Poslovni broj: Usž-4760/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća, te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Marija Palić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Palić, Bakarić i Bakočević Piršić d.o.o., Zagreb, Šenoina ulica 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5338/2024-7 od 2. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5338/2024-7 od 2. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/22-014/121, urbroj: 251- 02-01/001-23-5 od 17. srpnja 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I- 551-06/22-013/122, urbroj: 251-09-22-1/004-23-6 od 10. travnja 2023. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 17. srpnja 2023. odbijena je prigovor tužitelja izjavljen protiv prvostupanjskog rješenja od 10. travnja 2023., kojim je zamijenjeno rješenje Grada Zagreba, Ureda za demografiju, klasa: UP/I-551-06/18-013/210, urbroj: 251-10- 01-18-2 od 9. ožujka 2018., na način da se ranije određena novčana pomoć usklađuje s Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", 25/22. – dalje: Odluka/22.) u pogledu iznosa i trajanja novčane pomoći.

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, tj. svih razloga propisanih u članku 126. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24. – dalje: ZUS).

Tužitelj dalje u žalbi u bitnom ističe da je sud u sporu sudio o zakonitosti primjene u pojedinačnom postupku općeg akta (Odluka/22.), kojom je izmijenjena i dopunjena Odluka o novčanoj pomoći roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", 10/18. i 10/21. – dalje: Odluka/18.). Dodaje da je pobijana presuda nezakonita jer nije imao mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, zaključujući da je time sud povrijedio odredbu članka 6. ZUS-a, a osim povreda procesnih pravila, iz razloga koje u žalbi iscrpno navodi i obrazlaže, tužitelj se poziva na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava te na Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda. Dalje u žalbi tužitelj napominje da je stekao pravo na novčanu pomoć na temelju ranije važećih propisa, kojima su bile regulirane pronatalitetne mjere Grada Zagreba, zaključujući da se u tako stečena prava ne može dirati.

Dalje u žalbi tužitelj u bitnom navodi razloge zbog kojih smatra da se dira u pravomoćno stečena prava, korisnike mjere dovodi u bitno lošiji egzistencijalni i financijski položaj, a u tom pravcu upire na povredu konvencijskih prava, uključujući i povredu prava na poštivanje obiteljskog života zajamčenog u članku 8. stavku 1. Konvencije, a s time u vezi se poziva i na stajališta koje je Europski sud za ljudska prava iznio u nizu odluka, koje pobliže navodi i zaključuje da stajališta iznesena u pobijanoj presudi ozbiljno odstupaju od prakse i shvaćanja koje je u navedenim odlukama iznio Europski sud za ljudska prava.

Tužitelj u žalbi dodaje da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o financijskoj pomoći, tj. mjeri koju je moguće oduzeti i ograničiti, jer se time dira u pravomoćno stečeno pravo, opravdavajući takvo postupanje kvaziretroaktivnosti.

Konačno, tužitelj smatra da je, uvažavajući okolnost da se radi o velikom broju korisnika navedene mjere, bilo opravdano i razumno do donošenja odluke Europskog suda za ljudska prava, postupak prekinuti, što bi bilo u skladu i s načelom ekonomičnosti, da se spriječi nastanak nepotrebnih troškova postupaka. Zaključno, tužitelj smatra pogrešnim ocjenu prvostupanjskog suda prema kojoj tuženik nema obvezu pridržavati se rokova koje je sam propisao.

Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, ukine tuženikovo rješenje od 17. srpnja 2023., prvostupanjsko rješenje od 10. travnja 2023. te tuženiku naloži da mu naknadi troškove postupka u pobliže naznačenom iznosu, uz pripadajući porez na dodanu vrijednost te zakonske zatezne kamate koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama žalbenih razloga, pri čemu sud pazi po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom 134. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud ocjenjuje da su žalbeni navodi kojima tužitelj pobija presudu neosnovani.

7. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude naveo valjane, dostatne i relevantne razloge. Odgovorio je na sve tužbene prigovore, koje sud bez potrebe ponavlja svih razloga koja su javnopravna tijela i prvostupanjski sud navela i obrazložila, iznesene razloge prihvaća u cijelosti, ocjenjujući da je obrazloženje dano sukladno odredbi članka 119. stavka 5. ZUS-a.

8. Tužitelj neosnovano prigovara povredi pravila postupka, jer sud tijekom provedenog upravnog spora nije počinio bilo kakve propuste koji bi doveli do donošenja nezakonite odluke, a tijekom postupka je tužitelj imao mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i okolnostima te pravnim pitanjima bitnim za rješavanje upravne stvari, odnosno sudjelovati u postupku.

9. Dakle, uvažavajući okolnost da je tužitelj i tijekom upravnog postupka, a potom i upravnog spora imao mogućnost koju je iskoristio, izjasniti se o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetne stvari, tj. sudjelovati u postupku, a sud je u obrazloženju pobijane presude naveo valjane, dostatne i relevantne razloge zbog kojih je tužbeni zahtjev odbio, ovaj Sud zaključuje da nije došlo do povrede ustavnih i konvencijskih prava na koja tužitelj upire u žalbi.

10. U osvrtu na žalbene navode, valja reći da sporne Odluke koje su bile predmet ocjene u objektivnom upravnom sporu, nemaju povratno djelovanje niti se Odlukom/22. zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire se u pravo kao takvo niti u njegov opseg). Premda se utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti (ali u razdoblju koje je obuhvaćeno pravomoćnim pojedinačnim aktima), tj. djeluje se na zatečene odnosi koji se nastavljaju u budućnosti, novopravno pravilo se ne primjenjuje na situaciju koja je dovršena. Slijedno tome se u predmetnom slučaju ne radi o retroaktivnom, tj. povratnom djelovanju propisa, već o kvaziretroaktivnosti, tj. pravnom učinku općeg akta koji je pod određenim uvjetima dopušten.

Konačno, valja reći da su ciljevi koje Grad želi postići donošenjem osporene odluke legitimni, a nije upitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi, odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim, odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba.

11. Slijedom iznesenog, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud tuženikovo rješenje osnovano ocijenio zakonitim, za svoju odluku je naveo valjane i argumentirane razloge, koje ovaj Sud prihvaća u cijelosti.

12. U osvrtu na žalbene navode, valja reći da tužitelj u bitnom ponavlja iste prigovore koje je iznosio i u tužbi te tijekom upravnog spora, a u bitnom traži drugačiju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja te daje svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što ne utječe na donošenje drugačije odluke u predmetnoj stvari. S time u vezi ovaj Sud ističe da je vezano uz istovrsne žalbene prigovore već iznio u stajališta u nizu presudu (npr. presuda, poslovni broj: Usž- 3496/2025-2 od 22. listopada 2025., Usž-3551/2025-2 od 19. studenog 2025., Usž- 4083/2025-2 od 11. studenog 2025. i dr.), zbog čega tužitelja upućuje na sadržaj tih presuda.

13. U vezi prijedloga tužitelja za prekid upravnog spora, ovaj Sud prihvaća pravilnim razloge prvostupanjskog suda na temelju kojih je zaključio da nema osnove za prekid spora u smislu članka 105. ZUS-a, tim više jer su ovaj Sud i Ustavni sud Republike Hrvatske o bitnim pitanjima već iznijeli svoja stajališta.

14. Slijedom iznesenog, ovaj Sud ocjenjuje da žalbenim navodima tužitelj nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, zbog čega je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu. Kako je žalba tužitelja odbijena, to je valjalo odbiti i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

15. Stoga je, ovaj Sud na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i članka 147. ZUS- a, odlučio kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 19. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović