Poslovni broj: Usž-387/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan -Đurović, članova vijeća te uz sudjelovanje zapisničarke, sudske savjetnice Katarine Skrbinac, u upravnom sporu tužitelja HV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Josip Giljanović, odvjetnik u Splitu, Put Skalica 35, protiv tužene Agencije za zaštitu osobnih podataka Republike Hrvatske, OIB: 28454963989, Zagreb, Selska cesta 136, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužene izjavljene protiv rješenja o troškovima spora Upravnog suda u Splitu, poslovni broj Us I-1794/2025-5 od 3. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužene i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj Us I-1794/2025-5 od 3. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Osporenim prvostupanjskim rješenjem naloženo je tuženoj, u roku 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke, nadoknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura.
2. Tužena je izjavila žalbu, navodeći da je upravni spor pokrenut zbog šutnje uprave i da je u odgovoru na tužbu istaknula da tužbu treba odbaciti jer je preuranjena. Tvrdi i da je pravno stajalište o nedopuštenosti tužbe zbog šutnje uprave izrazio i Visoki upravni sud u odluci poslovni broj Usž-1397/2025-4 od 28. svibnja 2025. Uzimajući u obzir da u konkretnom predmetu sud nije meritorno riješio upravnu stvar, jer je tužba bila usmjerena na ne donošenje rješenja u zakonom propisanom roku te uzimajući u obzir da je riječ o preuranjenoj tužbi, smatra priznavanje troškova tužitelju nelegitimnim te da je to protivno pravičnosti i ujednačenom postupanju sudbene vlasti.
3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu, iako mu je ona uredno dostavljena.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući ga u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., u daljnjem tekstu: ZUS), koja se na odgovarajući način primjenjuje i pri odlučivanju o žalbi protiv rješenja na temelju odredbe članka 128. stavka 4. ZUS-a, sud ocjenjuje zakonitim i pravilnim osporeno prvostupanjsko rješenje.
6. Nije, u biti, sporno da je prvostupanjski sud rješenjem poslovni broj Us I- 1794/2025-4 od 3. rujna 2025., u točki I., izreke obustavio upravni spor u skladu s odredbama članka 103. stavka 1. i članka 106. stavka 1. točke 2. ZUS-a, s obzirom na to da je tuženik tijekom spora u cijelosti postupio prema tužbenom zahtjevu. Sud je, očitujući se na prigovor tužene iz odgovora na tužbu, u toj odluci izrazio i pravno stajalište da je tužba u konkretnom predmetu dopuštena i da nije riječ o prijevremenoj tužbi. Točkom II. izreke toga rješenja je odlučeno da će se o troškovima spora odlučiti naknadno posebnim rješenjem.
7. Pokazalo se spornim je li trebalo priznati tužitelju troškove spora, s obzirom na to da je, kako tvrdi žaliteljica, tužba bila nedopuštena (preuranjena) i budući da je ona to istaknula u odgovoru na tužbu. Pritom, ona nije osporila visinu priznatih troškova.
8. Odredbom članka 147. stavka 6. ZUS-a je propisano da ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora.
9. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je rješenje o obustavi upravnog spora uredno dostavljeno opunomoćeniku tužitelja 4. rujna 2025., a tuženoj 9. rujna 2025. te da nijedna od stranaka nije žalbom osporavala zakonitost toga rješenja. Može se zaključiti da je rješenje o obustavi postalo pravomoćno i da ovaj Sud ne može u ovom stadiju postupka preispitivati zakonitost toga rješenja.
10. U izloženom Sud smatra da tužitelju u konkretnom predmetu pripada pravo na naknadu troškova, budući da je tužena, u biti, tijekom spora u cijelosti postupila po tužbenom zahtjevu usmjerenom na šutnju uprave. Te činjenice su utvrđene (pravomoćnim) rješenjem o obustavi spora, čiju zakonitost tužena nije osporila žalbom. Time je ona, po mišljenju Suda, prihvatila i pravne posljedice koje proizlaze iz toga rješenja.
11. Sud ocjenjuje da je osporena odluka, kojom je tužitelju priznat trošak sastavljanja tužbe u visini od 500 bodova uvećano za iznos PDV-a od 25% na teret tužene, utemeljena na odredbama članka 144., 147. i 148. ZUS-a i Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23. i 107/25.).
12. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odbiti žalbu i potvrditi osporeno rješenje.
U Zagrebu 19. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
