REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-193/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to:

Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Bruna Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Biljane Pamić, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Jadranki Čuljak-Duvnjak, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković & Šanjug, odvjetnicima iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P-593/2025-12 od 1. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P-593/2025-12 od 1. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja kao osnovan prihvaćen je zahtjev tužitelja i u točki I. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 2.273,40 eura na ime ništetne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedinačno dospjeli iznos teče počevši od dana njegova dospijeća pa do isplate, sve kako je to pobliže označeno u izreci pobijane presude, dok je u točki II. izreke tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.312,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv navedene presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbije kao neosnovan, odnosno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet ovog spora, u ovom dijelu postupka, a nakon pravomoćne presude suda prvog stupnja poslovni broj: P-842/2023-20 od 19. veljače 2025. u dijelu pod točkom I. i III. izreke te presude ( dijelu u kojem su utvrđene ništetnine i bez pravnog učinka odredbe Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007 od 3. srpnja 2007., sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, kao kreditora u dijelu u kojem je u članku 2. ugovoreno da kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti CHF 17.000,00 po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita, u dijelu u kojem je u članku 3. ugovoreno da se kredit podmiruje u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanje te u dijelu članka 7. u kojem je ugovoreno da će korisnik kredita obvezuje platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,2 % jednokratno, unaprijed ) je još zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.273,40 eura koji je tuženik ( njegov pravni prednik) od njega naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi po pravilima o stjecanju bez osnove ( čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO).

7. Sud prvog stupnja je, nakon ocjene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP ), a napose nalaza i mišljenja vještaka financijske struke Bernarde Hunjadi, kao osnovan prihvatio takav zahtjev tužitelja zaključujući, u bitnome, da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju navedeni novčani iznos od 2.273,40 eura na ime preplaćenog iznosa sa osnove ugovorene valutne klauzule i to po pravilima o stjecanju bez osnove ( čl. 1115. u vezi odredbe čl. 1111. ZOO, pri čemu je kao neosnovan odbio tuženikov prigovor radi prebijanja i tuženikov prigovor zastare.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome

– dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

8.1. Prije svega, u odnosu na žalbene razloge žalitelja u dijelu u kojem u žalbi opetovano ponavlja žalbene razloge na koje je ukazivao i u žalbi protiv presude suda prvog stupnja poslovni broj: P-842/2023-20 od 19. veljače 2025., a o kojima je ovaj sud odlučio u presudi i rješenju poslovni broj: Gž-409/2025-2 od 7. travnja 2025., da se učinak presuda donesenih u tzv. kolektivne zaštite potrošača, na kojima tužitelj temelji osnovanost svojeg zahtjeva ne može protezati i na tuženika obzirom da njegov pravni prednik Slavonska banka d.d. Osijek s kojim je tužitelj i sklopio navedeni Ugovor o namjenskom kreditu, nije bio sudionikom tog postupka, valja ponovno odgovoriti da ta pravna shvaćanja, sukladno odredbi čl. 502.c ZPP, imaju direktan pravni učinak i na tuženika, kao pravnog slijednika Slavonske banke d.d. Osijek. Naime, u vrijeme podnošenja tužbe u navedenom kolektivnom sporu (4. travnja 2012.) Slavonska banka d.d. Osijek više nije bila pravna osoba jer je još 2009. pripojena tadašnjoj Hypo Alpe Adria bank d.d. (sada je to tuženik Addiko bank d.d.) i time prestala postojati kao pravna osoba, pa je tuženik legitimiran kao univerzalni sukcesor Slavonske banka d.d. Osijek, koja bi da se nije dogodilo pripajanje svakako bila tuženik u kolektivnom sporu, a ovako je to bio samo njezin univerzalni slijednik Hypo Alpe Adria bank d.d. (sada tuženik). Navedenom tzv. „kolektivnom presudom“ obuhvaćeno je razdoblje u kojem je Slavonska banka d.d. zaista postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. „kolektivne tužbe“ i kasnije u vrijeme presuđenja Slavonska banka d.d ne postoji, jer se fuzirala s tuženikom te je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila Slavonska banka d.d. nisu ništetni, no prema citiranim presudama to nije tako. Stoga se učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovor zaključila Hypo Alpe-Adria-Bank ili Slavonska banka d.d. Osijek, s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi, pa se posljedično tome i navedena pravna shvaćanja donesena u tim postupcima imaju temeljem navedene odredbe čl. 502.c ZPP primijeniti u konkretnom slučaju, radi čega je žalbu žalitelja, u ovom dijelu, valjalo odbiti kao neosnovanu.

8.2. Osim toga, u odnosu na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem također opetovano ponavlja razloge zbog kojih smatra da ugovorna odredba o ugovorenoj valutnoj klauzuli sadržana u navedenom ugovoru o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007 od 3. srpnja 2007., sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, kao kreditora nije ništetena valja istaknuti da se tuženik u žalbi nedopušteno poziva na ove zakonske žalbene razloge jer je o tim njegovim žalbenim razlozima odlučeno u izreci točke I. pravomoćne presude suda prvog stupnja poslovni broj: P-842/2023-20 od 19. veljače 2025., koja je u tom dijelu potvrđena presudom ovog suda poslovni broj: Gž- 409/2025-2 od 7. travnja 2025.

