REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj K-302/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu Barbari Kancelar, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Kristine Bagarić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog NV zbog kaznenog djela protiv imovine - prijevare iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. - dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola broj: KO-DO-312/2021 od 1. listopada 2021., nakon javne rasprave održane i zaključene 17. veljače 2026. u nazočnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola GV, okrivljenog NV, **.**.2026. u nazočnosti stranaka objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni NV, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca N i majke G, rođen **.**.1996. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, s prebivalištem u [adresa], arhitektonski tehničar, sa završenom srednjom školom, zaposlen, razveden, bez djece, vojsku nije služio, kazneno neosuđivan, prekršajno kažnjavan,

k r i v  j e

što je

dana 28. svibnja 2018., u Puli, s namjerom da se neosnovano imovinski okoristi, neistinito predočio ŠV da će mu pozajmljeni iznos od 20.000,00 (dvadesettisuća) kuna/2.654,46 (dvijetisućešestopedesetičetiri eura i četrdesetišest lipa) eura vratiti nakon što po isteku probnog roka od tri mjeseca podigne kredit, iako je znao da to neće učiniti, pa kako mu je ŠV u predočeno povjeravao to mu je istog dana predao 20.000,00 (dvadesettisuća) kuna/2.654,46 (dvijetisućešestopedesetičetiri eura i četrdesetišest lipa) eura, koji je iznos zadržao za sebe i nije ga kasnije vratio ŠV, čime ga je oštetio za navedeni iznos,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine - prijevarom iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17.; dalje: KZ/11).

II. Okrivljeni NV se na temelju čl. 236. st. 1. KZ/11 osuđuje na

KAZNU ZATVORA

u trajanju od 8 (OSAM) MJESECI

III. Na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 okrivljenom NV se izriče

UVJETNA OSUDA

kojom se određuje da se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. 36/24. i 72/25.; dalje: ZKP) oštećenom ŠV dosuđuje se

imovinskopravni zahtjev u iznosu od 2.654,46 (dvijetisućešestopedesetičetiri eura i četrdesetišest lipa) eura.

V. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP okrivljenom NV nalaže se u roku od 15 (petnaest) dana podmiriti paušalni trošak ovog kaznenog postupku u iznosu od 400,00 eura (ovo prema čl. 145. st. 2. t. 6. i st. 3. ZKP) te troškove vještačenja u iznosu od 409,50 eura.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola podnijelo je 1. listopada 2021. optužnicu pod brojem: KO-DO-4/21 protiv okrivljenog NV (dalje u tekstu: okrivljenik) kojom ga tereti da je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevaru iz čl. 236. st. 1 KZ/11, činjenično i pravno opisano kao u toč. I izreke presude.

2. Okrivljeni NV prilikom očitovanja o osnovanosti optužnice očitovao se da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

3. U dokaznom postupku pročitan je zapisnik o zaprimanju kaznene prijave s obzirom na vrijeme i mjesto podnošenja iste na listu 2-3 spisa, potvrda na listu 5 spisa, službena bilješka na listu 25 spisa, dopis OTP banke na listu 28 spisa sa privitkom na listu 29 spisa, iskaz oštećenika ŠV na raspravi od 2. listopada 2022. list 48-50 spisa, potvrda o zajmu na listu 51 spisa, nalaz i mišljenje vještaka od 30. srpnja 2024., imovinskopravni zahtjev s lista 49 spisa. Na raspravi je ispitan svjedok AV te je okrivljenik na kraju dokaznog postupka, nakon čitanja podataka iz kaznene i prekršajne evidencije, iznio svoju obranu.

4. Okrivljenik je u obrani naveo da ne poznaje ŠV, da ga je samo jednom vidio i to dok je s tadašnjom suprugom BV i s njezinom majkom bio u kafiću kod autobusnog kolodvora imena Nozi. One su ga poznavale jer su imale prema njemu nekakva dugovanja, kao i bivši suprug od BV. On i BV su bili u braku od početka 2018. neke 2 godine. Njega su tada punica i BV pozvali da dođe s njima, kao neku garanciju jer su znale da on radi. ŠV je i inače posuđivao ljudima novce. Ne sjeća se da je on njega pitao podatke, dao mu je OIB, ali nikakav iznos nije bio naveden i on je to potpisao bjanko. Saznao je da je riječ o nekakvom dugu kada su ga zvali, odnosno kada je pokrenut ovaj kazneni postupak. U tom trenutku potpisivanja njemu nije predan nikakav novac, a da li je njegovoj bivšoj ženi, to ne zna. U to vrijeme je radio u Uljaniku. Njega osobno ŠV nije pitao da išta vrati, ali mu je supruga rekla da je pitao nju. Oni su se vjenčali prije tog događaja. Nikada prije ni poslije nije znao o kojem iznosu je riječ, to je saznao kad je postupak pokrenut. Njemu osobno nikakvi novci nisu dani niti zna koliki je ukupni dug njegove bivše žene. Tamo je išao samo kao podrška svojoj bivšoj supruzi što je normalno i moralno. Sa BV nije razgovarao nakon što je protiv njega pokrenut ovaj kazneni postupak, a ona se nakon njihove rastave ponovno udala. Njemu je tada ostao veliki kredit i sve je ostalo na njemu te se on smatra prevarenim. Nije posudio nikakav novac niti na ruke niti na račun, a ni ne duguje novac oštećenom, samo je htio pomoći svojoj tadašnjoj obitelji. Ne zna je li taj dan njegovoj bivšoj supruzi ili tadašnjoj punici dan taj novac. Koliko se sjeća, svadba je tada već prošla i on je već bio oženjen kada su se našli s ŠV. ŠV nije znao prije nego se našao s njim u kafiću Nozi. Potvrđuje da je potpis na potvrdi njegov, ali da nije bilo nikakvih podataka o iznosu, već samo njegovi osobni podaci. Nikada nije primio iznos od 43.000,00 kuna od oštećenika, od njega nije primio ništa. Ne zna zašto je to potpisao. On je to potpisao u brzini, ali ponavlja, o nikakvom iznosu nije bilo riječ. To je bio papir iz nekih novina, bili su samo podaci na njemu, njegovo ime, prezime, OIB i adresa. Potvrđuje da je to bio papir na listu 5 spisa. Nije prijavio da bi netko zloupotrijebio njegov potpis jer nije toliko školovan i obrazovan da bi se toga sjetio.

5. U ovom predmetu nije sporno da se okrivljenik 28. svibnja 2018. u [adresa] našao s oštećenikom KV kao i da je potpisao potvrdu na listu 5 spisa. Sporno je da li je oštećenik dao okrivljeniku iznos od 20.000,00 kuna i je li okrivljenik postupao s prijevarnom namjerom.

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka, usporedbom i analizom svih dokaza pojedinačno, kao i u njihovoj ukupnosti, sud je našao dokazanim da je okrivljenik postupao s prijevarnom namjerom, tj. da je počinio kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 na način pobliže opisan u toč. I izreke ove presude.

7. Ispitan kao svjedok oštećeni ŠV je naveo da je NV u to vrijeme počeo raditi u Uljaniku te da je nakon probnog roka od 3 mjeseca namjeravao podignuti kredit. Misli da je u Uljaniku radio nekih mjesec dana pa je dao otkaz, a sudbina je već u Uljaniku bila neizvjesna pa su radnici prosvjedovali. Po njegovim saznanjima je nakon otkaza otišao u Francusku radi posla, povremeno je odlazio u Pulu i oni su se nalazili. Kada bi ga pitao za vraćanje pozajmice uvijek je govorio da je promijenio zaposlenje i da je tek počeo raditi, a zna da je nakon Francuske brzo otišao u Italiju. Tog 28. svibnja 2018. nije predao NV 43.000,00 kuna. Naime, on je tako ranije rekao kako bi pojednostavio stvari. Naime, od njega je posuđivala novac i njegova tadašnja djevojka SV kao i njezini roditelji IV i DV. Oni su tada na taj papir upisali ukupni dug koji su prema njemu svi oni imali. Ne može se sjetiti koliko je novaca imao kod sebe da bi mu tada predao, ali mu je sigurno dao tih 20.000,00 kuna koje je tog dana podignuo. Kod sebe je tada imao još nekih 13.000,00-15.000,00 kuna. Naime, uvijek je nešto radio i imao kod sebe novaca tako da koliko je tada imao sa sigurnošću se ne može sjetiti. Dogovor je bio takav da će on sve vratiti. Ima i izvornik potvrde koju je predao policiji i može reći da je sve ovo što je upisano na potvrdi njegov rukopis izuzev dijela kod rubrike OIB gdje je potpis NV. To je sigurno on tu potpisao. Okrivljenik mu nije vratio niti jedan dio iznosa, niti se javio. Međutim, ono što je on s njime kontaktirao malo sada ispred suda, je shvatio da je i on prevaren. To je shvatio iz razloga što njegovu bivšu djevojku SV poznaje već duže vremena i ona je mlada i prevrtljiva. Posuđivala je i ona od njega novac te mu je vraćala neznatne iznose od 300,00 kuna primjerice. S njim je imao kontakt i nakon siječnja 2019. i tu su se zaista dogovarali kako bi mu on počeo vraćati novac. On je njemu tada govorio da će početi raditi u Francuskoj, da će mu vratiti, pričao mu je da je prevaren od SV jer da se ona vratila bivšem suprugu, a isto tako da je prevaren i zato što su im propali njihovi zajednički planovi, a taj novac je njima zajedno trebao kako bi se osamostalili, za početak života. Zna da je ona spominjala da je novac potreban i za papire jer ima bošnjačko državljanstvo. U trenutku kada se dogodila ova posudba SV i okrivljenik bili su u vezi. Ova posudba je bila istoga dana kada je on njemu potpisao ovu potvrdu. Ne sjeća se točnog datuma, ali piše u potvrdi. Postavlja imovinskopravni zahtjev radi naknade štete u iznosu od 20.000,00 kuna. Ne misli da ga je oštećenik u trenutku posudbe novaca i potpisivanja ove potvrde imao namjeru i želio prevariti, te ga čudi da je sve ovako ispalo. Nije mu vratio novac, ali mu sigurno nije uzeo novac na prevaru. Ne inzistira na kaznenom progonu protiv okrivljenika, samo mu je važno da se njemu novac vrati i to 20.000,00 kuna kako je postavio imovinskopravni zahtjev.

8. Ispitan kao svjedok AV je naveo da NV zna jer je bio šef u Sokol Mariću, a NV je bio djelatnik tamo. Bio je jako pošten čovjek. Prije zaposlenja po MUP-u provjeravaju kaznenu osuđivanost. On i NV su kasnije bili cimeri u Francuskoj kada su radili u brodogradnji, to je bilo tijekom 2015. -2016. godine, bili su u poslovno prijateljskim odnosima. Tada kada su zajedno živjeli u [adresa] mogao je čuti kada bi ga zvala supruga, ona je uvijek tražila novce, a on joj je uvijek slao novce. Imala je njegovu karticu od Erste banke. Obećala je da će početi raditi, položiti vozački ispit i da će zajedno s njim rješavati privatne probleme i dugove. NV je otišao iz Francuske kući, misli da se oženio, a potom se ponovno vratio u Francusku. Njemu je čudno vezano za ovu prijevaru za koju se NV tereti da ukoliko je on tom čovjeku bio dužan novce da on te novce nije tražio ranije već samo se odjednom sjetio da traži taj novac. Tog čovjeka ne zanima taj novac, misli da je i odustao od svega. To je njegov zaključak i mišljenje, ja ŠV ne poznaje niti je ikada čuo za njega. Zna da je NV povrh novca kojeg je redovno slao kući svojoj bivšoj supruzi SV, ona stalno tražila neke novce, a on je te novce uvijek slao. Naveo je i da je okrivljenikova supruga znala od njega posuditi novce u nekoliko navrata u iznosima od 800,00 kuna i slično, a te novce bi mu NV uvijek vratio. Ne zna je li NV 2018. godine imao stabilan ugovor o radu. Ne zna je li NV imao ušteđevinu, ali zna da je imao kreditne obveze ali ne zna koliko i u kojem iznosu. Nije mu poznato da li je bio prezadužen, ali zna da je bio zadužen regularnim kreditom jer je podigao kredit radi svadbe. Nije nikada govorio da je bez novca. Zna da se vodi postupak protiv njega unazad 4-5 godina, ali sama saznanja o predmetu spora nema, niti je zbog toga došao svjedočiti, nego o odnosima NV i njegove obitelji. NV mu nije nikada spominjao neku potvrdu o dugu. Naveo je da je njegova bivša supruga je apsolutno imala financijskih problema.

9. Iz potvrde na listu 5 spisa proizlazi da je zajmodavac ŠV dao zajmoprimcu NV u zajam iznos od 43.000,00 HRK uz rok vraćanja 1. listopada 2018. Na vrhu potvrde naveden je OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 52100 Pula. Potvrda datira s datumom 28. svibnja 2018. te su na potvrdi potpis NV i ŠV.

10. Iz službene potvrde i uvida u podatke o visini dohodaka i primitaka za 2018. godinu (list 25) proizlazi da je okrivljenik ostvario dohodak u iznosu od 21.543,92 kune.

11. Iz izvoda OTP banke (list 29) proizlazi da je oštećeni ŠV **.**.2018. podignuo iznos od 20.000,00 kuna.

12. Iz provedenog vještačenja od 24. srpnja 2024. (list 73-77) proizlazi da je okrivljenik skriptor spornog potpisa zajmoprimca na potvrdi od 28. svibnja 2018.

13. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je oštećeni ŠV podignuo iznos od 20.000,00 kuna kako to proizlazi iz potvrde banke, a što je u cijelosti u skladu s njegovim iskazom. Sud je utvrdio i da je oštećenik taj iznos upravo 28. svibnja 2018. posudio okrivljenom NV jer to proizlazi iz iskaza oštećenika koji je naveo da mu je tog dana predao iznos od 20.000,00 kuna, a da su na potvrdi napisali ukupan iznos koji su dugovali SV, bivša supruga okrivljenika i njezini roditelji. Da ga je predao upravo okrivljeniku proizlazi iz potvrde u kojoj je konstatirano da mu daje u zajam iznos od 43.000,00 kuna iako poslije oštećenik pojašnjava da mu je dao samo 20.000,00 kuna. Sud u cijelosti vjeruje iskazu oštećenika te ga cijeni kao istinit, uvjerljiv i vjerodostojan. Naime, iako je prethodno oštećenik prijavio iznos duga od 43.000,00 kako to proizlazi i iz potvrde, kasnije pojašnjava da mu je taj dan predao samo 20.000,00 tisuća te da taj iznos potražuje što upućuje na istinitost njegovih navoda. Također u iskazu navodi da je dogovor bio da će okrivljenik sve vratiti. Oštećenik je naveo da je sve na potvrdi njegov rukopis osim potpisa okrivljenika. Potvrđuje da dug nije vraćen, da su se čuli i nakon siječnja 2019. te su se dogovarali da će mu okrivljenik početi vraćati novac. Oštećenik je naveo da mu je okrivljenik ispričao da je prevaren od supruge zato što su propali njihovi zajednički planovi, a da im je taj novac trebao kako bi se osamostalili za početak života, a da je SV spominjala da mu je taj novac bio potreban jer ima bošnjačko državljanstvo. Sve navedeno je potpuno u suprotnosti s obranom okrivljeniku u kojoj tvrdi da prilikom potpisivanja njemu nije predan nikakav novac, da njega osobno ŠV nije pitao da mu ništa vrati, da nije posudio nikakve novce i da ništa ne duguje ŠV. Pa tako okrivljenik najprije spori potpis na potvrdi list 5, pa tek nakon provedenog vještačenja potvrđuje da je to ipak njegov potpis, ali onda pak navodi da je potpisao potvrdu bjanko i da nikakav iznos na potvrdi nije bio naveden. Ovakva obrana okrivljenika je neuvjerljiva, nekonzistentna, nevjerodostojna i usmjerena ka izbjegavanju kaznenopravne odgovornosti. Činjenica što su se on i supruga kasnije rastali ne umanjuje njegovu odgovornost kada je uzeo od oštećenika novce koje mu se u određenom roku obvezao vratiti. Okrivljenik nije dokazao svoje navode iz obrane, da je to učinio samo kako bi pomogao prijašnjoj obitelji odnosno kako je na taj susret s njima išao kao neka podrška jer u tom slučaju ne bi ŠV upravo njemu predao novce i ne bi mu upravo okrivljenik potpisao potvrdu da je taj iznos primio. Nadalje iz potvrde o prihodima proizlazi da je okrivljenik ostvarivao prihode u 2018. pa je pozajmljeni iznos oštećeniku mogao i vratiti. Okrivljenik u obrani ističe, iako za to nije dostavio dokaze da je bio kreditno sposoban, da je u to vrijeme dignuo kredit od 191.000,00 kuna pa iz samih navoda okrivljenika proizlazi da je pozajmljeni iznos mogao bez problema vratiti. Činjenica da oštećenik prilikom iskazivanja navodi da je shvatio i da je okrivljenik prevaren, kada se uzmu u obzir ostali navodi oštećenika i materijalna dokumentacija, a kako je ranije obrazloženo ne umanjuju niti isključuju kaznenopravnu odgovornost okrivljenika koji je posudio novac od okrivljenika i nije mu ga vratio u dogovorenom roku iako je to mogao učiniti.

Sud je intervenirao u činjenični opisa na način da je umjesto iznosa od 43.000,00 kuna izmijenio u iznos od 20.000,00 kuna (dvadesettisuća) kuna/2.654,46 (dvijetisućešestopedesetičetiri eura i četrdesetišest lipa) eura s obzirom da je u postupku utvrđeno da mu je predao upravo taj iznos.

14. Kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 čini onaj tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini.

15. Prijevarna namjera okrivljenika prvenstveno proizlazi iz njegovog postupanja jer je oštećenika doveo u zabludu da će mu pozajmljeni iznos novca vratiti u dogovorenom roku te da će 3 mjeseca nakon probnog roka u Uljaniku podignuti kredit, a nije to učinio. Kada ga je okrivljenik kontaktirao počeli su se dogovarati da će mu vratiti novac, da će početi raditi u Francuskoj pa da će mu onda vratiti te bi mu uvijek govorio da je promijenio zaposlenje i da će tek početi raditi, ali to do okončanja postupka nije učinio iz čega proizlazi zaključak da je okrivljenik ne samo doveo oštećenika lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu, već ga je u zabludi i održavao. Osim toga okrivljenik nje pojasnio ni životno ni logički zašto oštećeniku nije vratio novac pa su u njegovom ponašanju ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11.

16. Da bi počinitelj bio kriv za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret potrebno je da je u vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv, da je postupao s namjerom ili iz nehaja, kada je zakonom propisano kažnjavanje i za taj oblik krivnje te da je bio svjestan ili da je bio dužan i da je mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno.

17. Kako u tijeku postupka nije bila dovedena u sumnju ubrojivost okrivljenika, sud je utvrdio da je okrivljenik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, da je djelo počinio sa izravnom namjerom jer je bio svjestan svog djela i htio je njegovo počinjenje.

18. Slijedom svega navedenog, sud je okrivljenika proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela protiv imovine - prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

19. Određujući vrstu i visinu kaznene sankcije, sud je okrivljeniku olakotnim cijenio raniju kaznenu osuđivanost te činjenicu da protiv okrivljenika nisu u tijeku drugi kazneni postupci iz čega proizlazi da okrivljenik inače poštuje pravni poredak, dok je otegotnim cijenjena prekršajna osuđivanost okrivljenika.

20. Na temelju svih navedenih okolnosti, a unutar granica sankcija propisanih zakonom, uzimajući u obzir ličnost okrivljenika, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i pogibeljnost djela, sud je okrivljenog NV za kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci te mu je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo. Sud je stava da je uvjetna osuda koje je izrečena okrivljeniku kao prijetnja kaznom, primjerena težini počinjenog kaznenog djela i okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, ali i osobnim svojstvima okrivljenika, čije ponašanje je stavljeno na provjeru kroz vremensko razdoblje u trajanju od dvije godine, čime se okrivljeniku daje mogućnost da kroz to vrijeme uskladi svoje ponašanje tako da više ne dolazi u sukob sa zakonom.

21. Sud smatra da će upravo takvom sankcijom biti ispunjena opća i posebna svrha kažnjavanja, tj. da će utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i na sve ostale građane da ne čine kaznena djela, odnosno da će utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

22. Temeljem čl. 158. st. 2. ZKP oštećenom ŠV je dosuđen imovinskopravni zahtjev u visini od 20.000,00 kuna/2.654,46 eura jer je utvrđeno da mu upravo taj iznos okrivljenik duguje, odnosno da je oštećenik taj iznos predao okrivljeniku 28. svibnja 2018., a da mu ga okrivljenik nije vratio.

23. Odluka o troškovima kaznenog postupka u odnosu na okrivljenika temelji se na odredbi iz čl.148. st. 1. ZKP, a s obzirom da je sud istoga proglasio krivim. Okrivljenik je tako obvezan naknaditi trošak paušala u iznosu od 400,00 eura (trošak iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP) u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, a koji iznos paušala je odmjeren sukladno složenosti i trajanju kaznenog postupka kao i trošak vještačenja u iznosu od 409,50 eura.

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Puli, 20. veljače 2026.

Sudac

Barbara Kancelar

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog preslika iste.

Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud, kao sud drugog stupnja.

Dostavna naredba:

1. Općinskom državnom odvjetništvu u Puli na broj:KO-DO-312/2021

2. okrivljenik

3. oštećenik