REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1663/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Bruna Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Biljane Banovac, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Klari Jandroković, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenije 6, Zagreb, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj: P-1046/2023-44 od 4. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja i ukida presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj: P-1046/2023-44 od 4. studenog 2025., pa se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalih u povodu pravnog lijeka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„ I. Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:

„1. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenije 6, 10 000 Zagreb, OIB: 14036333877 da tužitelju UA, [adresa], 44 272 Pešćenica, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.766,54 EUR koji je tužitelj preplatio uslijed primjene ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli prilikom plaćanja mjesečnih anuiteta, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2015. do isplate po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenije 6, 10 000 Zagreb, OIB: 14036333877 da tužitelju UA, [adresa], 44 272 Pešćenica, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 884,69 EUR koji iznos predstavlja zakonske zatezne kamate na preplaćene iznose uslijed primjene ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli prilikom plaćanja mjesečnih anuiteta, u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenije 6, 10 000 Zagreb, OIB: 14036333877 da tužitelju UA, [adresa], 44 272 Pešćenica, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.254,34 EUR koji iznos predstavlja razliku glavnice koju je tužitelj preplatio uslijed primjene ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2015. do isplate po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

III. Nalaže se tužitelju UA da tuženiku Addiko bank d.d. naknadi troškove postupka u iznosu od 1.250,00 EUR (tisućudvijestopedeset eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. studenoga 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana, a odbija se preostali dio tuženikovog zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 150,00 EUR (stopedeseteura).“

2. Protiv navedene presude žalbu, pravovremeno podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog „svih zakonskih razloga“.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev, kao osnovan prihvati uz naknadu troškova postupka ili da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu. Ujedno zahtjeva i naknadu troškova njegova odgovora na žalbu tužitelja.

5. Žalba tužitelja je osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome

– dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijana presuda zbog pogrešnog pravnog pristupa i posljedično tome nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bar za sada, nije pravilna i zakonita.

7. Predmet ovog spora je zahtjev za isplatu iznosa od 2.766,54 eura na ime preplaćenog iznosa zbog ništetne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli,, iznosa od 884,69 eura na ime zakonske zatezne kamate na preplaćene iznose s osnove ništetne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli i iznosa od 1.254,34 eura s osnove razlike glavnice koju je tužitelj preplatio uslijed primjene ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu broj: 016-1557/2005, sklopljenim 25. srpnja 2005. između tužitelja, kao korisnika kredita i prednika tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., kao davatelja i sve to sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže određeno u izreci pobijane presude, utemeljen na pravnim shvaćanjima izraženim u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. ( presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018), odnosno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. i to bez obzira da je 20. siječnja 2016. između ugovornih ( sada parničnih) stranaka, na temelju odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 102/15 – dalje: ZID ZPK/15), sklopljen aneks navedenog ugovora o kreditu broj: 016-1557/2005, temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro jer i nakon sklapanja tog aneksa nije u cijelosti ispravljena neravnotežu koja je nastala temeljem nepoštenosti ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli budući izvršenom konverzijom još uvijek postoji razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih ugovornih odredbi do dana izvršene konverzije ( jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču (tužitelju) banka ( tuženik) uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK.

8. U ovom postupku nije bilo sporno da je 25. srpnja 2005., između tužitelja, kao korisnika kredita i prednika tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., kao davatelja sklopljen Ugovor o kreditu broj: 016-1557/2005, temeljem kojeg je prednik tuženika, kao davatelj kredita stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 34.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF banke važeće na dan plaćanja, da je navedenim Ugovorom o kreditu između stranaka u postupku ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu sa Odlukom banke, a koja je na dan sklapanja kredita iznosila 3,99%, da je navedenim Ugovorom o kreditu ugovorena i valutna klauzula i da je 20. siječnja 2016., na temelju odredaba ZID ZPK/15, između njih sklopljen Anex navedenog Ugovora o kreditu temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro.

