Poslovni broj: Us II-205/2025-8
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Vlahe Bassegli Gozze, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VC, [adresa], protiv tuženika Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, OIB: 68011638990, Zagreb, Trg žrtava fašizma 3, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84597956623, zastupan po opunomoćenici UC, dipl.iur., radi prava na pristup informacijama, na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje obavijesti tuženika, klasa: UP/II-008-07/24-01/970, urbroj: 401-01/03-25-20 od 29. kolovoza 2025.
Obrazloženje
1. Osporenom obavijesti tuženika od 29. kolovoza 2025. (koja po sadržaju odgovara rješenju) tužitelj se obavještava da tuženik neće provoditi postupak prisilnog izvršenja svog rješenja, klase: UP/II-008-07/24-01/970, urbroj: 401-01/03-25-10 od 6. svibnja 2025., obzirom na to da je prvostupanjsko tijelo postupilo po nalogu tuženika iz tog rješenja.
2. Tužitelj u tužbi osporava obavijest tuženika od 29. kolovoza 2025., navodeći da je prethodno tuženik svojim rješenjem od 6. svibnja 2025., poništio rješenje ravnatelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 5. studenog 2024., kao i obavijest službenika za informiranje od 25. listopada 2024. i naložio navedenim rješenjem u roku od 8 dana riješiti zahtjev tužitelja za pristup informacijama. Ističe da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu: HZMO) nije postupio u ostavljenom roku po nalogu tuženika već da je 16. svibnja 2025. dostavio obavijest da se odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama ne primjenjuju na stranke u postupku i da se zahtjev stoga prosljeđuje Sektoru za žalbe. Navodi da je tuženik po zahtjevu tužitelja odbio pokrenuti prisilno izvršenje uz obrazloženje da je HZMO postupio po rješenju tuženika od 6. svibnja 2025. Tužitelj citira odredbu članka 109. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.) glede roka za donošenje rješenja te smatra da su povrijeđene odredbe 17., 18., 23., 25a Zakona o pravu na pristup informacijama, smatrajući da u konkretnom slučaju postoji šutnja administracije. Tužitelj je predložio poništiti obavijest HZMO od 16. svibnja 2025., poništiti obavijest Povjerenika od 29. kolovoza 2025., utvrditi da je HZMO nezakonito postupio jer nije izvršio rješenje Povjerenika od 6. svibnja 2025., naložiti HZMO-u u roku od 8 dana tužitelju dostaviti zatraženu informaciju i naložiti Povjereniku da provede postupak prisilnog izvršenja protiv HZMO-a.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je u odgovoru od 29. kolovoza 2025., tužitelj obaviješten da se neće provoditi postupak prisilnog izvršenja rješenja tuženika od 6. svibnja 2025., iz razloga jer je prvostupanjsko tijelo postupilo po nalogu iz tog rješenja. Napominje da je predmet tužiteljevog zahtjeva za pristup informacijama od 17. listopada 2024., bilo izdati fotokopije tužiteljeve tužbe upućene HZMO dostavljene Upravnom sudu u Splitu te da je rješenjem tuženika od 6. svibnja 2025., poništeno rješenje Ravnatelja HZMO od 5. studenog 2024., kao i obavijest službenika za informiranje HZMO od 25. listopada 2024., i naloženo HZMO u roku od 8 dana riješiti zahtjev za pristup informacijama tužitelja od 17. listopada 2024. Nadalje, prvostupanjsko tijelo je obavijestilo tuženika da je postupajući po rješenju od 6. svibnja 2025., tužitelju dana 16. svibnja 2025., dostavilo obavijest da mu je kao stranci u postupku dostupnost tražene informacije utvrđena Zakonom o općem upravnom postupku i da je njegov zahtjev stoga proslijeđen Odjelu za žalbe koja obavijest je zaprimljena od tužitelja 20. lipnja 2025. (preporučena pošiljka). Međutim, tužitelj je podneskom od 25. srpnja 2025., predložio tuženiku da pokrene postupak prisilnog izvršenja svog rješenja od 6. svibnja 2025., o čemu je tuženik tužitelja obavijestio podneskom od 29. kolovoza 2025. da nema uvjeta za provođenje postupka izvršenja jer je prvostupanjsko tijelo postupilo po nalogu iz rješenja od 6. svibnja 2025. Skreće pozornost na odredbu članka 23. stavak 1. točka 4. ZPPI prema kojem tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kada obavještava korisnika da mu je kao stranci u postupku dostupnost informacija, sudskih, upravnih i drugih na zakonu utemeljenih postupaka propisom utvrđena te da navedeni Zakon propisuje mogućnost donošenja obavijesti. Neosnovan je navod tužitelja da obavijest nije jedan od zakonom propisanih postupanja jer je odredbom članka 23. stavka 3. citiranog Zakona propisano da na obavijest iz stavka 2. ovog članka podnositelj zahtjeva ima pravo izjaviti prigovor te da se na podnošenje i postupanje po prigovoru primjenjuje odredba zakona kojim se uređuje upravni postupak, a obavijest prvostupanjskog tijela od 6. svibnja ima pravilnu uputu o pravnom lijeku u tom smislu. Obavijest tuženika donesena je pozivom na odredbu