REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-137/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to: Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Biljane Pamić, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja ŽŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Kreši Štefeku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku HŠ, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika podnesenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2268/2021-32 od 10. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 20. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se, kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-2268/2021- 32 od 10. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suda suđeno je:

„ I./ Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. OIB [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ŽŠ OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 50.650,26 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 10. kolovoza 2021. pa do isplate, s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II./ Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj ŽŠ od tuženika Croatia osiguranje d.d. potražuje isplatu iznosa od 3.645,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počevši od 10. kolovoza 2021. pa do isplate.

III./ Nalaže se tuženiku Croatia Osiguranje d.d. OIB [osobni identifikacijski broj] plaćati tužitelju ŽŠ OIB [osobni identifikacijski broj] mjesečnu rentu na ime tuđe pomoći počevši od 13.09.2021. pa ubuduće, u iznosu od 114,00 EUR mjesečno, do svakog 15-og dana u mjesecu za prethodni mjesec, dospjele obroke odjednom, sa zakonskom zateznom kamatom na dospjele, a neisplaćene obroke tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do isplate, s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV./ Nalaže se tuženiku Croatia Osiguranje d.d., OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 12.833,01 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 10. rujna 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V./ Odbija se zahtjev tuženika Croatia osiguranje d.d. za naknadu troška parničnog postupka.“

2. Protiv odbijajućeg dijela ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se, kao osnovan u cijelosti prihvati njegov tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka.

3. Protiv dosuđujućeg dijela ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi i tuženik. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda, u pobijanom dijelu, preinači na način da se, kao neosnovan u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu troškova postupka ili da se ona ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

4. Sa žalbama tužitelja i tuženika postupljeno je temeljem odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP ).

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka temeljem odredbe čl. 365. ZPP, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

7.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju ukazuje tuženik obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

7.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka radi čega je u ovom dijelu žalbu tuženika valjalo ocijeniti neosnovanom.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama ( čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tuženik u svojoj žalbi.

9. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

10. Predmet ovog spora, u ovom dijelu postupka, je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju trpi iz štetnog događaja – prometne nezgode koja se dogodila 19. rujna 2018. u Gornjoj Vrbi, Ulici 108. brigade, kada je na njega u trenutku dok je kao pješak prelazio cestu naletjelo vozilo registarske oznake [registarska oznaka], osigurano kod tuženika i kada je zadobio teške tjelesne ozljede, smatrajući osiguranika tuženika odgovornim za nastanak štetnog događaja ( prometne nezgode), sve utemeljeno na odredbi čl. 1045., čl. 1095. i čl. 1100. u vezi odredbe čl. 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO).

11. U ovom dijelu postupku obzirom na žalbene navode žalitelja, nije sporna pasivna procesna legitimacija tuženika, niti sama pravna osnova zahtjeva tužitelja, kao ni činjenica da je tuženik na ime naknade štete koju tužitelj trpi iz ovog štetnog događaja, izvansudskim putem isplatio tužitelju iznos od 6.636,14 eura.

12. Obzirom na žalbene navode tuženika sporan je doprinos tužitelja u nastanku ovog štetnog događaja (čl. 1092. st. 1. ZOO), kao i visina štete, koju iz navedenog štetnog događaja trpi tužitelj ( oba žalitelja).

13. Tijekom ovog postupka sud prvog stupnja je nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj dio spora, relevantnih činjenica pravilno, i po ocjeni ovog suda, utvrdio ( čl. 8. ZPP ):

- da je tužitelj bio sudionikom štetnog događaja – prometne nezgode koja se dogodila 19. rujna 2018. u Gornjoj Vrbi, Ulici 108. brigade, kada je na njega u trenutku dok je kao pješak prelazio cestu naletjelo vozilo registarske oznake

[registarska oznaka], osigurano kod tuženika;

- da je osiguranik tuženika pravomoćnom presudom Općinskog suda u Požegi poslovni broj: K-89/2020-27 od 16. studenog 2022. pravomoćno osuđen jer je iz nehaja počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanje nesreće u cestovnom prometu ( predmetne prometne nesreće u kojoj je stradao tužitelj),

- da je vozilo osiguranika tuženika svojim prednjim, više lijevim dijelom naletjelo na tužitelja koji je prelazio kolnik dolazeći vozilu osiguranika tuženika s lijeve strane;

- da je brzina kretanja vozila osiguranika tuženika prije naleta tehnički mogla biti jednaka utvrđenoj naletnoj brzini od oko 60-70 km/h;

- da je na mjestu štetnog događaja brzina kretanja ograničena na 50 km/h;

- da je osiguranik tuženika mogao uočiti tužitelja u trenutku započinjanja radnje prelaženja kolnika kada se njegovo vozilo nalazilo udaljeno od mjesta naleta oko 34,4 m pa da je osiguranik tuženika tada reagirao čak i kočenjem slabijeg intenziteta, da bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta te do naleta ne bi došlo, jer mu je zaustavni put intenzivnim kočenjem iznosio samo 34,4 m, a na raspolaganju je imao put od čak 48,9 m;

- da osiguranik tuženika u trenutku prometne nezgode nije kočio;

- da je tužitelj je prije započinjanja radnje prelaska kolnika okretanjem glave u desnu stranu mogao uočiti nadolazeće vozilo osiguranika tuženika udaljeno od mjesta naleta oko 48,9 m pa da je tužitelj odustao od radnje prelaženja kolnika i propustio vozilo osiguranika tuženika, do naleta ne bi došlo;

- da u blizini mjesta naleta nema obilježenog pješačkog prijelaza;

- da je tužitelj u navedenom štetnom događaju zadobio teške tjelesne povrede u vidu razderotine u području nosa, brade, desne nadlaktice i desne potkoljenice, ogrebotina u području lijeve nadlaktice, prijeloma tijela četvrtog vratnog kralješka, prijeloma poprečnog nastavka petog slabinskog kralješka, prijeloma desne sjedne kosti, prijeloma goljenične i lisne kosti desne potkoljenice sa pomakom ulomka,

- da je u vezi sa zadobivenim ozljedama bio podvrgnut sedam operativnih zahvata;

- da je tužitelj u vezi ozljeda zadobivenih u navedenom štetnom događaju trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 30 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 90 dana te bolove lakog intenziteta u trajanju od daljnjih godinu dana;

- da je doživio primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljeđivanja, a dalje je trpio sekundarni strah, jačeg intenziteta u trajanju od 20 dana (ozljeda i sedam operativnih zahvata), srednjeg intenziteta u trajanju od 45 dana ukupno i blagog intenziteta u trajanju od daljnjih 90 dana;

- da je kod tužitelja u vezi sa zadobivenim ozljedama došlo do smanjenja opće životne i radne sposobnosti od 55%;

- da je kod tužitelja zbog zadobivenih ozljeda prisutna naruženost jakog stupnja;

- da je tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć od 26. listopada-06. prosinca 2018 u opsegu od 6 sati dnevno, od 06. siječnja do 17. veljače 2019. u opsegu od 4 sata dnevno, 04. ožujka do 05. kolovoza 2008. u opsegu od 3 sata dnevno, od 10. kolovoza 2008 do 27. rujna 2019. u opsegu od 3 sata dnevno, od 27. rujna 2019 do 11. ožujka 2020 u opsegu od 2 sata dnevno, od 14. ožujka 2020 do 11. srpnja 2020 u opsegu od 2 sata dnevno, od 11. srpnja do 14. kolovoza 2020 u opsegu od 3 sata dnevno, od 14. kolovoza do 25. rujna 2020. u opsegu od 2 sata dnevno, od 25. rujna do 02. studenog 2020. u opsegu od 1 sat dnevno te da mu je od 02. studenog 2020. pa do kraja života potrebna trajna tuđa pomoć u opsegu od jednoga sata dnevno;

- da je tuženik na ime naknade štete koju tužitelj trpi iz ovog štetnog događaja, izvansudskim putem isplatio tužitelju iznos od 6.636,14 eura.

14. Temeljem ovako utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 8. ZPP) sud prvog stupnja zaključuje da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za nastanak ovog štetnog događaja, prometne nezgode u kojoj je tužitelj zadobio navedene teške tjelesne povrede i da ne postoji doprinos tužitelja u nastanku ove štete (čl. 1092. st.1. ZOO). Posljedično tome sud prvog stupnja zaključuje da tužitelju na temelju odredbe čl. 1100. u vezi odredbe čl. 19. i čl. 1095. ZOO pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog pretrpljene neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti u ukupnom iznosu od 49.200,00 eura ( na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 11.800,00 eura, pretrpljenoga straha iznos od 7.500,00 eura, duševnih boli zbog smanjenja opće životne i radne sposobnosti iznos od 22.500,00 eura te duševnih bolova zbog naruženosti jakog intenziteta iznos od 7.400,00 eura). Osim toga, sud prvog stupnja zaključuje i da tužitelju na ime tuđe pomoć i njege koja mu je bila potrebna u ukupnom trajanju od 2128 sati pripada pravo na naknadu štete u ukupnom iznosu od 8.086,40 eura računajući cijenu jednoga sata tuđe pomoći u iznosu od 3,80 eura, koja cijena sata između stranaka u postupku i nije sporna, pa posljedično tome sud prvog stupnja smatra da tužitelju pripada pravo na naknadu štete u ukupnom iznosu od 57.286,40 eura od kojeg iznosa je potrebno oduzeti nesporno isplaćeni iznos od 6.636,14 eura i tuženika u ovom postupku obvezati na isplatu preostalog iznosa od 50.650,26 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