9. Sporno je jesu li ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržane u navedenom Ugovoru o kreditu broj: 016-1557/2005 od 25. srpnja 2005. ništetne, je li nastupila zastara novčane tražbine tužitelja i posljedično tome ima li tužitelj u okolnostima konkretnog slučaja osnovano pravo od tuženika zahtijevati isplatu navedenih novčanih iznosa koje je tuženik od njega naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi po pravilima o stjecanju bez osnove ( čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO), a sve to i obzirom na nespornu činjenicu da je između njih sklopljen i Anex navedenom Ugovoru o kreditu temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu Euro.

10. Odlučujući o ovom tužbenom zahtjevu tužitelja, sud prvog stupnja je, kao neosnovan odbio ovaj zahtjev tužitelja zaključujući, u bitnome, da potrošač koji je prihvatio konverziju (a što, za razliku od banaka, nije bio dužan) nema pravo potraživati i isplatu, bilo po osnovi naknade štete, bilo po osnovi stjecanja bez osnove, koje bi se temeljilo na ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF jer je ratio donošenja ZID ZPK/15 bio otklanjanje neravnoteže između banaka i potrošača nastale uslijed primjene ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli, odnosno dovođenje potrošača koji su takve ugovore sklopili u ravnopravan (dakle, ne i bolji) položaj s potrošačima koji su sklopili ugovore o kreditu denominiranom u EUR, odnosno denominiram u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.b ZID ZPK).

11. Međutim, sud prvog stupnja je unatoč takvom zaključku proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijske struke mr. sc. Zrinku Ručeviću iz društva Ručević vještačenja d.o.o. Zagreb, zaključujući da je to učinio zbog postojanja različitih pravnih shvaćanja sudova glede prava potrošača, koji su prihvatili konverziju potraživati isplatu, bilo po osnovi naknade štete, bilo po osnovi stjecanja bez osnove, koje bi se temeljilo na ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF ( točka 39. obrazloženja) „...kako bi se strankama omogućilo raspravljanje o svim činjenicama koje bi mogle biti relevantne u ovom parnici, ovisno o pravnih shvaćanjima ne samo prvostupanjskog već i viših sudova...“ ( točka 40. obrazloženja), dakle ovo očito imajući u vidu i mogućnost višeg suda da pobijanu presudu preinači za slučaj da ima drugačije pravno shvaćanje u odnosu na izneseno pravno shvaćanje suda prvog stupnja, iako prethodno nije utvrdio, u ovom postupku sporne činjenice, jesu li ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržane u navedenom Ugovoru o kreditu broj: 016-1557/2005 od 25. srpnja 2005. ništetne i je li nastupila zastara novčane tražbine tužitelja ( točka 14. obrazloženja i prigovor zastare tuženika sadržan u njegovom odgovoru na tužbu), posljedično čemu nije ni moguće pobijanu presudu preinačiti sve i za slučaj da ovaj sud drugog stupnja ima drugačije pravno shvaćanje u odnosu na sud prvog stupnja ( a ima) glede prava potrošača, koji su prihvatili konverziju potraživati isplatu, bilo po osnovi naknade štete, bilo po osnovi stjecanja bez osnove, koje bi se temeljilo na ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF sadržanih u osnovnom ugovoru.

11.1. Dakle, obzirom da u dosadašnjem tijeku postupka, zbog pogrešnog pravnog pristupa, sud prvog stupnja nije ni utvrđivao razloge ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, a niti činjenica odlučnih za odluku o osnovanosti tuženikova prigovora zastare budući se iscrpljivao navođenjem ( neujednačenih) pravnih shvaćanja izraženih u svezi sa pravima potrošača, koji su prihvatili konverziju potraživati isplatu, bilo po osnovi naknade štete, bilo po osnovi stjecanja bez osnove, koje bi se temeljilo na ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF sadržanih u osnovnom ugovoru, sve očito imajući pri tome na umu izneseno svoje pravno shvaćanje, to je činjenično stanje relevantno za pravilnu odluku u ovom sporu ostalo nepotpuno utvrđeno, pa je posljedično tome valjalo, kao osnovanu prihvatiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe čl. 370. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

12. U nastavku postupka sud prvog stupnja utvrditi će i ove sporne činjenice te će nakon toga ponovno ocijeniti sve provedene dokaze ( čl. 8. ZPP), i potom će donijeti novu sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP pravilno obrazloženu presudu.

13. Odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Pula - Pola, 20. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris