Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Zk-74/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja ŽM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv protustranke LM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupanih po punomoćniku Filip Brdar, odvjetniku iz Zadra, radi uknjižbe prava doživotnog plodouživanja, odlučujući o žalbi ŽM i LM protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-31441/2023. od 13. siječnja 2025., dana 20. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba predlagatelja ŽM i protustranke LM kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z- 31441/2023. od 13. siječnja 2025.

II Određuje se brisanje zabilježbe žalbe u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Obrazloženje

1. Citiranim rješenjem odlučeno je, da se usvaja prigovor ZM i preinačava rješenje Općinskog suda u Zadru posl. br. Z-26864/2023 od 10. listopada 2023. te se prijedlog odbija kao neosnovan, te je naložena uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije upisa dopuštenog rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. br. Z-26864/2023 od 10. listopada 2023. godine kao i upis zabilježbe odbijenog prijedloga.

2. Protiv navedenog rješenja predlagatelj ŽM i protustranka LM su podnijeli žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 80/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači i prigovor podnositelja ZM odbije kao neosnovan te naloži ponovni upis prava plodouživanja i stanovanja u korist protustranke LM.

3. Žalba nije osnovana.

4. U obrazloženju pobijanog rješenja navodi se, da je rješenjem ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta dopušteno na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjižba prava plodouživanja u korist LM, protiv kojeg je rješenja podnio prigovor ZM kao suvlasnik tih nekretnina u 1/6 dijela.

5. Iz stanja spisa proizlazi da je na predmetnim čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] ŽM upisan kao vlasnik u 5/6 a ZM u 1/6 dijela.

6. S obzirom na to, da za osnivanje prava plodouživanja na temelju pravnog posla, na nekretnini u suvlasništvu, potrebna suglasnost svih suvlasnika, a na temelju čl. 219. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV) te takva suglasnost u konkretnom slučaju, ne postoji, ugovor nije mogao biti osnova za valjanu i istinitu uknjižbu osobne služnosti plodouživanja na temelju čl. 219. st. 5 . i čl. 41. st 1. ZV.

7. Radi toga je, na temelju čl. 145. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne Novine br. 63/19, u nastavku: ZZK) prihvaćen prigovor i odlučeno kao u izreci prvostupanjskog rješenja.

8. Žalitelji prvenstveno prigovaraju da su podnijeli odgovor na prigovor, što se u pobijanom rješenju ne spominje, niti je iz spisa predmeta vidljivo da bi isti bio podnesen (već samo da je prigovor poslan na odgovor 9.9.2024.).

9. Žalitelji prigovaraju, da se u konkretnom slučaju traži opterećenje suvlasničkog dijela od 4/6 dijela navedenih nekretnina pravom plodouživanja LM, a koja je istima, u dijelu u kojem je bila suvlasnica, raspolagala u korist ŽM, te da se ne traži osnivanje prava plodouživanja na cijeloj nekretnini, nego suvlasničkom dijelu predlagatelja od 4/6 dijela a predlagatelj je ovlašten svojim suvlasničkim dijelom raspolagati bez pristanka drugog suvlasnika.

10. Za osnivanje prava plodouživanja temeljem pravnog posla, na posebnom dijelu nekretnine u suvlasništvu, odnosno na suvlasničkom dijelu jednog od suvlasnika posebnog dijela nekretnine, potrebna je suglasnost svih suvlasnika, odnosno i preostalih suvlasnika iste nekretnine, koji taj teret na nekretnini nisu dužni trpjeti, a odredba čl. 219. st. 5. ZVDSP-a je lex specialis u odnosu na odredbu čl. 203. st. 6. ZVDSP-a, kada se radi o osnivanju prava plodouživanja, pravnim poslom, na posebnom dijelu nekretnine, koja je u suvlasništvu, a kako je to izraženo u odluci Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-98/2021. od 2. ožujka 2021.

11. Naime, prema čl. 200. st. 1. ZV, osobne služnosti kao što je plodouživanje, mogu postojati i na idealnom dijelu ako je to moguće s obzirom na sadržaj služnosti i narav predmeta, a kada je pravo plodouživanja osnovano na suvlasničkom dijelu, plodouživatelj može izvršavati sve ovlasti koje bi bio ovlašten izvršavati suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu pravo plodouživanja osnovano. To znači da bi imao pravo posjedovati, upotrebljavati, koristiti poslužnu stvar, ubirati plodove i druge koristi sukladno veličini suvlasničkog dijela na koje je plodouživanje osnovano. To nadalje znači da bi, kada bi se na posebnom dijelu u suvlasništvu moglo osnovati pravo ploduživanja bez suglasnosti nekog suvlasnika, plodouživatelj mogao bez odobrenja toga suvlasnika koristiti i njegov suvlasnički dio. Naime, pravo plodouživanja ovlašćuje svog nositelja na potpunu uporabu i korištenje stvari, jer pravo uporabe koje ovlašćuje na uporabu stvari samo u okviru potreba svog nositelja (čl. 212. st. 1 ZV) ne može postojati u korist više osoba po alikvotnim dijelovima, već samo zajednički, pa je takva osobna služnost nedjeljiva. Osobne služnosti djeljive su po obujmu, ali nikad po sadržaju, pa svaki djeljivi dio sadrži sva ovlaštenja sadržaja tog stvarnog prava koje mu zakon daje kao nedjeljivo jedinstvo.

12. Kako je upis u ovom slučaju dopušten na temelju ugovora koji nije sadržavao potrebnu suglasnost suvlasnika ZM, takav ugovor nije mogao biti osnova za valjanu i istinitu uknjižbu osobne služnosti plodouživanja jer za to nisu bile ispunjene sve pretpostavke određene mjerodavnim materijalnim pravom, odnosno odredbom čl. 219. st. 5. i čl. 41. st. 1. ZVDSP-a (jer se radi o poslu koji premašuje okvir redovitoga upravljanja) te navedeni upis predstavlja povredu knjižnog prava ZM.

13. Radi toga je materijalno pravo pravilno primijenjeno, kada je njegov prigovor prihvaćen i prijedlog za uknjižbu osobne služnosti prava plodouživanja odbijen.

14. Na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP, te čl. 149. st. 3. ZZK, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 20. veljače 2026.

Sudac:

Gordana Bošković Majerović