Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-124/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vedranu Medakoviću, univ.spec.iur., kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja CZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Zoranu Skelinu, odvjetniku u Trogiru, protiv prvo ovršenika LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], drugo ovršenice IZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], treće ovršenice ĆZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i četvrto ovršeniku HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koji su svi ovršenici zastupani po punomoćici Aniti Jozičić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o., radi određivanja ovrhe ponovnim smetanjem posjeda, odlučujući o žalbama prvo do četvrto ovršenika izjavljenim protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj Ovr-2098/2023-4 od 15. studenog 2023., dana 20. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba prvo do četvrto ovršenika, ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj Ovr-2098/2023-4 od 15. studenog 2023. te se predmet vraća istome sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda pod točkom I. je na temelju ovršnog rješenja Općinskog suda u Splitu broj Psp-200/2016 od 26. travnja 2019., određena ovrha na način da je ovlašten ovrhovoditelj da uz pomoć sudskog ovršitelja, sam ili uz pomoć druge osobe, a na trošak ovršenika, uspostavi ranije posjedovno stanje prava stvarne služnosti kolnika preko čest. 1011/3 k. o. [katastarska općina] kao poslužnog dobra, a u korist čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasnog dobra, tako da ukloni prepreke u vidu betonskih bloketa i raznog kamenja te osobno vozilo marke BMW reg. oznake [registarska oznaka] s puta označenog kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Istom točkom je naloženo ovršenicima da polože iznos od 500,00 € / 3.767,25 kn[1] radi podmirenja troškova koji će nastati obavljanjem radnje od strane druge osobe. Pod točkom II. izreke je naloženo ovršenicima da se ponašaju u skladu sa svojom obvezom iz rješenja Općinskog suda u Splitu broj Psp-200/2016 od 26. travnja 2019. uz prijetnju novčanom kaznom u iznosu od 1.327,23 eura/ 10.000,00 kn ako se nastave ponašati protivno svojoj obvezi. Točkom III. izreke je naloženo ovršenicima da naknade ovrhovoditelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 172,54 €/1.300,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja pobijanog rješenja.

2. Protiv navedenog rješenja žale se prvo do četvrto ovršenici pobijajući isto u cijelosti iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, - dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024; dalje: OZ ) i prijedlogom drugostupanjskom sudu da ukine pobijano rješenje o ovrsi te odbije prijedlog za ovrhu kao neosnovan.

Potražuju i trošak žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Iz prvostupanjskog postupka je razvidno da je ovrhovoditelj 4. 10. 2023. podnio prijedlog za određivanjem ovrhe pozivajući se na odredbu čl. 256. st. 1. OZ-a, te navodeći da posjeduje ovršnu ispravu ( odluku Općinskog suda u Splitu broj Psp- 200/2016 od 26. travnja 2019. ) te da su ga ovršenici ponovnim postupanjem onemogućili u posjedovanju prava stvarne služnosti.

5. Prvostupanjski sud potom pobijanim rješenjem određuje ovrhu na temelju ovršne isprave, ovlašćuje ovrhovoditelja na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja, nalaže ovršenicima podmirenje troškova te da postupaju u skladu sa ovršnom ispravom pod prijetnjom novčanom kaznom, pri čemu takvu odluku ne donosi otiskivanjem štambilja na prijedlogu za ovrhu ( čl. 41. st. 4. OZ) već donošenjem rješenja sa obrazloženjem, u sklopu kojeg međutim ne pruža nikakvo obrazloženje u pogledu određene ovrhe, već navodi da rješenje koje je donio ne mora biti obrazloženo pri čemu se nepravilno poziva na odredbu čl. 41. st. 3. OZ.

6. Pravilno ovršenici u sklopu žalbenih navoda ukazuju da je opisanim postupanjem ( u sklopu kojega je doneseno rješenje o određivanju ovrhe bez formalnog obrazloženja razloga na kojima je utemeljena pobijana odluka), pogrešno primijenjeno materijalno pravo ( čl. 265. st. 1. u vezi čl. 41. OZ), a uslijed takvog nedostatka se pobijana odluka ne može ispitati.

7. Ovaj drugostupanjski sud prije svega ukazuje da pravo na obrazloženu sudsku odluku predstavlja jedan o aspekata prava na pravično suđenje koji proizlazi iz odredbe čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) te čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst i 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17).

