REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-350/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Igoru Rakiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Mateku, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika PODRAVKE d.d. Koprivnica, Ulica Ante Starčevića 32, OIB: 18928523252, radi utvrđenja i proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-293/2024-14 od 30. prosinca 2024., 20. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja – i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-293/2024-14 od 30. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se proglasi nedopuštenom ovrha koja se provodi kod Financijske agencije temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-284/2009, doneseno po Javnom bilježniku Nikoli Bakraču iz Koprivnice, a po prijedlogu tuženika Podravke d.d. Koprivnica protiv tužitelja ZK. Istom presudom odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.
2. Protiv te je presude žalbu podnio tužitelj navodeći da je podnosi iz svih žalbenih razloga u bitnome navodeći da je nastupila zastara, budući je tužitelj kao ovrhovoditelj 27. lipnja 2022. podnio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu novčane tražbine na temelju Rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-284/2009 koje je pravomoćno 25. rujna 2009., a na koje rješenje se primjenjuje desetogodišnji zastarni rok. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti prihvati njegov tužbeni zahtjev uz obvezu naknade parničnog troška, ili, podredno, da se istu ukine i predmet vrati na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu.
3. Sa tom je žalbom postupljeno prema odredbi čl. 359. zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
4. Odgovor na žalbu podnio je tuženik navodeći, u bitnome, da su žalbeni navodi tužitelja neosnovani pa predlaže da se žalbu tužitelja kao neosnovanu odbije te potvrdi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba tužitelja nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja ZK, kao ovršenika, protiv tuženika Podravke d.d., kao ovrhovoditelja, za proglašenja nedopuštenom ovrhe na novčanim sredstvima tužitelja, kao ovršenika, u postupku naplate pred Financijskom agencijom (dalje: FINA) na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio Javni bilježnik Nikola Bakrač iz Koprivnice pod poslovnim brojem Ovrv-284/2009, a koje je postalo pravomoćno i ovršno 25. rujna 2009.
7. U ovome predmetu nije sporno da je na prijedlog ovrhovoditelja, ovdje tuženika, javni bilježnik Nikola Bakrač donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-284/2009 od 3. rujna 2009., a koje je postalo pravomoćno 25. rujna 2009. protiv ovršenika – ovdje tužitelja, radi naplate novčane tražbine pljenidbom i prijenosom potraživanja u iznosu od 1.892,88 kn, sa sporednim potraživanjima, koje potraživanje ovršenik nije namirio, kao niti da je ovrhovoditelj u tu svrhu 27. lipnja 2022. podnio FINA-i zahtjev za naplatu na temelju navedenog rješenja o ovrsi, te da je isto zavedeno u očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate pod rednim brojem 2 za iznos od 789,42 € (list 6 spisa).
8. U ovome je predmetu sporno, da li je zahtjev za naplatu koji je tuženik podnio FINA-i radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima podnesen nakon isteka zakonom propisanog zastarnog roka, odnosno da li je tražbina tuženika kao ovrhovoditelja prema tužitelju kao ovršeniku zastarjela.
8.1. Sud prvog stupnja je, po ocjeni ovoga suda, pravilno odlučio o tom spornom pitanju, uz pravilan zaključak da je tuženik, kao ovrhovoditelj, podnošenjem ovršnog prijedloga na temelju vjerodostojne isprave prekinuo zastaru i taj prekid traje sve do završetka ovršnog postupka (čl. 73. Ovršnog zakona, "Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 i 6/24 – dalje: OZ), pa stoga taj prekid zastare još uvijek traje s obzirom da ovrha nije okončana, odnosno nije donesena neka odluka iz čl. 73. OZ-a. Osim toga, sud prvog stupnja navodi da je ovrhovoditelj zastaru prekinuo poduzimanjem i drugih radnji u smislu namirenja svoje tražbine, koja još uvijek nije namirena jer je tražio podatke o prebivalištu ovršenika, podatke o tome da li je ovršenik u radnom odnosu ili mirovini, zatim tražio je od poslovne banke kod koje se vodi glavni žiro-račun ovršenika da se izvrši prijenos novčanih sredstava s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika pa i iz takvog postupanja ovrhovoditelja – tuženika protiv ovršenika - tužitelja slijedi zaključak da je ovrhovoditelj prekinuo zastaru i da ona još uvijek traje, radi čega je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti smatrajući da ga neosnovanim u smislu čl. 241. i 245. st. 1., 3. i 5. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO).
9. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći pri tom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka, te na pravilnu primjenu materijalnog prava na koje je dužan tako paziti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjska presuda pravilna i zakonita.
10. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, zbog kojih se mogu pobijati presude u sporovima male vrijednosti prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, a ni one iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju sadržajno ukazuje tužitelj u svojoj žalbi, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, njena je izreka razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude.
11. Naime, u situaciji, kao što je ova, kada je ovdje tuženik, kao ovrhovoditelj, podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave temeljem kojeg je javni bilježnik Nikola Bakrač iz Koprivnice donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 284/2009 od 3. rujna 2009., a ovrhovoditelj, ovdje tuženik, budući da svoje potraživanje nije namirio u svrhu namirenja 27. lipnja 2022. podnio FINA-i zahtjev za naplatu na temelju navedenog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-284/2009, ne znači da je samim time zbog proteka vremena više od 10 godina ovrha provedena i da je došlo do obustave ovrhe, već je očigledno da ovrha nije provedena i da zastara zapravo uopće nije počela teći (takvo pravno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud u više svojih odluka, pa tako i u odluci pod poslovnim brojem Rev-1226/2022-2 od 10. siječnja 2023.).
11.1. Navedeno iz razloga što je odredbom čl. 73. OZ-a propisano da se postupak ovrhe smatra dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, provedbom ovršne radnje kojim se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe, a dovršenje ovrhe provedbom posljednje ovršne radnje sud će utvrditi rješenjem. U predmetnoj situaciji, kada je, na temelju rješenja o ovrsi vođen ovršni postupak, u kojem nije doneseno rješenje o obustavi takvog ovršnog postupka ili rješenje o dovršetku ovrhe, a podnesen je zahtjev FINA-i za naplatu temeljem već postojeće ovršne isprave – pravomoćnog i ovršnog rješenja, tada se ne može uzeti da je protekao rok od 10 godina od donošenja rješenja o ovrsi i podnošenja navedenog zahtjeva samo na temelju proteka roka od 10 godina, ako nije doneseno rješenje o obustavi ovršnog postupka ili rješenje o dovršetku ovrhe.
12. Prema tome, neosnovani su žalbeni navodi tužitelja o nastupu zastare iz čl. 233. ZOO- a budući da taj desetogodišnji zastarni rok, nakon prekida do kojeg je došlo podnošenjem ovršnog prijedloga nije ni počeo teći.
13. Slijedom iznijetog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja, kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci (po čl. 368. st. 1.u vezi sa čl. 467. ZPP-a).
U Puli-Pola 20. veljače 2026.
Sudac
Igor Rakić
