeri majci na stanovanje, a da se ocu odrede susreti i druženja s djetetom. Nakon toga su proveli psihologijsko psihijatrijsko vještačene Jakovovih roditelja, DO i TO i donesena je nova presuda da se dijete povjerava ocu na stanovanje.

79. Za HOZ je izjavila da se putem e-maila obraćala Centru navodeći da joj okrivljenik brani odlazak na Advent u Zagreb kod njezinih roditelja s djetetom, nakon toga da joj je okrivljenik, navodno, isključio struju i da joj je okrivljenikova majka otuđila mobitel te su tada djelatnici Centra i policijski službenici izašli na terenski izvid. HOZ je tada navodila da okrivljenik vrši nasilje nad njom pa joj je stoga bio ponuđen smještaj u Sigurnu kuću, ali da je ona izjavila da joj je žao okrivljenika i da ga ne bi prijavljivala i podnosila kaznenu prijavu te da joj smještaj nije potreban budući da se okrivljenik preselio u drugi stan u istoj obiteljskoj kući.

80. Prilikom donošenja presude o tome s kojim roditeljem će dijete živjeti, psihoterapeutkinja UOZ je u sudnici iznijela kako ju je okrivljenik zamolio da napiše da je TO luda, na što da je odgovorila okrivljeniku da ona ne može pisati to što on od nje traži. Centar ima saznanja kako je sud donio sudsku presudu u kojoj se dijete povjerava ocu, a majci su određeni susreti i druženja.

81. Na pitanje je odgovorila da su postupali i izašli na teren po prijavi TO, a izvješća su pisali prikupljajući podatke od okrivljenika i G, nakon provedenih razgovora s njima u Centru i na teretnu. Jedanput je izašla na teren s policijskim službenikom kada su u kući zatekli HOZ, razgovarali su s njom vezano za njezinu prijavu sumnje u isključenje struje od strane okrivljenika, o čemu je bio sačinjen zapisnik. Nakon što je Centar zaprimio sudsku presudu kojom se ml t. DOZ dodijelio ocu, saznanja je da se HOZ preselila k roditeljima u Zagrebu, a okrivljenik im se obratio s prigovorom da majka ne plaća alimentaciju i ne provodi viđanja i susrete s djetetom, i prijedlogom da mu se dodjeli doplatak za pomoć i njegu djeteta s teškoćama u razvoju. To je bilo 2021. ili 2022. Na pitanje je odgovorila da Centar ne provodi nadzor skrbi oca nad mlt. DOZ. Još uvijek je djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, i saznanja je da okrivljenik vodi brigu o svome sinu, vodi ga k logopedu, kod stručnjaka, dječjeg psihologa, i kod svih stručnjaka čiji su nalazi potrebni za provođenje vještačenja. S obzirom da je okrivljenik podnio prijedlog za pomoć mlt. DOZ, uz taj prijedlog je dostavio svu potrebnu dokumentaciju koja se nalazi u Hrvatskom zavodu za socijalni rad, i ta mu je pomoć odobrena.

82. Nema nikakvih saznanja da bi okrivljenik ikada zlostavljao mlt. DOZ ili da se ne bi na adekvatan način skrbio o mlt. DOZ u bilo kojem razdoblju. Na pitanje da li joj je HOZ opisala na koji način okrivljenik vršio nasilje nad njom, odgovorila je da misli da joj je rekla da je vršio psihičko nasilje nad njom. Kada je zajedno s policijom izašla na teren po prijavi TO da joj je okrivljenik isključio struju, HOZ joj je rekla da se ne boji okrivljenika, kao i da je odbila odlazak u Sigurnu kuću. Policijskoj je službeniku rekla da ne želi podnositi službenu prijavu protiv okrivljenika. Nakon toga je razgovarala i s okrivljenikom, te je dogovor bio da dijete jedan dan bude sa jednim roditeljem, a drugi dan s drugim roditeljem.

83. Svjedokinja dr. NO, pedijatrica, nesrodna s okrivljenikom, izjavila je da je okrivljenikovo dijete DOZ njezin pacijent od rođenja. Na pitanje je li primijetila da DOZ ima specifičnih poteškoća je odgovorila da je prije nekoliko godina primijetila da je dječak imao poteškoća u govornom razvoju te ga je uputila u Tim za ranu intervenciju, pojasnivši da tu imaju psihologa, logopeda, edukacijskog rehabilitatora, i po nalazima je vidjela da je dijete išlo u preporučeni Tim, išlo je u pratnji oca i ponekad djeda. Ne zna s kim DOZ živi, pretpostavila je da njegovi roditelji imaju zajedničko skrbništvo, a to je zaključila jer joj je otac od DOZ rekao da će DOZ sada mjesec dana biti kod majke. Nema nikakvih primjedbi o skrbi oca prema djetetu, uredno je dijete dovodio kada su se dogovorili na preglede, kada je bolestan, i uredno surađuju. Vidjela je da da je odnos oca prema djetetu dobar, normalan. U vrijeme ispitivanja DOZ je imao sedam godina i zadnji sistematski pregled s DOZ je napravila kada je dijete imalo pet godina, a nakon toga ga samo prati u akutnim situacijama, bolestima. Čitajući dokumentaciju od Č, utvrdila je da dijete dobro napreduje, da zahtjeva daljnja praćenja i da se uredno provodi terapija. Ne poznaje Jakovovu majku i ne zna je li majka ikada zvala i interesirala se za zdravlje djeteta, navodeći da unazad godinu i pol, dvije, sigurno nije, ističući da se inače u karton pacijenta vrši zabilježba koji roditelj djeteta je zvao i koji roditelj je doveo dijete na pregled.

84. Glede navoda da je primijetila kod DOZ poteškoće u govoru, pojasnila je da je to primijetila prilikom sistematskog pregleda djeteta kada je dijete imalo tri i pol ili četiri godine, i to je evidentirala u njegov zdravstveni karton.

85. Nadalje, odbijeni su dokazni prijedlozi obrane da se u ovom kaznenom postupku provede kombinirano psihologijsko psihijatrijsko vještačenje TO, da se od državnog odvjetnika pribavi dokumentacija od Dječje kuće Borovje Zagreb, da se pribavi dokumentacije od Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Pešćenica, da se naloži državnom odvjetniku dostaviti obavijest o provođenju dokaznih radnji protiv TO, i da se ispita svjedok ĐO, kao nebitni dokazi, kao i dokazni prijedlog optužbe da se ispita svjedok RO.

86. U završnom govoru, državni odvjetnik smatra da je na temelju provedenog postupka dokazano da bi okrivljenik počinio kaznena djela kako mu se stavlja na teret optužnicom, što da proizlazi iz detaljnog iskaza žrtve TO, koji iskaz je potvrđen iskazom njezine majke CO kojoj se kćer u dijelu o ponašanju okrivljenika naspram njoj povjeravala, navodeći da se žrtva obraćala različitim institucijama opisujući iste oblike ponašanja okrivljenika. S druge strane, obranu okrivljenika te iskaze članova njegove obitelji smatra usmjerenim kao otklanjanju kaznenopravne odgovornosti, naročito cijeneći dio iskaza žrtve u kojem navodi o napadu članova obitelji okrivljenika na nju. Predložio je da se okrivljenik oglasi krivim i osudi na sankciju predloženu u optužnici.

87. Braniteljica okrivljenika smatra da tijekom postupka nije dokazano da bi okrivljenik počinio djela na način kako ga se to činjenično tereti optužnicom, navodeći da iz ukupnosti provedenih dokaza nije sporno da su odnosi između okrivljenika i žrtve TO bili narušeni i da je u konačnici njihova zajednica iz tog razloga i prestala, već da je odlučna činjenica u ovom postupku da li su te partnerske svađe prešle granicu u dovoljnoj mjeri, kako kvantitativno tako i kvalitativno, pa da bi se imale označiti kao kazneno djelo, jer da su partnerske svađe posve prirodna ljudska pojava i da pri tome ne predstavljaju kaznena djela i ne zahtijevaju intervenciju države na ovako invazivan način kao što je kazneni postupak.

88. Navodi da činjenični opis djela nije dovoljno konkretiziran i da nije moguće razlučiti za koje radnje se okrivljenik tereti da bi predstavljale kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, a koje radnje predstavljaju obilježja kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavka 1. i 3 KZ/11 i povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 te da bi sve opisano u jednom činjeničnom opisu, zakonski, bio opis kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 koji u sebi sadrži iznimku kada kaže da je to djelo počinjeno "ako time nije ostvareno teže kazneno djelo“, a što da u konkretnom slučaju jesu kaznena djela iz članka 177. stavka 2. i članka 139. stavka 1. i 3. KZ/11.

89. Glede činjeničnog opisa izvan iskaza žrtve, da nema ni jednog drugog neposrednog dokaza. Žrtvin otac nema nikakvih konkretnih saznanja o inkriminaciji, dok da je žrtvina majka iskazivala samo uopćeno iz čega se može zaključiti ono što je uvodno i istaknuto, da odnosi između žrtve i okrivljenika kao izvanbračnih partnera nisu bili dobri, ali da ta svjedokinja nije ima nikakvih neposrednih saznanja o konkretnijim uvrjedljivim i ponižavajućim riječima za koje se okrivljenik tereti, ni o bilo kakvim konkretnim ponašanjima na način kako ga se optužuje. Suprotno tome, da brojni svjedoci i to PO, OO, AO, KO, ŠO, ŽO, MO i TOZ , da su iskazali o okrivljeniku kao vrlo brižnom ocu prema svom sinu i izvanbračnu suprugu koji se prema žrtvi ophodio s puno pažnje i nježnosti, a u situacijama kada bi mu neki od tih svjedoka ukazivali da se žrtva ponaša čudno, uvijek bi stao u njezinu obranu uvjeravajući ih da je ona, zapravo, dobra osoba. Iz medicinske dokumentacije za mlt. DOZ, a posebice iskaza dr. NO, njegove pedijatrice, i liječničkog kartona za dijete, da je vidljivo da nikako ne stoji dio inkriminacije da se okrivljenik ne bi brinuo za zdravlje djeteta. Upravo suprotno, da je vidljivo da se brinuo vrlo brižno i odgovorno te redovito postupao po uputama liječnika i da vezano za to nije bilo nikakvih propusta.

