Poslovni broj: Usž-3758/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članovi vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mišević i Jarić j.t.d., Osijek, L. Jagera 24, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, OIB: 18683136487, radi statusa poreznog obveznika, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1246/2023-6 od 4. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana19. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1246/2023-6 od 4. srpnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija od 22. kolovoza 2023. te zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Navedenim osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 16. prosinca 2020., kojom je utvrđeno da je tužitelj po sili zakona postao porezni obveznik PDV-a od 1. siječnja 2020. te je s danom donošenja tog rješenja upisan u Registar obveznika PDV-a. Ujedno je tužitelju naloženo da za razdoblje od 1. siječnja 2020. do dana donošenja rješenja utvrdi obvezu PDV-a te istu iskaže u prijavi PDV-a koju podnosi za prvo razdoblje oporezivanja od dana upisa u Registar obveznika PDV-a. Nadalje je utvrđeno da tužitelju obvezu PDV-a utvrđuje za razdoblje oporezivanja od prvog do posljednjeg dana u tromjesečju prema naplaćenim naknadama.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi iznosi kronologiju postupka i ističe da mu nije omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku niti je proveden ispitni postupak, a upravni sud to nije ispravo pa mu nije omogućeno ni da sudjeluje u upravnom sporu. Smatra da se radi o bitnoj povredi pravila sudskog postupka. Ističe da je upravni sud odbio izvesti dokaze priložene od strane tužitelja upravo u svrhu utvrđenja da nisu bili ispunjeni uvjeti za utvrđenje statusa obveznika PDV-a za 2020. godinu i to bez valjanog obrazloženja i bez valjanog razloga neprihvaćanja. Navodi da tužitelj i predloženi svjedok imaju neposredna saznanja o datumu izvršenja sporne usluge. Smatra da obrazloženje presude nije dano sukladno zakonu. Ističe da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, navodi da se isporuka usluge iz spornog računa broj 1-1-1 odnosila na godinu koja je prethodila 2019., dakle, 2018. Iz predmetnog računa, a napose iz specifikacije računa 1-1-1 se prema mišljenju tužitelja može se jasno uočiti da su pružene četiri različite usluge te da su sve usluge pružene u periodu od 13. prosinca 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine. Dakle, sve usluge iz računa 1-1-1 izvršene su u godini koja je prethodila godini za koju je utvrđena porezna obveza. Ističe da prvostupanjski sud uopće nije utvrdio jesu li sporne usluge isporučene u 2018. ili 2019. godini. Navodi da je s obzirom da je sud odbio predložene dokazne prijedloge sud je odbio utvrditi činjenično stanje. Ističe da je odredbom članka 90. stavka 1. tada važećeg Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano kako se malim poreznim obveznikom u smislu zakona smatra pravna osoba sa sjedištem, stalnom poslovnom jedinicom, odnosno fizička osoba s prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu čija vrijednost isporuka dobara ili obavljanih usluga u prethodnoj kalendarskoj godini nije bila veća od 300.000,00 kn. Dakle, iz te odredbe jasno proizlazi kako je prilikom utvrđivanja statusa obveznika PDV-a nužno uzeti u obzir samo usluge koje su obavljene u prethodnoj kalendarskoj godini. Ističe da je člankom 30. stavkom 1. istog Zakona propisano da je oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a kad su dobra isporučena ili usluga obavljena. Dakle, oporezivi događaj i obveza obračuna PDV-a nije nastala u trenutku kada je tužitelj izdao račun već u trenutku kad je tužitelj isporučio svoje usluge. Stoga predlaže da Visoki upravni sud prvostupanjsku presudu poništi i sam otkloni nedostatke i presudom riješi stvar, a podredno ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje kako bi se provela usmena i neposredna rasprava da bi se utvrdilo stvarno činjenično stanje i izveli svi dokazi u cilju rješavanja ove upravne stvari. Traži troškove žalbe u ukupnom iznosu od 1.562,50 eura.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Suprotno tužiteljevoj tvrdi sud nije počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka budući da je zakazao raspravu na kojoj je omogućio tužitelju izjašnjavanje o svim spornim pitanjima. Isto tako obrazložio je iz kojih razloga nije prihvatio dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja i svjedoka EA. Naime, sud je naveo da se u spornom predmetu činjenice ne utvrđuju iskazima stranaka i svjedoka nego na temelju vjerodostojne dokumentacije, baš kao što je to učinila Porezna uprava, pa je stoga kao neprikladne odbio dokazne prijedloge za saslušanje tužitelja i svjedoka EA.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko tijelo na temelju podataka iz službenih evidencija te uvidom u podatke evidentirane u sustavu fiskalizacije i ostvareni promet po žiro računu kao i uvidom u poslovne knjige utvrdilo da je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. ostvario isporuku dobara i usluga iz članka 90. stavka 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19. – dalje: Zakon o PDV-u) iznos od 313.470,00 kn.
8. Odredbom članka 90. stavka 1. tada važećeg Zakona o PDV-u propisano je da se malim poreznim obveznikom smatra poslovna jedinica odnosno fizička osoba s prebivalištem ili uobičajenim prebivalištem u tuzemstvu čija vrijednost isporuka dobara ili obavljanih usluga u prethodnoj kalendarskoj godini nije bila veća od 230.000,00 kn odnosno 300.000,00 kn.
9. Prema članku 186. stavku 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ 79/13., 85/13., 160/13., 35/14., 157/14., 130/15., 1/17., 41/17., 128/17. i 1/19. – dalje: Pravilnik) porezni obveznik iz članka 6. stavak 1. Zakona koji ima sjedište, stalnu poslovnu jedinicu i prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu i u prethodnoj ili tekućoj kalendarskoj godini je obavio isporuke dobara i usluga iznad propisanog iznosa iz članka 90. stavka 1. Zakona upisuje se u registar obveznika PDV- a od 1. siječnja tekuće godine odnosno od prvog dana u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca u kojem je obavio isporuke dobara i usluga iznad propisanog iznosa iz članka 90. stavka 1. Stavkom 2. istog članka Pravilnika određeno je da porezni obveznik koji želi da se na njega primjenjuje odredba članka 90. stavka 3. Zakona o PDV-u nadležnoj ispostavi Porezne uprave podnosi zahtjev za registriranje za potrebe PDV-a radi upisa u Registar obveznika PDV-a i obračunava PDV od dana navedenog u zahtjevu koji ne može biti prije dana podnošenja zahtjeva. Smatra da je zahtjev usvojen ako porezna uprava u roku od 8 dana od dana primitka zahtjeva ne donese rješenje o odbijanju zahtjeva te ga Porezna uprava upisuje u Registar obveznika PDV-a od dana navedenog u zahtjevu.
9. O činjenici da je u prethodnoj ili tekućoj kalendarskoj godini obavio isporuke iz članka 90. stavka 5. Zakona o PDV-u u iznosu većem od 300.000,00 kn i time postao obvezan upisati se u Registar obveznika PDV-a porezni obveznik iz stavka 1. ovog članka obavještava nadležnu ispostavu Porezne uprave prema svojem sjedištu odnosno prebivalištu ili uobičajenom boravištu podnošenjem zahtjeva za registrirane za potrebe PDV-a radi upisa u registar obveznika PDV-a najkasnije do 15. siječnja tekuće godine odnosno do 15 dana u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca u kojem je obavio isporuke iz članka 90. stavak 5. Zakona u iznosu većem od 300.000,00 kn članak 186. stavak 3. Pravilnika.
10. Kako je Porezna uprava na temelju podataka iz službenih evidencija te uvidom u podatke evidentirane u sustavu fiskalizacije i ostvareni promet po žiro računu i uvidom u poslovne knjige utvrdila da je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2019. ostvario isporuke i usluge iz članka 90. stavak 5. Zakona o PDV-u u iznosu većem od 300.000,00 kn konkretno 313.470,00 kn tužitelj je po sili zakona postao obveznikom PDV-om od 1. siječnja 2020. te je upisan u registar obveznika. Tijekom postupka je izvršen uvid u račune izdane u 2019. koje je sam tužitelj dostavio iz kojih je jasno vidljiva vrijednost isporuka i usluga.
11. Prema ocjeni i ovoga Suda osnovano je u toj situaciji prvostupanjsko porezno tijelo, a s obzirom na podatke s kojima je raspolagao, primjenjujući načelo dokumentarnosti utvrdilo fakturiranu vrijednost obavljenih usluga odnosno utvrdilo da je tužitelj po sili zakona postao obveznik PDV-a.
12. Prema ocjeni i ovoga Suda prvostupanjski sud je raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev i prigovore te na osnovi svih izvedenih dokaza i njegovom ocjenom utvrdio činjenice odlučne za osnovanost tužbenog zahtjeva.
13. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo te odbio tužbeni zahtjev.
14. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24. – dalje: ZUS) žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
13. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 147. ZUS- a.
U Zagrebu 19. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