8.3. Ispitujući pak pobijanu presudu preostalom dijelu, koji jedino i može biti predmetom ispitivanja u ovom žalbenom postupku obzirom na raniju presudu i rješenje ovog suda poslovni broj: Gž-409/2025-2 od 7. travnja 2025., a u granicama žalbenih navoda žalitelja, pazeći pri tome, kako je to i prethodno navedeno, dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima žalitelja, nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 6. ZPP jer tuženik nije onemogućen da raspravlja pred sudom pa ni u dijelu u kojem u žalbi ukazuje jer je na nalaz i mišljenje vještaka stavio određene primjedbe podneskom od 21. siječnja 2025. i oni su raspravljeni saslušanjem vještaka financijske struke Bernarde Hunjadi na ročištu za glavnu raspravu od 28. siječnja 2025., a time što je tuženik nezadovoljan nalazom i mišljenjem vještaka, osporavajući na tom ročištu samo paušalno nalaz i mišljenje vještaka, nije počinjena ova bitna povreda odredaba parničnog postupka, već to može imati za posljedicu pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a što nije slučaj u ovom konkretnom slučaju.

8.4. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP jer su u pobijanoj presudi, navedeni ipak dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

8.5. Ova bitna povreda parničnog postupka nije počinjena niti u dijelu u kojem je odlučeno o tuženikovu prigovoru radi prebijanja jer je sud prvog stupnja i o tom njegovom prigovoru pravilno odlučio i o tome dao ovom sudu prihvatljive razloge u obrazloženju pod točkom 25. obrazloženja.

8.6. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalba tuženika u ovom dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka u cijelosti neosnovana.

9. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na to da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama ( čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti ovog dijela tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tuženik u svojoj žalbi.

10. U ovom dijelu postupka, suprotno žalbenim navodima žalitelja, niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

11. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema stavku 3. ovog članka obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

12. Cijeneći sadržaj ove zakonske odredbe i sada, obzirom na pravno shvaćanje izraženo u točki I. izreke pravomoćne presude suda prvog stupnja poslovni broj: P- 842/2023-20 od 19. veljače 2025., koja je u tom dijelu potvrđena presudom ovog suda poslovni broj: Gž-409/2025-2 od 7. travnja 2025., da je utvrđena ništetnom ugovorna odredba u ugovorenoj valutnoj klauzuli sadržana u navedenom ugovoru o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007 od 3. srpnja 2007., sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika Slavonske banke d.d. Osijek, kao kreditora te nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Bernarde Hunjadi prema kojem je tuženik odnosno njegov pravni prednik temeljem te ništetne odredbe od tužitelja više naplatio iznos od 2.273,40 eura, to je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je po pravilima o stjecanju bez osnove ( čl. 1115. u vezi odredbe čl. 1111. ZOO) obvezao tuženika isplatiti tužitelju zahtijevani iznos.

12.1. Osim toga, sud prvog stupnja je, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno zaključio da je u konkretnom slučaju tuženik nepošten stjecatelj i da je, kao takav na ovaj primljeni iznos stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja ( čl. 1115. ZOO), a kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja jer je već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što temeljem tako ugovorene odredbe bude primio ne pripada.

13. U odnosu pak na žalbene navode žalitelja u dijelu u kojem i u ovom postupku opetovano ustraje na prigovoru zastare, a o kojem je ovaj sud odlučio u presudi ovog suda, koja je prethodila ovom ponovljenom postupku poslovni broj: Gž-409/2025-2 od 7. travnja 2025. valja ponoviti da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je u konkretnom slučaju ništetnost ugovorne odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli ustanovljena u navedenom kolektivnom sporu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2019., a tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 6. lipnja 2023., to je sud prvog stupnja, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nije protekao opći zastarni rok od pet godina ( čl. 225. ZOO) u kojem zastarijevaju ove novčane tražbine utemeljene na restitucijskom zahtjevu, kakav je i ovaj aktualan, pa je posljedično tome žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

14. Osim toga, sud prvog stupnja je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i sve u vezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, dalje: Tarifa) pravilno primijenio materijalno pravo i kada je odlučio o troškovima postupka, a za što je ovom sudu dao jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti žalitelj u svojoj žalbi.

14.1. Pri tome, posebno u odnosu na žalbene navode tuženika u dijelu u kojem smatra da tužitelju ne pripada pravo na zahtijevane troškove postupka koji se odnose na troškove pristupa na ročište za objavu presude valja istaknuti da je odredbom Tbr. 9. točke 3. Tarife propisano da odvjetniku pripada pravo na nagradu za ročište na kojima se presuda objavljuje u iznosu od 50% nagrade iz Tbr. 7. točke 1.,3.,6. i 7., ali ne više od 50 bodova, pa je cijeneći utvrđeno činjenično stanje i utvrđenu vrijednost predmeta spora, ocjena i ovog drugostupanjskog suda da tužitelju pripada pravo na nagradu za pristup punomoćnika tužitelja na ročište za objavu presude, budući je ovaj parnični trošak bio potreban za vođenje ove parnice ( čl. 155. st. 1. ZPP ), sve obzirom i na činjenicu da je na navedeno ročište punomoćnik tužitelja uredno pozvan i na isto se odazvao, a da i od dana objave navedene presude teku i rokovi za žalbu protiv prvostupanjske presude ( čl. 335. st. 9. ZPP ), pa je posljedično tome žalbu tuženika, valjalo kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.

15. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao tuženik, a niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

Pula - Pola, 20. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Robet Fabris