90. Dio inkriminacije da bi okrivljenik više puta snažno gurnuo mlt. DOZ u ruke bivše izvanbračne supruge te ga snažno povlačio za ruke, vikao na njega i govorio mu podrugljive riječi, da je ostao neodređen, jer se uopće ne vidi kada se to događalo, koliko često, u kojim okolnostima, i kakve bi to podrugljive riječi bile. Navela je da bi se nešto moglo cijeniti kao podrugljivo, da je potrebno znati što je to točno, i okolnosti u kojima je izrečeno, jer bi tom moralo biti tako sadržajno i okolnosno, da to takvim može cijeniti svaka prosječna osoba, dakle moralo bi biti dokazano kao objektivno i univerzalno takvoga značenja.

91. Gubitak kilograma i psihološko stanje žrtve o kojem je iskazivala njezina majka, automatizmom da ne znači da bi žrtva to doživjela zbog inkriminirajućeg ponašanja okrivljenika prema njoj, jer da je opće poznato da je raspad bračne pa tako i izvanbračne zajednice, naročito u situaciji kada su prisutna maloljetna djeca, iznimno stresan događaj za svaku osobu i da nema ništa neuobičajeno u tome da se po napuštanju takve zajednice i povratku svojim roditeljima žrtva osjećala psihički loše, potišteno, te da je smršavila i imala problema sa spavanjem. Zbog toga je obrana predlagala psihologijsko psihijatrijsko vještačenje žrtve. Stoga, da nema ni jednog dokaza iz kojeg bi se moglo zaključiti da bi psihofizičko stanje žrtve bilo u uzročno posljedičnoj vezi s ponašanjima za koja se tereti okrivljenik.

92. U vrijeme podnošenja prijave i provođenja dokaza prije podizanja optužnice kao i nastavno tijekom rasprava pred sudom, žrtva da je imala interes teretiti okrivljenika kako bi uspjela u postupku skrbništva nad zajedničkim djetetom. Međutim, to joj nije uspjelo, jer je pravomoćnom odlukom suda odlučeno da će dijete živjeti s okrivljenikom, što je tako i dalje. S obzirom da inkriminacija kako je opisana ne sadrži dovoljno podataka da bi se radilo o kaznenim djelima koja su optužbom označena, a potom i iz razloga što nema dokaza da bi se takva ponašanja doista i dogodila, predložila je okrivljenika oslobodi optužbe.

93. Nakon ovako provedenog postupka, cijeneći obranu okrivljenika, iskaze ispitane žrtve i ostalih svjedoka, uspoređujući ih s materijalnim dokazima u spisu, uzimajući u obzir svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno te tako utvrđene činjenice dovodeći u međusobnu vezu, sud je utvrdio da nije dokazano da je okrivljenik počinio kaznena djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret.

94. Okrivljenik se tereti da je počinio dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, i to jedno kazneno djelo nasiljem u obitelji iz članka 179.a KZ/11 i jedno kazneno djelo povredom djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 te jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavka 1. i 3. KZ/11, dakle da je teško kršeći propise o zaštiti od nasilja u obitelji kod člana obitelji, bivše izvanbračne supruge TO izazvao strah za njezinu sigurnost i doveo ju u ponižavajući položaj, da je zlostavio dijete mlt. DOZ i grubo povrijedio njegova prava, i da je drugome ozbiljno prijetio nekim zlom, a djelo da je počinjeno prema bliskoj osobi.

95. U ovom postupku nije sporno da su okrivljenik i žrtva bili u izvanbračnoj zajednici u kojoj se rodio njihov zajednički sin DOZ. Nije sporno da je prvotno odlukom od 19. veljače 2019. mlt. DOZ do pravomoćnog okončanja postupka o roditeljskoj skrbi bio dodijeljen majci TO na stanovanje u [adresa], na adresi [adresa] te da je odlukom od 21. siječnja 2020. okrivljenik dobio skrbništvo nad djetetom i da od tog dana dijete živi s okrivljenikom u [adresa], u [adresa].

96. Sporno je da li je okrivljenik u inkriminirano vrijeme , na području [adresa] i [adresa], s ciljem da ponizi izvanbračnu suprugu TO, da ju uplaši i vrijeđa, svjestan i želeći da svojim ponašanjem izazove strah za njezinu sigurnost, govorio joj da je kurva, drolja, da je luđakinja i da će joj uzeti dijete, da će prva letjeti "odavde" bez DOZ, da će srediti da ispadne luda nakon što izleti "odavde" i da će joj uzeti DOZ, da li joj je zabranjivao napustiti kuću s mlt. sinom DOZ osim izlaska u vrt uz nadzor ostalih ukućana, da li ju je kontrolirao gdje se kreće i na što troši novce, da li joj je zabranjivao otići u dućan, sporno je da li je HOZ u siječnju 2018. nakon kraće rasprave stisnuo za ruku i tresao, je li to učinio i u svibnju 2018. u prisutnosti djeteta zbog čega da je tada zadobila modrice, te nakon što je s DOZ tijekom veljače 2019., zbog straha, odselila u Zagreb, je li joj govorio da ako ga ne bude slušala da će joj uzeti DOZ, da će biti sve u redu ako bude slušala, da je alkoholičarka, da će vidjeti što će joj se dogoditi, da će vidjeti tko je on i da ne zna s kime ima posla. Zatim, sporno je da li je više puta izvanbračnoj supruzi snažno gurnuo DOZ u ruke, snažno povlačio DOZ za ruke kako bi se digao na noge te vikao na DOZ govoreći mu podrugljive riječi, a nakon što mu je dijete odlukom suda od 21. siječnja 2020. povjereno skrbništvo nad djetetom, sporno je da li se interesirao za njegovo zdravlje iako je znao da dijete ima dijagnosticiran poremećaj senzorike, autizma i kašnjenje u govoru, je li s DOZ radio preporučene vježbe od strane neuropsihijatra, je li mu osigurao stalnu njegu i rutinu što je pismeno određeno od strane psihologa i neuropedijatra, i da li mu je osigurao i omogućio nadzor od stručnjakinja za autizam H i neuropedijatrice dr. P u [adresa].

97. Okrivljenik se branio priznajući da je između njega i žrtve bilo svađa, navodeći da je te svađe inicirala upravo žrtva iz svakakvih razloga , sitnica, te da je u tim svađama uputio žrtvi neke ružne riječi, navodeći da se žrtva prema njemu obraćala ponižavajuće. Tijekom zajedničkog života, da nikada nije bilo nikakvih fizičkih sukoba. Nikada žrtvi nije ništa zabranjivao i ograničavao ju, osim kada je pokrenuo postupak razvoda braka kada joj je zabranio da odvede dijete u Zagreb, navodeći da je to bilo uz savjetovanje s tadašnjim odvjetnikom kao izjava na Centru da se protivi da dok postupak traje, ne dopušta da dijete ode u Zagreb. Za vrijeme trajanja zajednice pa i nakon nje, žrtvi nije nikada upućivao nikakve prijetnje.

98. Iako je žrtva pred sudom iskazivala da je još prije nego što je rodila zajedničko dijete DOZ da je telefonski razgovor s okrivljenikom bio ružan, da su se prepirali i tijekom njezine trudnoće, da joj je okrivljenik neprestano nešto prigovarao u smislu da ne zna mesti, da je majka rekla da pojede puno mesa, da komunikacije s okrivljenikom nije bilo, da ju je okrivljenik psihički vrijeđao, u siječnju da ju je prvi puta tresao i počupao, što da se ponovilo i u ljeto kada je okrivljenik eksplodirao, primio ju je za ramena i tresao ju, da joj je rekao da je kurva, što da joj je govorio i u Zagrebu, zatim da joj je govorio da je glupa, nesposobna, jednom da je smrdila i da se ne pere, da bi zamolila okrivljenikovog oca da ju odveze do trgovine do koje je inače imala sat vremena pješice, nakon čega bi ju okrivljenik kada se vratila, nazvao i rekao joj da zašto je bila vani i što je radila, da joj je bila ugašena struja dok je boravila u gornjem stanu, da je imala modrice na rukama koje je pokazala okrivljenikovoj sestri i rekla joj da joj je to od njezinog brata, ovdje okrivljenika, sud nije sa sigurnošću utvrdio je li okrivljenik postupio na inkriminirani način.

99. Iz iskaza svjedoka PO, okrivljenikovog oca koji je živio i živi u istoj obiteljskoj kući u kojoj su živjeli okrivljenik i žrtva u inkriminirano vrijeme, a koji je pred sudom iskazivao jasno i uvjerljivo, utvrđeno je da nije čuo nikakvu svađu ili viku iz gornjeg stana, da su se družili i susretali s okrivljenikom i G, i u tom druženju nije čuo nikakve neprimjerene riječi, svađu ili viku, što je utvrđeno i iz iskaza svjedokinje UO, okrivljenikove majke koja također nije čula ni vidjela da bi okrivljenik TO govorio ružne riječi ili se prema njoj ponašao na neprimjereni način , nikada nije vidjela da bi okrivljenik fizički nasrnuo prema TO, već da je prema njoj bio pažljiv i nježan. Ni svjedok PO nije nikada vidio ni čuo da bi bilo nekog fizičkog nasilja između njih dvoje, pa ni slično tome. Na TO nije nikada vidio ozljede i modrice. Iz iskaza svjedokinje KO, okrivljenikove sestre koja je pred sudom iskazivala jasno, određeno i uvjerljivo, a koja je u inkriminirano vrijeme živjela u gornjem stanu iste obiteljske kuće koji je bio u blizini gornjeg stana u kojoj su živjeli okrivljenik i žrtva, utvrđeno je da su odnosi između okrivljenika i TO bili vrlo složeni, između njih je bilo puno međusobnih svađa, i to zbog banalnih razloga kada su si međusobno izgovarali svakakve uvrede, u kojoj svađi je HOZ bila glasnija, da je bilo trenutaka kada je vikao i okrivljenik, ali HOZ je bila verbalno i fizički agresivnija, te da je okrivljenik jednom kada ga je HOZ naguravala i udarala nogama, u takvim situacijama pokušavao smiriti. Ova svjedokinja nikada nije čula da bi okrivljenik TO rekao da je drolja, kurva, luđakinja ili da bi joj govorio da će joj uzeti dijete. Ova je svjedokinja pričala s TO i nikada joj se HOZ nije požalila na bilo kakvo okrivljenikovo inkriminirano ponašanje, nikada joj se nije požalila da bi je vrijeđao dok su sami, ili da bi bio fizički agresivan prema njoj. Nije joj pokazivala nikakve modrice. Svjedok AO, okrivljenikov šogor čuo je svađu i viku njih oboje, no nije razaznao riječi, pa tako nije čuo je li bilo riječi, kurvo, droljo, luđakinjo. HOZ mu se nikada nije požalila na okrivljenikovo ponašanje, a niti mu je okrivljenik ikada govorio o njihovom odnosu. Često je viđao HOZ i na njoj nije nikada primijetio nikakve ozljede, modrice ili slično. Iz iskaza svjedokinje ŽO kojoj je sud poklonio vjeru, utvrđeno je da se okrivljenik prema TO ponašao korektno, nije pokazivao nikakve agresije, bijesa ni ljutnje prema TO, i imao je miran stav, a dok su živjeli u [adresa], nikada nije vidjela da bi okrivljenik bio agresivan prema TO, uvijek je bio taj koji je inicirao razgovor s njom i uključivao druge sudionike u razgovor s njom, što je utvrđeno i iz iskaza svjedokinje MO kojoj je sud također poklonio vjeru, da se okrivljenik prema TO ponašao normalno, uobičajeno kao što bi se partner ponašao prema partnerici, i nikada nije vidjela da bi vikao na nju ni bilo koju drugu agresiju prema njoj.

100. Iz iskaza svjedoka PO je utvrđeno da nije bilo slučaja da bi netko s namjerom isključio TO struju u gornjem stanu. Pojasnio je jednu situaciju kada se dogodilo da je nestalo struje, mislili su da nije plaćen račun pa ga je išao odmah platiti, no tada se uspostavilo da je račun bio plaćen i da ga je platio dvaput, a dan nakon toga je službeni majstor utvrdio da se radilo o progorenom panceru za taj stan koji je zamijenjen i uspostavljena struja, što je utvrđeno i iz iskaza svjedokinje UO koja je izjavila da nikada nitko TO nije namjerno isključio struju, već da se jedanput dogodio kvar koji je od strane električara uklonjen te da je i stan u kojem je živjela njezina kćerka i još jedan apartman bio bez struje. I iz iskaza svjedokinje KO je utvrđeno da je HOZ govorila da joj se isključila struja u njezinom stanu, ali da to nije točno budući da je tada i u stanu u kojem ona živi također nestalo struje pa su pozvani djelatnici HEP-a koji su isti dan ispravili grešku. HOZ je to prijavila policiji i centru za socijalnu skrb, što je utvrđeno i iz iskaza svjedokinje POZ, djelatnice Zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Buje – Buie koja je izjavila da je HOZ putem e-maila prijavila da joj je okrivljenik, navodno, isključio struju, pa da su djelatnici Zavoda zajedno s policijskim službenicima izašli na terenski izvid. Tada joj je HOZ rekla da okrivljenik vrši nasilje nad njom, što da je HOZ navodila i u svojim e-mailovima, zbog čega joj je bio ponuđen smještaj u Sigurnu kuću, ali da je HOZ taj smještaj odbila navodeći da joj nije potreban, a policijskom službeniku je tada rekla ne bi prijavljivala i podnosila kaznenu prijavu protiv okrivljenika. To je utvrđeno i iz socijalne anamneze Centra za socijalnu skrb Buje – Buie od 4. siječnja 2021. da je zaprimljen e-mail od TO kojim je obavijestila Centar da joj je okrivljenik isključio struju, zbog čega su stručni radnici Centra izvršili terenski izvid s policijskim službenicima kada je TO ponuđen smještaj u Sigurnoj kući, što je HOZ odbila navodeći policijskim službenicima da nema namjeru podnositi kaznenu prijavu protiv okrivljenika jer joj ga je žao.

101. Glede optužbe da je okrivljenik TO zabranjivao da napusti kuću s mlt. sinom DOZ, osim izlaska u vrt uz nadzor ostalih ukućana, da ju je kontrolirao gdje se kreće i na što troši novce te da joj je zabranjivao da ode u trgovinu, iz iskaza svjedoka PO je utvrđeno da je HOZ odbila ući u njegov auto kada joj je rekao da će je odvesti u grad, navodeći da je samo otpuhnula i okrenula se, te da HOZ nitko nije prisiljavao da pješice ide u trgovinu i nitko je nije odbijao odvesti je. Koliko zna, okrivljenik nije zabranjivao TO da napusti kuću s njihovim sinom. Iz iskaza svjedokinje KO je utvrđeno da je HOZ sama odbila bilo koga od njih da ju preveze kada je išla u trgovinu, pa kada joj je njezin otac rekao da će je prevesti do trgovine, da je HOZ tada prema njemu bila neugodna i nepristojna. Iz iskaza svjedoka AO utvrđeno je da okrivljenik nikada TO nije branio izlazak iz stana, i odlazak u trgovinu.

102. Za napomenuti je da je iz iskaza svjedokinje UO utvrđeno da je HOZ pred policijom ispričala da joj je rekla da je kurva i slično, što da nije rekla, a niti je o njoj tako mislila, pa da je jedno vrijeme zbog Darjine prijave prema njoj imala mjeru zabrane približavanja, te da je nakon provedenog postupka oslobođena optužbe. To je utvrđeno i iz iskaza svjedokinje KO koja je bila prisutna kada je majka TO rekla „ono što joj ide“ nakon što je čula da je HOZ bila na Centru prijaviti okrivljenika da je zlostavljač, pa da je HOZ napravila scenu, zvala je socijalne službe i policiju, majka je dobila mjeru zabrane prilaska TO do suđenja, te je nakon provedenog postupka majka bila oslobođena optužbe. Svjedok PO se sjećao jednog događaja kada ga je okrivljenik zamolio da ide s njim gore jer je TO trebao nešto reći, a to stoga jer je HOZ pričala lažne optužbe, što je i učinio, nije rekao ni riječi, a HOZ je nakon toga okrivljenika odmah otišla optužiti centru za socijalnu skrb za lažnu prijetnju, navodeći da je HOZ za prijetnju prijavila i njegovu suprugu.

103. Svjedok PO je izjavio da je okrivljenik HOZ stalno branio, primjerice da kada bi HOZ nešto sakrila, on bi ju branio da je ona u stvari u dubini duše dobra osoba. Svjedokinja KO je izjavila da je razgovarala je s okrivljenikom, za kojega je rekla da je on vrlo osjećajna osoba, i sjeća se da je dugo vremena tvrdio da TO fali ljubavi i da ako joj on bude pružao dovoljno ljubavi, da će sve biti u redu. I svjedokinja UO je izjavila da je okrivljenika i HOZ viđala učestalo te da se okrivljenik jako pažljivo ponašao prema TO, podilazio joj je u svemu, i primijetila je da je prema njoj bio "kao da je hodao po jajima".

104. Svjedok PO je izjavio da su se u vrijeme kada je HOZ živjela s njima čudili njezinom ponašanju, primjerice kada su igrali neku društvenu igru, HOZ se odjedanput počela jako smijati, a nakon toga ljutiti bez ikakvog razloga zatvarajući se u sobu. Okrivljenik mu je rekao da HOZ ima jako čudne oblike ponašanja, da ga stalno optužuje i da ne može više. Svjedokinja UO je izjavila da je HOZ iskrivljavala stvarnost, jedno se dogodilo a ona je to prepričavala na sasvim drugačiji način. Svjedokinja HOZ je doživjela kao nestabilnu osobu, vrlo promjenjivog raspoloženja, punu ljutnje prema svima njima te osobu koja odbija komunikaciju. Iz iskaza djelatnice Zavoda POZ je utvrđeno da joj je HOZ rekla da se ne boji okrivljenika, da je odbila odlazak u Sigurnu kuću jer je to nije potrebno, a policijskoj je službeniku rekla da ne želi podnositi službenu prijavu protiv okrivljenika.

105. Žrtva TO je pred sudom i sama navodila da je samo mislila da je okrivljenik netrpeljiv i da mu ona smeta te da ju je htio izluditi da ode, da je samo pomislila da joj okrivljenik planira učiniti nešto nažao, da je krajem siječnja sve utišavala da ne budu bučni zbog DOZ zbog čega su se posvađali budući da je okrivljenik rekao da želi da njegovi dođu gore kada hoće kao da je ona pala s Marsa sa bebom, da je bila u strahu pa čak i kad je hodala gledajući kamo hoda da ne povrijedi dijete.

106. Darjin otac ĆO misli da njegova kćer i okrivljenik imaju zajedničko dijete i na pitanje je odgovorio da mu se žrtva nikada nije povjeravala, rekla mu je da imaju problema, ali ne zna o čemu je bilo riječ. Supruga mu je nešto pričala o odnosu između okrivljenika i TO, ali se ne sjeća što, sjeća se samo da nije dobro. Ne zna koliko dugo je HOZ živjela u [adresa]. Ne zna da li DOZ ima nekih zdravstvenih problema, i ne zna tko je Darjin osobni liječnik, iako je na pitanje odgovorio da mu je HOZ kćer i da su u jako dobrim odnosima, ali da su majka i kćer bliže i mogu si jedna drugoj više reći. Bio je dva puta kod okrivljenika i žrtve u [adresa] i vidio je da se okrivljenik i njegova obitelj ponašaju prema TO dobro. Darjina majka je izjavila da ju je HOZ iz [adresa] zvala telefonski i da je bila u očajnom stanju. Ispričala joj je događaj s mobitelom, rekla joj je da su svi vikali, da su uzeli DOZ, ispričala joj je događaj sa socijalnim radnikom i vezano za nekakve slike. Nakon toga je izjavila da joj se HOZ nikada nije požalila, ali je sama nešto primijetila po njihovom ponašanju, no poslije je izjavila da joj se HOZ požalila, ali da se ona nije htjela u to miješati i nije htjela puno slušati. Pitala je HOZ ima li kakvih problema, na što joj nije ništa htjela reći. Ne sjeća se kada je završila njihova izvanbračna zajednica. HOZ joj je pričala da kada DOZ ode dolje kod okrivljenikovih roditelja, da ona uzme ruksak i pješice hoda do trgovine kupiti pelene i hranu, a dan poslije da DOZ bude s njom.

107. Sud na temelju iskaza svjedoka ĆO i svjedokinje SO, nije utvrdio inkriminirano ponašanje okrivljenika niti potvrdio navode žrtve TO pa tako nije utvrdio da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju bio nasilan prema TO na način da je počinio kazneno djelo nasilja u obitelji, i da je prijetio TO tako što je upravo on kod TO izazvao strah za njezinu sigurnost i doveo ju u ponižavajući položaj i ozbiljno joj prijetio nekim zlom, što nije utvrđeno ni iz materijalne dokumentacije u spisu.

108. Nadalje, okrivljenik se branio da se brinuo o DOZ kao svaki savjesni roditelj, brižno i adekvatno, navodeći da je bilo nekih sumnji kod djeteta koje je morao kontrolirati u vezi njegovog razvoja pa ga je redovito vodio na potrebne preglede, s DOZ išao na rehabilitaciju u [adresa] gdje je dobio povremene vježbe koje je s njim radio u kući. DOZ nema nikakve posebne potrebe, upisan je u Waldorfsku školu u kojoj imaju više individualni pristup djetetu, i nema asistenta u školi.

109. Svjedok PO je zajedno sa suprugom bio je oduševljen s odnosom okrivljenika prema njegovom sinu DOZ, a za DOZ je izjavio da je jako sretno dijete. Kada je HOZ naputila kuću, napustila ju je zajedno sa DOZ i oboje su otišli u Zagreb u kojemu su živjeli oko godinu dana. Okrivljenik je redovno posjećivao DOZ u [adresa], a to zna jer je išao s njim, vozio ga je, a isto tako i DOZ je redovito dolazio kod okrivljenika. Kada bi DOZ ugledao okrivljenika, uvijek se veselio, a kada bi vraćali DOZ, dijete tada nije bilo sretno, navodeći da je okrivljenik često puta morao šetati s DOZ i TO kako bi DOZ prihvatio da ostaje u Zagrebu. Vidi da je DOZ jako sretan sa svojim ocem, provode vrijeme skupa i igraju se te okrivljenik redovito skrbi o DOZ. Četvrtkom odlaze kod logopedice, DOZ čita, zna sve brojeve i zbrajanje. Ni od koga nije čuo za neprimjereno ponašanje okrivljenika prema DOZ, što je sve utvrđeno i iz iskaza svjedokinje UO.

110. Iz medicinske dokumentacije je utvrđeno da je u Poliklinici za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Zagreb 21. siječnja 2020. DOZ dijagnosticiran poremećaj iz spektra autizma F84. Iz iskaza svjedoka je utvrđeno da je okrivljenik odmah po preuzimanju djeteta odveo ga na pregled kod psihologa, logopeda i defektologa te ga je uključio u rehabilitacijski centar na Verudi. Iz iskaza svjedokinje POZ je utvrđeno da je kao djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Buje - Buie saznanja da okrivljenik vodi brigu o svome sinu, vodi ga k logopedu, kod stručnjaka, dječjeg psihologa, i kod svih stručnjaka čiji su nalazi potrebni za provođenje vještačenja te da nema nikakvih saznanja da bi okrivljenik ikada zlostavljao mlt. DOZ ili da se ne bi na adekvatan način skrbio o njemu u bilo kojem razdoblju. Iz iskaza svjedokinje dr. NO, pedijatrije mlt. DOZ utvrđeno je da je dječak imao poteškoća u govornom razvoju zbog čega je dijete uputila u Tim za ranu intervenciju u kojem Timu su psiholozi, logopedi, edukacijski rehabilitatori, te da je po nalazima vidjela da je dijete išlo u preporučeni Tim, i to u pratnji oca, ovdje okrivljenika, i ponekad djeda. Kao pedijatrica mlt. DOZ, nema nikakvih primjedbi o skrbi oca prema djetetu, uredno je dijete dovodio kada su se dogovorili na preglede, kada je bolestan, i uredno surađuju , a vidjela je da je odnos oca prema djetetu dobar, normalan. Utvrdila je da dijete dobro napreduje, da zahtjeva daljnja praćenja i da se uredno provodi terapija.

111. Stoga, dio navoda TO da okrivljenik djetetu nije osigurao i omogućio nadzor od stručnjakinja za autizam H i neuropedijatrice dr. P u [adresa] sud smatra neutemeljenim, budući da je utvrđeno da je mlt. DOZ odlukom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – Buie poslovnog broja Ovr Ob-49/2019-10 od 21. siječnja 2020. kod oca, ovdje okrivljenika na skrbi i stanovanju, koji je njegov zakonski zastupnik, i koji o djetetu skrbi na primjereni i adekvatan način.

112. Slijedom svega navedenog i obrazloženog, sud je utvrdio da nema dokaza na temelju kojih bi sa sigurnošću zaključio da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti na način opisan u izreci.

113. Okrivljenik je poricao da je u inkriminiranom razdoblju na području [adresa] i [adresa] svojim ponašanjem počinio nasilje u obitelji, da je prijetio bivšoj izvanbračnoj supruzi TO na takav način da ju je dovodio u ponižavajući položaj i ozbiljno joj prijetio nekim zlom te da je zlostavio dijete i grubo povrijedio djetetova prava, što je utvrđeno iz iskaza svjedoka PO, UO, KO, AO, ŽO, MO, POZ i dr. NO iz čijih iskaza nikako ne proizlazi okrivljenikovo inkriminirano ponašanje. Iz iskaza roditelja TO, ĆO i CO nisu utvrđeni navodi TO, koja i sama prilikom iskazivanja nije bila sigurna je li se to uistinu tako i dogodilo. Inkriminirano ponašanje okrivljenika nije utvrđeni ni materijalnom dokumentacijom. U konačnici, utvrđeno je da je mlt. DOZ nakon provedenog adekvatnog postupka povjeren na skrb i stanovanje ocu, ovdje okrivljeniku, koji se o djetetu skrbi na primjereni i adekvatan način.

114. Slijedom svega obrazloženog, uzimajući u obzir sadržaj iskaza svih svjedoka, uspoređujući ih s materijalnom dokumentacijom u spisu, utvrđeno je da ne postoje dokazi na temelju kojih bi se u ovom postupku sa sigurnošću utvrdilo da je okrivljenik počinio djela za koja se tereti pa je sud, primjenjujući načelo in dubio pro reo, u korist okrivljenika, istoga oslobodio optužbe i odlučio kao u izreci presude.

115. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08 TO se sa svojim imovinskopravnim zahtjevom od 50.000,00 (pedeset tisuća) kuna, sada 6636,14 eura, upućuje u parnicu.

116. Budući da je okrivljenik oslobođen optužbe, na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada njegove braniteljice padaju na teret proračunskih sredstava.

Pula - Pola, 20. veljače 2026.

Zapisničarka

Sutkinja za mladež

Samanta Šijan

Diana Debeljuh

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog preslika iste. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 (tri) istovjetna primjerka, a odluku o žalbi donosi županijski sud kao drugostupanjski sud.

Dna:

• Općinskom državnom odvjetništvu u Puli – Pola na broj KOz-DO-152/2021 • Okrivljenom DO

• Braniteljici okrivljenika Mariji Budimir, odvjetnici u Puli

• Žrtvi TO

• Opunomoćeniku žrtve VO, odvjetniku u [adresa]

• Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područnom uredu Buje – Buie – po pravomoćnosti

• Policijskoj postaji Umag na broj 511-08-23/3-74/89/20 - po pravomoćnosti