REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1606/20-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Kruni Mittermayeru, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Anite Tokić kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenog ŽŠ zbog kaznenog djela iz članka 149. stavka 1. i 2. kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 114/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11) u povodu privatne tužbe privatnog tužitelja HŽ Infrastruktura d.o.o. od 04. rujna 2020. nakon održane javne rasprave 16. veljače 2026. u odsutnosti privatnog tužitelja HŽI Infrastrukture d.o.o., opunomoćenika privatnog tužitelja odvjetnika Mare Mihočevića iz odvjetničkog društva Mihočević & Bajs d.o.o., branitelja okrivljenika odvjetnika Domagoja Vlašića te u prisutnosti okrivljenog RŠ dana 19. veljače 2026.. objavio je a dana 16. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. točka 3. zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje ZKP/08)

Okrivljeni ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ž, rođen **.**.1969. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], slabijeg imovnog stanja, sa završnom VSS, zanimanje dipl. inž. željezničkog prometa, zaposlen u HŽ Infrastrukture, oženjen, otac troje djece, ne vodi se drugi postupak, kazneno neosuđivan

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

- dana 28. 6. 2020. godine u Zagrebu, u cilju stvaranja neistinite i negativne predodžbe o privatnom tužitelju i svjestan da iznesene tvrdnje nisu istinite, da bi naškodio predodžbi o privatnom tužitelju u javnosti, u emisiji „RTL Potraga“ RTL televizije, vezano za temu sigurnost prometa na hrvatskim željeznicama, za istoga iznio:

- „Možemo reći da na HŽ Infrastrukturi danas nije sigurno odvijanje prometa, niti teretnog niti putničkog iz razloga što nisu odrađene zakonom propisane kontrole i mjerenja željezničkog infrastrukturnog podsustava“

- „Imam podatke da je moja tvrdnja točna, odnosno da pruga nije za prometovanje ovim brzinama“

- „Meni se to nudilo. Ja kada nisam htio potpisati da je sigurnost prometa u redu, odnosno kada sam dokumentirano im dostavio sve mailove, sve pravilnike, upute da je ugrožena sigurnost prometa, meni se nudilo i nudili su mi već plaću i koeficijent. Nudili su mi bolje uvjete, dobio sam čak i novi laptop, drugi dan skoro.“

- da je nakon ubacivanja podataka u Ramsys sustav isti „(…) počeo nam je izbacivati da trebamo zaustaviti promet i da moramo napraviti remont na tim dijelovima.“

- dakle, pred drugim za nekoga iznio neistinite činjenične tvrdnje koje mogu škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da su neistinite, a djelo je učinjeno na drugi način tj. putem televizije zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba,

- pa da bi time počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetom – opisano po članku 149. stavku 1. i 2. kaznenog zakona (Narodne novine 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. dalje KZ/11), a kažnjivo po članku 149. stavku 2. KZ/11.

II. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08 u svezi članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08 privatni tužitelj HŽ Infrastruktura dužna je naknaditi troškove kaznenog postupka koji se sastoje od nužnih izdataka okrivljenika te nužnih izdataka i nagrade za rad njegovog branitelja u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

Obrazloženje

Optužba i imovinskopravni zahtjev

1. Privatni tužitelj HŽI Infrastruktura je putem svog opunomoćenika odvjetnika Mare Mihočevića iz odvjetničkog društva Mihočević & Bjas d.o.o. iz Zagreba dana 4. rujna 2020. podnio privatnu tužbu protiv okrivljenog ŽŠ zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo klevete iz članka 149. stavaka 1. i 2. KZ/11 i to na način da je okrivljeni kao okrivljenik i dugogodišnji zaposlenik HŽI Infrastrukture u cilju da bi stvorio neistinitu i negativnu predodžbu o privatnom tužitelju te svjestan da iznesene tvrdnje nisu istinite a sve da bi naškodio predodžbi o privatnom tužitelju u javnosti, u emisiji „RTL potraga“ RTL televizije vezano za temu sigurnosti prometa na hrvatskim želježnicama za privatnog tužitelja iznio tvrdnje koje su navedene u izreci presude. Tijekom cijelog dokaznog postupka privatni tužitelj nije postavljao imovinskopravni zahtjev.

Očitovanje okrivljenice optužbi

2. Okrivljeni ŽŠ se u odnosu na optužbu za kazneno djelo navedeno u privatnoj tužbi očitovao kako se ne smatra krivim za kazneno djelo klevete koje mu se privatnom tužbom stavlja na teret.

Provedeni dokazi

3. Tijekom postupka kao dokaz pročitana je privatna tužba privatnog tužitelja HŽI Infrastrukture od 4. rujna 2020. zajedno s prilozima (listovi 1 do 10 spisa), očitovanja na privatnu tužbu od strane okrivljenika od 27. listopada 2022. s prilozima (listovi 16 do 34 spisa), podnesak okrivljenika od 10. siječnja 2025. s prilozima (listovi 82 do 108 spisa), podnesak privatnog tužitelja s prilozima (listovi 120 do 128 spisa te listovi 153 do 483 spisa), podnesak privatnog tužitelja od 4. studenog 2025. uz pripadajuće priloge (listovi 507 do 517 spisa). Tijekom rasprave na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. pročitan je zapisnik o iskazima svjedoka MŠ i AŠ s raspravnog zapisnika od 26. rujna 2023. (listovi 58 do 64 spisa), a neposredno na raspravi su ispitani svjedoci: JŠ na raspravnom zapisniku od 19. veljače 2025. (listovi 111 do 117 spisa), IŠ na raspravnom zapisniku od 24. travnja 2025. (listovi 129 do 134 spisa), PŠ na raspravnom zapisniku od 2. srpnja 2025. (listovi 135 do 141 spisa), NŠ i SŠ na raspravnom zapisniku od 24. rujna 2025. (listovi 485 do 489 spisa), ŠŠ, ČŠ i LŠ na raspravnom zapisniku od 14. studenog 2025. (l istovi 519 do 527 spisa) te svjedoci OŠ i KŠ na raspravnom zapisniku od 11. prosinca 2025. (listovi 530 do 535 spisa). Na kraju dokaznog postupka svoju obranu je iznio je okrivljenik te je pročitan izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika.

Iskaz okrivljenika

4. Okrivljeni ŽŠ je svoju obranu dao u pisanomo obliku na kraju dokaznog postupka. Ista se nalazi na listovima 542 do 555 spisa te je okrivljenik istu na raspravi koja je bila održana dana 16. veljače 2026. pročitao u cijelosti s time da su isto pratili svi sudionici postupka. Sud je na raspravni zapisnik konstatirao da okrivljenik obranu čita te su mu nakon toga bila postavljana pitanja.