14.1. Pored toga, sud prvog stupnja zaključuje i da tužitelju, kojem je zbog pretrpljenih ozljeda u navedenom štetnom događaju, potrebna tuđa pomoć do kraja života u opsegu od jednoga sata dnevno, na temelju odredbe čl. 1088. st. 1 i 2. ZOO pripada pravo i na naknadu u obliku novčane rente u iznosu od 114,00 mjesečno (30 sati x 3,80 eura).

15. Ovakva činjenična utvrđenja suda prvog stupnja i posljedično tome primjenu materijalnog prava, suprotno žalbenim navodima oba žalitelja, prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud jer je za to sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu jasne i uvjerljive razloge, uvjerljivost kojih nisu uspjeli umanjiti niti žalitelji svojim žalbama.

16. Na temelju odredbe čl. 1045. st. 1 ZOO propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

16.1. Odredbom čl. 1092. st. 1. ZOO propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

16.2. na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

16.3. Odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

16.4. Temeljem odredbe čl. 1088. st. 1. i 2. ZOO propisano je da u slučaju smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja naknada se određuje, u pravilu, u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme i da se ona plaća mjesečno unaprijed.

17. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i činjenična utvrđenja suda prvog stupnja ( čl. 8. ZPP), koja činjenična utvrđenja nisu dovedena u dvojbu ni žalbenim razlozima tuženika, kao žalitelja ocjena je i ovog suda drugog stupnja da je sud prvog stupnja pravilnom primjenom odredbe čl. 1092. st.1. ZOO i ocjenom nalaza i mišljenja vještaka prometne struke FŠ pravilno zaključio da je za nastanak ovog štetnog događaja isključivo odgovoran osiguranik tuženika i da tužitelj nije doprinio nastanku tog štetnog događaja. Naime, kako je iz provedenih dokaza nesporno utvrđeno da je osiguranik tuženika u trenutku prometne nezgode upravljao svojim motornim vozilom brzinom od oko 60-70 km/h ( naletna brzina) na mjestu na kojem je brzina kretanja bila ograničena na 50 km/h i da je mogao uočiti tužitelja u trenutku započinjanja radnje prelaženja kolnika kada se njegovo vozilo nalazilo udaljeno od mjesta naleta oko 34,4 m te da bi posljedično tome uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta da je tada reagirao čak i kočenjem slabijeg intenziteta jer mu je zaustavni put intenzivnim kočenjem iznosio samo 34,4 m, a na raspolaganju je imao put od čak 48,9 m te činjenicu da osiguranik tuženika uopće nije kočio, proizlazi pravilan zaključak sud prvog stupnja da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za nastanak ovog štetnog događaja i da tužitelj nije doprinio njegovom nastanka.

17.1. Pri tome, u odnosu na žalbene navode tuženika, kao žalitelja valja istaknuti da nije sporno da je na temelju odredaba čl. 129. st. 1. i čl. 131. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24 – dalje: ZOSPC) propisano da je pješak dužan preko kolnika i biciklističke staze ili trake prelaziti pažljivo i najkraćim putem, nakon što se prije stupanja na kolnik uvjeri da to može učiniti na siguran način i da pješak koji namjerava prijeći preko kolnika na mjestu na kojem ne postoji obilježeni pješački prijelaz ne smije stupiti na kolnik ako time ometa promet vozila. Međutim, kako iz provedenih dokaza jasno proizlazi da je tužitelj prelazio kolnik na mjestu na kojem ne postoji obilježeni pješački prijelaz kada je vozilo osiguranika tuženika od njega bilo udaljeno najmanje 48,9 m, a vozač vozila osiguranog kod tuženika je imao dovoljno vremena izbjeći nalet na tužitelja i da je u trenutku kada je uočio tužitelja na cesti poduzeo radnju slabijeg kočenja, a napose da se kretao dozvoljenom brzinom kretanja ( 50 km/h), to tužitelj ni po ocjeni ovog suda drugog stupnja nije ovu svoju radnju prijelaza kolnika poduzeo na način da bi time ometao promet vozilima i da bi posljedično tome pridonio nastanku navedenog štetnog događaja, pa je posljedično tome žalbu tuženika u ovom dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.

