REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Poslovni broj P Ob-323/2023-25

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

RJEŠENJE

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Eleni Vukotić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] zastupana po punomoćniku Petri Catela Huseini, odvjetnici u [adresa] protiv tuženika CD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Bilobrku, odvjetniku u Umagu, radi utvrđenja bračne stečevine i isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane 19. siječnja 2026., a objavljene 20. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1320 m² u naravi vinograd upisana u zemljišnim knjigama O.S.Pazin – Zemljišno knjižni odjel Poreč predstavlja bračnu stečevinu te se nalaže tuženiku tužiteljici isplatiti iznos od 5.000,00 (pettisuća) eura zajedno za zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 1. travnja 2019. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječene kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

i

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba tužiteljice povučena u dijelu u kojem se nalaže tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 25.000,00 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana 1. travnja 2019. pa do isplate.

II. Nalaže se tuženiku CD, OIB: [osobni identifikacijski broj] da naknadi mlt. tužiteljici tužiteljice TD, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 1.289,14 eura, zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja odluke do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječanj, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpanj te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovog postupka odbija se kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi u bitnom navodi da su stranke bivši bračni drugovi koji su sklopili brak 24. listopada 1992., a koji brak je razveden odlukom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama poslovni broj R1 Ob-471/16 od 16. studenog 2016., a koja bračna zajednica je faktički prestala 3. prosinca 2015. Ističe da su stranke pred Općinskim sudom u Puli vodili postupak radi utvrđenja bračne stečevine te je tužiteljica u tijeku tog postupka i to u rujnu 2022., a nakon zaključenja prethodnog postupka saznala za činjenicu da je tuženik u vrijeme trajanja brala novčanim sredstvima stečenim za vrijeme rada oboje supružnika i to 2005. kupio nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 1198 m2 u naravi vinograd, a koju je otuđio nakon rastave braka te je dobivenu kupoprodajnu cijenu zadržao u cije losti za sebe. Kako je predmetna nekretnina kupljena novčanim sredstvima koje su stranke stekle radom za vrijeme trajanja braka, to je tužiteljica suvlasnica ½ dijela nekretnine, a tužitelj je predmetnu nekretninu otuđio bez znanje i suglasnosti tužiteljice i zadržao dobiveni iznos za sebe, poradi čega tužiteljica trpi štetu u vrijednosti cijene nekretnine. Po tužiteljičinim saznanjima tuženik je predmetnu nekretninu otuđio za iznos od 60.000,00 eura. Traži da se predmetna nekretnina utvrdi kao bračna stečevina stranaka, svake u ½ dijela te da se tuženiku naloži da tužiteljici isplati iznos od 30.000,00 eura zajedno sa zateznom kamatom počevši od 1. travnja 2019. pa do isplate. Potražuje i parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu tuženik nije osporio da su stranke od 24. listopada 1992 pa do 16. studenog 2016. bile u braku te da je tuženik bivši vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te da je tu nekretninu otuđio nakon okončanja braka. Osporava da je nekretninu stekao tijekom 2005., da bi nekretnina predstavljala bračnu stečevinu te da bi tužiteljica imala ikakav udio na njoj. Opreza radi ističe i prigovor zastare. Potražuje trošak parničnog postupka.

3. Na pripremnom ročištu održanom 2. prosinca 2024. tužiteljica je povukla tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se nalaže tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 25.000,00 eura, s čime se usuglasio i pun. tuženika, zbog čega je odlučeno kao u točci I. izreke rješenja.

4. U postupku je također utvrđeno da je u odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice, putem kojeg ista zahtijeva od tuženika isplatu iznosa od 120.000,00 eura na ime štete koja je nastal u vidu znatno povećanih troškova izgradnje kuće, isti razdvojen te se o predmetnom tužbenom zahtjevu tužiteljice sada raspravlja u parničnom predmetu pri Općinskom sudu u Pazinu, Stalna služba u Bujama pod poslovnim brojem Pn - 272/204.

5. Sukladno odredbi članka 299. stavka 1 do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999.,129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. dalje: ZPP) sud nije uzeo u obzir dokaz koji je tužiteljica dostavila u spis nakon zaključenja prethodnog postupka. Naime, tužiteljica je 19. prosinca 2025. u spis dostavila ugovor o prodaji nekretnine od 29. kolovoza 1996., a koji dokaz nije predložila do zaključenja prethodnog postupka. Sud je utvrdio da se ne radi o novim činjenicama i dokazima koje tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka, s obzirom da je tužiteljica i prije pokretanja ovog postupka (sama u tužbi potvrđuje da je u rujnu 2022. saznala za predmetnu nekretninu kao i činjenicu da je tu nekretninu tužitelj otuđio trećoj osobi) imala saznanja o predmetu spora - nekretnini koju je tuženik otuđio te je imala uvid u povijesne zbirku isprava za predmetnu nekretninu pa je i prije zaključenja prethodnog postupka imala mogućnost dostave predmetnog ugovora, odnosno mogla je sudu predložiti pribave istog, a što nije učinila.

