Poslovni broj: Usž-3740/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članovi vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice GM iz [adresa], koju zastupa Adrijana Kaštelan, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri d.o.o., Zagreb, Savska cesta 32, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3397/2023-11 od 19. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 19. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3397/2023-11 od 19. lipnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela te je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora.
2. Naime osporenim rješenjem od 16. kolovoza 2023. odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 3. ožujka 2022., kojom je tužiteljici utvrđena porezna osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 693.266,51 kn, porez na promet nekretnina po stopi od 3% u iznosu od 20.797,99 kn te je naloženo plaćanje iste.
3. Kako su prvostupanjskom presudom navedena rješenja poništena protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik ističući da se radi o stjecanju nekretnina uz naknadu budući da je tužiteljica iz vlastite ušteđevine isplatila KM bivšem bračnom drugu iznos od 15.000,00 eura. Predlaže da se presuda poništi.
4. Tužiteljica u odgovoru na žalbu ističe da se radilo o ugovoru o podjeli bračne imovine te su bračni drugovi tim ugovorom u cijelosti riješili pitanje bračne stečevine te predlaže da se žalba odbije.
5. Žalba nije osnovana.
6. Nije sporno da je tužiteljica s bivšim bračnim drugom zaključila ugovor o utvrđenju i podjeli bračne stečevine te nije sporno ni da je tužiteljica temeljem istog ugovora obvezala isplatiti iznos od 15.000,00 eura prilikom potpisa posebne izjave koju će ugovorne strane sastaviti nakon prebacivanja ugovora o kreditima za stan i garažu. Tuženik smatra spornim je li u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu članka 15. točke 3. Zakona o porezu na promet nekretninama („Narodne novine“ 105/16. i 106/18. – dalje u tekstu: ZPPN). Navedenom odredbom propisano je da porez na promet nekretnina pri nasljeđivanju, darovanju i drugom stjecanju nekretnina bez naknade ne plaćaju bivši bračni drugovi kada uređuju svoje imovinske odnose.
7. Prvostupanjski sud se pozvao na navedenu odredbu te odredbu članka 36. stavak 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ 103/15., 98/19., 47/20.) te odredbu članka 45. stavak 2. istog Obiteljskog zakona i odredbu članka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. – dalje u tekstu: ZOO) te odredbu članka 319. stavak 2. ZOO-a.
8. Podvodeći utvrđeno činjenično stanje pod navedene odredbe sud je zaključio da je stav poreznog tijela i tuženika da iznos od 15.000,00 eura s obzirom na izjavu tužiteljice da potječe iz njezine vlastite ušteđevine, a ne iz bračne stečevine pa se radi toga smatra da se radi o stjecanju nekretnine uz naknadu, smatra pogrešnim. Naime, tužiteljica i njezin bivši bračni drug su sklopili ugovor o podijeli bračne imovine kako bi uredili svoje bračne imovinsko pravne odnose, kako bi u cijelosti riješili pitanje bračne stečevine. Dakle, gospodarska bit ugovora je da se isti u cijelosti utvrdi bračna stečevina i način podijele iste, a zaključak tuženika da iznos od 15.000,00 eura predstavlja naknadu za stjecanje nekretnine nije osnovan jer ne proizlazi niti iz jedne odredbe ugovora. Dakle, iz svih odredaba ugovora jasno je vidljivo da se radi isključivo o diobi bračne stečevine te je smisao i svrha ugovora koji su sklopili bilo upravo u tome da se podijeli bračna stečevina, a ne stjecanje nekretnine uz naknadu. Stoga je pravilno i prema ocjeni ovoga Suda poništeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje te pravilno ocijenio da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu članka 15. točke 3. ZPPN-a kojom je jasno propisano da porez na promet nekretnina između ostalog ne plaćaju bivši bračni drugovi kada uređuju svoje imovinske odnose.
9. Ovaj Sud primjećuje da je u usporedivoj situaciji kada se radilo o razvrgnuću suvlasničke zajednice do koje je došlo isplatom upravno tijelo i prvog i drugog stupnja smatralo da navedeni sporazum ima sva obilježja pravnog posla kupoprodaje pa je u takvoj situaciji Visoki upravni sud u presudi poslovni broj: Usž-3317/2023 zauzeo drukčije stajalište koje je i potvrđeno presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-zpz-209/2025-8 od 17. prosinca 2025. Dakle, nije svaka isplata stjecanje nekretnine uz naknadu, kako to pogrešno smatra tuženik.
10. Prema ocjeni i ovoga Suda prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo i poništio prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje te naložio tuženiku naknadi trošak upravnog spora tužiteljica.
11. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a) na temelju odredbe članka 74. stavak 1. ZUS-a žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
12. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu 19. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