8. Pravo na obrazloženu sudsku odluku međutim nije apsolutno te može biti ograničeno posebnostima određenog postupka, pa tako i ovršnog kao postupka prisilnog ostvarenja tražbine na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava. Također, ono se ne može tumačiti na način da sudovi moraju detaljno odgovoriti na svaki navod stranke, već se moraju voditi "mjerilom dostatnosti" ovisnim o osobitim okolnostima svakog konkretnog slučaja ( tako npr. i Ustavni sud RH u odluci broj U-III-953/2022 od 10. studenoga 2022.).

9. U tom smislu valja sagledati i konkretan predmet postupka u sklopu kojega je ovrhovoditelj dostavio prvostupanjskom sudu ovršni prijedlog u smislu odredbe čl. 265. st. 1. OZ, i kojom je propisano da (1) ako je na osnovi ovršne isprave, donesene u postupku zbog smetanja posjeda, ovrha provedena, ili je ovršenik dobrovoljno ispunio svoju obvezu, pa poslije toga ponovno učini smetanje posjeda, koje se u biti ne razlikuje od prijašnjega, sud će na prijedlog ovrhovoditelja na temelju iste ovršne isprave, ako je njome zabranjeno takvo buduće ponašanje, donijeti novo rješenje o ovrsi radi uspostave prijašnjega stanja, ako je to potrebno, i zaprijetiti ovršeniku izricanjem novčane kazne ako ponovno počini smetanje posjeda, u kojem slučaju se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 263. st. 1. do 11. OZ i koje propisuju obveze prvostupanjskog suda u sklopu provođenja ovrhe radi ostvarenja obveze na trpljenje i nečinjenje.

10.Stoga kada prvostupanjski sud određuje ovrhu primjenom odredbe čl. 265. st. 1. u vezi čl. 263., donosi novo rješenje o ovrsi radi uspostave prijašnjeg stanja, ukoliko su ispunjene propisane pretpostavke u vidu toga da je ovršenik ponovno učinio smetanje posjeda koje se u biti ne razlikuje od prijašnjeg obuhvaćenog ranijom ovršnom ispravom, i kada je ranija ovrha provedena ili je ovršenik dobrovoljno ispunio raniju obvezu a došlo je do novog smetanja.

11. Polazeći od takvih pretpostavki, prvostupanjski sud je u sklopu obrazloženja rješenja koje donosi na temelju odredbe čl. 265. st. 1. u vezi čl. 263. OZ, dužan pružiti dostatne, nužne i razumljive razloge kojima ukazuje na ispunjenje ili pak nedostatak propisanih zakonskih pretpostavki za donošenjem takvog rješenja.

12. Kako prvostupanjski sud pobijanim rješenjem nije iznio nikakve razloge u prilog odluke koju je donio, a niti se pozvao na prijedlog ovrhovoditelja te navode iznesene u prijedlogu i priložene dokaze, to ovršenici pravilno ukazuju da je takvim postupanjem pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz odredbe čl. 265. u vezi čl. 263. i 41. OZ-a, budući da nisu izneseni dostatni i nužni razlozi u sklopu kojih bi se moglo razmatrati osnovanost određene ovrhe.

13. Uslijed navedenog je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ valjalo ukinuti pobijano rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

14. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ ( točka II. izreke).

15. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će ponovno razmotriti da li su na temelju prijedloga ovrhovoditelja ispunjene zakonske pretpostavke za određivanjem ovrhe primjenom odredbe čl. 265. st. 1. OZ u vezi čl. 263. OZ, uzimajući pri tome u obzir prirodu i narav povreda na koju se ovrhovoditelj pozvao ( postavljenje prepreka u vidu kamenja, bloketa i parkiranja osobnog vozila) kao i činjenicu proteka vremena i to kako od donošenja prvotne ovršne isprave ( vezano za pitanje da li su ovršenici ponovno učinili smetanje posjeda koje se u biti ne razlikuje od prijašnjeg ) ali i proteka od podnošenja ovršnog prijedloga ( obzirom da je ovrha određena rješenjem od 15. 11. 2023. a predmet dostavljen na postupanje višem sudu 26. 1. 2026. ) te da li su s obzirom na prirodu i narav povrede protekom vremena nastupile promjene koje mogu utjecati na propisane pretpostavke, u slučaju postojanja nedoumica oko ispunjavanja zakonskih pretpostavki iz čl. 265. st. 1. OZ, po potrebi će iskoristiti i ovlaštenje koje proizlazi iz odredbe čl. 263. st. 5. OZ, nakon čega je donijeti pravilnu i zakonitu odluku koju će dostatno i razumljivo obrazložiti na način koji pruža mogućnost kontrole odluke i iznesenih stavova.

U Zagrebu, 20. veljače 2026.

Sudac

Vedran Medaković