6. U dokaznom postupku pročitano je rješenje o razvodu braka od 16. studenog 2016. (str 6 spisa), izvadak iz zemljišne knjige od 3. listopada 2023. (str 34 do 35 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 1. travnja 2019. (str 70 do 74 spisa), a proveden je i dokaz saslušanjem svjedoka TDR te tužiteljice.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan-

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] predstavlja bračnu stečevinu stranaka te da se naloži tužitelju da tuženici isplati iznos od 5.000,00 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 1. travnja 2019. pa do isplate.

9. Nije sporno da su stranke sklopile brak dana 24. listopada 1992., a koji brak je razveden odlukom Općinskog suda u Puli – stalna služba u Bujama poslovni broj R1 Ob-471/16 od 16. studenog 2016.

10. Sporna je da li nekretnina - k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koja je stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, predstavlja posebnu imovinu tuženika te da li tužiteljica ima pravo na isplatu ½ dijela iznosa kupoprodajne cijene od srane tuženika, a koju je tuženik ostvario prodajom predmetne nekretnine trećoj osobi.

11. Prema odredbi članka 36. stavka 1. i 3. Obiteljskog zakona (Narodne Novine broj: 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023. i 156/2023. dalje: ObZ) bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječu iz te imovine, a bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drugačije ugovorili.

12. Odredbom članka 39. stavaka 1. do 3 ObZ-a, propisano je da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina. Vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od temelja iz članka 36. ovoga Zakona. Autorsko djelo je vlastita imovina onoga bračnog druga koji ga je stvorio.

13. Prema odredbi članka 252. Obiteljskog zakona iz 1998 . (Narodne Novine 162/1998 dalje: ObZ 1998) propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

13.1. Odredbom članka 257. ObZ-a 1998 propisano je da je vlastita imovina, imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u članku 252. predmetnog Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

14. Prema odredbi članka 271. Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine broj: 11/1978., 27/1978., 45/1989., 59/1990., 25/1994., 162/1998. dalje ZBPO) propisano je da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina , dok je odredbom članka 281. stavak 1. i stavak 2. ZBPO propisano da kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. U slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine

15. Odredbom članka 1111. stavak 1. do 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

16. Odredbom članka 1115. ZOO-a propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

17. Teret dokazivanja da je imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice predstavlja njegovu vlastitu imovinu, je na bračnom drugu koji tvrdi navedeno, a što tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao.

18. Naime saslušanjem svjedoka DD utvrđeno je da su svjedokinja i njezin pokojni suprug bili obiteljski prijatelji stranaka, da su stranke upoznali kada su sredinom devedesetih sagradili kuću u [adresa]. Utvrđeno je da je svjedokinja sa svojim suprugom početkom u razdoblju od 1998. do 2000. kupila zemljište u nizu, a koje zemljište je graničilo sa nekretninom koja je predmet spora kao i da je tu nekretninu, uz savjet njezinog muža, tuženik kupio u isto vrijeme. Naknadno je kasnije od susjeda saznala da je tuženik tu nekretninu prodao te je o navedenom obavijestila tužiteljicu, a koja nije imala saznanja da je tuženik tu nekretninu kupio i da je ta nekretnina bila upisana kao njegovo vlasništvo.

19. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da su stranke od 1986. do 1992. živjeli u izvanbračnoj zajednici, da su se vjenčali 1992., da su sagradili zajedničku kuću, da su tijekom njihove bračne zajednice oboje radili, stekli su puno nekretnina, imali su zajedničku firmu. Utvrđeno je i da je bračna zajednica stranaka trajala do 2015., da su odnosi između stranaka narušeni te da se između stranaka vodi više sudskih postupaka radi utvrđenja prava vlasništva na imovini koju su stranke stjecale tijekom trajanja njihove bračne zajednice. Utvrđeno je da od 2015. stranke međusobno ne komuniciraju te da je tužiteljica za prodaju nekretnine, kao i činjenicu da je nekretnina u vlasništvu tuženika, slučajno saznala od obiteljske prijateljice DD, a naknadno i da je činjenicu stjecanja prava vlasništva nekretnine na ime tuženika kao i kasnije prodaju te nekretnine trećoj osobi utvrdila i uvidom u zemljišne knjige nadležnog Općinskog suda. Utvrđeno je da tužiteljica dotada nije imala saznanja da je tu nekretninu tuženik stekao za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice te navodi i da je za vrijeme trajanja njihovog braka tuženik često znao kriti stvari od nje. Od svjedokinje i obiteljske prijateljice DD je naknadno saznala da je tuženik tu nekretninu kupio u iste vrijeme kada je DD zajedno sa svojim suprugom kupila susjedno zemljište u naselju Nova Vas, radilo se o poljoprivrednom zemljištu.

20. Iskaz tužiteljice i svjedokinje T ovaj sud prihvaća budući da su iskazi životni, logični, suglasni, nisu proturječni te su u skladu i sa pisanom dokumentacijom koja je u dostavljena u spisu.

21. Uvidom u ugovor o kupoprodaji od 1. travnja 2019. utvrđeno je da je tuženik predmetnim ugovorom kao prodavatelj prodao kupcu HD nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] oranica površine 1320 m2, k. o. [katastarska općina], za ukupni iznos kupoprodajne cijene od 10.000,00 eura. U ugovoru su stranke potvrdile da je tuženiku u cijelosti isplaćena kupoprodajna cijena.

22. Uvidom u povijesni zk izvadak (str 34 spisa) utvrđeno je da je temeljem ugovora o kupoprodaji od 1. travnja 2019. koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Anke Poropat dana 1. travnja 2019. pod poslovnim brojem OV-1088/19 na k. č. br. [katastarska čestica], k.o. 1. travnja 2019. uknjiženo pravo vlasništva u korist ND kao i da je temeljem prijavnog lista ZK Klasa:932-06/2022-02/37 od 21. travnja 2022. te 11. siječnja 2022. k. č. br. [katastarska čestica] cijepana u nove čestice i to k. č. br. [katastarska čestica] ukupne površine 1198 m2 te k. č. br. [katastarska čestica] ukupne površine 122 m2. Zbrojem navedenih površina utvrđeno je da je ranija površina k. č. br. [katastarska čestica], a prije provedbe prijavnog lista glasila 1320 m2 te da se radi o jednoj te istoj čestici, koja je kasnije cijepana na dvije čestice površine 1198 m2 te površine 133 m2. Zbog navedenog sud nije smatrao da je potrebno da se provodi dokaz vještačenjem po sudskom vještaku mjernične struke, a radi identifikacije predmetne nekretnine.

23. Podneskom tuženika od 30. rujna 2025. tuženik je obavijestio sud da odustaje od dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka AD, a dokaz saslušanjem tuženika nije proveden iz razloga što tuženik nije pristupio na ročište za glavnu raspravu održano dana 9. listopada 2025., a na upit suda, punomoćnik tuženika naveo je da ne inzistira na provođenju dokaznog prijedloga saslušanjem tuženika.

24. Ocjenom naprijed navedenih dokaza, ovaj sud je utvrdio da su tužitelj i tuženica živjeli u bračnoj zajednici od 1992. do 2015., da je tijekom trajanja predmetne bračne zajednice tuženik stekao vlasništvo nekretnine koja je predmet spora u razdoblju između 1998. i 2000., a koja činjenica je utvrđena saslušavanjem svjedoka TDR, obiteljske prijateljice stranaka. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je pak da je doprinos stranaka u stjecanju njihove zajedničke imovine bio podjednak. Utvrđeno je da su stranke bile prvo u izvanbračnoj zajednici, zatim u bračnoj zajednici koja je trajala od 1992 do 2015., da su oboje privređivali i da su imali zajedničku firmu u kojoj su oboje radili, da su za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice zajedno stekli više nekretnina te da su zajedno izgradili i obiteljsku kuću. Utvrđeno je i da su nakon prekida bračne zajednice odnosi između stranaka narušeni, da stranke otada ne komuniciraju, da se između stranaka vodi više sudskih postupaka te da tužiteljica nije imala saznanja da je nekretninu – predmet spora tuženik stekao za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice. Utvrđeno je da je informaciju o tome, kao i o činjenici da je nekretnina prodana, saznala od zajedničke obiteljske prijateljice ED tek naknadno, dakle kada je ta nekretnina već bila prodana.

25. Uvidom u kupoprodajni ugovor od 1. travnja 2019. sud je utvrdio da je nekretninu – predmet spora tuženik prodao trećoj osobi za ukupni iznos kupoprodajne cijene od 10.000,00 eura, dok je uvidom u povijesni zemljišnoknjižni list sud utvrdio da se predmetna nekretnina naknadno cijepala na dvije čestice k. č. [katastarska čestica] ukupne površine 1198 m2 te k. č. br. [katastarska čestica] ukupne površine 122 m2, te da je ukupna površina prilikom prodaje predmetne čestice iznosila 1320 m2.

26. Kako je u postupku utvrđeno da je nekretnina stečena u razdoblju od 1998. do 2000., a da tuženik na kojem je bio teret dokazao, nije dokazao da je nekretninu stekao vlastitim sredstvima, a niti je u smislu odredbe članka 281.ZBPO dokazao da je njegov doprinos u stjecanju predmetne nekretnine bio veći. Iz provedenog dokaznog postupka utvrđeno da je su stranke tijekom trajanja bračne zajednice podjednako doprinosile u bračnoj zajednici. Konkretno utvrđeno je da su tijekom bračne zajednice obje stranke radile i da su oboje vodile zajedničku firmu. Dakle, sud je u provedenom dokaznom postupku utvrdio da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu u podjednakim dijelovima, svakog bračnog druga u ½ dijela, kako u smislu odredbe članka 281. ZBPO, tako i u smislu odredbe članka 252. i članka 253. ObZa iz 1998.

27. Zaključak je suda da je u provedenom dokaznom postupku tužiteljica dokazala da je nekretnina koja je predmet spora stečena radom za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka kao i da je doprinos stranaka u stjecanju imovine tijekom trajanja bračne zajednice bio podjednak, dok tuženik nije dokazao da je predmetnu nekretninu stekao na različitom pravnom temelju od onog propisanog člankom 255. ObZ-a 1998., odnosno one propisane člankom 278. ZBPO. Konkretno tuženik nije dokazao da je predmet spora stekao nasljeđivanjem i darovanjem, odnosno da je nekretninu financirao sredstvima iz vlastite imovine.

28. Kako je dakle u provedenom dokaznom postupku utvrđeno da je tuženik raspolagao sa suvlasničkim udjelom nekretnine tužiteljice bez suglasnosti tužiteljice to je sud sukladno članku 1111. ZOO-a naložio tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 5.000,00 eura, a koji je stekao bez pravne osnove. Ocjenjujući da je tuženik u vrijeme primitka kupoprodajne cijene za predmet spora bio nesavjestan sud je tužiteljici na dosuđeni iznos dosudio i zateznu kamatu počevši od dana 1. travnja 2019.

29. Nadalje, sud zaključuje da tuženikov prigovor zastare nije osnovan s obzirom da je tužiteljica zahtjev za isplatu svojeg novčanog potraživanje sa naslova stjecanja bez pravne osnove u odnosu na tuženika postavila 16. listopada 2023, dakle unutar roka od pet godina od otuđenja predmeta spora. Naime predmetno potraživanje tužiteljice (obvezno-pravni zahtjev za isplatu iznosa od 5.000,00 eura) nastalo je dana 1. travnja 2019., a kada je tuženik naplatnim pravnim poslom otuđio tužiteljičin suvlasnički dio nekretnine trećoj osobi.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na č lanku 154. stavku 2. ZPP-a. S obzirom da je stranka u cijelosti uspjela u ovoj parnici to je tužiteljici s obzirom na vrijednost predmeta spora u iznosu od 5.000,00 eura, a primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine: broj 138/2023, 107/2025 dalje: Tarife) pripadaju slijedeći troškovi i to nagrada za sastav tužbe od 16. listopada 2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7.1. Tarife), za zastupanje na pripremnom ročištu od 2. prosinca 2024. i ročištu za glavnu raspravu od 9. listopada 2025., za svako ročište u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9. 1. Tarife), za zastupanje na pripremnom ročištu od 17. listopada 2024. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. 2. Tarife), dakle ukupno iznos od 700,00 eura, a što uvećano za trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 96,45 eura (priznata plaćena sudska pristojba za tužbu na VPS od 5.000,00 eura), trošak sudskog tumača u iznosu od 49,78 eura te trošak pristupa svjedoka TDR u iznosu od 442,82 eura, dakle ukupan trošak u iznosu od 1.289,14 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev za priznanje troška tužiteljice isti ocjenjen kao neosnovan (trošak za pristup ročištu za glavnu raspravu održanu dana 19. siječnja 2026.), zbog čega je odlučeno kao u točci II. do IV. izreke ovog rješenja.

U Puli - Pola 20. veljače 2026.

S u d a c

Elena Vukotić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 (petnaest) dana od ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Dostaviti:

- tužiteljici po pun.

- tuženiku po pun