članka 23. stavak 1. točka 4. citiranog Zakona, a prvostupanjsko tijelo je postupilo po nalogu tuženika te donijelo obavijest od 16. svibnja 2025., u roku od 8 dana od primitka rješenja tuženika pa nije došlo niti do šutnje administracije. Tuženik napominje da je u predmetu tuženika, klase: UP/II-008-07/25-01/910 pokrenutom povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja ravnatelja prvostupanjskog tijela od 18. kolovoza 2025., kojim je odbačen prigovor tužitelja izjavljen na obavijest službenika za informiranje prvostupanjskog tijela od 16. svibnja 2025., tuženik donio rješenje, klase. UP/II-008-07/25-01/910, urbroj: 401-01/03-25-9 od 20. listopada 2025., kojim je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana, protiv kojeg je tužitelj mogao pokrenuti upravni spor. Tuženik predlaže tužbu odbaciti u smislu članka 46. ZUS-a, podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu ističe da je tuženik povodom žalbe tužitelja prethodno donio rješenje od 6. svibnja 2025. kojim je poništio rješenje Ravnatelja zainteresirane osobe od 5. studenog 2024., poništio obavijest službenika za informiranje od 25. listopada 2024. i naložio zainteresiranoj osobi u roku od 8 dana od zaprimanja rješenja riješiti zahtjev tužitelja za pristup informacijama od 17. listopada 2024. sukladno odredbama ZPPI-a. U izvršenju navedenog rješenja tuženika, službenik za informiranje je tužitelju u skladu s člankom 23. stavak 2. ZPPI-a dostavio obavijest od 16. svibnja 2025., kojim ga obavještava da mu kao stranci u upravnom postupku su dostupne informacije iz tog postupka sukladno odredbama ZUP-a te da se u skladu s člankom 1. stavak 3. istog Zakona odredbe iz tog Zakona u tom slučaju ne primjenjuju, sve uz uputu o pravnom lijeku (pravo izjaviti prigovor ravnatelju zainteresirane osobe). Međutim, tužitelj da je 15. srpnja 2025., zatražio prisilno izvršenje rješenja tuženika od 6. svibnja 2025., te je 3. kolovoza 2025., podnio i prigovor na obavijest službenika za informiranje od 16. svibnja 2025., navodeći da nije zadovoljan s navedenom obavijesti službenika za informiranje, te je ravnatelj zainteresirane osobe rješenjem od 18. kolovoza 2025., taj prigovor odbacio kao nepravodoban, a protiv tog rješenja od 18. kolovoza 2025., tužitelj da je izjavio žalbu tuženiku. Dopisom tuženika od 29. kolovoza 2025., zainteresirana osoba je kao i tužitelj obaviještena od strane tuženika da se neće provoditi postupak prisilnog izvršenja rješenja tuženika od 6. svibnja 2025., iz razloga što je zainteresirana osoba postupila po nalogu iz tog rješenja (službenik za informiranje je uputio tužitelju obavijest od 16. svibnja 2025., koja je zaprimljena kod tužitelja 20. lipnja 2025.), te je tuženik svojim rješenjem od 20. listopada 2025., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Ravnatelja zainteresirane osobe od 18. kolovoza 2025. kao neosnovanu (koje rješenje je tužitelj zaprimio 7. studenog 2025.). Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Prema podacima spisa predmeta proizlazi u konkretnom slučaju osnovan zaključak tuženika da ne postoje uvjeti za prisilno izvršenje rješenja tuženika od 6. svibnja 2025., kojim rješenjem je poništeno ranije rješenje HZMO od 5. studenog 2024. godine kao što je poništena i obavijest službenika za informiranje HZMO od 25. listopada 2024., te naloženo HZMO u roku od 8 dana od zaprimanja tog rješenja riješiti zahtjev za pristup informacijama tužitelja od 17. listopada 2024. godine.
7. Nadalje, proizlazi da je po navedenom rješenju tuženika od 6. svibnja 2025., odmah po zaprimanju istog HZMO-e donijelo obavijest od 16. svibnja 2025., kojim obavještava tužitelja da mu kao stranci u postupku dostupnost tražene informacije utvrđena ZUP-om koja obavijest je sadržavala i pouku o pravnom lijeku (mogućnost podnošenja prigovora Ravnatelju HZMO), koji pravni lijek je tužitelj i iskoristio te je podnio prigovor protiv navedene obavijesti službenika za informiranje prvostupanjskog tijela od 16. svibnja 2025., da je ravnatelj rješenjem od 18. kolovoza 2025., odbacio prigovor tužitelja, protiv kojeg rješenja je nadalje tužitelj podnio žalbu tuženiku o kojoj žalbi je tuženik odlučio svojim rješenjem od 20. listopada 2025. godine na način da je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana.
8. Imajući sve naprijed navedeno i neprijeporno utvrđeno ovaj Sud ocjenjuje pravilnim zaključak tuženika da u konkretnom slučaju nije bilo razloga pokrenuti postupak prisilnog izvršenja tuženika od 16. svibnja 2025., budući da je neprijeporno prvostupanjsko upravno tijelo postupilo po navedenom rješenju, a tužitelj je protiv rješenja prvostupanjskog tijela u ponovnom postupku podnosio sve na raspolaganje mu pravne lijekove.
9. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, riješiti kao u izreci.
U Zagrebu, 19. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