18. Suprotno žalbenim navodima oba žalitelja, sud prvog stupnja je i po ocijeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno primijenio materijalno pravo kada i kada je zaključio da tužitelju na ime pretrpljene neimovinske štete iz navedenog štetnog događaja, koju trpi zbog povrede prava osobnosti, pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u presuđenom novčanom iznosu, cijeneći pri tom pravilno sve činjenice koje utječu na odmjeravanje svih vidova ove pravične novčane naknade, a napose okolnosti konkretnog slučaja, kao i životnu dob tužitelja, radi čega je i žalbe oba žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanima.

18.1. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žalitelja valja istaknuti da je sud prvog stupnja visinu pravične novčane naknade na ime neimovinske štete koju trpi tužitelj odmjerio uz pravilnu primjenu navedene zakonske odredbe iz čl. 1100. ZOO i Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a cijeneći pri tome sve okolnosti konkretnog slučaja. Osim toga, pri tome, valja istaknuti da ti kriteriji i iznosi predstavljaju samo određenu orijentaciju u dosuđivanju pravične novčane naknade nematerijalne štete. Međutim, oni ne mogu predstavljati matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, te su nužna odstupanja od iznosa navedenih u kriterijima, jer se novčana naknada određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja, a što je sud prvog stupnja svakako uzeo u obzir prilikom dosude ove pravične novčane naknade.

18.2. Osim toga, u odnosu na žalbene navode tužitelja u dijelu u kojem ukazuje na činjenicu da sud prvog stupnja prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade nije u dovoljnoj mjeri cijenio objektivne ekonomske uvjete i utjecaj inflacije na realnu vrijednost dosuđenog iznosa valja istaknuti da je sud prvog stupnja, iako to nije izričito i navedeno, prilikom odmjeravanja ove pravične novčane naknade očito vodio računa i o ovim činjenicama ( objektivnim ekonomskim uvjetima i utjecaju inflacije na realnu vrijednost dosuđenog iznosa) jer su dosuđeni iznosi naknade neimovinske štete odmjereni u nešto višem iznosu u odnosu na one koji su predviđeni Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020, pa je žalbu tužitelja, kao žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

19. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo i kada je na temelju odredbe čl. 188. st. 1. i 2. ZOO tužitelju dosudio naknada u obliku novčane rente u visini, koja obzirom na žalbene navode tuženika, kao žalitelja i nije sporna. Naime, imajući u vidu da je tužiteljeva opća životna i radna sposobnost uslijed ozljeda koje je pretrpio u navedenom štetnom događaju umanjena za 55% i da će mu prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka medicinske struke dr. Mladenu Miškulinu vještaka medicinske struke te da mu je počevši od 02. studenog 2020. pa do kraja života potrebna trajna tuđa pomoć u opsegu od jednoga sata dnevno doživotno a radi obavljanja svakodnevnih poslova, sud prvog stupnja je pravilno zaključio i o osnovanosti ovog dijela zahtjeva tužitelja, radi čega je žalbu tuženika valjalo, kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.

20. Žalba tuženika, kao žalitelja nije osnovana niti u dijelu u kojem smatra da tužitelju na ime dosuđene naknade imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege zakonska zatezna kamata ima teći od dana presuđenja jer prema odredbi čl. 1086. ZOO obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, a na temelju odredbe čl. 29. st. 1. ovog Zakona propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, pa kako troškovi tuđe pomoći i njege predstavljaju imovinsku nenovčanu štetu, na koju oštećeniku pripada pravo na zatezne kamate od dana njezinog nastanka (čl. 1086. ZOO). Međutim, kako je u konkretnom slučaju nesporno utvrđeno da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani te nesporna utvrđenu cijena jednog sata tuđe pomoći i njege u vrijeme kad je ta pomoć pružana, to je tužitelju valjalo priznati kamatu na ovaj vid štete na temelju čl. 1086. ZOO od podnošenja odštetnog zahtjeva, sve imajući pri tome u vidu i odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09- dalje: ZOOP), kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa je posljedično tome žalbu tuženika valjalo, kao neosnovanu odbiti i u ovom dijelu.

21. Suprotno žalbenim navodima tuženika, kao žalitelja, sud prvog stupnja je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 5. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i sve u vezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 – dalje u tekstu: Odvjetnička tarifa) pravilno primijenio materijalno pravo i kada je odlučio o troškovima postupka, a za što je ovom sudu dao dovoljno jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti ovaj žalitelj u svojoj žalbi, pa je posljedično tome žalbu ovog žalitelja valjalo, kao neosnovane odbiti i u ovom dijelu.

22. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako je na tako utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tome nije počinio ni one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje su žalitelji ukazivali u svojim žalbama, a niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbe oba žalitelja odbiti u cijelosti, kao neosnovane i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

Pula - Pola, 20. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris