Poslovni broj: Usž-4817/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BNT iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Državni inspektorat Republike Hrvatske, Zagreb, Šubićeva 29, OIB: 33706439962, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-2938/2025-9 od 9. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-2938/2025-9 od 9. listopada 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenim rješenjem, naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju (u rješenju pogrešno navedeno: tužiteljici) troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćnog rješenja, dok se u preostalom dijelu zahtjev za nadoknadu troškova upravnog spora odbija.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu su podnijeli i tuženik i tužitelj.
3. Tuženik žalbu podnosi u dijelu dosuđenih troškova upravnog spora u iznosu od 1.205,00 eura, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je prethodno obustavljen upravni spor pokrenut zbog šutnje uprave jer je tuženik nakon podnošenja tužbe odlučio o tužiteljevoj žalbi, a tužitelj je izjavio da ne proširuje tužbu i na novo doneseno rješenje. Smatra da u konkretnom slučaju zahtjev za naknadu troškova upravnog spora nije opravdan i da priznavanje takvog troška nije u skladu s načelom učinkovitosti iz odredbe članka 8. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS), a poziva se i na odredbu članka 147. stavka 8. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja zlouporabi prava koja joj pripadaju u sporu, nema pravo na naknadu troškova. Ističe da u predmetnom sporu pokrenutom radi šutnje uprave tužitelj nije pokazao interes za osporavanje odluke u meritumu, nego je na poziv suda izjavio da ne proširuje tužbeni zahtjev i na novo doneseno rješenje. Smatra da je prihvaćanjem negativnog rješenja tuženika (kojim je odbijena žalba tužitelja) kao zadovoljavajućim, očito da tužitelju nije bio cilj ispravljanje nezakonitosti merituma upravne stvari, već isključivo stjecanje troškova zastupanja. Predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske poništi osporavano rješenje i sam riješi stvar na način da u cijelosti odbije zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
4. U opširnom odgovoru na žalbu tužitelj se referira na navode tuženika ističući kako nitko kome je povrijeđeno pravo uslijed nepostupanja javnopravnih tijela u razumnom roku, nije dužan dokazivati meritorne zahtjeve uslijed kojih traži takvu pravnu zaštitu. Poziva se na odredbe članka 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14. – dalje: Ustav) te članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99. pročišćeni tekst; 8/99. – ispravak; 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. – dalje: Konvencija), te navodi da navedene odredbe ne traže da se odluči u korist stranke ili za njezin pravni interes, nego da odluka bude pravična (pa i na štetu stranke) i da bude donesena u razumnom roku. Primjera radi, navodi razloge zbog kojih bi tužitelj, pa i svatko drugi, imao interes da se predmetni, pa i svaki drugi upravni postupak, okonča u razumnom roku, pa čak i meritorno negativno. Zaključuje da je traženje tuženika protivno odredbama članaka 12., 40., 41., 85., 96., 121. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09., 110/21. – dalje: ZUP) te članaka 144. – 149. ZUS-a.
5. Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijanog rješenja iz svih zakonom propisanih razloga, u dijelu kojim se odbija njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora iznad iznosa od 1.250,00 eura. Osporava stav suda da troškovi podneska od 10. rujna 2025. te podneska kojim se traže troškovi postupka nisu bili nužni za odluku o obustavi. Poziva se na odredbu članka 147. stavka 6. ZUS-a te ističe da je, s obzirom da je tuženik tijekom upravnog spora postupio po tužbenom zahtjevu, dužan tužitelju nadoknaditi opravdane izdatke učinjene u tijeku spora, a koji obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika. Mišljenja je da tužitelju treba kao opravdan priznati i trošak za sastavljanje podneska od 10. rujna 2025. te podneska kojim se traže troškovi postupka za koje smatra da su bili nužni i potrebni za rješavanje spora jer se tužitelj očitovao na rješenje suda kojim je tužitelj pozvan na očitovanje sukladno odredbama ZUS-a (podnesak od 10. rujna 2025.), dok je zahtjev za naknadu troškova spora bio nužan i opravdan obzirom na činjenicu da u postupku nije održana rasprava, a sukladno članku 148. stavku 3. ZUS-a. Navodi da do obustave upravnog spora ne dolazi ex lege, a hoće li upravni sud obustaviti spor pokrenut zbog šutnje uprave, nakon što je prestala šutnja tuženika, ovisi o raspolaganju tužitelja u upravnom sporu. Predlaže poništiti pobijano rješenje suda u cijelosti te vratiti predmet na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu.
6. U odgovoru na žalbu tuženik uglavnom ponavlja žalbene navode te se, u prilog stava da se u konkretnom slučaju radi o zlouporabi procesnih ovlaštenja, poziva na upravnosudsku praksu izraženu u odlukama Upravnog suda u Zagrebu (rješenje poslovni broj: Us I-2951/2025-11 od 29. rujna 2025. i rješenje poslovni broj: Us I-2797/2025-8 od 29. listopada 2025.).
7. Žalbe nisu osnovane.
8. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud ne nalazi postojanje niti jednog žalbenog razloga propisanog odredbom članka 126. stavka 1. ZUS-a, koji bi doveo do nezakonitosti pobijanog rješenja.
9. Naime, iz podataka spisa proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj: UsI-2938/2025-7 od 22. rujna 2025. obustavljen upravni spor jer je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-334-01/25-02/7, URBROJ: 443-01-16-01-25-2 od 5. rujna 2025. (koje je dostavljeno uz odgovor na tužbu) postupio u cijelosti prema tužbenom zahtjevu i to nakon podnošenja tužbe (24. srpnja 2025.).
10. Odredbom članka 144. stavka 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Stavkom 2. istog članka propisano je da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.
11. Odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Odredbom stavka 6. istog članka propisano je da, ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora.
12. Kako je u konkretnom slučaju sud obustavio spor nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj je uspio u upravnom sporu. Stoga, suprotno mišljenju tuženika i neovisno o tome što se tužitelj očitovao da je zadovoljan naknadno donesenim rješenjem, tužitelj ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a, budući da tuženik nesporno nije postupio u zakonskom roku po zahtjevu tužitelja.
13. Pobijanim rješenjem tužitelju je, na temelju članka 147. stavka 6. ZUS-a i Tbr. 27. st. 1. i 46. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23.) priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za PDV 25%, ukupno 1.250,00 eura. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 20. rujna 2025. kojim je izjavio da je zadovoljan naknadno donesenim rješenjem te trošak zahtjeva za naknadu troškova spora jer isti nisu bili nužni za odluku o obustavi nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu.
14. Prvostupanjski sud je obrazložio što smatra, a što ne smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu, te utvrdio obvezu tuženiku da tužitelju nadoknadi opravdane troškove upravnog spora, sastava tužbe.
15. Ovaj Sud dodaje da nije osnovan žalbeni navod tužitelja o nužnosti podneska od 20. rujna 2025., odnosno da do obustave upravnog spora ne dolazi ex lege. Naime, člankom 100. stavak 2. ZUS-a propisano je da će sud donijeti rješenje o obustavi spora ako tužitelj izjavi da je naknadno donesenom odlukom zadovoljan ili ako ne da izjavu u propisanom roku.
16. S obzirom na to da žalbenim razlozima tužitelj i tuženik nisu doveli u sumnju zakonitost pobijanog rješenja, trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a u vezi s odredbom članka 128. stavak 4. ZUS-a, odlučiti kao pod točkom I. izreke.
17. Kako je žalba tužitelja odbijena, ne pripada mu pravo na trošak sastava žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a), slijedom čega je trebalo odlučiti kao pod točkom II. izreke.
U Zagrebu 19. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