4.1. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo da je radi osiguranja sigurnog odvijanja željezničkog prometa na infrastrukturi HŽ infrastrukture d.o.o. (u daljnjem tekstu: HŽI), potrebno provoditi sva propisana mjerenja i kontrole željezničkog infrastrukturnog podsustava (u daljnjem tekstu: ŽIP), sukladno mjerodavnim propisima. Mjerodavni propisi u konkretnom za provođenje predmetnih mjerenja i kontrola u konkretnom slučaju su: Zakon o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava, relevantne odredbe prava Europske unije, Pravilnik 659 o organizaciji i načinu obavljanja kontrole primjene sustava upravljanja sigurnošću, Pravilnik 213 o održavanju stabilnih postrojenja električne vuče, osobito članak 15. stavak 1. točka 2. i članak 19. točke 3. do 8., kojima je propisana obveza mjerenja parametara kontaktne mreže, Uputa 264 za mjerenje i ispitivanje kontaktne mreže, Uputa TPE - KM2 za preglede, ispitivanja i puštanje u pogon kontaktne mreže, točka 1. stavak 1.4.3.2., Pravilnik 314 o održavanju gornjeg stroja pruga JŽ, članak 51., Uputa 339a za provjeru geometrijskog uporabnog stanja kolosijeka tračničkim mjernim vozilom tehničko-mjernih karakteristika EM-120 te Upute 339b i 339c za provjeru geometrijskog uporabnog stanja kolosijeka ručnim mjernim uređajima. Dalje je naveo kako je navedenim propisima određeno što se mora mjeriti, u kojim vremenskim razdobljima se mjerenja provode, način provođenja mjerenja, obrada dobivenih podataka, osnovni parametri pojedinih infrastrukturnih podsustava, dopuštena odstupanja, kao i rokovi i način otklanjanja utvrđenih nepravilnosti. Okrivljenik dalje navodi u svojoj obrani da kontrole i mjerenja propisana navedenim aktima služe osiguranju sigurnosti željezničkog prometa na infrastrukturi HŽI te da se provode posebnim tračničkim mjernim vozilima za posebne namjene, i to vozilom za mjerenje geometrijskog uporabnog stanja kolosijeka EM-120 te vozilom za mjerenje parametara kontaktne mreže, odnosno elektrotehničkim mjernim vagonom (EMV), koji su u vlasništvu HŽI. Okrivljenik dalje navodi kako navedena mjerenja predstavljaju osnovu za održavanje cjelokupne željezničke infrastrukture HŽI, uz dodatne kontrolne preglede, s ciljem postizanja razine sigurnosti prometovanja vlakova propisane važećim propisima i internim aktima. Dalje je okrivljenik u svojoj obrani naveo kako se nakon višegodišnjeg praćenja ponašanja pojedinih segmenata željezničke infrastrukture, kako u Republici Hrvatskoj tako i u drugim europskim željezničkim sustavima, pojavila potreba za usklađenjem održavanja kontaktne mreže s geometrijom kolosijeka te budući da se kontrola i mjerenje kontaktne mreže provode u odnosu na os kolosijeka, bilo je potrebno prilagoditi kontrolu i mjerenja kontaktne mreže rezultatima mjerenja geometrije kolosijeka. Okrivljenik nadalje ističe da su u početnom razdoblju grupe za kontrolu i mjerenje bile organizirane u dva odvojena područja, odnosno u okviru građevinskih i elektrotehničkih poslova. Okrivljenik dalje navodi kako prije svakog mjerenja parametara kontaktne mreže, prema navodima tužitelja, Grupa za kontrolu i mjerenje kontaktne mreže pribavljala je od Grupe za kontrolu i mjerenje geometrije kolosijeka izvješće o provedenim mjerenjima i izvršenosti otklanjanja nedostataka po mjernim trakama geometrije kolosijeka, nakon čega su se provodila mjerenja parametara kontaktne mreže elektrotehničkim mjernim vagonom. Okrivljenik je nadalje naveo da su izvješća o stanju željezničke infrastrukture, prema kojima su se određivale najveće dopuštene brzine na pojedinim dionicama pruga, osim za internu uporabu, redovito dostavljana Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture (MMPI) i Agenciji za sigurnost željezničkog prometa (ASP). Okrivljenik je nadalje naveo kako je radi lakše organizacije mjerenja i praćenja stanja željezničke infrastrukture, 2012. godine donesen zaključak prema kojemu su, zbog međusobne povezanosti, kontrola i mjerenje geometrije kolosijeka i kontaktne mreže objedinjeni u jedinstvenu organizacijsku cjelinu unutar tadašnjeg Sektora održavanja, pod nazivom Služba za kontrolu i mjerenje željezničkog infrastrukturnog podsustava (ŽIP). Nakon provedenog testiranja djelatnika koji su u Republici Hrvatskoj i na HŽI bili povezani s predmetnim poslovima, okrivljenik navodi da ga je Uprava HŽI svojom odlukom imenovala na radno mjesto šefa Službe za kontrolu i mjerenje ŽIP. Okrivljenik je nadalje istaknuo da se tijekom obavljanja navedene funkcije kontinuirano stručno usavršavao i pratio razvoj tehnologije i sustava mjerenja u području željezničke infrastrukture u svijetu. Okrivljenik je nadalje naveo kako je njegova osnovna zadaća bila osmisliti način provedbe povjerenih poslova i organizirat i sustav kontrole i mjerenja ŽIP-a te je nakon provedenog istraživanja, Upravi HŽI dostavio analizu kojom je ukazao na potrebu postojanja jedinstvenog odjela za kontrolu i mjerenje ŽIP-a, kako s financijskog aspekta tako i s aspekta raspoloživih ljudskih potencijala potrebnih za održavanje infrastrukturnog podsustava. Okrivljenik je nadalje naveo kako je po uzoru na razvijene europske željezničke sustave, izradio prijedlog ustroja Odjela kontrole i mjerenja, uz isticanje potrebe nabave novog jedinstvenog mjernog vozila za kontrolu i mjerenje geometrije kolosijeka i kontaktne mreže. Okrivljenik je nadalje naveo kako je uprava HŽI prihvatila njegov prijedlog te je njegovo obrazloženje dostavila Vladi Republike Hrvatske, nakon čega je donesen odgovarajući podzakonski akt kojim je HŽI odobreno financijsko zaduživanje kod Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) radi realizacije nabave jedinstvenog mjernog vozila, strojeva za posebne namjene, uključujući snjegočistače i TMD, kao i radi provedbe mjera energetske učinkovitosti. Okrivljenik je naveo kako je kao šef Službe za kontrolu i mjerenje ŽIP-a, bio zadužen za organizaciju, izradu tehničke dokumentacije i provedbu tehničkog dijela postupka nabave navedenih vozila i strojeva. Okrivljenik je nadalje naveo da je Služba za kontrolu i mjerenje ŽIP pod njegovim vodstvom djelovala u razdoblju od 2013. do 2016. godine, pri čemu je izradila potrebnu dokumentaciju te započela postupak realizacije nabave strojeva za posebne namjene, među kojima se nalazilo i jedinstveno vozilo za kontrolu i mjerenje ŽIP-a. Prema navodima okrivljenika, osnovna svrha kontrole i mjerenja ŽIP-a jest preventivno djelovanje radi pravodobnog uočavanja i otklanjanja nepravilnosti koje bi mogle dovesti do ugrožavanja sigurnosti željezničkog prometa. Okrivljenik u svojoj obrani ističe da u razvijenim željezničkim sustavima preventivno održavanje predstavlja značajan dio ukupnog sustava održavanja infrastrukture. Okrivljenik je u svojoj obrani nadalje naveo kako u slučaju nastanka nastanka nepravilnosti na kolosijeku ili kontaktnoj mreži posljedice nisu samo u zaustavljanju vlaka, već zbog duljine zaustavnog puta, koji prema njegovim navodima u određenim okolnostima može iznositi i do 1.500 metara, može doći do ozbiljnih posljedica. Prema okrivljeniku u slučaju oštećenja kontaktne mreže postoji opasnost od pada njezinih dijelova, električnog udara, odvajanja elemenata koji mogu djelovati poput projektila, kao i mogućnosti iskliznuća vlaka uslijed pada nosivih stupova i elemenata kontaktne mreže, kako na otvorenoj pruzi tako i u kolodvorskim područjima. Okrivljenik u svojoj obrani nadalje smatra da da navedeno potvrđuje i rješenje Agencije za sigurnost željezničkog prometa (dalje ASP) iz 2012. godine, koje je doneseno zbog neizvršavanja zakonom propisanih kontrola i mjerenja geometrije kolosijeka. Prema navodima okrivljenika, navedeno je neizvršavanje mjerenja imalo posljedice na usklađenje geometrije kolosijeka i kontaktne mreže, zbog čega je ASP donijela rješenje o smanjenju brzina na prugama HŽI sve dok se propisana mjerenja ne izvrše. Okrivljenik je nadalje nakon događaja iz 2018. godine o svemu odmah obavijestio Upravu HŽI. Prema njegovim tvrdnjama, nakon toga uslijedili su pritisci od strane Uprave HŽI povezani s navodnim nepravilnostima u vezi s mjernim rezultatima, odnosno s njihovim prikazivanjem i obradom. Okrivljenik je nadalje istaknuo da njegovi nadređeni nisu bili zainteresirani za provođenje zakonom propisanih mjerenja, popravak mjernih vozila ili ugovaranje usluge mjerenja s trećim osobama, zbog čega je o svojim saznanjima obavijestio Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture te Agenciju za sigurnost željezničkog prometa. Prema okrivljeniku nakon očitovanja ASP-a zaključio je da se kriteriji postupanja u odnosu na stanje iz 2012. godine razlikuju. Navodi da je ASP, odgovarajući na upit RTL televizije, izvijestila kako je na temelju izvješća Uprave HŽI zaključila da nema saznanja o ugrozi sigurnosti prometa te da su sva mjerenja izvršena, slijedom čega je poništeno rješenje o smanjenju brzina na prugama HŽI iz 2018. godine. Okrivljenik je naveo kako je budući da je raspolagao informacijama za koje je smatrao da potvrđuju suprotno, svoja saznanja prijavio nadležnim institucijama. Okrivljenik je nadalje naveo da budući da prema njegovim saznanjima osim policijskih tijela nije bilo odgovarajuće reakcije tijekom više mjeseci, odlučio je svoja saznanja iznijeti u emisiji RTL televizije, smatrajući da time postupa u dobroj vjeri i radi zaštite sigurnosti prijevoza putnika i robe. Dalje je istaknuo da se zbog navedenog javnog istupa našao u predmetnom sudskom postupku zbog navodne klevete. Okrivljenik je naglasio da smatra važnim da sud ne razmatra samo sadržaj izrečen u televizijskoj emisiji, već i okolnosti koje su prethodile njegovom istupu te razloge zbog kojih je odlučio javno iznijeti svoja saznanja. Okrivljenik je u svojoj obrani dalje naveo kako u odnosu na navode kojima se, prema njegovu mišljenju, osporava njegova stručnost i osposobljenost za obavljanje poslova kontrole i mjerenja ŽIP-a, okrivljenik ističe svoje obrazovanje, radno iskustvo i stručne kvalifikacije pa tako navodi kako je završio srednju školu u ŽOC-u te stekao stručno zvanje tehničara elektrostrojarstva, energetike i održavanja željezničkih vozila. Okrivljenik je nadalje naveo da je na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu stekao visoku stručnu spremu kao diplomirani inženjer željezničkog prometa te da je položio sve ispite na poslijediplomskom studiju specijaliziranom za građevinski i elektrotehnički sektor, smjer željeznice, ali zbog financijskih razloga nije pristupio izradi završnog rada. Okrivljenik je nadalje naveo kako je na željeznici neprekidno zaposlen od 1. prosinca 1989. godine, gdje je obavljao poslove montaže, održavanja, projektiranja, nadzora izvršenja, kontrole, mjerenja i analize stanja elektrotehničkog i građevinskog željezničkog infrastrukturnog podsustava. Okrivljenik je isto tako istaknuo da ga je Uprava HŽI, uz njegov redovni rad, upućivala na stručne specijalizacije u druge europske željeznice i institucije specijalizirane za obuku djelatnika za nadzor, kontrolu i mjerenje željezničkih infrastrukturnih podsustava. Okrivljenik je dalje naveo kako nakon višegodišnjeg rada i stručnog usavršavanja, je raspoređen na radno mjesto šefa Službe za kontrolu i mjerenje ŽIP-a, kao osobe odgovorne za kontrolu i mjerenje geometrijskih karakteristika kolosijeka i parametara kontaktne mreže. Okrivljenik je nadalje istaknuo da su navedeno imenovanje potvrdile i kasnije Uprave HŽI, uključujući Upravu na čelu s predsjednikom Uprave AŠ, koja ga je, uz osnovne poslove, imenovala i voditeljem tehničkog dijela projekta nabave vozila za posebne namjene, snjegočistača, TMD-a, novog mjernog vozila te projekta energetske učinkovitosti. Prema obrani okrivljenika u okviru navedenog projekta surađivao je s voditeljicom projekta TŠ, članovima projektnog tima, odabranim konzultantima i predstavnicima EBRD-a, pri čemu je sudjelovao u izradi dokumentacije za nabavu vozila koja je bila dostavljena Upravi HŽI. Okrivljenik je nadalje naveo da je, osim navedenih poslova, bio imenovan i za voditelja za SMV u okviru implementacije sustava upravljanja imovinom (asset management) na HŽI, u kojem se prati stanje željezničkog infrastrukturnog podsustava. Prema navodima okrivljenika navedene okolnosti potvrđuju da njegov dopis predsjedniku Vlade Republike Hrvatske, kojim je ukazao na potrebu zadržavanja postojeće sistematizacije Službe za kontrolu i mjerenje ŽIP-a, nije predstavljao pokušaj osobnog pogodovanja ili nagrađivanja zbog političke pripadnosti, već nastojanje da se očuva sustav kontrole i mjerenja te spriječe posljedice za sigurnost željezničkog prometa i financijska sredstva Republike Hrvatske. Okrivljenik je nadalje istaknuo da je, uz poslove propisane ugovorom o radu, obavljao i poslove mjerenja kontaktne mreže, mjerenja geometrije kolosijeka, analize izmjerenih podataka te izrade izvješća o stanju ŽIP-a. Okrivljenik je nadalje naveo da je bio autor izvorne tehničke dokumentacije za nabavu ranije navedenih vozila i strojeva. Okrivljenik je nadalje u svom iskazu naveo kako su problemi u njegovom radnom odnosu započeli su nakon što je, na zahtjev tada nadređenog DŠ, predočio izvornu tehničku dokumentaciju za nabavu novog mjernog vozila, iako navedena osoba, prema tvrdnji tužitelja, nije imala ovlasti za odlučivanje u predmetnom postupku nabave. Okrivljenik je naveo da je DŠ od njega zatražio povlačenje tehničke dokumentacije od voditeljice projekta TŠ te izmjenu iste na način da se iz dokumentacije uklone određeni tehnički zahtjevi vezani uz mjerno vozilo i da se dokumentacija prilagodi tehničkim karakteristikama mjernog vozila EM-160 proizvođača P&T iz Austrije. Prema navodu okrivljenika takav zahtjev prenesen mu je preko tadašnjeg direktora održavanja građevinskog infrastrukturnog podsustava BŠ, koji se u to vrijeme nalazio na službenom putu u Beču zajedno s predstavnicima Uprave HŽI i predstavnicima društva P&T. Okrivljenik je naveo kako je odbio postupiti po navedenim zahtjevima, nakon čega su, prema njegovim tvrdnjama, započeli postupci koje opisuje kao pritiske, omalovažavanje i uskraćivanje redovitog obavljanja poslova. Okrivljenik je nadalje naveo kako je nakon toga i njegov tadašnji nadređeni OŠ tražio izmjene tehničke dokumentacije za novo mjerno vozilo. Prema tvrdnji tužitelja, nakon njegova odbijanja da izmijeni dokumentaciju, izravno od TŠ elektroničkom poštom zatražio izmjenu tehničkih zahtjeva u dijelu mjerne tehnike na način koji bi odgovarao proizvođaču MERMEC iz Italije. Okrivljenik je nadalje naveo da ga je TŠ o navedenom obavijestila i zatražila njegovo mišljenje o daljnjem postupanju. Okrivljenik je u svojoj obrani nadalje naveo kako ga je kontaktirala predstavnica društva P&T za Republiku Hrvatsku te mu ponudila novčanu naknadu u visini od 3 % vrijednosti ugovora, koji je prema njegovim navodima iznosio približno 20.000.000,00 eura, ukoliko bi navedeno društvo dobilo posao izrade svih strojeva. Također je naveo da je i predstavnik društva MERMEC dao istovrsnu ponudu. Okrivljenik je u svojoj obrani istaknuo da je o navedenim okolnostima obavijestio tadašnju predsjednicu Uprave HŽI UŠ i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske. Okrivljenik je dalje u svojoj obrani naveo kako je predsjednica Uprave HŽI HŠ angažirala internu reviziju radi provjere njegovih navoda. Dalje je naveo kako je nakon provedene provjere, prema njegovu iskazu, OŠ razriješen s dužnosti pomoćnika direktora održavanja zaduženog za mjerenje i željeznička vozila HŽI, a zbog utvrđenih nepravilnosti poništene su prethodno donesene odluke vezane uz nabavu vozila za posebne namjene. Okrivljenik je u svojoj obrani nadalje naveo da je predsjednicu Uprave upozorio i na potrebu provedbe zakonom propisanih mjerenja. Isto tako je naveo da se putem tadašnjeg člana Uprave CŠ pokušalo se osigurati popravak mjernih vagona i početak provođenja mjerenja, međutim DŠ je, prema navodima tužitelja, takve aktivnosti izbjegavao sve do promjene Uprave HŽI. Okrivljenik je u svojoj obrani nadalje naveo kako je nakon dolaska nakon dolaska AŠ na mjesto predsjednika Uprave HŽI održan sastanak na kojem je od njega zatražena analiza potrebe za nabavom strojeva za posebne namjene te je tom prilikom upoznao je novog predsjednika Uprave i s činjenicom da se propisana mjerenja ne provode te da smatra kako je time ugrožena sigurnost željezničkog prometa. Okrivljenik u svojoj obrani dalje navodi kako je AŠ prvenstveno zanimala nabava strojeva za posebne namjene, zbog čega je nakon njegova izvješća ponovno pokrenut postupak nabave, a prethodne odluke Uprave ZŠ stavljene izvan snage. Okrivljenik je naveo kako je nakon toga započeo postupak nabave i izrade snjegočistača i TMD-a ali da je tijekom fazne kontrole u društvu P&T, koje je dobilo ugovor na međunarodnom natječaju, utvrdio da se snjegočistači ne izrađuju prema ugovorenoj tehničkoj dokumentaciji. Okrivljenik je nadalje naveo kako je o tome pisanim putem obavijestio tada jedinog člana Uprave HŽI AŠ. Nadalje je okrivljenik naveo da ga je kontaktirala ĐŠ i zatražila da ne stvara probleme, uz obrazloženje da je za navedeni posao već isplaćena provizija od 2% a da će ostatak biti isplaćen kada se Ugovori izrada novog mjernog vozila . Okrivljenik je nadalje naveo kako je navedeno odmah prijavio DORH-u. Okrivljenik je dalje u svojoj obrani naveo da ga je, nakon što je podnio prijave o nepravilnostima, AŠ kao tadašnji predsjednik uprave HŽ Infrastrukture odmah razriješio s mjesta voditelja tehničkog dijela projekta nabave strojeva za posebne namjene. Dalje je naveo da je, na prijedlog DŠ ukinuto njegovo radno mjesto šefa službe za kontrolu i mjerenje ŽIP. Okrivljenik je nadalje istaknuo da je nakon prijave alarmantnog stanja geometrije kolosijeka, odnosno nakon što je program Ramsys prikazao velik broj pogrešaka i nepravilnosti AŠ ukinuo i Tim za SMV u okviru upravljanja imovinom (asset managementa). Okrivljenik u svojoj obrani nadalje navodi kako obrazloženje Uprave da se program Ramsys nalazio u probnom radu predstavlja pogrešnu tvrdnju te navodi kako Ramsys nije bio u probnom radu, već da je već dugi niz godina u funkciji na talijanskim željeznicama i drugim željezničkim sustavima, dok se u probnom radu nalazilo isključivo njegovo povezivanje s ostalim sustavima upravljanja imovinom. Dalje je okrivljenik naveo u svojoj obrani da izmjereni podaci o stanju geometrije kolosijeka uneseni u Ramsys nisu predstavljali probne podatke, već stvarne podatke iz lipnja 2019. godine, prema kojima je Sektor održavanja postupao, iako su, prema njegovim tvrdnjama, podaci obrađeni protivno Uputi 339a. Dalje je u svojoj obrani okrivljenik istaknuo da prilikom mjerenja nije registriran jedan od najvažnijih parametara, odnosno širina kolosijeka, niti je izrađen TQI geometrije kolosijeka, kako je bilo propisano Ugovorom o mjerenju sklopljenim s izvođačem radova, odnosno dokumentacijom iz postupka nabave. Okrivljenik je nadalje naveo kako je navedeno predstavljalo ozbiljan propust, ali da je dodatno sporna činjenica što je ASP, na temelju navodno postojećih, a prema njegovim tvrdnjama nepostojećih izmjerenih podataka iz prosinca 2018. godine, ko je mu je navodno dostavila HŽ Infrastruktura, ukinuo rješenje o smanjenju brzine prometovanja vlakova. Prema okrivljeniku ne postoje podaci o ugovoru za uslugu mjerenja geometrije kolosijeka za prosinac 2018. godine. Okrivljenik je isto tako naveo da je i sam tvrdio kako ne postoje podaci na temelju kojih bi se za navedeno razdoblje mogla odrediti brzina prometovanja. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo kako je nakon navedenih događaja premješten na radno mjesto voditelja grupe za kontrolu i mjerenje EIP-a, odnosno kontaktne mreže. Pritom je okrivljenik istaknuo da su svi zahtjevi za popravak mjernog vozila, kao i zahtjevi za angažiranje usluge mjerenja od treće osobe, godinama ostajali neriješeni. Nadalje je naveo kako je zbog nastavka podnošenja prijava o ugrožavanju sigurnosti prometa na HŽ Infrastrukturi, Uprava izvršila reorganizaciju cijele organizacijske jedinice te je, nakon navodnog dogovora između DŠ i JŠ, ista premještena u Ured upravljanja sigurnošću. Okrivljenik je nadalje naveo kako mu je nakon toga neposredno nadređeni postao voditelj Ureda upravljanja sigurnošću JŠ, za kojega tvrdi da je Upravi i DŠ obećao da će protiv njega poduzeti određene radnje. Okrivljenik je nadalje naveo kako mu je bilo posebno teško prihvatiti postupanje DŠ, s obzirom na to da su bili dugogodišnji poznanici i prijatelji još iz ranijih dana rada na HŽ Infrastrukturi. Okrivljenik je naveo kako nije mogao vjerovati da je isti uključen u nepravilnosti jer je, prema njegovim riječima, i sam DŠ ranije bio izložen pritiscima i ponižavanju na sastancima Uprave. Zbog navedenog, okrivljenik je naveo da je DŠ uputio elektroničku poruku isprike, ukoliko ga je svojim postupkom ili riječima na bilo koji način povrijedio, ističući da, bez obzira na postupke koje je prema njemu poduzeo, smatra da takav odnos nije zaslužio. Okrivljenik je u svojoj obrani nadalje naveo kako mu je JŠ na prvom sastanku izdao nalog za unošenje neistinitih podataka o stanju kontaktne mreže (KM). Prema okrivljenikovim navodima JŠ mu je tom prilikom ponudio prijenosno računalo, a kasnije je, kao i u slučaju izmjene brave, sastavljao službene dopise kojima je, prema mišljenju tužitelja, pokušavao prikriti svoje ranije postupke, kao i povećanje broja radnih sati. Okrivljenik je nadalje naveo kako je osim što zajedno s ostalim zaposlenicima nije ostvario povećanje plaće, JŠ je ukinuo njegovo radno mjesto. Okrivljenik je dalje naveo kako je JŠ već imao iskustva u radu povjerenstava koja su utvrđivala odgovornost nakon željezničkih nesreća te je pri tome istaknuo da je JŠ bio jedina osoba iz cijelog povjerenstva za nesreću u Rudinama koja je, kao predsjednik povjerenstva, od tog događaja pa sve do nedavno ostala na rukovodećoj poziciji u HŽ Infrastrukturi. Okrivljenik je u svojoj obrani nadalje naveo kako izražava sumnju u vjerodostojnost svih izvješća o nesrećama na HŽ Infrastrukturi koja su dostavljena od strane tužitelja, smatrajući da ih je potrebno dodatno preispitati. Okrivljenik je nadalje naveo kako je Uprava angažirala i ĆŠ, direktora Ljudskih potencijala, koji je, prema njegovim navodima, kao savjetnik Uprave za pitanja branitelja, pokušao utjecati na njega da izvrši nezakonita mjerenja prije nego što bi se izvršilo mjerenje geometrije kolosijeka. Okrivljenik je naveo da mu je pritom bilo obećano kako, ukoliko postupi na navedeni način, neće dobiti otkaz. Okrivljenik je u svojoj obrani nadalje naveo kako mu se zbog višegodišnjeg pritiska i postupanja koje smatra oblikom mobbinga pogoršalo zdravstveno stanje. Pritom je naveo kako mu je sudski vještak utvrdio trajno psihičko oštećenje u visini od 20 %. Dalje je naveo da je završio na koronarografiji te da mu je utvrđena ozbiljna dijagnoza povezana s povišenim masnoćama u krvi, zbog čega prima propisanu terapiju, uključujući posebne injekcije svakih šest mjeseci, pri čemu jedna doza iznosi približno 3.500,00 eura. Okrivljenik je u svojoj obrani nadalje naveo kako su u grupu za kontrolu i mjerenje kojom je rukovodio raspoređeni ČŠ i LŠ, za koje je AŠ tvrdio da su diplomirani inženjeri elektrotehnike, s ciljem da ih tužitelj obuči za rad. Okrivljenik dalje u svojoj obrani navodi kako navedene osobe nisu bile diplomirani inženjeri elektrotehnike niti su prethodno imale iskustva u području kontaktne mreže. Pritom je istaknuo da su njihova stručna znanja bila vidljiva iz njihovih iskaza danih pred sudom, navodeći da nakon sedam godina obuke od strane djelatnika ATM-a iz Beograda nisu bili osposobljeni za samostalan rad, nisu poznavali osnovne parametre potrebne za analizu te nisu poznavali upute i pravilnike prema kojima se navedeni poslovi obavljaju. Okrivljenik je nadalje naveo kako su navedeni djelatnici svjesno davali neistinite iskaze o nastanku štete na elektrotehničkom mjernom vlaku (EMV), kao i da su, prema njegovim tvrdnjama, na zahtjev JŠ sastavljali prijave o navodnom mobbingu prema njima, s ciljem pronalaska načina za njegov otkaz nakon neuspjelog pokušaja njegova uklanjanja iz sustava. Okrivljenik je u svojoj obrani dalje naveo kako su na na takvo postupanje pristali svi osim KŠ, koji je to, prema njegovim navodima, potvrdio u svom iskazu pred sudom. Okrivljenik je nadalje istaknuo da odjel HŽ Infrastrukture nadležan za prijave mobbinga i povrede dostojanstva radnika nije reagirao na navedene okolnosti. Pri tome se okrivljenik poziva na iskaz svjedokinje VŠ, koja je bila zadužena za njegovu prijavu, a koja je navela da nije doneseno rješenje kojim bi se utvrdilo postojanje mobbinga iz razloga što nisu razmatrani svi dokazi koje je tužitelj dostavio, budući da ih je istodobno dostavio i drugim institucijama. Okrivljenik je naveo kako smatra da navedene okolnosti potvrđuju njegove ranije tvrdnje prema kojima su ČŠ i LŠ dovedeni prvenstveno radi toga da ih obuči za rad, nakon čega bi se njega, to jest okrivljenika, pokušalo ukloniti iz radne sredine, kako bi se omogućilo provođenje daljnjih postupaka, uključujući sastavljanje neistinitih izvješća i financijske nepravilnosti. Okrivljenik je nadalje naveo kako Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije reagiralo na njegove prijave zbog toga što šteta na elektrotehničkom mjernom vozilu u Vinkovcima i drugim vagonima, prema njegovim navodima, nije prelazila iznos od 200.000,00 kuna. Nadalje, okrivljenik je naveo da su, iako su prema njegovom mišljenju postojali dokazi o odgovornosti za nesreću manevrista i rukovoditelja manevre, navedene osobe oslobođene optužbi nakon što su naknadno pristupile stručnom ispitu koji su položile. Okrivljenik je nadalje u svojoj obrani naveo da nakon što je odbio ponudu ĆŠ, JŠ je nastavio s postupanjima koja okrivljenik smatra intenzivnim pritiscima i mobingom. Prema okrivljeniku JŠ vršio je pritisak radi provođenja nezakonitih mjerenja i ispitnih vožnji po kolosijecima za koje nije prethodno utvrđeno stvarno stanje. Okrivljenik je naveo kako ga je JŠ prisiljavao na provođenje mjerenja unatoč tome što ga je obavijestio da ima slomljenu nogu. Okrivljenik je nadalje istaknuo da su od njega zahtijevana mjerenja bez odgovarajuće umjerenih ručnih mjernih uređaja koji, prema njegovim navodima, predstavljaju sredstva za zakonom propisana mjerenja. Okrivljenik je nadalje naveo kako su navedeni uređaji tek nakon njegove prijave poslani na umjeravanje, što, prema njegovom mišljenju, potvrđuje da se prethodno radilo bez ispunjenih zakonskih uvjeta. Dalje je okrivljenik naveo da je do tada posuđivano umjereno mjerilo od Slovenskih željeznica (SŽ). Okrivljenik je u svojoj obrani dalje naveo kako je bio prisiljavan koristiti godišnji odmor bez postojanja zakonske osnove, i to, prema njegovim tvrdnjama, u ime HŽ Infrastrukture, Agencije za sigurnost željezničkog prometa (ASP) i Ministarstva mora, prometa i infrastrukture (MMPI), bez njegovog znanja i suglasnosti. Okrivljenik nadalje u svojoj obrani tvrdi da je JŠ, zajedno s IŠ, čije neznanje je, prema njegovim navodima, bilo vidljivo iz njegova iskaza pred sudom, dostavljao neistinita izvješća o stanju željezničke infrastrukture (ŽIP). Okrivljenik nadalje navodi kako su navedene osobe uništile mjerno vozilo u kolodvoru Vinkovci, nakon čega su mu izdavana upozorenja pred otkaz. Nadalje okrivljenik u svojoj obrani kao primjer navodi izvješće interne revizije u kojem je prihvaćen podnesak JŠ, dok se njega, zbog činjenice da se nalazio na bolovanju, nije moglo ispitati zbog čega mu je prema njegovim riječima ipak izrečena opomena. Okrivljenik je naveo da ga se teretilo za određeni incident, iako ga je komisija oslobodila odgovornosti. Nadalje okrivljenik ističe da je potom premješten na drugo radno mjesto u trajanju od tri mjeseca, tijekom kojeg razdoblja su, prema njegovim tvrdnjama, djelatnici ATM-a iz Beograda zajedno s ČŠ, LŠ i GŠ prouzročili uništenje elektrotehničkog mjernog vlaka. Okrivljenik je nadalje naveo kako njegove tvrdnje potvrđuju snimke mjerenja, ispisi mjernih traka, kao i podaci objavljeni na internetskoj stranici HŽ Infrastrukture u dijelu koji se odnosi na nabavu. Posebno je istaknuo sklopljene ugovore za popravak elektrotehničkog mjernog vozila u vrijednosti od približno 126.000,00 eura nakon navedenog događaja. Okrivljenik je nadalje naveo kako je na temelju podataka koje je JŠ dostavio ASP-u, ta institucija donijela odluku kojom nije naloženo smanjenje brzine prometovanja vlakova. Okrivljenik je pritom istaknuo da mu nije poznato na temelju kojih podataka je takvo postupanje provedeno, budući da mjerenja, prema njegovim tvrdnjama, nisu bila izvršena, što proizlazi i iz snimke sastanka između IŽ-a i Uprave. Okrivljenik je nadalje naveo kako je ASP u svom dopisu priznao kako ne raspolaže osposobljenim kadrom za kontrolu i mjerenje kontaktne mreže te da ne daje samostalne ocjene stanja kontaktne mreže niti određuje brzine prometovanja u vezi s kontaktnom mrežom, već navedeno određuje HŽ Infrastruktura na temelju izvješća o stanju željezničke infrastrukture. Okrivljenik je nadalje istaknuo da iz dostavljenih dokaza, uključujući mjerne trake i izvješća dostavljena MMPI-u, Uredu upravljanja sigurnošću i Upravi jasno proizlazi da je sve potrebne analize izvršio upravo on. Okrivljenik je dalje naveo kako je tijekom određenog razdoblja sastavljao izvješća o stanju pruge, kao i izvješća o stanju kontaktne mreže za dulje vremensko razdoblje, približno od 2002. do 2019. godine, te ih uredno dokumentirao i dostavljao nadležnim osobama uz dodjelu urudžbenih brojeva. Okrivljenik je dalje naveo kako je nakon svih navedenih događaja postupajući u dobroj vjeri, o svojim saznanjima obavijestio novinara EŠ s RTL televizije. Naveo je kako je novinaru, glavnim urednicima, pravnom timu televizije te drugim odgovornim osobama dostavio dokaze kojima je potkrepljivao svoje tvrdnje. Okrivljenik je dalje naveo kako je nakon pregleda dostavljenih materijala novinar EŠ zatražio sastanak s Upravom HŽ Infrastrukture prije eventualnog javnog objavljivanja emisije. Okrivljenik je naveo kako je na navedenom sastanku novinar EŠ razgovarao s predsjednikom Uprave HŽ Infrastrukture AŠ, članom Uprave FŠ, članom Uprave ŽI, voditeljem Ureda upravljanja sigurnošću JŠ, voditeljem odjela za kontrolu i mjerenje ŽIP IŠ, direktorom Ljudskih potencijala ĆŠ te savjetnicom predsjednika Uprave RI. Okrivljenik u svojoj obrani nadalje navodi da su na navedenom sastanku predstavnici Uprave HŽ Infrastrukture, kako bi opravdali svoje postupanje, novinaru EŠ prikazali izvješća koja je okrivljenik potpisao 2015. godine, a iz kojih je proizlazilo da je dopušteno prometovanje vlakova brzinama većim od 50 km/h. Okrivljenik u svojoj obrani ističe da se navedena izvješća nisu odnosila na redovna mjerenja, već na izvanredna mjerenja provedena za potrebe ITP-a, sukladno Uputi TPE-KM2, te da ista nemaju povezanost s redovnim mjerenjima koja se provode prema Uputi 264. Okrivljenik je dalje naveo kako je navedena dokumentacija korištena izvan svog stvarnog konteksta s ciljem stvaranja pogrešnog dojma o njegovom postupanju i odgovornosti. Dalje je naveo kako su mu AŠ i FŠ tom prilikom uputili prijetnje u smislu posljedica koje će za njega nastupiti, dok novinaru nisu dostavljeni dokazi kojima bi se osporile njegove tvrdnje. Dalje prema navodima okrivljenika, iz iskaza IŠ proizlazi da mjerenje geometrije kolosijeka nije provedeno. Okrivljenik dalje u svojoj obrani navodi kako je predstavnicima medija dostavljena njegova medicinska dokumentacija, odnosno njegovi zdravstveni podaci, s ciljem da ga se prikaže kao osobu koja nije sposobna vjerodostojno iznositi navode. Prema okrivljeniku nakon navedenog sastanka i nakon što nije dobio dokaze koji bi osporili njegove tvrdnje, već upravo suprotno, nakon saznanja o neprovedenom mjerenju geometrije kolosijeka, novinar EŠ odlučio je sa svojim timom izaći u javnost i objaviti emisiju o navedenim okolnostima. Okrivljenik je nadalje naveo kako je zbog dostavljanja njegove medicinske dokumentacije novinarima od strane HŽ Infrastrukture podnio prijavu Agenciji za zaštitu osobnih podataka (AZOP) zbog povrede prava na zaštitu osobnih podataka i kršenja odredbi Opće uredbe o zaštiti podataka (GDPR). Dalje je naveo kako je AZOP, na temelju očitovanja HŽ Infrastrukture, zaključio da nije došlo do povrede propisa o zaštiti osobnih podataka, no prema tvrdnjama okrivljenika, službena osoba AZOP-a zadužena za njegov predmet naknadno je izjavila da nije smjela sastaviti drugačiji nalaz. Okrivljenik je naveo kako je zbog navedenoga pokrenuo upravni spor pred nadležnim upravnim sudom, koji je donio presudu u njegovu korist. Prema njegovim navodima, nakon ponovljenog postupanja i provedene dodatne istrage, AZOP je utvrdio povredu propisa o zaštiti osobnih podataka te sankcionirao HŽ Infrastrukturu zbog kršenja GDPR-a. Okrivljenik ističe kako snimke sastanka u cijelosti potvrđuju njegove navode te predstavljaju dokaz kojim se potvrđuje činjenični slijed događaja koji je prethodno iznio. Okrivljenik je nadalje u svojoj obrani naveo kako je nakon emitiranja televizijske emisije došlo do određenih promjena u postupanju HŽ Infrastrukture, odnosno da su smanjene brzine prometovanja vlakova na većini dionica pruga, da su popravljena mjerna vozila te da se ponovno pristupilo provođenju mjerenja. Okrivljenik ističe da je nakon izvršenih geometrijskih mjerenja kontaktne mreže, prilikom analize dobivenih izmjerenih podataka, utvrđeno da stanje kontaktne mreže ne omogućava sigurno prometovanje vlakova s podignutim pantografom brzinama većim od 50 km/h, sve dok se utvrđene nepravilnosti ne otklone i ne provedu eksploatacijska mjerenja pri stvarnim brzinama prometovanja. Nadalje, okrivljenik navodi da je navedena analiza, zajedno s izvješćem o stanju kontaktne mreže, dostavljena Sektoru održavanja na postupanje, pri čemu su izvješće potpisali on i voditelj Ureda upravljanja sigurnošću JŠ. Okrivljenik je nadalje istaknuo kako umjesto postupanja sukladno zakonskim i podzakonskim propisima, kao i dotadašnjoj praksi od samog početka provođenja mjerenja, Sektor održavanja nije pristupio otklanjanju utvrđenih nepravilnosti, već je osnovao povjerenstva po pojedinim sektorima, i to bez odgovarajuće pravne ili zakonske osnove. Okrivljenik je daje naveo kako izvješća navedenih povjerenstava izazivaju posebnu zabrinutost. Ističe da je Povjerenstvo Sektora održavanja Istok, osnovano odlukom broj 555/21 od 16. srpnja 2021. godine, na čelu s GŠ, dostavilo izvješće od 7. listopada 2021. godine u kojem se navodi da je kontaktna mreža sposobna za brzine predviđene voznim redom. Okrivljenik je nadalje istaknuo da je GŠ bio član povjerenstva koje ga je, prema njegovim navodima, proglasilo odgovornim za samopokretanje elektrotehničkog mjernog vlaka (EMV) u kolodvoru Vinkovci, kao i osoba imenovana rukovoditeljem mjerenja u kolodvoru Šapjane u vrijeme kada su, prema njegovim tvrdnjama, djelatnici ATM-a iz Beograda oštetili mjernu tehniku EMV-a. Okrivljenik je nadalje naveo kako je povjerenstvo Sektora održavanja Centar osnovano 9. lipnja 2021. godine pod brojem 2100/20, a svoje izvješće o brzinama prometovanja vlakova u odnosu na stanje kontaktne mreže dostavilo tek 19. listopada 2021. godine. Okrivljenik je u svojoj obrani istaknuo kako je povjerenstvo Sektora održavanja Sjever osnovano 10. lipnja 2021. godine, a izvješće je dostavilo 19. srpnja 2021. godine, dok je Povjerenstvo Sektora održavanja Zapad osnovano istoga datuma te je izvješće dostavilo 9. kolovoza 2021. godine. Okrivljenik nadalje navodi kako je Povjerenstvo Sektora održavanja Zapad u svom izvješću navelo da analiza nije provedena prema Uputi 264, već da je samostalno izvršilo analizu izmjerenih podataka. Okrivljenik je isto tako naveo kako su svi članovi navedenih povjerenstava bili zaposlenici Sektora održavanja, odnosno upravo oni djelatnici koji su bili predmet njegove kontrole i kojima je bilo naloženo otklanjanje nepravilnosti utvrđenih analizom izmjerenih podataka. Dalje je naveo kako niti jedan od navedenih djelatnika nije bio osposobljen niti je, prema organizacijskoj strukturi HŽ Infrastrukture, kao i važećim zakonskim i podzakonskim propisima, bio ovlašten za analizu izmjerenih podataka i davanje službenih izvješća o stanju kontaktne mreže. Okrivljenik je naveo kako je takvo postupanje kao i provođenje tehničkog pregleda vozila pritom navodeći kako bi takva situacija situacija bila jednaka onoj u kojoj bi vlasnik vlastitog vozila sam izvršio pregled svojeg vozila, te sam utvrdio da je vozilo ispravno te sam sebi ovjerio prometnu dozvolu. Okrivljenik je nadalje istaknuo kako je njegova tvrdnja potvrđeno upravo odredbama Upute 264, osobito člankom 79. na koji su se pojedina povjerenstva pozivala u svojim izvješćima. Okrivljenik je nadalje naveo u svojoj obrani da je člankom 79. Upute 264 propisano da se nakon izvršene analize i dobivenih zahtjeva za intervencije i korekcije kontaktne mreže pristupa otklanjanju nedostataka, ovisno o stupnju hitnosti njihova uklanjanja. Pritom je istaknuo kako su za otklanjanje utvrđenih nedostataka neposredno odgovorne izvršne dionice kontaktne mreže, odnosno nadležne stručne službe u o rganizacijskim jedinicama, koje su obvezne nakon isteka roka od trideset dana od završetka mjerenja pisanim putem obavijestiti stručnu službu i službu unutarnje kontrole svoje željezničke organizacije o izvršenim intervencijama, kao i o eventualnim problemima koji onemogućavaju ili otežavaju njihovo izvršenje. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo kako smatra da iz usporedbe datuma osnivanja pojedinih povjerenstava, datuma dostavljanja njihovih izvješća i roka od trideset dana propisanog Uputom 264 proizlazi da navedena povjerenstva nisu postupala u skladu s propisanim pravilima. Okrivljenik nadalje postavlja pitanje što se događalo tijekom razdoblja između izvršenih mjerenja, utvrđenih nepravilnosti i donošenja zaključaka povjerenstava, odnosno zbog čega se nije postupalo sukladno propisanoj proceduri otklanjanja nedostataka. Okrivljenik je u svojoj obrani dalje naveo kako je nakon, kako tvrdi, snažnog pritiska JŠ i Uprave HŽ Infrastrukture da povuče dopis kojim se tražilo smanjenje brzina prometovanja vlakova na mreži HŽ Infrastrukture, završio na bolovanju. Pritom okrivljenik ističe da je nakon toga ukinuto njegovo radno mjesto voditelja za kontrolu i mjerenje EIP. Okrivljenik nadalje navodi da je nakon navedenih događaja zatražio sudsku zaštitu koja mu je omogućena Zakonom o zaštiti prijavitelja nepravilnosti. Nadalje ističe da je nakon emitiranja emisije na RTL televiziji podnio tužbu za klevetu protiv člana Uprave HŽ Infrastrukture ŽI, za kojega navodi da je u javnom istupu u ime HŽ Infrastrukture iznio niz neistinitih tvrdnji te je pritom naveo da je MI u međuvremenu preminuo. Okrivljenik navodi da se radilo o osobi koja je, prema njegovim tvrdnjama, na sastancima Uprave i tijekom komunikacije s njemu nadređenim osobama prema njemu postupala na ponižavajući način, ne poštujući njegov ratni put dragovoljca Domovinskog rata, njegov radni angažman niti stručnu spremu. Okrivljenik nadalje navodi da je, kako je zaključio i novinar EŠ, posebno značajna okolnost činjenica da osobe koje su javno iznosile ocjene o stanju sigurnosti prometa, uključujući i ŽI, nikada nisu neposredno radile na poslovima kontrole i mjerenja. Okrivljenik je u svojoj obrani nadalje istaknuo kako su navedene osobe same navodile kako nisu educirane za poslove koje je on obavljao, ali su istodobno zaključivale da sigurnost prometa nije ugrožena. Okrivljenik u svojoj obrani nadalje navodi da su ga sve uprave HŽ Infrastrukture od njegova zaposlenja na željeznici 1989. godine pa sve do 2022. godine imenovale na različite odgovorne pozicije povezane s kontrolom i mjerenjem željezničke infrastrukture. Okrivljenik isto tako navodi kako je navedeno trajalo sve dok nije odbio, prema nalogu Uprave AŠ, preuzeti strojeve koje Tehnički direktorij nije tražio, odnosno dok nije odbio sastavljati izvješća prema ASP -u za koja smatra da bi bila neistinita. Okrivljenik je nadalje istaknuo kako bi takvih postupanjem svojim potpisom mogao dovesti samoga sebe u kaznenopravni položaj, što je, prema njegovim navodima, potvrdio i MI u emisiji RTL televizije. Okrivljenik nadalje u svojoj obrani postavlja pitanje zbog čega su nakon njegovih prijava smanjene brzine prometovanja vlakova na mreži HŽ Infrastrukture, što je, prema njegovom mišljenju, potvrđeno i u emisiji Hrvatske televizije „Brže ne može“, ako njegovi navodi nisu bili osnovani. Okrivljenik također postavlja pitanje zbog čega je naručeno novo mjerno vozilo u vrijednosti od približno 12.000.000,00 eura ako mjerenja nisu bila potrebna, kao i zbog čega je ponovno sistematizirano njegovo ranije ukinuto radno mjesto, koje je 2017. godine ukinuto uz obrazloženje postojanja „viška nadređenih radnika“. Okrivljenik je u svojoj obrani dalje naveo kako je na radno mjesto, prema njegovim saznanjima, postavljen IŠ, iako je isti, prema njegovim tvrdnjama, tijekom postupka izjavio da nije educiran niti nadležan za navedene poslove. Okrivljenik je dalje naveo da mu nije poznato kakvo je trenutačno stanje pruge, budući da više nema pristup izmjerenim podacima, no istaknuo je da prema podacima dostupnim na službenim internetskim stranicama HŽ Infrastrukture, u dijelu koji se odnosi na javnu nabavu, proizlazi da su sklopljeni ugovori za daljnja mjerenja. Okrivljenik je dalje naveo da unatoč činjenici da je prema ugovornim obvezama novo mjerno vozilo trebalo biti isporučeno prije približno tri godine, kao i unatoč tome što je postojeće elektrotehničko mjerno vozilo popravljeno te što su djelatnici grupe za kontrolu i mjerenje EIP educirani i osposobljeni za mjerenje i analizu izmjerenih podataka, HŽ Infrastruktura je ponovno 11. srpnja 2025. godine ugovorila uslugu mjerenja s ATM Beograd i njihovim mjernim vozilom za razdoblje do 31. prosinca 2026. godine, u vrijednosti od 566.995,10 eura. Dalje je naveo kako mjerenje geometrije kolosijeka vlastitim mjernim vlakom obavlja P&T putem društva Swietelsky iz Zagreba, za koju je uslugu, prema njegovim navodima, plaćeno više od 6.000.000,00 eura. Okrivljenik je nadalje naveo da su na internetskim stranicama HŽ Infrastrukture, u dijelu koji se odnosi na javnu nabavu, vidljivi podaci o isplatama značajnih iznosa odvjetničkim društvima koja, između ostalog, zastupaju HŽ Infrastrukturu i u predmetnom postupku, kao i u postupku koji se odnosi na mobbing i zaštitu dostojanstva radnika pred radnim sudom. Dalje je naveo da su navedene isplate izvršene neovisno o ugovorenim iznosima koji su, prema njegovim tvrdnjama, iznosili nekoliko stotina tisuća eura. Također je istaknuo da je nakon njegovih prijava nadležnim institucijama i dostavljenih dokaznih materijala s pojedinim odvjetničkim uredima prekinuta poslovna suradnja. Okrivljenik je nadalje u svojoj obrani postavio pitanje e zbog čega mu je HŽ Infrastruktura tijekom postupka mirenja pred radnim sudom ponudila isplatu iznosa od 15.000,00 eura, raspored na radno mjesto voditelja obrazovanja te povlačenje tužbe za klevetu koja se protiv njega vodi pred sudom. Dalje je naveo kako je navedena ponuda bila uvjetovana njegovim potpisivanjem izjave kojom bi priznao da u televizijskoj emisiji nije iznosio istinite navode o stanju na HŽ Infrastrukturi. Okrivljenik je dalje u svojoj obrani istaknuo da mu nije poznat razlog zbog kojeg mu u takvim okolnostima nije uručen otkaz, ali je naveo da su nakon što su svi navodi, zajedno s dokaznim materijalima, tijekom razdoblja od gotovo osam godina dostavljeni nadležnim institucijama i osobi odgovornoj za proračun Republike Hrvatske, uslijedile promjene u rukovodstvu HŽ Infrastrukture. Dalje je u svojoj obrani naveo kako je prema njegovim saznanjima nakon toga smijenjen predsjednik Uprave HŽ Infrastrukture AŠ, JŠ razriješen je s mjesta voditelja Ureda upravljanja sigurnošću, a DŠ razriješen je dužnosti direktora Održavanja. Okrivljenik je dalje naveo u svojoj obrani da je nakon što je udaljen iz tima za nabavu, i dalje bio pozivan da daje mišljenje o tehničkoj dokumentaciji (TD). Istaknuo je da je unatoč njegovim molbama da se TD ne mijenja te da se iz nje ne uklanjaju pojedini međusobno ovisni elementi, jer mjerni vlak bez njih ne može pravilno funkcionirati, izvršena izmjena tehničke dokumentacije. Dalje je okrivljenik naveo kako su izmjene izvršene na način da su prilagođene zahtjevima društva MERMEC, što je, prema njegovim tvrdnjama, tražio i OŠ. Okrivljenik je dalje naveo u svojoj obrani kako je posljedica takvog postupanja činjenica da niti četiri godine nakon roka u kojem je novo mjerno vozilo trebalo biti preuzeto, isto još uvijek nije preuzeto niti se može kalibrirati, iako je za njega, prema njegovim navodima, plaćeno približno 12.000.000,00 eura. Okrivljenik nadalje naveo kako mu nije poznato zbog čega je toliko dugo bilo potrebno da nadležne institucije reagiraju na njegove prijave, kao ni kakav će biti ishod postupanja prema drugim osobama koje, prema njegovom mišljenju, sudjeluju u opisanim nepravilnostima. Dalje je istaknuo u svojoj obrani da postoji mogućnost da njegovi dokazni materijali do tada nisu bili u cijelosti razmotreni, kao i da odgovorne osobe unutar HŽ Infrastrukture nadležne za pitanja mobbinga, zaštite dostojanstva radnika i sigurnosti prometa nisu poduzele odgovarajuće radnje radi provjere njegovih navoda. Okrivljenik u svojoj obrani nadalje se posebno osvrnuo na postupanje osobe zadužene za područje mobbinga i zaštite dostojanstva radnika u HŽ Infrastrukturi, navodeći da smatra kako prethodni mehanizmi zaštite nisu bili dostatni za pravilno utvrđivanje svih relevantnih činjenica. Dalje je naveo kako će se stvarni rezultati postupanja nadležnih institucija moći ocijeniti tek nakon završetka svih započetih istraga i revizija poslovanja HŽ Infrastrukture. Okrivljenik je nadalje naveo kako izražava sumnju u učinkovitost postojećeg sustava odgovornosti, navodeći da, prema njegovom dosadašnjem iskustvu, postoji mogućnost da odgovorne osobe neće snositi posljedice za svoja postupanja, već da će protekom vremena doći do promjena na njihovim funkcijama bez stvarnog utvrđivanja odgovornosti. Okrivljenik je nadalje naveo kako unatoč navedenom da bi, kada bi se ponovno našao u istoj situaciji i pred istim okolnostima kao 2017. godine, postupio na jednak način. Okrivljenik je naveo kako je u svojem postupanju prvenstveno slijedio vlastitu savjest, profesionalnu odgovornost i osobna uvjerenja, smatrajući da je zaštita sigurnosti željezničkog prometa i ukazivanje na moguće nepravilnosti važnije od osobnih posljedica koje je zbog takvog postupanja pretrpio. Okrivljenik je u svojoj obrani dalje naveo kako je tijekom cijelog svog radnog vijeka postupao u interesu sigurnosti sustava, koristeći svoje dugogodišnje iskustvo, stručno znanje i odgovornost koju je imao u poslovima kontrole i mjerenja željezničke infrastrukture. Okrivljenik je zaključno naveo kako bez obzira na sve okolnosti kroz koje je prošao, i dalje smatra da je njegovo postupanje bilo opravdano te da je postojala, a i dalje postoji, nada u promjene, zakonitije postupanje institucija te stvaranje pravednijeg i odgovornijeg sustava.

4.2. Na pitanje branitelja u kojem razdoblju, prema njegovim saznanjima, nisu provođena mjerenja željezničkog infrastrukturnog podsustava, okrivljenik je naveo da, prema njegovim saznanjima, mjerenja kontaktne mreže nisu provođena u razdoblju od 2014. do 2020. godine. Okrivljenik je nadalje pojasnio da se mjerenje geometrije kolosijeka nije provodilo u razdoblju od 1. siječnja 2018. godine do lipnja 2019. godine. U odnosu na neprovođenje mjerenja kontaktne mreže, okrivljenik je istaknuo da se radi o mjerenjima koja se u pravilu provode elektrotehničkim mjernim vozilom. Na daljnje pitanje branitelja je li moguće da su navedena mjerenja eventualno provedena mimo njegovog znanja, s obzirom na njegovu funkciju i položaj u sustavu HŽ Infrastrukture, okrivljenik je naveo da to nije moguće, budući da bi svako provedeno mjerenje bilo evidentirano u sustavu. Nadalje je istaknuo da, prema njegovim saznanjima, u Republici Hrvatskoj osim njega nije bilo osoba koje su bile osposobljene za provođenje mjerenja kontaktne mreže. Dodao je da bi se eventualno angažiranje treće osobe radi obavljanja takve usluge moralo vidjeti iz dokumentacije postupaka nabave. Na daljnje pitanje koliko često je, prema propisima na koje se pozvao u svojoj obrani, potrebno provoditi mjerenje kontaktne mreže, okrivljenik je naveo da se navedena mjerenja moraju obvezno provoditi dva puta godišnje i to mjernim vlakom. Pritom je istaknuo da navodi pojedinih svjedoka o provođenju kontrolnih pregleda nemaju poveznicu s mjerenjima koja se provode mjernim vlakom. Na pitanje branitelja koja je razlika između mjerenja putem mjernog vlaka i kontrolnih pregleda, okrivljenik je pojasnio da se mjernim vlakom utvrđuju stvarne karakteristike kontaktne mreže u eksploatacijskim uvjetima, pri čemu se dobiveni podaci registriraju na mjernim trakama. Nasuprot tome, okrivljenik je naveo da kontrolni pregledi služe isključivo vizualnom pregledu kontaktne mreže te da se njihovim provođenjem mogu uočiti samo određene vidljive nepravilnosti, primjerice puknuća na mreži. Okrivljenik je dodatno pojasnio da mjerenje mjernim vlakom daje vjerodostojnije podatke jer mjerni vlak svojim karakteristikama i težinom odgovara stvarnim uvjetima prometovanja vučnog vozila. Na pitanje u kojem razdoblju je elektrotehničko mjerno vozilo (EMV) bilo u kvaru, okrivljenik je naveo da je isto bilo neispravno od 2015. godine pa do kraja 2019. godine. Na daljnje pitanje je li se moglo provoditi mjerenje putem EMV-a unatoč tome što je vozilo bilo u kvaru, okrivljenik je naveo da to nije bilo moguće, budući da je bila neispravna mjerna tehnika na krovu vozila, zbog čega se mjerni impulsi nisu mogli prenositi do mjernog računala. Na pitanje koja je svrha provođenja mjerenja geometrije kolosijeka i kontaktne mreže, okrivljenik je naveo da je njihova svrha preventivna, odnosno da se pravodobnim uočavanjem nepravilnosti omogući njihovo otklanjanje prije nastanka izvanrednih događaja ili ugrožavanja sigurnosti prometa. Nadalje je pojasnio da se podaci dobiveni navedenim mjerenjima, osim za neposredno praćenje stanja infrastrukture, koriste i u programu RAMSYS radi planiranja daljnjeg razvoja željezničke mreže, budući da predstavljaju temeljne ulazne podatke za navedeni sustav.

4.3. Na pitanje suda u kojem je zakonskom propisu jasno navedeno da se mjerenja putem mjernog vozila moraju obvezno provoditi dva puta godišnje, okrivljenik je naveo da je navedena obveza propisana Pravilnikom 213, i to člancima 15. i 19. navedenog Pravilnika. Nadalje je dodao da je način provedbe samog mjerenja propisan Uputom 264. Na daljnje pitanje suda iz kojeg razloga je u svojoj obrani naveo da je sigurnost na HŽ Infrastrukturi bila dovedena u pitanje zbog neprovođenja zakonom propisanih kontrola i mjerenja željezničkog infrastrukturnog podsustava, osobito imajući u vidu da su svjedoci JŠ i IŠ u svojim iskazima naveli kako je točno da se u određenom razdoblju mjerenja mjernim vlakom nisu provodila, ali da, unatoč tome, sigurnost nije bila ugrožena, okrivljenik je naveo da je takvu tvrdnju iznio iz razloga što je godinama upozoravao Upravu HŽ Infrastrukture na činjenicu da se zakonom propisana mjerenja ne provode, ali da Uprava na njegova upozorenja nije reagirala. Okrivljenik je nadalje pojasnio da su se u pojedinim situacijama, kada je došlo do određenih propusta, isti nastojali prikazati manje značajnima odnosno prikriti. Istaknuo je da se s navedenim problemima nije obraćao javnosti jer je smatrao da će ih sama HŽ Infrastruktura riješiti. Međutim, naveo je da je u javnost izašao nakon što su pokojni MI, kao član Uprave, i AŠ, kao predsjednik Uprave HŽ Infrastrukture, od njega zahtijevali da potpiše izvješće kojim bi se potvrdilo da je sigurnost prometa zadovoljavajuća te da navedeno izvješće dostavi Agenciji za sigurnost željezničkog prometa, kako bi vlakovi mogli prometovati brzinama predviđenima voznim redom. Na pitanje suda da pojasni svoju izjavu u kojoj je naveo da su mu nuđeni veća plaća, veći koeficijent, bolji uvjeti rada te novi prijenosno računalo, okrivljenik je naveo da mu je navedeno ponudio njegov nadređeni JŠ upravo u kontekstu zahtjeva da potpiše kako je sigurnost prometa osigurana. Okrivljenik je naveo da mu je JŠ tom prilikom rekao da će, ukoliko potpiše navedeno izvješće, dobiti navedene pogodnosti, dok će u suprotnom dobiti otkaz. Nadalje je naveo da mu je istovjetno postupanje i prijedlog iznio i ĆŠ, tadašnji direktor odjela za ljudske potencijale. Na pitanje suda vezano uz iskaz svjedoka JŠ da je prijenosno računalo dobio isključivo zato što mu je prethodno računalo bilo ukradeno, okrivljenik je naveo da je točno da mu je prethodno računalo bilo ukradeno, međutim da mu novo računalo nije ponuđeno iz tog razloga, već kao svojevrsna nagrada za potpisivanje izvješća kojim bi se potvrdilo da je stanje sigurnosti prometa uredno. Na pitanje suda je li RAMSYS sustav u inkriminirano vrijeme bio testni sustav na Hrvatskim željeznicama, okrivljenik je naveo da nije bio testni sustav. Pritom je pojasnio da se testiranje odnosilo isključivo na njegovo povezivanje sa sustavom SAP. Na daljnje pitanje suda jesu li podaci dobiveni iz RAMSYS sustava bili relevantni, okrivljenik je naveo da jesu, osim podatka TQI, budući da nije bila izmjerena širina kolosijeka. Okrivljenik je pojasnio da se radi o podacima koji su u navedeni sustav uneseni 2019. godine, prema navodima svjedoka IŠ. Na pitanje suda u odnosu na tvrdnje svjedoka JŠ da je okrivljenik iznosio sporne navode iz razloga što više nije imao status nadređenog radnika, okrivljenik je naveo da niti prije nije imao takav status. Pritom je pojasnio da je, dok je obavljao poslove voditelja grupe za kontrolu i mjerenje EIP u razdoblju od 2002. do 2012. godine, uredno provodio mjerenja putem mjernog vlaka te izvršavao analize dobivenih izmjerenih podataka. Na daljnje pitanje suda je li ikada odbio izvršiti svoje radne obveze u vezi s mjerenjem kontaktne mreže, okrivljenik je naveo da nije, već da je obrazloženo ukazivao kako se mjerenje kontaktne mreže ne može pravilno izvršiti ukoliko prethodno nisu provedena mjerenja osi kolosijeka. Na pitanje suda kada je iznosio navedene argumente, okrivljenik je naveo da je to bilo 2019. godine, budući da mu tada IŠ, koji je obavljao poslove voditelja za mjerenje geometrije kolosijeka, nije dostavio potrebne podatke o stanju kolosijeka. Okrivljenik je dodatno pojasnio da je imao pristup sustavu RAMSYS u kojem je vidio da ne postoje podaci o mjerenju kolosijeka, iako u tom trenutku više nije bio nadređeni radnik IŠ. Na daljnje pitanje suda je li uništio elektrotehničko mjerno vozilo (EMV), okrivljenik je naveo da nije.

Nesporne i sporne činjenice

5. Obzirom na ovako detaljnu i opširnu obranu okrivljenika nesporno je kako je isti cijeli svoj radni vijek bio zaposlen u HŽ Infrastrukturi te je isti bio zadužen za poslove mjerenje kontaktne mreže. Dalje je nesporno kako je isti u trenutku davanja izjave isto tako bio zaposlen u HŽI te da je glavni njegov zadatak bio mjerenje kontaktne mreže u skladu s važećim mjerodavnim propisima. Nadalje je nesporno kako je okrivljenik navedene izjave koje su utužene u privatnoj tužbi dao, to jest nesporno je kako je isti u emisiji RTL televizije Potraga od 28. lipnja 2020. godine novinaru RTL televizije EŠ dao izjave koje su utužene u privatnoj tužbi.

5.1. Ono što jest sporno a što je predmet privatne tužbe jest to je li sigurnost prometa kako putničkog kako teretnog na željeznicama u hrvatskoj bila ugrožena kako to tvrdi okrivljenik ili nije kako to tvrdi privatni tužitelj. Dalje je sporno je li se okrivljeniku nudilo u zamjenu za potpisivanje da je sigurnost prometa u redu a što okrivljenik nije želio potpisati veća plaća, veći koeficijent, bolji uvjeti rada i novi laptop, a za što privatni tužitelj tvrdi da nije točno. Isto tako sporno je je li nakon ubacivanja u podataka u Ramsys sustav isti počeo izbacivati da se promet treba zaustaviti i da se mora napraviti remont na tim dijelovima za što okrivljenik tvrdi da je to tako bilo, a što privatni tužitelj tvrdi da to tako nije.

Bitni sadržaj dokaza o spornim činjenicama

6. Iz privatne tužbe privatnog tužitelja HŽ Infrastrukture od 4. rujna 2020. zajedno s prilozima (listovi 1 do 10 spisa) vidljivo je kako je uz istu priložen transkript emisije RTL potraga od 20. lipnja 2020. godine iz kojeg je vidljivo kako je okrivljenik u razgovoru s novinarom RTL televizije EŠ izrekao izjave koje su utužene u privatnoj tužbi.

6.1. Iz očitovanja na privatnu tužbu od strane okrivljenika od 27. listopada 2022. s prilozima (listovi 16 do 34 spisa) vidljivo je kako okrivljenik najprije iznosi općenite podatke o željezničkoj terminologiji kao što navodi i propise koji su relevantni za mjerenje geometrijskog uporabnog stanja kolosijeka i kontaktne mreže na HŽI, pa tako navodi slijedeće propise. Dalje isti u očitovanju iznosi i pisanu obranu koja je u bitnom identična obrani koju je iznio na kraju dokaznog postupka a koja je reproducirana u točki 4. obrazloženja ove presude pritom uz pojedine tvrdnje prilažući priloge koji se odnose na te tvrdnje a koje priloge je okrivljenik uz navedeno očitovanje dostavio na USB uređaju koje prileži navedenom očitovanju. Pritom navodi određene propise kojima je propisano mjerenje gometrijskog uporabnog stanja kolosijeka i kontaktne mreže na HŽI a kojim propisima je točno definirano što treba mjeriti, vremenske periode mjerenja, način mjerenja, način obrade podataka, osnovni parametri pojedinih infrastrukturnih podsustava, dozvoljena odstupanja, te vremenski period i način otklanjanja nepravilnosti. Uputa 264 za mjerenje i ispitivanje parametara kontaktne mreže na JŽ (još uvijek važeća na HŽI), članak. 6.,8.10. i 28. točno definira da se mjerenje parametara kontaktne mreže mjeri u odnosu na OS I NIVELETU KOLOSIJEKA. Mjerenja koja su propisana i koja osiguravaju SIGURNOST PROMETA NA HŽI izvršavaju se specijalnim tračničkim mjernim vozilima za posebne namjene. HŽI u svom voznom parku posjeduje ta vozila, vozilo za mjerenje geometrijskog uporabnog stanja kolosijeka EM-120 i vozilo za mjerenje parametara kontaktne mreže, elektrotehnički mjerni vagon (EMV). Zakoni, EU Norme, Pravilnici i Upute prema kojima je propisano mjerenje geometrijskog uporabnog stanja kolosijeka i kontaktne mreže na HŽI su:

1. Zakon o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava te sve preuzete EU Norme

2. Pravilnik 659 o organizaciji i načinu obavljanja kontrole primjene sustava upravljanja sigurnošću

3. Pravilnik 213 o održavanju stabilnih postrojenja električne vuče Član 15. točka 1. stavak 2 i Član 19. točka 3. -8. prema kojem se moraju izvršiti mjerenja parametara kontaktne mreže

4. Uputa 264 za mjerenje i ispitivanje kontaktne mreže

5. Uputa TPE-KM2 za preglede, ispitivanja i puštanje u pogon kontaktne mreže Točka 1. stavak 1.4.3.2

6. Pravilnik 314 o održavanju gornjeg stroja pruga JŽ, član 51.

7. Uputa 339a za provjeru geometrijskog uporabnog stanja kolosijeka tračničkim mjernim vozilom tehniko – mjernih karakteristika EM-120

8. Uputa 339b i 339c za provjeru geometrijskog uporabnog stanja kolosijeka ručnim mjerilom trackscan i ručnim mjernim uređajima

6.2. Okrivljenik je u svom podnesku od 10. siječnja 2025. s prilozima (listovi 82 do 108 spisa) po nalogu suda s raspravnog zapisnika od 27. studenog 2024. dostavio preciznije koja dokumentacija se treba pročitati i koje snimke s USB uređaja se trebaju reproducirati. U svom podnesku je okrivljenik naveo određene tvrdnje koje je potkrijepio dokumentacijom. Tako je okrivljenik u podnesku naveo da je sud raspravnim rješenjem naložio obrani da precizira materijalnu dokumentaciju i snimke dostavljene na USB uređaju koje predlaže izvesti kao dokaze. Istaknuo je da cjelokupna dokumentacija i snimke dostavljene u spis potvrđuju njegove navode da privatni tužitelj prije njegovog medijskog istupa nije provodio propisana mjerenja i kontrole željezničkog infrastrukturnog podsustava, zbog čega se promet na HŽ infrastrukturi nije mogao smatrati sigurnim. Nadalje je naveo da iz dostavljene dokumentacije proizlazi kako je o tim nepravilnostima prethodno obavijestio svoje nadređene i nadležne institucije, odnosno prije davanja izjava u televizijskoj emisiji „RTL Potraga“, zbog čega smatra da nije počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. U nastavku je istaknuo da njegove izjave dane u predmetnoj televizijskoj emisiji nisu bile klevetničke jer su se temeljile na istinitim činjenicama. Naveo je da se sigurnost željezničkog prometa može osigurati isključivo provođenjem svih propisanih mjerenja i kontrola željezničke infrastrukture sukladno važećim propisima koji uređuju sigurnost i interoperabilnost željezničkog sustava. Istaknuo je da ti propisi određuju koja se mjerenja moraju provoditi, u kojim vremenskim razmacima, na koji način te kojim mjernim sredstvima, a svrha im je osiguravanje sigurnog odvijanja željezničkog prometa. Nadalje je naveo da iz dokumentacije proizlazi kako se mjerenja kontaktne mreže trebaju provoditi redovitim kontrolnim pregledima te kontrolnim mjerenjima uporabom mjernog vagona, pri čemu su kontrolna mjerenja mjernim vagonom trebala biti provođena najmanje dva puta godišnje. Prema njegovim navodima, u vrijeme davanja spornih izjava takva mjerenja nisu bila provedena, unatoč njegovim ranijim upozorenjima, zbog čega smatra da promet na infrastrukturi privatnog tužitelja nije bio siguran. Istaknuo je i da je tijekom internih kontrola utvrđeno kako na određenim dijelovima infrastrukture nisu obavljane propisane mjerne vožnje tijekom više godina te da nisu provođeni ni pojedini drugi obvezni kontrolni pregledi. Također je naveo da je utvrđeno kako posljednja propisana eksploatacijska i geometrijska mjerenja kontaktne mreže nisu bila provedena u propisanim rokovima. Okrivljenik je nadalje naveo da su se određena mjerenja obavljala isključivo ručnim mjernim uređajima, premda se prema propisima i pravilima struke moraju provoditi i mjerenja uporabom elektrotehničkog mjernog vagona. Istaknuo je da ručna mjerenja ne mogu zamijeniti mjerenja provedena pod stvarnim prometnim opterećenjem te da pojedini ručni uređaji nisu bili umjereni niti certificirani. Dodao je da je na navedene nepravilnosti u više navrata upozoravao svoje nadređene. Nadalje je naveo da je o svim uočenim nepravilnostima obavještavao svoje nadređene, upravu privatnog tužitelja, nadležno ministarstvo i pučku pravobraniteljicu, postupajući kao prijavitelj nepravilnosti. Budući da, prema njegovim navodima, na njegova upozorenja nije bilo odgovarajuće reakcije, odlučio je javno upozoriti na nepravilnosti putem televizijske emisije, smatrajući da postupa u dobroj vjeri radi zaštite sigurnosti putnika i željezničkog prometa. Istaknuo je i da su nakon emitiranja predmetne televizijske emisije poduzete određene mjere kojima je, na temelju njegove analize i preporuka, smanjena najveća dopuštena brzina prometovanja vlakova do otklanjanja nepravilnosti i provedbe potrebnih mjerenja. Smatra da ta okolnost potvrđuje osnovanost njegovih ranijih upozorenja i istinitost njegovih javno iznesenih tvrdnji. Također je naveo da privatni tužitelj tijekom postupka nije dostavio dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da su sva propisana mjerenja u relevantnom razdoblju doista bila provedena niti da je promet u tom razdoblju bio siguran. Zaključno je naveo da svi izneseni navodi potvrđuju kako privatni tužitelj nije provodio sva propisana mjerenja i kontrole željezničke infrastrukture, zbog čega se promet u vrijeme davanja njegovih izjava nije mogao smatrati sigurnim. Slijedom toga smatra da njegove izjave nisu bile neistinite niti klevetničke te da nije počinio kazneno djelo klevete koje mu se stavlja na teret, zbog čega predlaže da ga sud oslobodi optužbe.

6.3. Privatni tužitelj je putem svog opunomoćenika u podnesku od 7. ožujka 2025. s prilozima (listovi 120 do 128 spisa te listovi 153 do 483 spisa) se očitovao na iskaz svjedoka JŠ koji je bio ispitan na raspravi održanoj dana 19. veljače 2025. (listovi 111 do 117 spisa) te je u prilog osnovanosti privatne tužbe naveo druge dokaze koje je priložio uz podnesak. U odnosu na iskaz svjedoka JŠ dan na raspravi 19. veljače 2025., privatni tužitelj ističe da dostavljena dokumentacija potvrđuje navode toga svjedoka. Navodi da iz dokumentacije proizlazi kako je okrivljenik, nakon što je prijavio krađu službenog prijenosnog računala prilikom prelaska iz Odjela za održavanje u Ured upravljanja sigurnošću, dobio novo prijenosno računalo. Nadalje ističe da povećanje plaće i koeficijenta okrivljenika nije predstavljalo pojedinačnu pogodnost, već dio kolektivnih pregovora kojima se nastojalo izjednačiti cijenu rada zaposlenika koji obavljaju iste poslove u okviru istoga ranga radnih mjesta. Nadalje privatni tužitelj navodi kako je mjerenje i ispitivanje kontaktne mreže propisano internim aktima HŽ Infrastrukture, odnosno Pravilnikom o održavanju stabilnih postrojenja električne vuče i Uputom za mjerenje i ispitivanje kontaktne mreže. Ističe kako su navedenim propisima detaljno uređeni kontrolni pregledi i kontrolna mjerenja kontaktne mreže, pri čemu se kontrolni pregledi obavljaju mjesečno, tromjesečno i godišnje, dok se kontrolna mjerenja pomoću mjernog vagona provode jednom godišnje. Privatni tužitelj smatra da iz navedenih propisa proizlazi kako se mjerenje i ispitivanje kontaktne mreže provodi kroz oba navedena oblika kontrole te zaključuje da je sigurnost željezničkog prometa bila osigurana upravo zbog urednog provođenja propisanih kontrolnih pregleda i mjerenja, što je, prema njegovim navodima, potvrdio i svjedok JŠ. Nadalje se privatni tužitelj osvrće na navode privatne tužbe za klevetu, ističući da je ista podnesena nakon što je okrivljenik javno iznio, prema njegovom stajalištu, neistinite tvrdnje o sigurnosti željezničkog prometa, među ostalim i u emisiji „Potraga“ televizije RTL od 26. lipnja 2020. godine. U odnosu na izjavu okrivljenika da „nije sigurno odvijanje prometa, niti teretnog niti putničkog, jer nisu odrađene zakonom propisane kontrole i mjerenja željezničkih infrastrukturnih podsustava“, privatni tužitelj navodi kako se takva tvrdnja ne može smatrati istinitom. Ističe da u razdoblju od 2015. do 2018. godine organizacijska jedinica zadužena za kontrolu i mjerenje elektrotehničkih infrastrukturnih podsustava, kojom je rukovodio upravo okrivljenik, zbog kvara elektrotehničkog mjernog vagona nije mogla provoditi propisana mjerenja tim sredstvom niti je bila angažirana vanjska usluga mjerenja. Međutim, navodi kako su tijekom cijelog toga razdoblja uredno provođeni jednomjesečni, tromjesečni i godišnji kontrolni pregledi kontaktne mreže od strane nadležnih organizacijskih jedinica Sektora održavanja. Nadalje ističe da je provođenje tih pregleda bilo pod nadzorom glavnog kontrolora za elektrotehničke infrastrukturne podsustave te da su eventualne utvrđene nepravilnosti evidentirane i naknadno otklanjane. Privatni tužitelj nadalje navodi kako su nadležne stručne osobe već tijekom 2019. godine zauzele stajalište da neprovođenje ispitivanja kontaktne mreže mjernim vagonom nije ugrozilo sigurnost željezničkog prometa te da su o tome bile sastavljene odgovarajuće službene analize i očitovanja. Nadalje ističe kako je upravo okrivljenik, za vrijeme dok je bio odgovorna osoba za navedena mjerenja, organizirao provođenje mjerenja ručnim mjernim uređajem i lokomotivskim pantografom. Smatra da je od posebnog značaja činjenica da okrivljenik u tom razdoblju nije izražavao bojazan za sigurnost željezničkog prometa, već je nakon tako provedenih mjerenja dopuštao prometovanje vlakova projektiranim brzinama od 140 km/h odnosno 75 km/h. Privatni tužitelj smatra da je tek nakon reorganizacije društva tijekom 2017. godine, kojom je došlo do smanjenja broja rukovodećih radnih mjesta te je okrivljenik izgubio dotadašnji položaj i dio mjesečnih primanja, isti počeo kontinuirano poduzimati radnje radi ponovnog dolaska na rukovodeće radno mjesto. U tom smislu navodi kako je okrivljenik u više navrata predsjedniku Uprave društva predlagao organizacijske promjene kojima bi ponovno bio imenovan na rukovodeću funkciju, pri čemu je, prema tvrdnjama privatnog tužitelja, iznosio neistinite podatke o stanju infrastrukturnih podsustava. Nadalje ističe kako je isti obrazac ponašanja nastavljen i obraćanjem predsjedniku Vlade Republike Hrvatske, kojemu je okrivljenik, prema navodima privatnog tužitelja, ponovno iznosio neistinite tvrdnje o stanju infrastrukture te istodobno tražio da bude vraćen na odgovorno radno mjesto, predstavljajući se jedinom kompetentnom osobom za područje mjeriteljstva u HŽ Infrastrukturi. Privatni tužitelj nadalje navodi da je nakon popravka elektrotehničkog mjernog vagona okrivljenik tijekom 2019., 2020. i 2021. godine, svaki put kada je trebalo provesti propisana mjerenja elektrotehničkih infrastrukturnih podsustava ili pripremne radnje za njihovo provođenje, odlazio na bolovanje, odbijao izvršavati radne zadatke ili postavljao različite uvjete koji, prema njegovom stajalištu, nisu imali uporište u važećim propisima. Navodi kako se među tim uvjetima nalazio zahtjev za umjeravanjem ručnog optičkog mjerila FM-3, premda za navedeni instrument, prema važećim propisima, nije postojala obveza umjeravanja, kao i zahtjevi za dostavom podataka o građevinskim infrastrukturnim podsustavima, iako oni nisu bili potrebni za obavljanje mjerenja kontaktne mreže niti su bili u njegovoj nadležnosti. Nadalje ističe da je okrivljenik tvrdio kako u svojoj radnoj skupini nema osposobljenih radnika za samostalan rad, premda je upravo on, kao voditelj skupine, bio odgovoran za njihovu stručnu osposobljenost. Navodi da su zbog takvog postupan ja mjerenja tijekom navedenog razdoblja bila provedena u cijelosti ili djelomično bez njegova sudjelovanja, uključujući angažiranje vanjskih stručnih osoba tijekom 2019. godine. Privatni tužitelj također navodi kako je upravo prilikom provođenja tih mjerenja organizirana obuka zaposlenika za rad na mjernom vagonu, pri čemu smatra da je okrivljenik tijekom više godina propustio osposobiti članove svoje skupine za samostalno obavljanje tih poslova, premda je to bila njegova dužnost. Nadalje ističe da je, unatoč svim okolnostima i radi što skorijeg početka mjerenja, voditelj Ureda upravljanja sigurnošću prihvatio prijedlog okrivljenika da se iz Slovenskih željeznica posudi odgovarajuće ručno mjerilo. Također navodi da je donesena poslovna odluka o umjeravanju jednog instrumenta FM-3, premda takva obveza nije proizlazila iz zakonskih propisa, već je navedena mjera poduzeta isključivo radi otklanjanja svih mogućih dvojbi i omogućavanja nesmetanog provođenja mjerenja. Privatni tužitelj kao osobito značajan primjer protupravnog postupanja okrivljenika navodi njegovo odbijanje provođenja kontrole i mjerenja kontaktne mreže tijekom 2019. godine nakon što je mjerni vagon bio popravljen. Ističe kako je u provedenom internom postupku utvrđeno da je takvo odbijanje bilo neopravdano te da je zbog toga okrivljeniku izdano pisano upozorenje zbog povrede obveza iz radnog odnosa. Nadalje navodi da službeni pokazatelji sigurnosti željezničkog sustava potvrđuju da sigurnost željezničkog prometa nije bila ugrožena, suprotno tvrdnjama okrivljenika. Ističe kako je u izvješću o stanju sigurnosti za 2020. godinu evidentirano smanjenje ukupnog broja izvanrednih događaja, ozbiljnih nesreća, nesreća i incidenata u odnosu na prethodnu godinu. Također navodi da je zabilježeno smanjenje broja smrtno stradalih i teško ozlijeđenih osoba, dok usporedba s petogodišnjim prosjekom pokazuje daljnje smanjenje gotovo svih pokazatelja sigurnosti željezničkog sustava. Privatni tužitelj nadalje ističe da je Agencija za sigurnost željezničkog prometa nakon provedenog nadzora sustava upravljanja sigurnošću HŽ Infrastrukture izdala novo uvjerenje o sigurnosti koje je vrijedilo za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 30. lipnja 2026. godine. Smatra da navedena činjenica predstavlja dodatnu potvrdu da sustav upravljanja sigurnošću ispunjava propisane uvjete te da navodi okrivljenika o navodnoj ugroženosti sigurnosti prometa nisu osnovani. U odnosu na daljnju izjavu okrivljenika, prema kojoj je istupio u javnost kako bi spriječio događaje poput iskliznuća vlakova u Rudinama, Kaštel Sućurcu i Križevcima, privatni tužitelj navodi da takve tvrdnje nisu istinite. Ističe kako su se navedena iskliznuća vlakova doista dogodila, ali da uzrok nijednog od tih događaja nije bilo stanje željezničke infrastrukture, već osobni propust odgovornih radnika. Smatra da je povezivanje tih događaja s navodno lošim stanjem infrastrukture predstavljalo neistinito prikazivanje činjenica i dovođenje javnosti u zabludu. Nadalje navodi kako je okrivljenik i drugim tijelima, uključujući Agenciju za sigurnost željezničkog prometa, iznosio iste ili slične tvrdnje o navodnoj ugroženosti sigurnosti željezničkog prometa zbog stanja infrastrukture, premda su službeni nalazi istražnih povjerenstava utvrdili da su uzroci predmetnih iskliznuća bili isključivo ljudski propusti odgovornih zaposlenika, a ne tehničko stanje pruge ili kontaktne mreže. Prema stajalištu privatnog tužitelja, okrivljenik je unatoč postojanju službenih nalaza nastavio iznositi neistinite tvrdnje kojima je nastojao prikazati da su predmetni izvanredni događaji posljedica lošeg stanja željezničke infrastrukture, iako za takve tvrdnje nije postojalo činjenično uporište. Privatni tužitelj nadalje osporava tvrdnje okrivljenika prema kojima je bio izložen mobbingu te da se od njega zahtijevalo obavljanje nezakonitih radnji. U tom smislu ističe da nisu istiniti navodi okrivljenika kako je Uprava društva nad njim provodila bilo kakav oblik pritiska ili mobbinga niti da se od njega tražilo postupanje protivno zakonu. Navodi kako se od okrivljenika zahtijevalo isključivo izvršavanje poslova propisanih internim aktima HŽ Infrastrukture, odnosno provođenje redovitih kontrolnih mjerenja kontaktne mreže mjernim vagonom, koja su se prema važećim pravilnicima morala provoditi jednom godišnje na svim elektrificiranim prugama kojima upravlja HŽ Infrastruktura. Privatni tužitelj smatra da je okrivljenik odbijao izvršavati navedene radne obveze iznoseći različite neistinite tvrdnje i postavljajući uvjete koji nisu bili propisani niti opravdani. Nadalje navodi kako dokumentacija priložena spisu pokazuje da okrivljenik nije imao neprimjeren odnos samo prema svojim nadređenima i Upravi društva, nego i prema zaposlenicima kojima je bio neposredno nadređen. U tom smislu ističe kako je nakon prelaska iz Sektora održavanja u Ured upravljanja sigurnošću okrivljenik zahtijevao da se jednom zaposleniku zabrani pristup mjernom vozilu za kontrolu i mjerenje elektrotehničkih infrastrukturnih podsustava, pri čemu ga je optuživao za mobbing i oštećenje mjernog vozila. Navodi kako je zbog takvog odnosa navedeni zaposlenik napustio radnu skupinu. Privatni tužitelj nadalje navodi da je okrivljenik prema drugim zaposlenicima postupao na način zbog kojeg je protiv njega vođen postupak zaštite dostojanstva radnika. Ističe kako je u tom postupku utvrđeno da je okrivljenik svojim ponašanjem narušavao dostojanstvo zaposlenika, zastrašivao ih tvrdnjama da neće biti sposobni obavljati svoje radne zadatke, odbijao s njima komunicirati, nije ih pozdravljao niti odgovarao na njihova pitanja te ih je neutemeljeno prijavljivao zbog navodnih povreda radnih obveza koje kasnije nisu bile utvrđene. Smatra da takvo ponašanje predstavlja stvaranje neprijateljskog i ponižavajućeg radnog okruženja koje može dovesti do narušavanja profesionalnog ugleda zaposlenika te otežati uredno izvršavanje njihovih radnih obveza. Privatni tužitelj potom se osvrće na navode iz podneska okrivljenika od 10. siječnja 2025. godine, u kojem je okrivljenik tvrdio da je sigurnost željezničkog prometa bila ugrožena te da je voditelj Ureda upravljanja sigurnošću JŠ, nakon emitiranja predmetne televizijske emisije i na temelju njegove analize, odredio smanjenje najveće dopuštene brzine prometovanja vlakova na 50 km/h do otklanjanja nepravilnosti. Privatni tužitelj smatra da navedene tvrdnje nisu istinite. Navodi kako je prijedlog smanjenja najveće dopuštene brzine prometovanja vlakova sadržan upravo u izvješću koje je sastavio i potpisao sam okrivljenik u svojstvu voditelja Grupe za mjerenje elektrotehničkih infrastrukturnih podsustava. Ističe kako JŠ nije donosio odluku o smanjenju brzine prometovanja vlakova, već je, u okviru svojih službenih ovlasti kao voditelj Ureda upravljanja sigurnošću, samo potpisao popratni dopis kojim je predmetno izvješće proslijeđeno nadležnom Sektoru održavanja radi daljnjeg postupanja. Nadalje navodi da je iz mjerodavnih internih propisa razvidno kako je za sadržaj izvješća o stanju kontaktne mreže odgovorna osoba koja provodi unutarnju sigurnosnu kontrolu i sastavlja izvješće, odnosno upravo okrivljenik kao voditelj Grupe za mjerenje elektrotehničkih infrastrukturnih podsustava. Privatni tužitelj ističe da su nakon razmatranja predmetnog izvješća nadležne stručne službe HŽ Infrastrukture odbacile prijedlog okrivljenika za smanjenje najveće dopuštene brzine prometovanja vlakova jer ga nisu smatrale opravdanim. Prema tome, smatra da nije točna tvrdnja okrivljenika da je JŠ, na njegov prijedlog, donio odluku o ograničenju brzine vlakova, već da je riječ isključivo o prosljeđivanju izvješća koje je sastavio sam okrivljenik, dok stručne službe nisu prihvatile njegov prijedlog niti su utvrdile postojanje razloga za uvođenje traženog ograničenja brzine. Zaključno se privatni tužitelj osvrće na pozivanje okrivljenika na odredbe Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti. Navodi da je točno kako navedeni Zakon propisuje da prijavitelj nepravilnosti u određenim slučajevima ne snosi odgovornost zbog prijave ili javnog razotkrivanja nepravilnosti, uključujući i sudske postupke zbog klevete. Međutim, ističe da se takva zaštita može ostvariti samo pod uvjetom da je prijavitelj imao opravdan razlog vjerovati da su prijavljene ili javno razotkrivene informacije bile istinite u trenutku njihova iznošenja te da je njihovo iznošenje bilo nužno radi razotkrivanja nepravilnosti u smislu navedenog Zakona. Nadalje ističe da Zakon također propisuje kako prijavitelj ostvaruje zaštitu samo ako je prijavljene informacije smatrao istinitima u trenutku prijavljivanja te ako ih je prijavio putem propisanih mehanizama unutarnjeg ili vanjskog prijavljivanja ili ih je javno razotkrio pod uvjetima propisanim Zakonom. Privatni tužitelj navodi kako ne osporava činjenicu da je okrivljenik, kao zaposlenik HŽ Infrastrukture, zbog prirode poslova koje je obavljao imao određena saznanja o pitanjima koja su bila predmet njegovih javnih istupa. Međutim, smatra da sama činjenica raspolaganja određenim informacijama ne znači da su njegove izjave bile istinite niti da je imao opravdan razlog vjerovati u njihovu istinitost. Ističe kako iz iskaza dotada ispitanih svjedoka, osobito predsjednika Uprave HŽ Infrastrukture AŠ i voditelja Ureda upravljanja sigurnošću JŠ, proizlazi da su navodi okrivljenika bili paušalni i neosnovani. Nadalje navodi da navedene iskaze potvrđuje i dokumentacija koja je tijekom postupka priložena sudskom spisu. Prema stajalištu privatnog tužitelja, sporne izjave okrivljenika nisu bile dane radi prijavljivanja nepravilnosti niti radi zaštite javnog interesa, već isključivo radi ostvarivanja vlastitih interesa. Smatra da je motiv okrivljenika proizlazio iz njegova nezadovoljstva radno - pravnim statusom nakon reorganizacije društva te nastojanja da ponovno ostvari rukovodeće radno mjesto. Privatni tužitelj stoga zaključuje da na strani okrivljenika nije postojao opravdan razlog vjerovati da su informacije koje je javno iznosio bile istinite niti da su bile iznesene radi zaštite javnog interesa, već isključivo radi ostvarivanja osobne koristi. Nadalje navodi da je prijavitelj nepravilnosti dužan postupati savjesno i pošteno te prijavljivati samo one nepravilnosti za koje u trenutku prijavljivanja opravdano smatra da su istinite. Smatra da u konkretnom slučaju takvi uvjeti nisu bili ispunjeni jer okrivljenik nije postupao ni savjesno ni pošteno niti je imao opravdane razloge vjerovati u istinitost svojih tvrdnji. Slijedom svega navedenoga, privatni tužitelj smatra da okrivljenik u konkretnom slučaju ne može ostvarivati zaštitu propisanu Zakonom o zaštiti prijavitelja nepravilnosti.

6.4. U podnesku privatnog tužitelja od 4. studenog 2025. uz pripadajuće priloge (listovi 507 do 517 spisa) privatni tužitelj je u spis predmeta dostavio e-mail okrivljenika od 20. ožujka 2019. i zahtjeve za zaštitu dostojanstva radnika ČŠ i LŠ te očitovanje povjerenika za zaštitu dostojanstva od 8. studenog 2021. u odnosu na postupanje okrivljenika prema radnicima ČŠ i LŠ a koje omaškom nije dostavio uz podnesak od 7. ožujka 2025. godine.

6.5. Svjedok MŠ je u svom iskazu na raspravnom zapisniku od 26. rujna 2023. (listovi 58 do 64 spisa) naveo kako mu je poznat razlog njegova pozivanja u svojstvu svjedoka. Naveo je da je cijeli radni vijek proveo radeći u HŽ-u, pri čemu su njegovi poslovi od samog početka bili vezani uz kontaktnu mrežu. Tijekom rada napredovao je na različitim radnim mjestima te je na kraju obnašao dužnost direktora poslovnog područja mehanizacije HŽ-a. Naveo je da je umirovljen 2019. godine, ističući kako je neposredno prije odlaska u mirovinu bio isključen iz svih zbivanja u HŽ-u. U nastavku je iskazao da je ŽŠ nakon njega preuzeo njegove poslove te da su zajedno radili više od deset godina. Za ŽŠ je naveo da je stručna i kompetentna osoba za poslove mjerenja koje je obavljao. Pojasnio je da poslovi mjerenja ne obuhvaćaju samo provedbu mjerenja, već i stručnu analizu i ocjenu dobivenih rezultata radi utvrđivanja potrebe za poduzimanjem odgovarajućih mjera održavanja i otklanjanja uočenih nedostataka. Istaknuo je da je upravo to svrha provođenja mjerenja te temelj pravilnog održavanja kontaktne mreže. Na pitanje branitelja okrivljenika o učestalosti provođenja mjerenja kontaktne mreže za vrijeme njegova rada, kojem se opunomoćenik privatnog tužitelja protivio navodeći da se ne odnosi na inkriminirano razdoblje, svjedok je iskazao da je Pravilnikom propisano kako se mjerenja kontaktne mreže moraju provoditi najmanje jednom godišnje. Međutim, naveo je da su se u praksi mjerenja redovito provodila dva puta godišnje, kao i nakon izvedenih remonta pruge, budući da se bez provedenih mjerenja pruga nije puštala u promet za projektiranu brzinu. Nadalje je iskazao da posljedice neispravnosti kontaktne mreže mogu biti višestruke, prvenstveno materijalne naravi, jer može doći do loma kontaktne mreže, oštećenja gornjeg postroja lokomotive te dodatnih oštećenja same kontaktne mreže uslijed njezina loma i zaustavljanja vlaka. Naveo je da u takvim slučajevima željeznički promet nije moguće odvijati do otklanjanja nastalih oštećenja. Dodao je kako navedeno iznosi općenito te da se takvi zaključci mogu primijeniti na željezničku infrastrukturu općenito, budući da se ista u bitnome nije mijenjala. Na daljnje pitanje iskazao je da se sigurnost željezničkog prometa ne može pretpostaviti niti proglasiti bez prethodno provedenih mjerenja kontaktne mreže, odnosno bez odgovarajuće provjere njezina stanja. Na pitanje suda o razdoblju tijekom kojega je radio s ŽŠ svjedok je naveo da je s njim radio od 1993. godine do približno 2002. godine, kada je preuzeo drugu funkciju. Na pitanje okrivljenika svjedok je iskazao da se mjerno vozilo nije mijenjalo tijekom cijelog razdoblja u kojem je obnašao navedenu dužnost te da je isto bez poteškoća bilo u funkciji gotovo dvadeset godina.

6.6. Svjedok AŠ je u svom iskazu danom na raspravnom zapisniku od 26. rujna 2023. (listovi 58 do 64 spisa) naveo kako od 1. lipnja 2016. godine obnaša dužnost predsjednika Uprave HŽ Infrastrukture d.o.o. te da je okrivljenik zaposlenik istog trgovačkog društva i njegov kolega. Naveo je da se sjeća kako je okrivljenik na početku njegova mandata, tijekom 2016. i 2017. godine, u više navrata tražio da bude imenovan voditeljem Odjela za mjerenje kontaktne mreže. Međutim, Uprava i menadžment društva nisu prihvatili takav prijedlog, pri čemu je pojasnio da takav odjel tada nije postojao niti postoji danas, već postoji samo radna skupina. Dodao je da bi osnivanje navedenog odjela i imenovanje okrivljenika na mjesto njegova voditelja podrazumijevalo višu funkciju u društvu te odgovarajuće povećanje plaće. Nadalje je iskazao da je okrivljenik u više navrata upozoravao svoje neposredno nadređene, kao i Upravu društva, na navodne probleme s mjernim vlakom. Naveo je da je mjerni vlak tijekom vremena više puta popravljan, međutim da je okrivljenik u pravilu u vrijeme obavljanja popravaka iz različitih razloga bio odsutan s posla te tada nije provodio mjerenja tim vozilom. Iskazao je da je okrivljenik, smatrajući da mjerni vlak ima tehničke nedostatke, podnosio prijave različitim državnim tijelima, uključujući Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, policiju, nadležno ministarstvo i Agenciju za sigurnost željezničkog prometa, kao i prijave po drugim osnovama koje, prema njegovim riječima, nisu od značaja za ovaj postupak. Naveo je da je HŽ Infrastruktura na sve navedene prijave dostavila pisana očitovanja te da su policija, državno odvjetništvo i Agencija za sigurnost željezničkog prometa proveli odgovarajuće izvide i postupke, pri čemu nijedna od tvrdnji okrivljenika nije potvrđena. Svjedok je nadalje pojasnio da je posao okrivljenika bio provođenje mjerenja kvalitete i drugih parametara kontaktne mreže, pri čemu je kontaktnu mrežu opisao kao sustav vodova koji osigurava napajanje vlakova električnom energijom. Naveo je da u opis poslova okrivljenika nije ulazilo tumačenje rezultata provedenih mjerenja, već isključivo njihovo pravilno provođenje i evidentiranje. Istaknuo je da su za analizu rezultata, donošenje stručnih zaključaka te poduzimanje potrebnih mjera održavanja i otklanjanja eventualno utvrđenih nedostataka bili nadležni drugi organizacijski dijelovi društva, kao i Agencija za sigurnost željezničkog prometa. Prema iskazu svjedoka, upravo su tvrdnje okrivljenika o navodnoj nesigurnosti željezničkog prometa bile razlog provođenja policijskih izvida i postupanja Državnog odvjetništva, a potom i objave priloga u emisiji RTL Potraga, koja je predmet privatne tužbe. Iskazao je da je okrivljenik u toj emisiji pokušao prikazati javnosti kako je željeznički promet u Republici Hrvatskoj nesiguran, što smatra neistinitim. Naveo je da su određeni problemi, uključujući i one vezane uz mjerni vlak ili kontaktnu mrežu, povremeno postojali, ali da nisu bili takvog opsega kako ih je okrivljenik prikazivao te da su svi uočeni nedostaci bili otklanjani. Nadalje je iskazao da eventualni kvar kontaktne mreže, prema njegovom mišljenju, ne bi mogao dovesti do ugrožavanja života ili zdravlja putnika, već bi u najnepovoljnijem slučaju mogao uzrokovati prekid napajanja električnom energijom i zaustavljanje vlaka. Usporedio je takvu situaciju s prometovanjem vlakova po neispravnom kolosijeku, koje bi, prema njegovim riječima, predstavljalo znatno veću opasnost zbog mogućnosti izlijetanja vlaka iz tračnica. Naveo je da je upravo zbog iznošenja, prema njegovu mišljenju, neistinitih tvrdnji kojima se javnosti željelo prikazati da je željeznički promet nesiguran donesena odluka o podnošenju privatne tužbe protiv okrivljenika zbog kaznenog djela klevete, smatrajući da je okrivljenik bio svjestan neistinitosti svojih tvrdnji te da ih je iznošenjem u televizijskoj emisiji učinio dostupnima široj javnosti i time naštetio časti i ugledu privatnog tužitelja. Na pitanje branitelja okrivljenika svjedok je iskazao da se mjerenja kontaktnom mjernim vlakom moraju provoditi najmanje dva puta godišnje, pri čemu nije znao navesti propis kojim je takva obveza uređena. Naveo je da se ne može očitovati kada je posljednji put prije inkriminiranog događaja provedeno mjerenje niti može sa sigurnošću potvrditi jesu li mjerenja provedena tijekom 2018., 2019. i 2020. godine, osim što smatra da su tijekom 2020. godine najvjerojatnije provedena, ističući da se navedeni podaci mogu provjeriti u odgovarajućoj dokumentaciji. Izjavio je da bi se, prema njegovom mišljenju, pruga mogla smatrati sigurnom za promet i u slučaju da mjerenja ne budu provedena godinu ili dvije, iz razloga koje je prethodno obrazložio. Nadalje je naveo da je iz dopisa koje je okrivljenik upućivao različitim državnim tijelima uočio kako je isti tražio da bude imenovan voditeljem Odjela za mjerenje kontaktne mreže te predsjednikom povjerenstva za nabavu novog mjernog vlaka, zbog čega je stekao dojam da motivi okrivljenika nisu bili isključivo vezani uz sigurnost željezničkog prometa. Na daljnje pitanje iskazao je da mu se okrivljenik prvi put obratio tijekom 2016. godine sa zahtjevom vezanim uz njegovo napredovanje, nakon čega se nastavila korespondencija između okrivljenika, Uprave i njegovih neposredno nadređenih u vezi s pitanjima mjerenja kontaktne mreže. Naveo je da je okrivljenik u to vrijeme bio jedina osoba u HŽ-u osposobljena za provođenje predmetnih mjerenja, što smatra propustom ranije uprave društva, budući da nije postojala druga osoba koja bi mogla obavljati iste poslove. Iz tog razloga, uzimajući u obzir cjelokupno ponašanje okrivljenika, donesena je odluka da se putem javnog natječaja angažira vanjski izvršitelj za provođenje mjerenja kontaktne mreže. Naveo je da je nakon provedbe postupka javne nabave odabrana najpovoljnija ponuda te da je odabrani izvršitelj proveo potrebna mjerenja. Prisjetio se da su tom prilikom utvrđene određene nepravilnosti koje su naknadno otklonjene. Dodao je da su i navodi okrivljenika o navodnom namještanju postupka javne nabave bili predmet postupanja policije i Državnog odvjetništva, pri čemu ni te tvrdnje nisu potvrđene. Na pitanje okrivljenika svjedok je iskazao da mu nije poznato je li organizacijska jedinica za mjerenje ranije bila ustrojena kao odjel, odsjek ili pod drugim nazivom, ali je naveo da je siguran kako je okrivljenik uvijek bio voditelj organizacijske jedinice koja je obavljala poslove mjerenja. Nadalje je iskazao da mu nije poznato je li Vlada Republike Hrvatske donijela akt kojim je odobreno financiranje nabave novog mjernog vozila i snjegočistača, kao ni sadržaj opisa radnog mjesta okrivljenika. Također je naveo da nema saznanja da bi bilo koji od nadređenih zaposlenika HŽ-a iznosio tvrdnje istovjetne onima koje je okrivljenik iznio u predmetnoj televizijskoj emisiji niti da bi okrivljenik zbog toga bio upozoravan od strane svojih nadređenih. Izjavio je kako pretpostavlja da je odabrana vanjska tvrtka provela sva ugovorena mjerenja u skladu s preuzetim ugovornim obvezama. Na pitanje opunomoćenika privatnog tužitelja iskazao je da, prema njegovom mišljenju, nepravilnosti utvrđene mjerenjima koje je provela vanjska tvrtka nisu bile takve naravi da bi predstavljale opasnost za život ili zdravlje putnika. Na pitanje suda svjedok je iskazao da je čuo kako navodno postoji audio snimka bivšeg direktora Sektora ljudskih potencijala ĆŠ na kojoj se navodno nudi veća plaća i viši koeficijent okrivljeniku u zamjenu za krivotvorenje podataka. Međutim, naveo je da navedenu snimku nikada nije čuo te da mu nitko iz Uprave nije potvrdio njezino postojanje ili sadržaj, već da je o tome imao samo posredna saznanja. Na pitanje okrivljenika izjavio je da ga osobno nikada nije tužio u vezi s navedenom snimkom, budući da nije imao saznanja o njezinu postojanju niti ju je ikada preslušao. Na pitanje suda je pojasnio da je okrivljenik bio zadužen za elektrotehnički dio mjerenja željezničkog infrastrukturnog sustava, dok je drugi zaposlenik bio odgovoran za građevinski dio mjerenja. Naveo je da su rezultati njihovih mjerenja dostavljani Sektoru za održavanje i Uredu za upravljanje sigurnošću, koji su ih uspoređivali s propisanim tehničkim parametrima iz važećih pravilnika te, u slučaju utvrđenih odstupanja, poduzimali potrebne mjere radi otklanjanja uočenih nedostataka. Na kraju je pojasnio da pojam remonta podrazumijeva rekonstrukciju željezničke pruge, odnosno građevinske zahvate na gornjem ustroju pruge, a ne elektrotehničke radove za koje je bio nadležan okrivljenik, već drugi zaposlenik, odnosno IŠ.

6.7. Svjedok JŠ je u svom iskazu danom na raspravnom zapisniku od 19. veljače 2025. (listovi 111 do 117 spisa) naveo kako mu je poznato iz kojeg je razloga pozvan u svojstvu svjedoka u ovom postupku. Naveo je da se sukladno Pravilniku o održavanju stabilnih postrojenja elektrovuče (Pravilnik 213) kontrolni pregledi kontaktne mreže provode redovito, i to jednom mjesečno, jednom tromjesečno te jednom godišnje. Pojasnio je da se, uz kontrolne preglede, provode i kontrolna mjerenja dva puta godišnje, a koja je, prema organizaciji rada, trebao provoditi okrivljenik zajedno sa svojom radnom skupinom. Nadalje je iskazao da nije točna tvrdnja okrivljenika iznesena u predmetnoj televizijskoj emisiji da prometovanje na infrastrukturi HŽ Infrastrukture nije bilo sigurno, budući da su se propisani kontrolni pregledi provodili redovito i učestalo. Naveo je da je u razdoblju od 2015. do 2018. godine elektrotehnički mjerni vagon (EMV) bio izvan funkcije zbog kvara, zbog čega okrivljenik i njegova radna skupina nisu bili u mogućnosti provoditi propisana kontrolna mjerenja, pri čemu u tom razdoblju nije bila angažirana niti vanjska pravna osoba za obavljanje tih poslova. Iskazao je da su upravo zbog neispravnosti EMV-a u navedenom razdoblju kontrolni pregledi kontaktne mreže provođeni učestalije, na način propisan Pravilnikom 213. Naveo je da je PŠ, koji je u to vrijeme obnašao dužnost glavnog kontrolora za elektrotehničke infrastrukturne podsustave, po nalogu ureda kojim je rukovodio svjedok provodio učestale kontrole te o svim uočenim nepravilnostima bez odgode izvještavao navedeni ured, nakon čega su utvrđeni nedostaci odmah otklanjani. Dalje je iskazao da je nakon emitiranja predmetne televizijske emisije kontaktirao PŠ, kao i da je isto zatražila unutarnja revizija HŽ Infrastrukture, pri čemu je PŠ izjavio da sigurnost željezničkog prometa nije bila ugrožena upravo zbog redovitog provođenja kontrolnih pregleda. Pojasnio je da kontrolna mjerenja služe prvenstveno prikupljanju dodatnih podataka o stanju kontaktne mreže. Nadalje je naveo da eventualni kvar kontaktne mreže sam po sebi ne ugrožava sigurnost željezničkog prometa, budući da se u slučaju njegova nastanka promet na zahvaćenoj dionici odmah obustavlja do otklanjanja kvara. Dodao je da je sustav dodatno zaštićen relejnom zaštitom koja automatski isključuje napon do završetka popravka kontaktne mreže. Istaknuo je da ni u slučaju otkazivanja relejne zaštite preostali napon, s obzirom na konstrukciju željezničkih vozila, ne bi predstavljao opasnost za putnike niti za robu koja se prevozi. Iskazao je da je okrivljenik prijavio navodne nepravilnosti Agenciji za sigurnost željezničkog prometa, da se ured kojim je rukovodio na te navode očitovao te da Agencija nije utvrdila postojanje nepravilnosti. Kao dodatni dokaz da sigurnost željezničkog prometa nije bila ugrožena naveo je Izvješće o sigurnosti za 2020. godinu koje je HŽ Infrastruktura dostavila Agenciji za sigurnost željezničkog prometa, a iz kojeg proizlazi da su svi sigurnosni pokazatelji bili zadovoljavajući. Nadalje je naveo da je Agencija za sigurnost željezničkog prometa 2021. godine HŽ Infrastrukturi izdala sigurnosno uvjerenje za razdoblje od pet godina, odnosno za razdoblje od 2021. do 2026. godine, iz čega, prema njegovim riječima, proizlazi da su svi segmenti sigurnosti željezničkog prometa bili ocijenjeni urednima. Dalje je iskazao da nije točna tvrdnja okrivljenika iznesena u predmetnoj emisiji prema kojoj su tri željezničke nesreće bile posljedica neispravnosti željezničke infrastrukture. Naveo je da je u sva tri slučaja utvrđeno kako je uzrok nesreća bio ljudski faktor, a ne stanje željezničke infrastrukture. Nadalje je iskazao da nisu točne niti tvrdnje okrivljenika prema kojima je Uprava od njega zahtijevala poduzimanje nezakonitih radnji. Naveo je da su on osobno i ostali članovi Uprave od okrivljenika zahtijevali isključivo da obavlja poslove iz svog djelokruga rada, odnosno da provodi kontrolna mjerenja u skladu s Pravilnikom 213 i Uputom 264. Dalje je naveo da je nakon popravka EMV-a tijekom 2019. godine okrivljenik, prema njegovu mišljenju, nastojao izbjeći provođenje kontrolnih mjerenja tim vozilom. Iskazao je da je okrivljenik početkom travnja 2019. godine iz Sektora održavanja raspoređen u Ured za upravljanje sigurnošću te mu je nakon popravka EMV-a omogućeno ponovno provođenje kontrolnih mjerenja. Međutim, nakon samo jednog dana obavljanja mjerenja otišao je na dugotrajno bolovanje. Nadalje je naveo da se okrivljenik s bolovanja vratio neposredno prije upućivanja EMV-a na redovno održavanje. U vrijeme njegova povratka bilo je planirano da okrivljenik koristi preostali godišnji odmor, dok se očekivalo da će se EMV s održavanja vratiti približno u isto vrijeme kada i okrivljenik s godišnjeg odmora. Međutim, održavanje vozila produljeno je iz razloga na koje HŽ Infrastruktura nije mogla utjecati, zbog čega je EMV vraćen tek u listopadu 2019. godine. Svjedok je nadalje iskazao da je osobno naložio okrivljeniku da zajedno sa članovima svoje radne skupine sudjeluje u probnoj vožnji EMV-a radi njegova preuzimanja nakon izvršenog održavanja. Naveo je da okrivljenik nije odgovorio na njegove upute niti na elektroničku poštu koju mu je uputio u dva navrata, već je počeo isticati kako građevinski infrastrukturni podsustav nije siguran te da se boji za vlastiti život i živote članova svoje radne skupine tijekom vožnje. Pojasnio je da je okrivljenik zbog navedenih razloga odbio izvršiti radni zadatak provođenja kontrolnih mjerenja, pozivajući se na navodne nedostatke građevinskog infrastrukturnog podsustava. Iskazao je da je okrivljenik odbio izvršiti navedeni radni zadatak ne samo njemu, već i tadašnjem članu Uprave HŽ Infrastrukture, pokojnom ŽI. Nakon toga ponovno je otišao na dugotrajno bolovanje. Nadalje je naveo da se isti radni zadatak pokušao organizirati s ostalim članovima radne skupine okrivljenika, međutim to nije bilo moguće jer okrivljenik nije osposobio niti jednog člana svoje radne skupine za samostalno provođenje kontrolnih mjerenja. Zbog toga je HŽ Infrastruktura angažirala vanjskog izvršitelja koji je, koristeći EMV u vlasništvu HŽ Infrastrukture, proveo potrebna kontrolna mjerenja, pri čemu je iskorištena prilika i za osposobljavanje drugih zaposlenika za obavljanje navedenih poslova. Na kraju ovog dijela iskaza naveo je da je unutarnja revizija HŽ Infrastrukture utvrdila kako je okrivljenik odbio izvršiti radni zadatak te mu je, sukladno odredbama Zakona o radu, izrečeno upozorenje pred otkaz. Također je naveo da je i tijekom 2020. godine okrivljenik bio na bolovanju upravo u vrijeme kada je EMV bio upućen na redovno održavanje. Nadalje, svjedok je iskazao da je okrivljenik tijekom 2021. godine samo djelomično sudjelovao u provođenju mjerenja kontaktne mreže, budući da je i tijekom te godine bio na bolovanju. Naveo je da je početkom 2022. godine okrivljenik otišao na prekid rada, nakon čega više nije sudjelovao u provođenju mjerenja kontaktne mreže. Nadalje je iskazao da je odnos okrivljenika prema njegovim nadređenima razvidan iz elektroničke korespondencije, pri čemu je kao primjer naveo odbijanje izvršavanja radnih zadataka. Također je naveo da je okrivljenikov odnos prema podređenim radnicima bio neprimjeren. Kao primjer istaknuo je da je okrivljenik, prije prelaska iz Sektora održavanja u Ured za upravljanje sigurnošću, uputio elektroničku poruku u kojoj je tražio zabranu rada zaposleniku SŠ, smatrajući da je isti izvršio sabotažu na elektrotehničkom mjernom vagonu. Dalje je iskazao da je okrivljenik neprimjereno postupao i prema drugim zaposlenicima, navodeći kao primjer neovlašteno snimanje zaposlenika KŠ i još jednog radnika iz druge organizacijske jedinice, zbog čega je protiv okrivljenika pokrenut kazneni postupak u kojem ima svojstvo prvoosumnjičenika. Nadalje je naveo da se okrivljenik neprimjereno odnosio i prema zaposlenicima ČŠ i LŠ, koji su se zbog njegova ponašanja obratili nadležnoj organizacijskoj jedinici HŽ Infrastrukture radi zaštite dostojanstva radnika, nakon čega je utvrđeno da je okrivljenik povrijedio njihovo dostojanstvo. Iskazao je i da je zaposlenik AI prije odlaska u mirovinu njemu osobno, kao i drugim zaposlenicima HŽ Infrastrukture, izjavio da zbog ponašanja okrivljenika više ne želi s njime surađivati. Nadalje je naveo da nije točna tvrdnja okrivljenika iznesena tijekom ovog postupka prema kojoj je svjedok tijekom 2021. godine naložio smanjenje brzine vlakova na pojedinim dionicama na 50 km/h. Pojasnio je da je okrivljenik potpisao predmetno izvješće, dok je on, kao njegov nadređeni, sukladno odredbama Pravilnika 660, potpisao samo popratni dopis uz navedeno izvješće, iz čega proizlazi da nije on bio osoba koja je naložila smanjenje brzine prometa. Dalje je iskazao da je, sukladno odredbama Pravilnika 659, upravo okrivljenik bio odgovoran za provođenje mjerenja i kontrola te za sadržaj izvješća sastavljenih na temelju tih mjerenja. Naveo je da su nakon dostave izvješća područne radne jedinice otklonile utvrđene nepravilnosti, pri čemu zaposlenici tih jedinica nisu prihvatili prijedlog smanjenja brzine na 50 km/h jer, prema njihovom mišljenju, takva mjera nije bila u skladu s Uputom 264. Također je naveo da je sam okrivljenik još 2015. godine, prilikom provođenja kontrolnih pregleda ručnim mjernim uređajem i lokomotivskim kontrolnim pantografom radi puštanja u promet dviju dionica pruge, dopustio prometovanje vlakova brzinom do 140 km/h na dionici Koprivnica – Botovo – državna granica te brzinom od 70 km/h na dionici Gomirje – Moravice. Prema mišljenju svjedoka, navedeno potvrđuje da nije bilo potrebe za ograničenjem brzine na 50 km/h samo zbog činjenice što eksploatacijska mjerenja nisu bila provedena elektrotehničkim mjernim vagonom. Na pitanje opunomoćenika privatnog tužitelja o razlozima zbog kojih je okrivljenik u predmetnoj televizijskoj emisiji iznosio sporne tvrdnje, svjedok je iskazao kako smatra da je razlog tome činjenica da je okrivljenik od 2017. godine izgubio status rukovodećeg zaposlenika. Pojasnio je da je tijekom reorganizacije iste godine oko četrdeset i pet zaposlenika HŽ Infrastrukture izgubilo status nadređenih radnika, među kojima je bio i okrivljenik. Nadalje je naveo da je okrivljenik i prije rasporeda u Ured za upravljanje sigurnošću, kao i nakon toga, njemu osobno i ostalim članovima Uprave učestalo upućivao elektroničke poruke, uključujući i poruku predsjedniku Vlade Republike Hrvatske, u kojoj je tražio raspored na rukovodeće radno mjesto, navodeći da je upravo on jedini stručnjak koji može osigurati odgovarajuću razinu sigurnosti željezničkog prometa. Na pitanje branitelja tko je, osim okrivljenika, bio osposobljen za provođenje mjerenja kontaktne mreže, svjedok je iskazao da je naknadno saznao kako, osim okrivljenika i eventualno zaposlenika AI za poslove iz njegova djelokruga rada, nije postojala druga osoba osposobljena za provođenje tih mjerenja. Na daljnje pitanje može li AI obavljati poslove umjesto okrivljenika, svjedok je odgovorio da nije mogao, ali je naveo kako je okrivljenik tijekom razdoblja u kojem je elektrotehnički mjerni vagon bio izvan funkcije imao mogućnost osposobiti članove svoje radne skupine za analizu postojećih mjernih zapisa i podataka, što nije učinio. Naveo je da je okrivljenik u elektroničkoj korespondenciji tvrdio kako njegovi podređeni nisu bili zainteresirani za takvu obuku. Na pitanje zbog čega je od PŠ zatražio očitovanje o sigurnosti željezničkog prometa, iako za analizu podataka nije bio osposobljen, svjedok je pojasnio da je okrivljenik bio osposobljen za provođenje mjerenja elektrotehničkim mjernim vagonom, dok je PŠ bio osposobljen za provođenje kontrolnih pregleda elektrotehničkih infrastrukturnih podsustava, uključujući kontaktnu mrežu, pri čemu nije bilo nužno da bude osposobljen i za sama mjerenja. Naveo je da je PŠ utvrdio kako su kontrolni pregledi redovito provođeni te da zbog toga sigurnost željezničkog prometa nije bila ugrožena. Na daljnje pitanje iskazao je da je, sukladno važećim propisima, potrebno provoditi i kontrolne preglede i kontrolna mjerenja. Na pitanje koliko je mjerenja elektrotehničkim mjernim vagonom provedeno u razdoblju od 2014. do 2020. godine, svjedok je iskazao da je tijekom 2014. godine provedeno jedno ili dva mjerenja, iako se točnog broja nije mogao prisjetiti. Naveo je da od 2015. do 2018. godine mjerenja nisu provođena zbog neispravnosti mjernog vagona, dok je tijekom 2019. i 2020. godine, umjesto planirana dva, provedeno po jedno mjerenje godišnje. Na pitanje branitelja koliko se često, prema Pravilniku 213, moraju provoditi mjerenja elektrotehničkim mjernim vagonom, svjedok je odgovorio da se ista moraju provoditi dva puta godišnje. Na pitanje o svrsi mjerenja elektrotehničkim mjernim vagonom naveo je da je njihova svrha, sukladno Pravilniku 213, prikupljanje dodatnih podataka o stanju kontaktne mreže uz podatke koji se dobivaju ručnim mjerenjima, mjerenjima drugim vozilima i kontrolnim pregledima. Na daljnje pitanje o razlici između mjerenja TMD vozilom i elektrotehničkim mjernim vagonom iskazao je da se objema metodama mjere isti parametri, pri čemu se mjerenjem elektrotehničkim mjernim vagonom dobivaju dodatni podaci zahvaljujući dodatnoj mjernoj opremi ugrađenoj u to vozilo. Na pitanje kojim se načinom provodi eksploatacijsko mjerenje poligonacije i visine kontaktnih vodiča lokomotivskim kontrolnim pantografom odgovorio je da se takva mjerenja provode elektrotehničkim mjernim vagonom. Također je naveo da se i geometrijska mjerenja karakteristika kontaktne mreže na otvorenoj pruzi i glavnim prolaznim kolosijecima provode istim vozilom. Na pitanje branitelja proizlazi li iz navedenoga da eksploatacijska mjerenja nisu provođena u razdoblju od 2015. do 2018. godine, svjedok je odgovorio potvrdno, navodeći da je razlog tome bila neispravnost mjernog vagona. Nadalje je iskazao da je posljednje eksploatacijsko mjerenje provedeno tijekom 2021. godine, kada je provedeno i geometrijsko mjerenje, dok su tijekom 2019. i 2020. godine provedena samo geometrijska mjerenja zbog popravka i redovitog održavanja elektrotehničkog mjernog vagona. Na posljednje pitanje branitelja iskazao je da se, prema Pravilniku 213, jednom godišnje trebaju provoditi i eksploatacijska i geometrijska mjerenja kontaktne mreže. Na pitanje suda koje se odnosilo na treću sentencu privatne tužbe svjedok je iskazao da je okrivljenik dobio novo prijenosno računalo, pri čemu je pojasnio da se radilo o situaciji nakon njegova premještaja iz Sektora održavanja u Ured za upravljanje sigurnošću. Naveo je da je okrivljenik tvrdio kako mu je prethodno prijenosno računalo ukradeno, zbog čega mu je savjetovao da događaj prijavi policiji, nakon čega mu je od strane poslodavca dodijeljeno novo računalo. U odnosu na navode okrivljenika da mu je nuđena viša plaća i veći koeficijent, svjedok je iskazao da okrivljeniku nije pojedinačno nuđeno povećanje plaće niti koeficijenta, već da se radilo o prijedlogu koji je bio dio kolektivnih pregovora vođenih unutar HŽ Infrastrukture, s ciljem ujednačavanja plaća zaposlenika koji obavljaju iste ili usporedive poslove. Naveo je da bi takvo povećanje, da je ostvareno, obuhvatilo ne samo okrivljenika nego i ostale zaposlenike njegove radne skupine, kao i zaposlenike skupine za mjerenje građevinskog infrastrukturnog podsustava. Na pitanje suda koje se odnosilo na tvrdnju okrivljenika da se od njega tražilo da potpisuje kako je sigurnost željezničkog prometa uredna, svjedok je iskazao da mu nije jasno na što se takva tvrdnja odnosi. Pojasnio je da je zadaća okrivljenika bila provođenje propisanih mjerenja te sastavljanje zapisnika i izvješća o provedenim mjerenjima, a ne potpisivanje ili potvrđivanje sigurnosti željezničkog prometa. Na pitanje suda koje se odnosilo na četvrtu sentencu privatne tužbe, odnosno na navode okrivljenika da je upozoravao nadređene kako podaci u sustavu Ramsys upućuju na potrebu obustave prometa i provođenja remonta na pojedinim dionicama pruge, svjedok je iskazao da se u to vrijeme radilo o testnoj fazi sustava Ramsys u koji su bili uneseni samo djelomični podaci koji su se odnosili na građevinski infrastrukturni podsustav. Naveo je da je za navedeni podsustav bio nadležan IŠ te da je, nakon što je zaprimio predmetne informacije, odmah kontaktirao IŠ, koji mu je pojasnio da su tijekom mjerenja uočene određene nepravilnosti kakve se u pravilu mogu utvrditi prilikom redovitih kontrola, ali da one nisu bile takve naravi da bi zahtijevale obustavu željezničkog prometa ili izvođenje remonta na tim dionicama. Nadalje je iskazao da se svaka nepravilnost utvrđena tijekom mjerenja evidentira te da se, sukladno propisanim postupcima održavanja, pristupa njezinu otklanjanju čim se za to ispune potrebni uvjeti.

6.8. Svjedok IŠ je u svom iskazu danom na raspravnom zapisniku od 24. travnja 2025. (listovi 129 do 134 spisa) naveo kako mu je poznat razlog zbog kojeg je pozvan u svojstvu svjedoka te da je od 2001. godine zaposlen u HŽ Infrastrukturi na poslovima rada s tračničkim mjernim vozilom za mjerenje geometrije kolosijeka. Naveo je da se tim mjerenjima dobivaju grafički i numerički podaci o stanju kolosijeka, koji se potom dostavljaju ovlaštenim osobama, odnosno nadležnim radnim jedinicama na području cijele Republike Hrvatske. Pojasnio je da se, ukoliko se tijekom mjerenja utvrde određene nepravilnosti, o tome obavještavaju nadležne pružne sekcije koje na terenu provjeravaju utvrđeno stanje te, ako se nepravilnosti potvrde, poduzimaju mjere radi njihova otklanjanja. Nadalje je iskazao da mu je poznato kako se u više navrata morao očitovati na elektroničku korespondenciju koju mu je upućivao njegov nadređeni JŠ, a koja se odnosila na tvrdnje okrivljenika da je za provođenje mjerenja kontaktne mreže potrebno prethodno raspolagati podacima o mjerenju geometrije kolosijeka. Naveo je da takve tvrdnje nisu točne, budući da niti Uputa 264 niti Uputa 339a ne propisuju obvezu dostavljanja podataka o geometriji kolosijeka radi provođenja mjerenja kontaktne mreže. Istaknuo je da se mjerenja kontaktne mreže mogu provoditi neovisno o podacima dobivenim mjerenjem geometrije kolosijeka. Dalje je naveo da je okrivljenik bio voditelj tima za Asset Management u okviru kojeg se koristio programski sustav RAMSYS te da je od njega tražio dostavu podataka o mjerenju geometrije kolosijeka radi njihova unosa u navedeni sustav. Iskazao je da to nije bilo moguće jer podaci dobiveni tračničkim mjernim vozilom (TMV) nisu bili kompatibilni sa softverom RAMSYS. Nadalje je iskazao da je tijekom 2019. godine provedeno mjerenje geometrije kolosijeka putem vanjskog izvršitelja, trgovačkog društva Swietelsky, pri čemu je podizvođač bila tvrtka P&T. Naveo je da su djelatnici te tvrtke ručno obradili podatke dobivene mjerenjem kako bi ih učinili kompatibilnima sa sustavom RAMSYS. Istaknuo je da su mjerenja provedena na svim prugama, dok su za potrebe sustava RAMSYS korišteni podaci s testne dionice Vinkovci – Tovarnik. Svjedok je nadalje iskazao da je tijekom 2019. godine sustav RAMSYS bio u testnoj fazi te nije predstavljao valjan sustav za donošenje stručnih zaključaka. Naveo je da je prilikom ručnog unosa podataka od strane društva KING ICT na jednom željezničko-cestovnom prijelazu došlo do značajnog odstupanja, odnosno do pogreške u prikazu podataka. Iskazao je da je okrivljenik tvrdnje o ugroženosti sigurnosti željezničkog prometa temeljio upravo na tom podatku iz sustava RAMSYS, premda su podaci uneseni ručno, a sam sustav bio u fazi testiranja. Pojasnio je da tračničko mjerno vozilo EM120 provodi kontaktna mjerenja, dok je tvrtka P&T koristila beskontaktnu lasersku metodu mjerenja. Naveo je da je kod pojedinih željezničko-cestovnih prijelaza zbog blata, vegetacije, prašine i drugih vanjskih utjecaja dolazilo do prekida laserske zrake, zbog čega su se mogle pojaviti pogreške u parametru širine kolosijeka. Istaknuo je da su svi ostali parametri dobiveni laserskim mjerenjem bili valjani. Nadalje je iskazao da se mjerenja provode na svim prugama te da se nepravilnosti češće mogu uočiti na željezničko -cestovnim prijelazima nego na otvorenim prugama, ali da takve nepravilnosti same po sebi ne predstavljaju nužno stvarne greške. Kao razlog tome naveo je činjenicu da na prijelazima dolazi do spoja cestovne i željezničke infrastrukture, zbog čega su neravnine i odstupanja izraženija. Pojasnio je da se nakon utvrđivanja nepravilnosti tijekom mjerenja o tome obavještavaju ovlaštene osobe na terenu koje provode kontrolna ručna mjerenja te, ukoliko se nepravilnosti potvrde, iste bez odgode otklanjaju. Dodao je da takve nepravilnosti, osobito na željezničko-cestovnim prijelazima, ne predstavljaju okolnosti koje bi same po sebi ugrožavale sigurnost željezničkog prometa. Nadalje je iskazao da se brzina prometovanja vlakova na prugama HŽ Infrastrukture određuje voznim redom, koji se izrađuje na temelju većeg broja parametara, među kojima su i rezultati mjerenja geometrije kolosijeka. Na pitanje opunomoćenika privatnog tužitelja iskazao je da mu je poznato kako HŽ Infrastruktura za svaku godinu izrađuje izvješće o sigurnosti koje dostavlja Agenciji za sigurnost željezničkog prometa, međutim da mu sadržaj i pojedinosti tih izvješća nisu poznati. Na daljnje pitanje je li upoznat s time da je Agencija 2021. godine izdala HŽ Infrastrukturi sigurnosno uvjerenje, naveo je da o tome nema saznanja jer navedeno nije u djelokrugu njegovih poslova. Na pitanje branitelja iskazao je da mu je poznata namjena elektrotehničkog mjernog vagona (EMV) te da isti služi za mjerenje kontaktne mreže. Naveo je da mu je poznato kako se, sukladno Pravilniku 213 i Uputi 264, takva mjerenja trebaju provoditi dva puta godišnje. Istaknuo je da nema saznanja koliko je puta HŽ Infrastruktura u razdoblju od 2015. do 2020. godine provela mjerenja kontaktne mreže putem EMV-a, budući da to nije bilo u djelokrugu njegovih poslova. Nadalje je iskazao da je u predmetnom razdoblju bio zadužen za mjerenje parametara geometrije kolosijeka, dok je okrivljenik bio zadužen za mjerenje kontaktne mreže putem EMV-a. Na pitanje bi li sigurnost željezničkog prometa bila ugrožena kada se ne bi provodila mjerenja geometrije kolosijeka, naveo je da bi se u tom slučaju brzina prometovanja morala smanjiti, pri čemu bi opseg smanjenja ovisio o drugim parametrima i stvarnom stanju na terenu. Dodao je da se navedena mjerenja redovito provode te da zbog toga sigurnost prometa nije ugrožena. Na pitanje bi li sigurnost bila ugrožena kada se ne bi provodila mjerenja kontaktne mreže putem EMV-a izjavio je da na to pitanje ne može odgovoriti jer se ne radi o području njegove stručnosti. Na daljnje pitanje iskazao je da mu nije poznat konkretan razlog zbog kojeg je sustav RAMSYS evidentirao nepravilnost na jednom željezničko-cestovnom prijelazu, budući da je takvo odstupanje moglo biti posljedica više različitih uzroka. Međutim, naveo je da prilikom naknadne terenske provjere na testnoj dionici Vinkovci – Tovarnik nisu utvrđene nikakve nepravilnosti na navedenom prijelazu. Na pitanje tko je bio nadležan za analizu podataka iz sustava RAMSYS iskazao je da su to bili članovi tima za Asset Management, kojim je rukovodio okrivljenik, a u kojem su, osim njega, sudjelovali i djelatnici društva KING ICT te drugi zaposlenici HŽ Infrastrukture čijih se imena nije mogao prisjetiti. Na pitanje okrivljenika iskazao je da je jedno vrijeme bio nadređen i za poslove m jerenja geometrije kolosijeka i za poslove mjerenja kontaktne mreže. Nadalje je naveo da mu je poznata zakonska definicija željezničke pruge te pojasnio da se ista sastoji od donjeg i gornjeg ustroja, kontaktne mreže, pragova, pričvrsnog pribora i tucaničkog zastora po kojem prometuju željeznička vozila. Na pitanje je li sigurnost željezničkog prometa bila ugrožena zbog neprovođenja mjerenja kontaktne mreže izjavio je da na to ne može odgovoriti jer navedeno nije u području njegove stručnosti. Na pitanje je li Agencija za sigurnost željezničkog prometa 2018. godine donijela rješenje kojim je bilo određeno smanjenje brzine prometovanja na 100 km/h ukoliko ne budu provedena mjerenja geometrije kolosijeka, odgovorio je potvrdno. Nadalje je iskazao da je HŽ Infrastruktura nakon toga provela propisana mjerenja geometrije kolosijeka, zbog čega je navedeno rješenje naknadno stavljeno izvan snage. Na pitanje je li mu poznato da je HŽ Infrastruktura u upravnom sporu tijekom 2019. godine tvrdila kako su podaci iz sustava RAMSYS egzaktni, a ne testni, izjavio je da o tome nema saznanja. Nadalje je iskazao da se nakon provedenih mjerenja geometrije kolosijeka grafički i numerički izvještaji dostavljaju nadležnim sekcijama na terenu koje analiziraju dobivene podatke te, ukoliko je potrebno, sukladno važećim propisima, pravilnicima i uputama, otklanjaju utvrđene nepravilnosti u propisanim rokovima. Na pitanje je li Pravilnikom 314 i Uputom 339a propisano koje je radnje potrebno poduzeti nakon provedenih mjerenja geometrije kolosijeka radi određivanja brzine prometovanja prema važećem voznom redu, odgovorio je potvrdno. Također je naveo da su tvrtka P&T i njegova radna skupina nakon provedenih mjerenja izradili sva propisana izvješća, uključujući i TQI tablicu (indeks kakvoće kolosijeka). Na pitanje je li moguće izraditi TQI tablicu bez prethodno izmjerene širine kolosijeka, odgovorio je da to nije moguće. Nadalje je iskazao da trenutačno obnaša dužnost voditelja Odjela za kontrolu i mjerenje građevinskog i elektroenergetskog infrastrukturnog podsustava. Naveo je da je kao voditelj nadležan i za poslove mjerenja kontaktne mreže, ali da osobno ne provodi ta mjerenja. Na pitanje zna li na temelju čega se, prema Uputi 264, provode mjerenja kontaktne mreže odgovorio je da mu to nije poznato. Također je naveo da mu nije poznato na temelju čega bi se mjerenja kontaktne mreže mogla provoditi isključivo uz prethodno dostavljene podatke o geometriji kolosijeka, ističući da tijekom svog dosadašnjeg rada nikada nije bilo traženo dostavljanje tih podataka radi provođenja mjerenja kontaktne mreže. Na pitanje je li mu poznato da su prije svakog mjerenja kontaktne mreže održavani sastanci s JI radi dostave podataka o geometriji kolosijeka, odgovorio je da o tome nema saznanja. Na pitanje suda iskazao je da, prema njegovim saznanjima i iz aspekta mjerenja građevinskog infrastrukturnog podsustava, sigurnost željezničkog prometa u Republici Hrvatskoj tijekom njegova rada nikada nije bila ugrožena. Nadalje je naveo da mu nije poznato je li okrivljenik potpisivao izvješća ili drugu dokumentaciju koja se odnosila na sigurnost željezničkog prometa. Također je izjavio da nema saznanja o navodima okrivljenika vezanim uz nuđenje veće plaće, većeg koeficijenta ili dodjelu novog prijenosnog računala. Iskazao je da poznaje PŠ kao zaposlenika HŽ Infrastrukture, ali da mu nije poznat djelokrug njegovih poslova. Na kraju je naveo da nema saznanja o eventualnim sukobima okrivljenika s drugim zaposlenicima ili članovima Uprave HŽ Infrastrukture vezanim uz njegov status u društvu.

6.9. Svjedok PŠ je u svom iskazu na raspravnom zapisniku od 2. srpnja 2025. (listovi 135 do 141 spisa) naveo kako mu je poznato zbog kojeg razloga je pozvan u svojstvu svjedoka te da od 1. veljače 2018. godine obnaša dužnost glavnog kontrolora za elektrotehničke infrastrukturne podsustave. Naveo je da od navedenog razdoblja pa do dana davanja iskaza nema nikakvih saznanja o tome da bi sigurnost odvijanja željezničkog prometa bila ugrožena, i to u dijelu koji se odnosi na kontrolna mjerenja elektroenergetskog infrastrukturnog podsustava za čiju provedbu nadzire i kontrolira. Pojasnio je da se, ukoliko se tijekom kontrola utvrde određene nepravilnosti, iste odmah evidentiraju i otklanjaju putem nadležnih djelatnika izvršnih jedinica. Nadalje je naveo da se kontrolni pregledi obavljaju u različitim vremenskim intervalima, i to jednom mjesečno, jednom tromjesečno, jednom polugodišnje te jednom godišnje. Istaknuo je da se mjerenja kontaktne mreže provode jednom godišnje, dok se mjerenja putem elektrotehničkog mjernog vagona (EMV) provode dva puta godišnje, pri čemu se jednom prilikom provjeravaju geometrijske karakteristike kontaktne mreže, a drugi put eksploatacijske karakteristike kontaktne mreže. Na pitanje opunomoćenika privatnog tužitelja jesu li se od njegovog zaposlenja na navedenom radnom mjestu provodila kontrolna mjerenja kontaktne mreže i kontrolni pregledi kontaktne mreže, svjedok je iskazao da tijekom 2018. godine nisu bila provedena kontrolna mjerenja putem EMV-a, ali da su se redovito provodili kontrolni pregledi, zbog čega, prema njegovim saznanjima, sigurnost željezničkog prometa nije bila ugrožena. Nadalje je naveo da je tijekom 2019. godine došlo do organizacijske promjene, na način da je u Ured za upravljanje sigurnošću prešla grupa za mjerenje i ispitivanje, nakon čega su se, koliko mu je poznato, kontrolna mjerenja putem EMV-a ponovno uredno provodila. Na pitanje iz kojeg razloga smatra da sigurnost prometa nije bila ugrožena tijekom 2018. godine, iako nisu provođena kontrolna mjerenja putem EMV-a, svjedok je iskazao da, prema njegovim saznanjima, sigurnost nije bila ugrožena jer su se umjesto tih mjerenja provodili kontrolni pregledi visine i poligonacije kontaktne mreže koje su obavljali za to nadležni radnici na pojedinim dionicama. Nadalje je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja elektroničke poruke koju je 13. ožujka 2019. godine uputio JŠ, a koja mu je predočena tijekom rasprave. Naveo je da je navedeni elektronički dopis sastavio i poslao u okviru svojih radnih zadataka te na temelju podataka koji su mu bili dostavljeni. Na pitanje opunomoćenika privatnog tužitelja je li mu poznato Izvješće o nepravilnostima KN-2, svjedok je iskazao da mu je navedeni dokument poznat te pojasnio da u slučaju utvrđenih nepravilnosti tijekom kontrola glavni kontrolor sastavlja navedeno izvješće, u koje unosi utvrđene nepravilnosti, nakon čega se isto dostavlja svim nadležnim osobama. Nakon što mu je predočen dokument koji se odnosi na prilog broj 6 podneska privatnog tužitelja od 7. ožujka 2025. godine, svjedok je potvrdio da se radi o Izvješću KN-2 te da je potpis na tom dokumentu njegov. Na pitanje branitelja okrivljenika na koji se način utvrđuje sigurnost odvijanja željezničkog prometa, svjedok je iskazao da se ista utvrđuje putem unutarnjih sigurnosnih kontrola i unutarnjih sigurnosnih audita. Pojasnio je da unutarnja sigurnosna kontrola podrazumijeva sastavljanje Izvješća o nepravilnostima na temelju Podsjetnika koji predstavlja prilog Pravilnika HŽI-659. Naveo je da je svrha provođenja takvih kontrola poboljšanje sustava upravljanja sigurnošću te pravodobno otklanjanje utvrđenih nepravilnosti. Nadalje je iskazao da bi se u slučaju postojanja nepravilnosti na pojedinom dijelu pruge prometovanje na tom dijelu infrastrukture automatski obustavilo, a prema potrebi bi se uključila i relejna zaštita koja bi isključila napajanje predmetnog dijela mreže sve dok se utvrđena nepravilnost ne bi otklonila. Na pitanje branitelja okrivljenika je li Pravilnikom 213 propisana obveza mjerenja kontaktne mreže putem EMV-a jednom godišnje, svjedok je odgovorio potvrdno. Na daljnje pitanje je li istim pravilnikom propisano da se u slučaju neprovođenja mjerenja putem EMV-a takva mjerenja mogu zamijeniti kontrolnim pregledima, svjedok je iskazao da to nije izrijekom propisano. Međutim, naveo je da je pravilnikom predviđena mogućnost provođenja drugih kontrolnih mjerenja kada to okolnosti zahtijevaju, ali nije mogao potvrditi odnosi li se navedena odredba i na zamjenu mjerenja putem EMV-a. Na daljnje pitanje zamjenjuju li kontrolni pregledi mjerenja putem EMV-a, svjedok je iskazao da ih ne zamjenjuju, ali je pojasnio da se i tijekom kontrolnih pregleda utvrđuju određeni parametri na temelju kojih se mogu identificirati nepravilnosti, koje se potom odmah otklanjaju. Naveo je da, iako se mjerenja putem EMV-a u razdoblju od 2015. do 2018. godine nisu provodila, može iskazati da za 2018. godinu, prema podacima kojima raspolaže, sigurnost odvijanja željezničkog prometa nije bila ugrožena. Na pitanje branitelja okrivljenika je li mu poznat dokument na listovima 93 i 94 spisa, svjedok je odgovorio potvrdno te je naveo da ostaje kod svega što je u tom dokumentu navedeno. Na daljnje pitanje zna li od kada se nisu provodili kontrolni pregledi, iskazao je da mu to nije poznato, ali je pojasnio da je iz napomene u predmetnom dokumentu vidljivo da je utvrdio kako se određeni pregledi nisu provodili te je zbog toga naložio njihovo hitno provođenje. Na pitanje branitelja zbog čega je u navedenom dokumentu naveo da se kontrolna mjerenja putem EMV-a nisu provodila od 2013. godine, ako se ista mogu nadomjestiti kontrolnim pregledima, svjedok je iskazao da je navedeno naveo radi evidentiranja činjenice i poduzimanja potrebnih radnji. Istaknuo je da su kontrolna mjerenja putem EMV-a propisana, ali da njihovo neprovođenje samo po sebi ne znači da je sigurnost željezničkog prometa ugrožena. Na daljnje pitanje ima li saznanja da se i neka druga mjerenja ili kontrole propisane pravilnicima nisu provodile, svjedok je iskazao da takvih saznanja nema. Na pitanje okrivljenika jesu li, prema njegovim saznanjima, do davanja izjave okrivljenika u emisiji RTL-a 28. lipnja 2020. godine provedena sva propisana mjerenja, svjedok je iskazao da ima saznanja kako su provedena mjerenja geometrijskih karakteristika kontaktne mreže, dok za ostala mjerenja nije siguran te bi se o tome trebalo obratiti Odjelu za mjerenja i ispitivanja. Na daljnje pitanje okrivljenika je li prilikom obavljanja kontrola na izvješćima o stanju sigurnosti, mjernim trakama i analizama vezanim uz kontaktnu mrežu, osim njegovog potpisa, uočio i neki drugi potpis, svjedok je iskazao da nije. Pojasnio je da on prilikom unutarnjih kontrola provjerava s odgovornom osobom jesu li otklonjene sve nepravilnosti utvrđene mjernim trakama, a ukoliko nisu, sas tavlja Izvješće o nepravilnostima. Na pitanje okrivljenika je li u opisu njegovog radnog mjesta analiza, kontrola i izvješćivanje o stanju kontaktne mreže te određivanje dopuštenih brzina prometovanja vozila s podignutim pantografom, svjedok je iskazao da navedeni poslovi nisu u opisu njegovog radnog mjesta. Na daljnje pitanje na koji način voditelj dionice kontaktne mreže obavještava o utvrđenim nepravilnostima, svjedok je iskazao da se u Izvješću KN-2, ukoliko postoji nepravilnost, u donjem dijelu izvješća upisuje potvrda o otklanjanju nepravilnosti. Naveo je da, ukoliko se odgovorna osoba ne slaže s navedenim, označava se da nepravilnost nije otklonjena te se dokumentacija prosljeđuje radi daljnjeg postupanja sukladno Pravilniku 659. Na pitanje okrivljenika je li ranije izjavio da je bio zadužen za kontrolu prije 2018. godine, svjedok je iskazao da to nije izjavio, već da je na radno mjesto glavnog kontrolora zaposlen 1. veljače 2018. godine. Na daljnje pitanje zna li kako se dijeli kontaktna mreža, svjedok je naveo da ne razumije pitanje jer postoji više načina podjele kontaktne mreže. Na pitanje zna li kako se kontaktna mreža dijeli s obzirom na sistemsku visinu, iskazao je da napamet ne zna sve podatke, ali da je navedeno područje uređeno Pravilnikom RH-404 i HŽI-404. Na pitanje okrivljenika je li educiran za mjerenje kontaktne mreže, svjedok je odgovorio da nije. Također je naveo da nije educiran niti za analizu izmjerenih podataka. Na pitanje po kojoj se uputi provodi analiza izmjerenih podataka, iskazao je da se analiza provodi prema Uputi 264. Na pitanje okrivljenika je li ikada potpisao Izvješće o stanju kontaktne mreže i dopuštenim brzinama koje se dostavlja Ministarstvu prometa i Agenciji za sigurnost željezničkog prometa, svjedok je odgovorio da nije. Na pitanje je li mu poznato postojanje tipske pogreške u Uputi 264, svjedok je iskazao da mu to nije poznato. Također je naveo da mu nije poznato da je Uprava HŽ Infrastrukture dostavila okrivljeniku Izvješće o mjerenju iz 2015. godine koje bi služilo kao predložak. Na pitanje je li ikada imao bilo kakav konflikt s okrivljenikom, svjedok je iskazao da nije imao nikakav konflikt s njim.

6.10. Svjedok NŠ je u svom iskazu danom na raspravnom zapisniku od 24. rujna 2025. (listovi 485 do 489 spisa) naveo kako mu nisu poznati razlozi zbog kojih je pozvan u svojstvu svjedoka, međutim, nakon što mu je sud predočio razloge njegova pozivanja, naveo je da sigurnost odvijanja željezničkog prometa, kao niti pitanja povezana s istom, nisu spadala u njegov djelokrug poslova za vrijeme dok je bio zaposlen u HŽ Infrastrukturi. Nadalje je iskazao da je tijekom zaposlenja u HŽ Infrastrukturi obavljao poslove voditelja interne revizije i interne kontrole poslovanja te da je, s obzirom na vrstu poslova koje je obavljao, moguće da postoje određeni izvještaji povezani s predmetnim pitanjima. Međutim, zbog proteka vremena nije se mogao izjasniti o konkretnim pojedinostima. Naveo je da već gotovo četiri godine nije zaposlen u sustavu HŽ Infrastrukture. Na pitanje opunomoćenika privatnog tužitelja može li potvrditi autentičnost elektroničke komunikacije koju je osobno slao i primao od JŠ, a koja se nalazi na listovima 255 do 257 spisa, nakon što mu je ista predočena uz dopuštenje suda, svjedok je iskazao da su navedene elektroničke poruke autentične. Međutim, naveo je da se u ovom trenutku više ne može prisjetiti njihova točnog sadržaja. Na pitanje braniteljice ima li saznanja o sigurnosti odvijanja željezničkog prometa, svjedok je iskazao da se sjeća kako je o navedenoj temi bilo određenih rasprava, ali da se ne može izjasniti o detaljima jer navedena pitanja nisu bila u djelokrugu njegovih poslova u HŽ Infrastrukturi. Na pitanje okrivljenika je li mu ikada prijetio ili je li s njim imao bilo kakav konflikt, svjedok je iskazao da nije. Na daljnje pitanje okrivljenika ima li saznanja je li ikada bilo pritužbi na njegov rad u vezi s provođenjem mjerenja i analizom podataka, svjedok je iskazao da se sjeća kako je bilo različitih situacija i rasprava, ali da se zbog proteka vremena ne može sa sigurnošću prisjetiti detalja. Dodao je da bi, ukoliko se u okviru njegovih poslova time i bavio, o tome trebao postojati odgovarajući izvještaj. Na daljnje pitanje okrivljenika, koje se odnosilo na elektroničku komunikaciju predočenu na raspravi, odnosno jesu li u vezi s provedenim istraživanjima doneseni određeni zaključci ili odluke, svjedok je iskazao da se toga više ne sjeća. Na pitanje okrivljenika sjeća li se je li ga službeno pozvao na sastanak tijekom 2017. godine u vezi s nabavom snjegočistača i novog mjernog vozila, svjedok je iskazao da se navedenog sastanka sjeća, ali se ne može prisjetiti detalja. Pojasnio je da je moguće da su okrivljenika pozvali na razgovor s obzirom na to da je revizija postupaka nabave bila u njegovom djelokrugu poslova. Na pitanje suda zna li koji je bio djelokrug poslova okrivljenika za vrijeme dok je svjedok bio zaposlen u HŽ Infrastrukturi, svjedok je iskazao da se, prema njegovom sjećanju, okrivljenik bavio poslovima mjerenja kontaktne mreže i kolosijeka. Na daljnje pitanje suda je li mu poznato je li tijekom njegova rada u HŽ Infrastrukturi bilo sukoba između okrivljenika i njegovih nadređenih ili podređenih, svjedok je iskazao da osobno takvim događajima nije nazočio niti ih je vidio. Međutim, naveo je da se sjeća kako je unutar sustava bilo određenih rasprava vezanih uz sigurnost odvijanja željezničkog prometa i provođenje određenih mjera, ali da se više ne sjeća pojedinosti. Na pitanje suda ima li saznanja o tome je li netko okrivljeniku nudio bolje uvjete rada, veću plaću, veći koeficijent ili novo prijenosno računalo u zamjenu za to da ne iznosi probleme vezane uz sigurnost odvijanja željezničkog prometa, svjedok je iskazao da o tome nema nikakvih saznanja te da takvim situacijama, ukoliko su se uopće dogodile, nije bio nazočan. Na pitanje suda ima li saznanja o sustavu RAMSYS, svjedok je iskazao da o navedenom sustavu nema saznanja.

6.11. Svjedok SŠ je u svom iskazu danom na raspravnom zapisniku od 24. rujna 2025. godine (listovi 485 do 489 spisa) naveo kako je u razdoblju od 2014. do 2019. godine obavljao poslove vezane uz mjerenje kontaktne mreže putem elektrotehničkog mjernog vagona (EMV), pri čemu mu je okrivljenik bio nadređen. Istaknuo je kako se u navedenom razdoblju mjerenja nisu provodila iz razloga što je EMV bio neispravan, zbog čega nije imao saznanja o stanju sigurnosti odvijanja željezničkog prometa niti je mogao potvrditi je li sigurnost prometa u tom razdoblju bila ugrožena. Nadalje je naveo kako je bio osposobljen za očitavanje rezultata geometrijskih mjerenja kontaktne mreže, pri čemu je istaknuo da ga je navedenom poslu podučio okrivljenik. Međutim, pojasnio je kako takva mjerenja u stvarnosti nije samostalno provodio, budući da ista nisu bila obavljana zbog neispravnosti mjernog vagona, već mu je okrivljenik određene parametre objašnjavao na ranijim mjernim listama. Svjedok je iskazao kako prema njegovim saznanjima mjerenja putem EMV-a trebaju biti provedena dva puta godišnje, te je naveo kako postoji mogućnost da se pojedina mjerenja zamijene ručnim mjerenjima, iako u to nije bio potpuno siguran. U odnosu na pitanje utjecaja neprovođenja mjerenja putem EMV-a na sigurnost odvijanja željezničkog prometa, svjedok je naveo kako smatra da bi sigurnost prometa vjerojatno bila ugrožena, ali da to ne može tvrditi sa sigurnošću. Nadalje je naveo kako je njegov odnos s okrivljenikom bio korektan te da nije imao saznanja o eventualnim sukobima okrivljenika s drugim zaposlenicima. Istaknuo je kako mu nije poznato da bi okrivljenik tražio njegovo udaljenje s radnog mjesta, kao niti da bi okrivljeniku bile nuđene veća plaća, povoljniji koeficijent, bolji uvjeti rada ili novo prijenosno računalo u zamjenu za prestanak iznošenja tvrdnji o ugroženosti sigurnosti željezničkog prometa. Svjedok je nadalje naveo kako mu nisu poznati podaci vezani uz Ramsys sustav niti izvješća Agencije za sigurnost željezničkog prometa. Opisujući svoje aktivnosti u razdoblju dok mu je okrivljenik bio nadređen, naveo je kako se uglavnom bavio proučavanjem pravilnika i uputa vezanih uz mjerenja te je bio prisutan kod mjernog vagona tijekom izvođenja radova na njegovom popravku. Istaknuo je kako nikada nije bio u sukobu s okrivljenikom, dok je naveo da je imao jedan sukob sa zaposlenikom AI, a koji je nastao nakon provale u mjerni vagon i krađe prijenosnih računala, među kojima se nalazilo i njegovo prijenosno računalo. Konačno, svjedok je naveo kako mu nije poznato iz kojeg razloga je okrivljenik nakon 2019. godine prestao biti njegov nadređeni, osim što je istaknuo da je sam prešao u drugi odjel, što je želio učiniti i ranije.

6.12. Svjedokinja ŠŠ je u svom iskazu na raspravnom zapisniku od 14. studenog 2025. (listovi 519 do 527 spisa) navela kako joj je poznato zbog čega je pozvana kao svjedok, iako nije upoznata s konkretnim sadržajem privatne tužbe. Ističe da je zaposlena u HŽI na radnom mjestu savjetnika prokurista te da, između ostalog, obavlja poslove vezane uz pritužbe radi zaštite dostojanstva radnika. Navodi kako je zaprimala pritužbe okrivljenika, ali i drugih zaposlenika, među kojima su bili JŠ, ČŠ i LŠ. Ističe da se okrivljenik među prvima obratio većim brojem elektroničkih poruka u kojima je iznosio navodne nepravilnosti, spominjao obraćanje policiji i Državnom odvjetništvu te provođenje određenih istražnih radnji. Međutim, navodi kako se ona i kolega zadužen za postupanje po takvim pritužbama nisu bavili sadržajem tih navoda u dijelu koji se odnosio na moguće nepravilnosti u radu, već isključivo pitanjem zaštite dostojanstva radnika. Svjedokinja navodi da je postupajući po pritužbi okrivljenika protiv HŽI-ja i nadređenih osoba, zajedno s II provela postupak provjere navoda te nisu utvrdili postojanje povrede dostojanstva okrivljenika kao radnika. Nadalje navodi da su i JŠ, ČŠ i LŠ podnijeli pritužbe protiv okrivljenika radi njegovog ponašanja prema njima, ali niti u tim postupcima nisu utvrđeni elementi uznemiravanja odnosno povrede dostojanstva radnika. Svjedokinja pojašnjava kako su se pritužbe drugih zaposlenika odnosile prvenstveno na neprimjerenu komunikaciju, izostanak pozdravljanja i neodzdravljanja te općenito odnos okrivljenika prema kolegama, pri čemu navodi da takvo ponašanje, ako bi trajalo kroz dulje razdoblje, može predstavljati oblik uznemiravanja. Ističe da nema neposrednih saznanja o tim događajima, već je o njima saznala iz pisanih pritužbi zaposlenika u koje nije imala razloga sumnjati. Na posebno pitanje opunomoćenice privatnog tužitelja navodi kako je osim pritužbi vezanih uz nepozdravljanje i neodzdravljanje bilo i drugih navoda u pritužbama, ali se detalja više ne može prisjetiti te navodi kako su isti sadržani u pisanom obliku. Svjedokinja je nadalje navela kako joj je poznat dokument koji se nalazi na listovima 516-517 spisa te je potvrdila da je isti sastavljen od strane nje i II. Istaknula je kako u cijelosti ostaje kod sadržaja navedenog dokumenta te je pojasnila kako je isti dostavljen okrivljeniku, JŠ, ČŠ i LŠ kao odgovor na njihove podnesene pritužbe. Nadalje je navedeno kako je II, osim poslova vezanih uz postupanje po pritužbama radi zaštite dostojanstva radnika, obavljao i dužnost povjerenika za etiku. Na posebno pitanje branitelja okrivljenika je li joj poznato jesu li se u razdoblju od 2014. do 2020. godine provodila mjerenja kontaktne mreže putem elektrotehničkog mjernog vagona (EMV), svjedokinja je navela kako o navedenom nema nikakvih saznanja. Nadalje je istaknuto kako joj nisu poznata niti pitanja vezana uz stanje kontaktne mreže na željezničkoj infrastrukturi, kao niti sigurnost odvijanja željezničkog prometa u razdoblju od 2017. do 2020. godine. Na posebno pitanje okrivljenika predstavlja li davanje liječničkih nalaza i potvrda o njegovom psihičkom stanju novinarima, odnosno široj javnosti, povredu dostojanstva, svjedokinja je navela kako takvo postupanje nesporno predstavlja povredu zaštite osobnih podataka, a da bi isto moglo predstavljati i povredu dostojanstva osobe. Pojasnila je kako dokumentaciju koju je okrivljenik dostavio uz svoju pritužbu nije detaljno razmatrala, budući da je navedena pritužba zajedno s priloženom dokumentacijom bila proslijeđena i drugim nadležnim institucijama. Na posebno pitanje suda je li joj poznato nešto vezano uz promjenu radnog mjesta okrivljenika unutar HŽI-a, kao i eventualno nuđenje veće plaće, povoljnijeg koeficijenta ili novog prijenosnog računala, svjedokinja je navela kako o navedenim okolnostima nema nikakvih saznanja. Svjedokinja je nadalje navela kako joj je poznat dokument na listovima 516-517 spisa te je potvrdila da su ga sastavili ona i II, pri čemu u cijelosti ostaje kod njegova sadržaja. Navela je kako je predmetni dokument dostavljen okrivljeniku, JŠ, ČŠ i LŠ kao odgovor na njihove međusobne pritužbe. Također je istaknula kako je II, osim poslova vezanih uz zaštitu dostojanstva radnika, obavljao i dužnost povjerenika za etiku. Na pitanja branitelja svjedokinja je navela kako nema nikakvih saznanja o provođenju mjerenja kontaktne mreže putem elektrotehničkog mjernog vagona (EMV) u razdoblju od 2014. do 2020. godine, niti ima saznanja o stanju kontaktne mreže ili sigurnosti odvijanja željezničkog prometa u razdoblju od 2017. do 2020. godine. Na pitanje okrivljenika vezano uz dostavljanje liječničke dokumentacije i podataka o njegovom psihičkom stanju novinarima odnosno široj javnosti, svjedokinja je navela kako bi takvo postupanje nesporno predstavljalo povredu zaštite osobnih podataka, a moglo bi predstavljati i povredu dostojanstva osobe. Pritom je pojasnila kako dokumentaciju koju je okrivljenik dostavio uz svoju pritužbu nije detaljno razmatrala jer je cijela pritužba, zajedno s priloženom dokumentacijom, proslijeđena i drugim nadležnim institucijama. Na posebno pitanje suda vezano uz eventualnu promjenu radnog mjesta okrivljenika, nuđenje veće plaće, povoljnijeg koeficijenta ili novog prijenosnog računala, svjedokinja je navela kako o navedenim okolnostima nema nikakvih saznanja.

6.13. Svjedok ČŠ na raspravnom zapisniku od 14. studenog 2025. (listovi 519 do 527 spisa) je naveo kako mu je poznato zbog čega je pozvan kao svjedok u ovom postupku. Istaknuo je kako je 2019. godine došao raditi u Ured za upravljanje sigurnošću unutar HŽI-a, dok je prethodno radio u Sektoru održavanja HŽI-a. Naveo je kako je tom prilikom prvi puta upoznao okrivljenika, s kojim je nakon toga komunicirao isključivo putem elektroničke pošte. Istaknuo je kako mu je okrivljenik prilikom dolaska dao na proučavanje određene pravilnike, nakon čega je daljnja komunikacija između njih bila isključivo pisanim putem. Svjedok je naveo kako okrivljenik nije komunicirao niti s njim niti s LŠ neposredno, iako su se nalazili u istoj prostoriji, već isključivo putem elektroničke pošte. Istaknuo je kako je okrivljenik u više navrata drugim osobama slao poruke u kojima je iznosio tvrdnje o njemu i LŠ, navodeći da nisu dorasli poslovima koje obavljaju, da prouzrokuju štetu na mjernom vlaku, da to čine u suradnji sa Sektorom održavanja te da često izostaju s posla. Na posebno pitanje opunomoćenice privatnog tužitelja je li podnio zahtjev za zaštitu dostojanstva radnika protiv okrivljenika, svjedok je naveo kako jest. Istaknuo je kako je navedeni zahtjev podnio zbog odnosa okrivljenika prema njemu kao nadređenog radnika, osobito u posljednjih godinu i pol dana prije nego što je okrivljenik napustio Ured za upravljanje sigurnošću, navodeći kako je takav odnos doveo do nepodnošljive radne atmosfere koja se odrazila i na njegov privatni život. Na posebno pitanje opunomoćenice privatnog tužitelja je li elektronička poruka koja se nalazi na donjem dijelu lista 514 spisa njegova, a koja mu je predočena uz dopuštenje suda, svjedok je naveo kako ista jest njegova. Na pitanja branitelja okrivljenika svjedok je naveo kako mu je okrivljenik dao na proučavanje Pravilnik 213 i Uputu 264. Istaknuo je kako se, prema navedenim propisima, mjerenja kontaktne mreže putem elektrotehničkog mjernog vagona (EMV) treba ju provoditi dva puta godišnje, a po potrebi i češće, primjerice u slučaju remonta pruge ili drugih posebnih okolnosti. Svjedok je naveo kako ne može sa sigurnošću reći jesu li se u razdoblju od 2014. do 2021. godine provodila mjerenja kontaktne mreže putem EMV - a dva puta godišnje, odnosno jesu li se uopće provodila, budući da je u Ured za upravljanje sigurnošću došao tek 2019. godine. Međutim, naveo je kako smatra da se u određenom razdoblju ta mjerenja nisu provodila. Na pitanje okrivljenika sjeća li se da je 8. studenoga 2019. godine s njim bio na piću i kolačima u Studentskom centru povodom njegova rođendana, svjedok je naveo kako je bio, ali se ne sjeća točnog datuma. Pojašnjava kako su toga dana trebali provoditi određeno mjerenje, ali isto nije odmah bilo moguće obaviti jer se čekala određena potvrda, zbog čega je okrivljenik predložio da odu nešto popiti, a tek je naknadno naveo kako mu je toga dana rođendan. Na daljnje pitanje je li ikada izjavio da s okrivljenikom ne može komunicirati jer isti odgovara samo JŠ i upravi koja ga je postavila, svjedok je naveo kako to nikada nije izjavio. Svjedok je nadalje naveo kako su se u razdoblju kada je bio raspoređivan s jednog radnog mjesta na drugo provodila mjerenja putem EMV-a, ali se ne može točno sjetiti tog razdoblja. Istaknuo je kako su sva mjerenja provedena na temelju Upute 264 te kako je osposobljen za analizu izmjerenih podataka. Na pitanje je li mu poznato što se dogodilo prilikom mjerenja u kolodvoru Šapjane, kada je tijekom mjerenja putem EMV-a došlo do oštećenja mjerne tehnologije na krovu mjernog vlaka, svjedok je naveo kako mu navedena okolnost nije poznata. Naveo je kako su tijekom 2019. godine prilikom provođenja mjerenja s njima bili prisutni djelatnici tvrtke ATM iz Beograda. Svjedok je istaknuo kako se propisana mjerenja moraju provoditi radi stanja kontaktne mreže, eventualne potrebe za remontom, rekonstrukcijom i održavanjem iste, pri čemu je naglasio kako je održavanje kontaktne mreže potrebno radi sigurnosti prometa. Nadalje je naveo kako je u Uputi 264 jasno određeno na koji način moraju izgledati podaci izmjerene poligonacije kontaktne mreže. Istaknuo je kako je 2021. godine analizirao podatke dobivene mjerenjem koji su dostavljani Sektoru održavanja, pri čemu je pojasnio kako u početku nije samostalno provodio mjerenja, već ih je 2019. godine obavljala tvrtka ATM iz Beograda koja ih je za to i educirala. Svjedok je naveo kako je odlukom JŠ bio imenovan voditeljem mjerenja, ali se ne može sa sigurnošću sjetiti je li to bilo 2021. ili 2022. godine. Istaknuo je kako je provodio mjerenja dva puta godišnje te kako Sektor održavanja također provodi svoje aktivnosti održavanja, pri čemu se podaci dobiveni mjerenjima dostavljaju tom sektoru radi daljnjeg postupanja. Svjedok je naveo kako provođenje mjerenja putem EMV-a ne isključuje redovne kontrolne preglede. Istaknuo je kako bi, ukoliko se mjerenja uopće ne bi provodila, sigurnost prometa mogla biti ugrožena, ali je pojasnio kako svrha tih mjerenja nije isključivo sigurnost prometa, već i praćenje općeg stanja kontaktne mreže radi planiranja eventualnih ulaganja u pojedine dionice. Nadalje je naveo kako se remont kontaktne mreže provodi zbog starosti ili dotrajalosti pojedinih dijelova mreže. Na pitanje vezano uz kurs kretanja neaktivnog vodiča na osi kolosijeka naveo je kako ne može odgovoriti jer ne razumije pitanje. U odnosu na tipografske pogreške u Uputi 264, svjedok je naveo kako je potrebno obratiti pažnju na pogrešku koja se odnosi na korištenje promila i postotaka, ali nije mogao sa sigurnošću navesti koji je podatak ispravan. Istaknuo je kako se kontaktna mreža ne može izmjeriti ako nije poznata os kolosijeka, budući da se mjerenje temelji upravo na toj osi. Na pitanje suda zbog čega smatra da se okrivljenik prema njemu ponašao na način zbog kojeg je podnio zahtjev za zaštitu dostojanstva radnika, svjedok je naveo kako pretpostavlja da je razlog tome što je okrivljenik uvidio da i druge osobe mogu obavljati mjerenja kontaktne mreže, zbog čega bi on mogao ostati bez svoje pozicije. Na daljnje pitanje suda vezano uz promjenu radnog mjesta okrivljenika, eventualno povećanje plaće, koeficijenta ili dobivanje prijenosnog računala, svjedok je naveo kako o tome nema nikakvih saznanja. Svjedok je naveo kako je zaposlen u HŽI-u od 2017. godine te je istaknuo kako prema njegovim saznanjima od trenutka njegovog zaposlenja do danas sigurnost odvijanja željezničkog prometa u Republici Hrvatskoj nije bila ugrožena.

6.14. Svjedok LŠ na raspravnom zapisniku od 14. studenog 2025. (listovi 519 do 527 spisa) naveo je kako mu je poznato zbog čega je pozvan na raspravu te je iskazao da je od 1. srpnja 2019. zaposlen na radnom mjestu inženjera za mjerenje i održavanje kontaktne mreže u HŽI-u. Naveo je kako je prilikom dolaska na navedeno radno mjesto upoznao okrivljenika, koji mu je tada bio nadređeni, te kako su u više navrata trebali obavljati mjerenja koja nisu realizirana zbog odsutnosti okrivljenika uslijed korištenja godišnjeg odmora i bolovanja. Istaknuo je da je HŽI tijekom 2019. angažirao društvo ATM iz Srbije koje je provelo mjerenja kontaktne mreže pomoću EMV-a te pritom educiralo njega i ČŠ za provođenje takvih mjerenja. Svjedok je dalje u svom iskazu naveo kako je nakon provedenih mjerenja od strane okrivljenika zaprimljena pritužba protiv njega i ČŠ u kojoj je navedeno da je prilikom mjerenja nastala višemilijunska šteta za Republiku Hrvatsku, međutim kako se naknadno pokazalo da takve tvrdnje nisu bile točne. Istaknuo je kako su kasnije zajedno s okrivljenikom proveli jedno mjerenje putem EMV-a u Rijeci tijekom 2020. godine, nakon čega je okrivljenik otišao na bolovanje, a potom i godišnji odmor, zbog čega su daljnja mjerenja bila prekinuta. Naveo je da su on i ČŠ tijekom 2021. godine samostalno provodili mjerenja EMV-om uz prisutnost odgovornih osoba iz dionica kontaktne mreže, pri čemu nije bilo problema. Svjedok je nadalje naveo kako je odnos okrivljenika prema njemu i kolegi ČŠ često bio nekorektan, navodeći da je okrivljenik tvrdio kako ne obavljaju svoj posao, izbjegavaju radne obveze i nanose štetu na mjernom vlaku, o čemu je slao elektroničku poštu drugim osobama. Istaknuo je kako je zbog takvog odnosa podnio zahtjev za zaštitu dostojanstva radnika, budući da okrivljenik prema njemu nije komunicirao niti na osnovnoj razini, već je komunikaciju uglavnom ostvarivao putem elektroničke pošte u kojoj je iznosio tvrdnje koje smatra neistinitima. Svjedok je potvrdio autentičnost elektroničke poruke koja mu je predočena tijekom ispitivanja. Naveo je kako se prije podnošenja zahtjeva za zaštitu dostojanstva radnika konzultirao s prokuristicom PI. Odgovarajući na pitanja obrane, svjedok je naveo kako mu je okrivljenik dao na proučavanje Pravilnik 213 i Uputu 264 te da se prema tim propisima mjerenja kontaktne mreže putem EMV -a trebaju provoditi dva puta godišnje, a po potrebi i češće. Istaknuo je kako ne može sa sigurnošću tvrditi jesu li se u razdoblju od 2014. do 2021. godine ta mjerenja redovito provodila, ali smatra da u određenom razdoblju nisu provođena. Naveo je kako je educiran za mjerenje i analizu podataka kontaktne mreže te kako je sudjelovao u analizi mjernih podataka. Svjedok je nadalje naveo kako je 2019. godine mjerenja provodila tvrtka ATM iz Beograda koja ih je prethodno educirala za navedene poslove. Istaknuo je da je JŠ naknadno odredio njega i ČŠ za samostalno provođenje mjerenja kontaktne mreže. Naveo je kako se mjerenja putem EMV-a ne isključuju s redovitim kontrolnim pregledima te kako bi, ukoliko se mjerenja uopće ne bi provodila, sigurnost željezničkog prometa mogla biti ugrožena, budući da se mjerenjima prati stanje kontaktne mreže i potreba za njezinim održavanjem, remontom ili rekonstrukcijom. Svjedok je nadalje iskazao kako se sjeća događaja na kolodvoru Šapjane 2019. godine, ali je naveo da tom prilikom nije došlo do oštećenja mjerne tehnike na EMV-u, već do problema s prebacivanjem sklopke između naponskih sustava, koji je kasnije otklonjen zamjenom neispravnog dijela. Naveo je kako je mjerenje nakon toga uredno provedeno. Na pitanje suda svjedok je naveo kako smatra da se okrivljenik prema njemu neprimjereno odnosio jer je smatrao da bi netko drugi mogao obavljati mjerenja kontaktne mreže umjesto njega, čime bi izgubio svoju poziciju. Istaknuo je kako nema saznanja o eventualnoj promjeni radnog mjesta okrivljenika, povećanju plaće, koeficijenta ili dobivanju novog prijenosnog računala. Svjedok je dalje u svom iskazu naveo kako je zaposlen u HŽI-u od 2018. godine te kako prema njegovim saznanjima od tada do davanja iskaza nije bila ugrožena sigurnost željezničkog prometa u Republici Hrvatskoj. Naveo je kako je čuo za sustav RAMSYS, ali da u vrijeme njegova korištenja nije bio na odgovarajućoj poziciji te nema detaljnijih saznanja o njegovom radu. Također je naveo kako mu nije poznato je li donesena odluka povodom njegova zahtjeva za zaštitu dostojanstva radnika.

6.15. Svjedok OŠ je na raspravnom zapisniku od 11. prosinca 2025. (listovi 530 do 535 spisa) u svom iskazu naveo kako mu je poznato zbog čega je pozvan na raspravu, međutim iskazao je kako nema konkretnih saznanja vezanih za sigurnost odvijanja željezničkog prometa niti za druge okolnosti povezane sa sigurnošću željezničkog sustava. Također je naveo kako nema saznanja o eventualnom pritisku, mobingu ili drugim postupanjima prema okrivljeniku. Svjedok je naveo kako nema saznanja o tome da bi okrivljenik odbio izvršiti kontrolna mjerenja, pojasnivši da je njegov djelokrug poslova bio vezan isključivo uz održavanje željezničkih vozila za posebne namjene. Istaknuo je kako nema saznanja niti o tome da bi prema okrivljeniku bio vršen bilo kakav pritisak, mobing ili da bi od njega bilo traženo postupanje protivno zakonu. Odgovarajući na pitanja obrane, svjedok je naveo kako održavanje željezničkih vozila za posebne namjene uključuje i održavanje EMV vozila. Pojasnio je kako EMV vozilo služi za mjerenje parametara kolosijeka pruge te kako nije povezano s mjerenjem kontaktne mreže. Naveo je kako u HŽI postoji posebno mjerno vozilo, odnosno mjerni vagon s pomoćnim vagonom, koje služi za mjerenje kontaktne mreže, dok mu učestalost provođenja takvih mjerenja nije poznata jer to ne spada u njegov djelokrug poslova. Istaknuo je kako je njegov zadatak bio osigurati tehničku ispravnost vozila za posebne namjene kako bi ona mogla biti korištena za svrhu kojoj su namijenjena. Svjedok je naveo kako se sjeća da je mjerni vagon u određenom razdoblju više puta bio u kvaru te da je više puta popravljan, ali se zbog proteka vremena nije mogao izjasniti o točnim razdobljima kada se to događalo. Na pitanja okrivljenika svjedok je naveo kako mu je okrivljenik svojevremeno bio podređen te da je u tom razdoblju obavljao poslove nadređene osobe unutar odjela koji je obuhvaćao i poslove povezane s mjerenjem željezničkog infrastrukturnog sustava. Naveo je kako se ne sjeća je li okrivljeniku bio nadređen u vrijeme izrade tehničke dokumentacije za novo mjerno vozilo, ali je potvrdio da je bio voditelj tima za izradu tehničke dokumentacije za nabavu novog mjernog vozila. Svjedok je naveo kako se ne sjeća detalja vezanih uz komunikaciju putem elektroničke pošte s TŠ u vezi izmjene tehničkih karakteristika vozila, istaknuvši kako je u okviru projekta nabave specijalnih vozila postojao veliki broj poruka i komunikacije. Također je naveo kako se ne sjeća je li interna revizija utvrdila da izmjene tehničkih karakteristika nisu bile u njegovoj nadležnosti. Potvrdio je kako je kasnije bio razriješen s mjesta nadređene osobe, ali mu razlog razrješenja nije poznat. Svjedok je nadalje naveo kako je kao rukovoditelj odjela morao biti upoznat s pravilnicima i uputama koje se odnose na mjerenje kontaktne mreže i geometrije kolosijeka, ali je pojasnio da nije morao poznavati sve pojedinačne stručne detalje jer su pojedina područja bila povjerena inženjerima odgovarajućih struka. Istaknuo je kako je nakon provedenih mjerenja putem komunikacije s odgovornim inženjerima bio upoznat s rezultatima mjerenja. Naveo je kako je unutar odjela bilo više osoba nadležnih za pojedine vrste mjerenja, dok se nije mogao sjetiti tko je potpisivao pojedina izvješća. Svjedok je naveo kako se ne sjeća okolnosti vezanih uz eventualni zahtjev za popravak EMV vozila niti postupanja direktora održavanja NI u vezi s tim. Na pitanja suda svjedok je naveo kako je naziv njegova radnog mjesta u vrijeme kada je bio nadređen okrivljeniku bio pomoćnik direktora za mehanizaciju i mjerenja u okviru Sektora održavanja. Nije se mogao točno izjasniti o razdoblju u kojem je bio nadređen okrivljeniku. Istaknuo je kako nema saznanja da bi ikada bila ugrožena sigurnost željezničkog prometa na HŽI-u. Svjedok je također naveo kako nema saznanja o tome da bi se okrivljeniku nudila veća plaća, bolji koeficijent ili drugi uvjeti rada. Potvrdio je da mu je poznat sustav RAMSYS, ali je naveo kako nema detaljnijih saznanja o njegovoj funkciji i radu.

6.16. Svjedok KŠ u svom iskazu na raspravnom zapisniku od 11. prosinca 2025. (listovi 530 do 535 spisa) naveo je kako mu nije bilo poznato točno radi čega je pozvan na današnje svjedočenje, no nakon što mu je sud predočio razloge pozivanja, iskazao je kako je 30 godina radio u HŽ Cargu, nakon čega je reorganizacijom poslovanja raspoređen u HŽ Infrastrukturu, gdje radi posljednjih 4 do 5 godina. Naveo je kako trenutno u HŽI radi na radnom mjestu glavnog inženjera za mjerenje elektroenergetskih infrastrukturnih podsustava, na kojem je u vrijeme njegovog dolaska radio i okrivljenik. Istaknuo je kako o tehničkim pitanjima ne može detaljnije govoriti jer je prije dolaska na navedeno radno mjesto obavljao druge poslove, a po njegovom dolasku mjerni vlak bio je u kvaru zbog čega nije bilo moguće provoditi mjerenja. Na pitanje opunomoćenice privatnog tužitelja je li ga okrivljenik, kao njegov nadređeni, podučio poslovima mjerenja, svjedok je naveo kako nije, budući da je u vrijeme njegovog dolaska mjerni vlak već bio u kvaru. Istaknuo je kako mu je okrivljenik pokazivao određene stvari vezane uz ranija mjerenja, međutim da se na temelju toga nije moglo mnogo naučiti jer se stvarna mjerenja nisu mogla provoditi zbog neispravnosti mjernog vozila. Dodao je kako je okrivljenik pokazivao interes da ga poduči tom poslu. Na pitanje branitelja okrivljenika kada je došao na sadašnje radno mjesto, svjedok je naveo kako je to bilo prije 6 do 7 godina. Na daljnje pitanje proizlazi li iz njegovog iskaza da se od trenutka njegova dolaska u HŽI pa do prije 4 do 5 godina mjerenja nisu provodila, svjedok je naveo kako je u tom razdoblju mjerno vozilo bilo u kvaru te se mjerenja putem tog vozila nisu mogla provoditi. Naveo je kako se, prema njegovim saznanjima, mjerenja putem mjernog vozila trebaju provoditi dva puta godišnje, a najmanje jednom godišnje. Istaknuo je kako se mjerenja kontaktne mreže provode radi sigurnosti željezničkog prometa, kao i radi održavanja željezničke pruge. Na pitanje okrivljenika je li ikada prema njemu imao nekorektan odnos ili se prema njemu neprimjereno ponašao, svjedok je naveo kako nije, već da je njihov odnos uvijek bio korektan. Na daljnje pitanje kakav je bio njegov odnos prema ostalim članovima grupe za mjerenje, svjedok je naveo kako o tome nema saznanja. Na pitanje iz kojeg razloga nije, na nagovor JŠ, napisao elektroničku poruku u kojoj bi naveo da ga okrivljenik mobingira, svjedok je naveo kako to nije učinio jer je smatrao da takvog postupanja nije bilo. Na daljnje pitanje je li mu okrivljenik pomogao da ne dobije otkaz, svjedok je naveo kako se toga ne sjeća. Naveo je kako je okrivljenik prilikom odlaska na mjerenje u Vinkovce pozvao taksi za njega jer je imao ozlijeđenu nogu. Na pitanje je li bio prisutan u Šapjanama prilikom mjerenja kontaktne mreže s EMV - om kada je došlo do problema s mjernom tehnikom, svjedok je naveo kako se toga ne sjeća. Na pitanje suda ima li saznanja kakav je bio odnos nadređenih i podređenih osoba prema okrivljeniku, svjedok je naveo kako o tome nema saznanja. Na daljnje pitanje ima li saznanja je li ikada bila ugrožena sigurnost željezničkog prometa, svjedok je naveo kako takvih saznanja nema. Na pitanje može li preciznije navesti razdoblje u kojem se mjerenja putem EMV-a nisu provodila, svjedok je naveo kako to ne može precizirati. Naveo je kako se mjerenja trenutno provode. Na dodatno pitanje okrivljenika tko sada provodi mjerenja kontaktne mreže, svjedok je naveo kako ih provodi tvrtka iz Srbije čijeg se naziva ne može sjetiti. Naveo je kako su mu poznate osobe iz te tvrtke jer su i prethodne godine provodile mjerenja, ali nije znao jesu li iste osobe bile prisutne prilikom događaja u Šapjanama. Istaknuo je kako se mjerenja provode mjernim vozilom, ali ne vozilom HŽI-a, već njihovim vlastitim mjernim vozilom. Na dodatno pitanje opunomoćenice privatnog tužitelja kako je moguće da nema saznanja o odnosima okrivljenika prema LŠ i ČŠ, budući da se nalaze na istom radnom mjestu, svjedok je naveo kako nema saznanja o njihovim međusobnim odnosima, dok je prema njemu okrivljenik uvijek bio korektan. Na dodatno pitanje suda ima li saznanja o tome jesu li na okrivljenika vršeni određeni pritisci ili mu je nuđeno novo radno mjesto, bolji uvjeti rada ili druge pogodnosti, svjedok je naveo kako o tome nema nikakvih saznanja.

6.17. Pravilnik 213 o održavanju stabilnih postrojenja električne vuče (dalje Pravilnik 213) na listovima spisa 172 do 200 sadržava odredbu članka 15. točaka 1. i 2. te je u istima navedeno kako radove redovnog održavanja čine kontrolni pregledi, kontrolna mjerenja, redovni popravci i dopunski radovi dok izvanredne radove čine intervencije i izvanredni popravci. U članku 19. Pravilnika 213 navedeno je da se kontrolna mjerenja odvijaju po operacijama i u propisanim vremenskim razmacima pa je tako u točkama 3. do 8. za kontaktnu mrežu propisano da se mjerenje istrošenosti kontaktnog vodiča provodi počevši od šeste godine nakon puštanja kontaktne mreže u pogon jednom u tri godine, dok se na mjestima na kojima je utvrđena vertikalna debljina kontaktnog vodiča 9 mm ili manja takvo mjerenje mora provoditi jednom godišnje. Nadalje, propisano je da se mjerenje prijelaznih otpora svih uzemljivača kod umjetnih objekata provodi jednom godišnje, i to tijekom sušnog razdoblja. Jednako tako, eksploatacijsko mjerenje poligonacije i visine kontaktnog vodiča lokomotivskim kontrolnim pantografom, u vezi s kolima za ispitivanje kontaktne mreže na kolosijecima otvorene pruge i glavnim prolaznim kolosijecima, mora se provoditi jednom godišnje. Istom učestalošću propisano je i mjerenje geometrijskih karakteristika kontaktne mreže na kolosijecima otvorene pruge i glavnim prolaznim kolosijecima uporabom kola za ispitivanje kontaktne mreže. Iz predmetnih odredbi također proizlazi da se, kada to zahtijeva stanje postrojenja i opreme, moraju provoditi dodatna posebna kontrolna mjerenja ili se propisana kontrolna mjerenja moraju obavljati češće od redovne dinamike utvrđene Pravilnikom 213. Nadalje proizlazi da rezultati svih provedenih kontrolnih mjerenja moraju biti pisano evidentirani te pohranjeni u pogonskoj evidenciji postrojenja koja se vodi kod organizacijske jedinice odgovorne za održavanje predmetnih postrojenja. Rok čuvanja te dokumentacije mora omogućiti usporedbu rezultata s rezultatima sljedećeg kontrolnog mjerenja, dok se način daljnjeg postupanja s dokumentacijom uređuje na trećem tehnološkom nivou. Propisano je i da rezultati mjerenja ili ispitivanja kontaktne mreže provedenih uporabom kola za ispitivanje kontaktne mreže moraju biti obrađeni najkasnije u roku od 15 dana od dana izvršenog mjerenja ili ispitivanja, pri čemu obradu organiziraju i provode drugi i treći tehnološki nivo uz sudjelovanje radnika četvrtog tehnološkog nivoa iz sastava osoblja kola. Ovdje posebno valja istaknuti da je Pravilnikom 213 jasno propisano da se ekplotaciono mjerenje poligonacije i visine kontaktnog vodiča lokomotivskim kontrolnim pantografom u vezi s kolima za ispitivanje KM na kolosijecima otvorene pruge i glavnim prolaznim kolosijecima treba izvršavati jednom godišnje kao i da se jednom godišnje treba izvršavati mjerenje geometrijskih karakteristika kontaktne mreže na kolosijecima otvorene pruge i glavnim prolaznim kolosijecima kolima za ispitivanje kontaktne mreže. Naposljetku, iz navedenih odredbi proizlazi da se svi nedostaci koji mogu ugroziti sigurno odvijanje željezničkog prometa električnom vučom moraju otkloniti bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od primitka obrađenih rezultata mjerenja. U slučaju kada osoblje kola za ispitivanje kontaktne mreže utvrdi nedostatke koji neposredno ugrožavaju pogonsku sigurnost i tehničku ispravnost kontaktne mreže, dužno je odmah, a najkasnije sljedećeg dana nakon provedenog mjerenja, dostaviti nalog za hitnu intervenciju nadležnoj organizacijskoj jedinici, koja je takve nedostatke obvezna otkloniti istoga dana, odnosno najkasnije prvoga sljedećeg kalendarskog dana.

6.18. U uputi 264. za mjerenje i ispitivanje parametara kontaktne mreže na Jugoslavenskim željeznicama (još uvijek važeća i na HŽI) a koja se nalazi na listovima 430 do 482 spisa i to u člancima 6., 8., 10. i 28. navedene upute propisano jest predmet uputstva i to u članku 6., redovni poslovi i to u članku 8., način mjerenja i to u članku 10. i redoslijed mjerenja kontaktne mreže u članku 28. upute 264.

Raščlamba i ocjena vjerodostojnosti proturječnih dokaza o spornom

7. Analizirajući sve izvedene dokaze kako materijalne u vidu dokumentacije koja je pročitana tijekom postupka a koja je u spis predmeta dostavljena kao prilog podnescima koje su u spis predmeta dostavljali kako privatni tužitelj tako i okrivljenik tako i personalnih u vidu iskaza svjedoka koji su ispitani tijekom postupka nesporno je kako je u skladu s mjerodavnim propisima to jest u skladu s Pravilnikom 213 jasno propisano da se ekplotaciono mjerenje poligonacije i visine kontaktnog vodiča lokomotivskim kontrolnim pantografom u vezi s kolima za ispitivanje kontaktne mreže na kolosijecima otvorene pruge i glavnim prolaznim kolosijecima treba izvršavati jednom godišnje kao i da se jednom godišnje treba izvršavati mjerenje geometrijskih karakteristika kontaktne mreže na kolosijecima otvorene pruge i glavnim prolaznim kolosijecima kolima za ispitivanje kontaktne mreže. Isto tako jest nesporno iz provedenih dokaza kako se navedena mjerenja nisu provodila u razdoblju od 2015. do 2018. godine i to zbog toga što se elektrotehničko mjerni vagon (EMV) nalazio u kvaru te na popravku. Ono gdje se iskazi svjedoka JŠ, IŠ, PŠ, ČŠ, SŠ, LŠ i SI razlikuju od obrane okrivljenika a u pogledu utužene izjave okrivljenika da nije sigurno odvijanje željezničkog prometa niti putničkog niti teretnog to je da navedeni svjedoci navode kako činjenica da se u razdoblju od 2015. godine pa sve do 2019. godine nije provodilo jednom godišnje eksploatacijsko mjerenje i jednom godišnje geometrijsko mjerenje putem EMV-a nije utjecalo na sigurnost kako putničkog tako i teretnog željezničkog prometa budući kako se taj nedostatak nadoknađivao na način da su se izvršavali drugi kontrolni pregledi i to u nešto pojačanom obimu kako bi se time nadoknadio nedostatak provođenja mjerenja putem EMV, dok s druge strane okrivljeni ŽŠ navodi da upravo takvo neprovođenje navedenih dvaju mjerenju putem EMV-a na godišnjoj razini značajno ugrožava sigurnost željezničkog prometa kako putničkog tako i teretnog. Na činjenicu da je sigurnost željezničkog prometa bila ugrožena u trenutku kada je okrivljenik davao u televizijskoj emisiji utužene izjave upućuje zapisnik o obavljenoj kontroli od dana 7. veljače 2019. (list 93 i 94 spisa) koju kontrolu je obavio PŠ, glavni kontrolor za elektrotehničke infrastrukturne podsustave, koji je ispitan i kao svjedok u ovom postupku a koji je u navedenom zapisniku konstatirao kako nisu obavljene mjere vožnje kojima se obavljaju propisana mjerenja i ispitivanja kontaktne mreže što je u suprotnosti s odredbama članka 19. Pravilnika 213 te navodi kako su mjerene vožnje zadnji puta obavljene 2013. godine. Dalje se navodi u navedenom zapisniku kako se ne obavljaju niti propisani kontrolni pregledi vizualne kontrole poligonacije i visine kontaktnog vodiča voznih vodova kolosijeka otvorene pruge i glavnih prolaznih kolosijeka pomoću drezine opremljene kontrolnim pantografom kao niti propisani kontrolni pregledi vizualne kontrole poligonacije i visine kontaktnog vodiča sporednih kolosijeka u službenim mjestima a što nije u skladu s odredbama točke 3. b) i 3. d) članka 17. Pravilnika 213. Činjenicu da HŽI nije provodio propisana mjerenja je potvrdio i JŠ u svom e-mailu od 13. ožujka 2019. (list 103 spisa) koji je upućen NŠ u kojem se navodi kako je tijekom interne kontrole a na pritužbe okrivljenika utvrđeno da je posljednje eskploatacijsko mjerenje i mjerenje geometrijskih karakteristika kontaktne mreže provedeno u travnju 2014. Činjenicu da su zadnja mjerenja elektrotehničkim vagonom obavljena 2013. ili 2014. godine ovisno o pojedinom dijelu infrastrukture dokazuje i e-mail ŠI voditelja Odjela za kontaktnu mrežu u Sektoru održavanja od 12. ožujka 2019. (list 89 spisa) te da su se mjerenja visine i poligonacije kontaktnog vodiča obavljale TMD-ovima s kontrolnim pantografom ili ručnim mjernim uređajima ovisno o tome što je bilo dostupno. Isto tako iz e-maila ŠI od 7. veljače 2019. (list 95 spisa) vidljivo je kako je isti s provjerom s pojedinim područnim radnim jedinicama za održavanje utvrdio kako pojedine jedinice za održavanje imaju mjerene instrumente za mjerenje visine i poligonacije kontaktne mreže a da isti nikada nisu bili umjeravani pa nemaju niti ateste. Sva navedena dokumentacija na koju se poziva okrivljenik u ovom postupku kao i činjenica da je isti upozoravao na neprovođenje navedenih dvaju vrsta mjerenja putem EMV-a svoje nadređene JŠ i AŠ kao i činjenica da je okrivljenik osoba koja praktički cijeli radni vijek obavlja taj posao te je jedina stručna po pitanju eksploatacijskih mjerenja kontaktne mreže i mjerenja geometrijskih karakteristika kontaktne mreže a što ne spori niti privatni tužitelj upućuje na zaključak da je okrivljenik imao dovoljno razloga , to jest dovoljno osnove posumnjati da sigurnost željezničkog prometa jest ugrožena i to iz razloga što se navedene dvije vrste mjerenja putem EMV-a nisu uopće provodila u razdoblju od 2014. do 2020. godine. Naime, nesporno jest kako provođenje eksploatacijskih mjerenja kontaktne mreže i mjerenja geometrijskih karakteristika kontaktne mreže putem EMV-a i rezultati koji su dobiveni tim mjerenjima je puno bolji i objektivniji pokazatelj stanja kontaktne mreže od ručnih mjerenja koja se trebaju provoditi i ko ja se provode no ista ne mogu zamijeniti potrebu provođenja mjerenja putem EMV -a budući kako su mjerenja koja se provode putem EMV-a takva da se ista provode u realnim uvjetima s EMV vozilom te se time i dobivaju puno pouzdaniji i kvalitetniji rezultati stanja kontaktne mreže. Posljedično tome rezultati koji bi se dobili provođenjem navedenih dvaju mjerenja putem EMV-a su puno objektivniji te se time može puno bolje pristupiti otklanjanju uočenih nedostataka i eventualnom remontu na pojedinim dijelovima pruge a sve kako bi sigurnost željezničkog prometa kako putničkog tako i teretnog bila što veća. U odnosu na dokumentaciju koju je tijekom postupka dostavio privatni tužitelj i koja je pročitana tijekom postupka istu dokumentaciju sud ne spori kao što ne spori niti istinitost iskaza svjedoka koji su ispitani po prijedlogu privatnog tužitelja u odnosu na prve dvije utužene tvrdnje. No sud je stajališta kako navedena dokumentacija koju je privatni tužitelj dostavio tijekom postupka u spis predmeta ne dovodi u pitanje opravdanost navoda okrivljenika o niskoj sigurnosti prometa na željeznicama u vrijeme davanja izjave iz razloga što sva navedena dokumentacija ne dovodi u pitanje činjenicu da se eksploatacijska mjerenja kontaktne mreže i mjerenja geometrijskih karakteristika kontaktne mreže putem EMV-a nisu provodila u razdoblju od 2014. do 2020. a okrivljenik je upravo u svojoj izjavi koja je utužena aludirao na tu činjenicu te da je zbog te činjenice sigurnost odvijanja prometa ugrožena. Sud iskaze svjedoka privatnog tužitelja JŠ, IŠ, PŠ, ČŠ, SŠ, LŠ i SI ocjenjuje na način da su isti pokušali u svojim iskazima umanjiti potrebu provođenja eksploatacijska mjerenja kontaktne mreže i mjerenja geometrijskih karakteristika kontaktne mreže putem EMV-a te na neki način ista mjerenja relativizirati u smislu da se ista jednako mogu nadomjestiti ručnim mjerenjima a što nije slučaj. Isto tako svjedoci u svojim iskazima pokušali umanjiti činjenicu da je postojala opasnost za sigurnost prometa kao što su pokušali umanjiti značenje i vrijednost rada okrivljenika RŠ vezano za provođenja eksploatacijskih mjerenja kontaktne mreže i mjerenja geometrijskih karakteristika kontaktne mreže putem EMV-a iako i sam tadašnji predsjednik uprave HŽI AŠ u svom iskazu navodi kako je okrivljenik jedina osoba koja je osposobljena na kvalitetan način provesti navedena mjerenja te očitati rezultate nakon provođenja istih. U odnosu na dio prvih dviju tvrdnji utuženih u privatnoj tužbi sud se nije osvrtao na iskaze svjedoka MŠ, NŠ i ČI budući kako su isti u svojim iskazima naveli kako nemaju nikakvih relevantnih saznanja o toj tematici.

7.1. U odnosu na izjavu iz privatne tužbe da se okrivljeniku nudilo da će u zamjenu da potpiše da je sigurnost prometa u redu, usprkos tome što je okrivljenik dokumentirano upozoravao na ugroženost sigurnosti prometa, dobiti veću plaću i koeficijent te bolje uvjete čak i novi laptop tijekom dokaznog postupka jedinu dokumentaciju koja se na to odnosi je dostavio privatni tužitelj na listu 170 spisa. O toj izjavi iz privatne tužbe se jedino osvrnuo u svojoj obrani okrivljenik te je o tome svjedočio svjedok JŠ. Iz dokumentacije koja je dostavljena vidljivo je kako se tu radi o prijedlogu izmjena cijena sata rada vezano za novi kolektivni ugovor za zaposlenike ureda upravljanja sigurnošću unutar HŽI no iz iste dokumentacije se ne da iščitati ništa relevantno vezano za utuženu činjeničnu tvrdnju. Svjedok JŠ u odnosu na navedenu utuženu činjeničnu tvrdnju je naveo da okrivljeniku nije pojedinačno nuđeno povećanje plaće niti koeficijenta, već da se radilo o prijedlogu koji je bio dio kolektivnih pregovora vođenih unutar HŽ Infrastrukture, s ciljem ujednačavanja plaća zaposlenika koji obavljaju iste ili usporedive poslove. Naveo je da bi takvo povećanje, da je ostvareno, obuhvatilo ne samo okrivljenika nego i ostale zaposlenike njegove radne skupine, kao i zaposlenike skupine za mjerenje građevinskog infrastrukturnog podsustava. Na pitanje suda koje se odnosilo na tvrdnju okrivljenika da se od njega tražilo da potpisuje kako je sigurnost željezničkog prometa uredna, svjedok je iskazao da mu nije jasno na što se takva tvrdnja odnosi. Navedenom dijelu iskaza svjedoka JŠ sud nije povjerovao iz razloga što po mišljenju suda ne postoji nikakav razlog radi kojeg bi okrivljenik lažno iznosio takvu tvrdnju budući kako i sam svjedok JŠ u svom iskazu navodi da je okrivljenik osoba koja je jedina ovlaštena provoditi navedena mjerenja a posljedica tih mjerenja je izvođenje zaključka o sigurnosti prometa na želježnici pa stoga niti ne postoji razlog radi kojeg bi okrivljenik lažno iznio te činjenicu osim toga da je na njega vršen mobbing i pritisak zbog činjenice da je isti stalno upozoravao svjedoka JŠ kao i upravu društva a i druge nadležne institucije na nepravilnosti u vezi (ne) provođenja mjerenja a posljedično time i na ugrozu sigurnosti željezničkog prometa. Činjenica jest da je okrivljeniku laptop koji se spominje bio ukraden no novi mu je nuđen u sklopu nagovaranja da pristane na činjenicu da je sigurnost željezničkog prometa u redu.

7.2. U odnosu na posljednju utuženu tvrdnju da je nakon ubacivanja podataka u Ramsys sustav isti počeo izbacivati da se promet treba zaustaviti te da se mora napraviti remont na tim dijelovima tu činjenicu ne negiraju niti svjedok JŠ niti svjedok IŠ koji su najviše svjedočili o toj tematici s tim da su isti naglašavali da se u to vrijeme dakle 2019. godine radilo o testnom sustavu te činjenici da su u isti bili uneseni samo djelomični podaci koji su se odnosili na građevinski infrastruktu rni podsustav. Svjedok IŠ je pritom naveo je da je okrivljenik tvrdnje o ugroženosti sigurnosti željezničkog prometa temeljio upravo na tom podatku iz sustava RAMSYS, premda su podaci uneseni ručno, a sam sustav je bio u fazi testiranja. Pritom je pojasnio da je tijekom 2019. godine provedeno mjerenje geometrije kolosijeka putem vanjskog izvršitelja, trgovačkog društva Swietelsky, pri čemu je podizvođač bila tvrtka P&T. Naveo je da su djelatnici te tvrtke ručno obradili podatke dobivene mjerenjem kako bi ih učinili kompatibilnima sa sustavom RAMSYS. Istaknuo je da su mjerenja provedena na svim prugama, dok su za potrebe sustava RAMSYS korišteni podaci s testne dionice Vinkovci – Tovarnik. Svjedok je nadalje iskazao da je tijekom 2019. godine sustav RAMSYS bio u testnoj fazi te nije predstavljao valjan sustav za donošenje stručnih zaključaka. Naveo je da je prilikom ručnog unosa podataka od strane društva KING ICT na jednom željezničko - cestovnom prijelazu došlo do značajnog odstupanja, odnosno do pogreške u prikazu podataka. Nadalje svjedok je naveo kako je okrivljenik bio voditelj tima za Asset Management u okviru kojeg se koristio programski sustav RAMSYS te da je od njega tražio dostavu podataka o mjerenju geometrije kolosijeka radi njihova unosa u navedeni sustav. Iskazao je da to nije bilo moguće jer podaci dobiveni tračničkim mjernim vozilom (TMV) nisu bili kompatibilni sa softverom RAMSYS. Sami svjedok IŠ u navedenom potvrđuje navodi okrivljenika koji je utužen u privatnoj tužbi to jest da je sustav Ramsys počeo izbacivati nepravilnosti na pojedinim dijelovima. Svjedok IŠ kao i svjedok JŠ navode kako nije bilo potrebe da se napravi remont te tom dijelu njihovog iskaza sud nije povjerovao , no činjenica da su nepravilnosti prema RAMSYS sustavu bile pokazane na pojedinim dijelovima upućuju na činjenicu da je bilo potrebno napraviti popravke, to jest remont na tim dijelovima kako je naveo i okrivljenik u utuženoj tvrdnji. Stoga sud zaključuje kako je ta utužena činjenična tvrdnja okrivljenika istinita jer je isti u njoj naveo kako je Ramsys sustav na pojedinim dijelovima pokazivao nepravilnosti do te mjere da se promet treba zaustaviti te da se na tim dijelovima treba napraviti remont.

7.3. U skladu sa svim navedenim sud u cijelosti vjeruje iskazu okrivljenika to jest njegovoj obrani u smislu da isti nije radi svojih vlastitih interesa izašao u medije, to jest u televizijsku emisiju RTL Potraga 28. lipnja 2020. već da je javnost htio upozoriti na sustavno neprovođenje eksploatacijskih mjerenja kontaktne mreže i mjerenja geometrijskih karakteristika kontaktne mreže putem EMV-a a koje neprovođenje ugrožava sigurnost željezničkog prometa kako putničkog tako i teretnog. Tu činjenicu potvrđuju i svi svjedoci koji su imali saznanja o ovoj temi i iskazivali tijekom postupka s tim da su isti pokušali ublažiti posljedice neprovođenja navedenih mjerenja putem EMV-a pritom navodeći da se nedostatak provođenja mjerenja putem EMV -a mogao nadomjestiti drugim vrstama kontrolnih pregleda, što ne odgovara istini. Pritom su svjedoci nastojali ublažiti probleme sigurnosti željezničkog prometa zbog neizvršavanja navedenih mjerenja putem EMV-a. Isto tako okrivljenik je javnost želio upozoriti na pritiske kojima je bio izložen zbog kontinuiranog upozoravanja na neprovođenje navedenih dvaju mjerenja. S druge strane sud nije povjerovao navodima privatnog tužitelja u smislu da sigurnost željezničkog prometa nije nimalo bilo ugrožena zbog neprovođenja navedenih mjerenja putem EMV-a kao što nije povjerovao niti navodima privatnog tužitelja da je okrivljenik radi svojih vlastitih interesa pisao pritužbe te izašao u javnost s po privatnom tužitelju netočnim činjeničnim tvrdnjama.

Zaključak o činjeničnim utvrđenjima

8. Nakon ocjene svih navedenih dokaza i to svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza u njihovoj ukupnosti sud je nedvojbeno zaključio kako je dana 28. lipnja 2020. u emisiji RTL Potraga okrivljenik iznio istinite tvrdnje o činjenici da nisu odrađena sva zakonom propisana mjerenja i kontrole željezničkog infrastrukturnog podsustava te da je time dovedena u pitanje sigurnost željezničkog prometa kako teretnog tako i putničkog. Razloge za vjerovanje u istinitost tih tvrdnji okrivljenik je crpio iz dokumentacije koju je dostavio u spis predmeta tijekom postupka a koju dokumentaciju privatni tužitelj nije sporio a koja dokumentacija se odnosi ne e-mail poruke u kojima su osobe zadužene za sigurnost željezničkog prometa JŠ, PŠ i ŠI to navodili. Sud isto vjeruje navodima okrivljenika da je isti bio pod pritiskom potpisati da je sigurnost prometa u redu iako je isti dokumentirao da promet nije siguran te a na što je upozoravao upravu HŽI kao i druge institucije pa tako i predsjednika Vlade Republike Hrvatske. Činjenica da je okrivljenik bio voditelj tima za Asset management unutar kojeg se koristio Ramsys sustav daje zapravo sudu vjerovati da je okrivljenik istinito iznio tvrdnju da je Ramsys sustav počeo izbacivati podatke da se promet na pojedinim dionicama treba zaustaviti te da se na njima treba napraviti remont a što je djelomično u svom iskazu potvrdio i svjedok IŠ.

Razlozi odbijanja prijedloga

9. Sud je na raspravnom zapisniku od 11. prosinca 2025. kao odugovlačeći dokazni prijedlog odbio dokazni prijedlog privatnog tužitelja za ispitivanjem u svojstvu svjedoka novoimenovanog predsjednika uprave HŽ Infrastrukture LI iz razloga što je činjenično stanje u predmetu u dovoljnoj mjeri utvrđeno svim dosada provedenim dokazima tako da ne postoji potreba za ispitivanjem navedenog svjedoka. Naime, tijekom postupka svi svjedoci koji su dotada bili predloženi od strane privatnog tužitelja su bili ispitani te su isti naveli u svojim iskazima sve što im je bilo poznato o predmetu. Naknadno predlaganje svjedoka LI kao osobe koja je u vremenu predlaganja postala tek novoimenovani predsjednik uprave HŽI da svjedoči o okolnostima koje su se događale prije desetak i više godina a prema navodima samog privatnog tužitelja isti je zaposlen u HŽI unazad zadnje tri godine po mišljenju suda je prijedlog koji znatno odugovlači tijek ovog postupka te je po toj osnovi i odbijen.

Razlozi čitanja zapisnika o iskazima

10. Sud je na raspravnom zapisniku od 24. rujna 2025. godine na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08 pročitao zapisnike o iskazima svjedoka MŠ i AŠ s raspravnog zapisnika od 26. rujna 2023. (listovi 58 do 64 spisa) te navedene svjedoke nije neposredno ispitivao na raspravi. Naime, navedeni svjedoci su bili ispitani pred prethodnom raspravnom sutkinjom u ovom predmetu te nije bilo potrebe da se isti ponovno ispituju. Iako su navedena dva iskaza pročitana na temelju članka 431. stavka 1. točke 8. ZKP/08 stranke nisu imale primjedbi na ovakav način izvođenja navedenih dokaza te su bile suglasne s time da se navedena dva svjedoka ne ispituju ponovno na raspravi pred novim raspravnim sucem.

Pravna utvrđenja

11. Kazneno djelo klevete iz članka 149. stavka 1. KZ/11 čini onaj tko pred drugim za nekoga iznese ili pronese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita. Člankom 149. stavkom 2. KZ/11 propisan je kvalificirani oblik tog kaznenog djela ako je isto počinjeno putem tiska, radija televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na neki drugi način pri čemu je ono postalo pristupačno većem broju osoba.

11.1. Za navedeno kazneno djelo za razliku od ostalih kaznenih djela u kojima je obveza ovlaštenog tužitelja da dokaže počinjenje kaznenog djela i krivnju počinitelja, za ovo kazneno djelo potrebno je da okrivljenik tijekom dokaznog postupka dokaže da su tvrdnje koje je iznio a koje su utužene u privatnoj tužbi istinite ili da je obzirom na okolnosti slučaja imao razloga povjerovati u njihovu istinitost.

11.2. U skladu s činjeničnim utvrđenjima u ovom postupku sud je utvrdio da je tijekom dokaznog postupka okrivljenik dokazima koji su izvedeni tijekom postupka, to jest dokumentacijom koju je dostavio u spis predmeta uz podneske od 28. listopada 2022. i 10. siječnja 2025. uspio dokazati da su tvrdnje koje je iznio a koje su utužene u privatnoj tužbi istinite, odnosno da je isti obzirom na navedenu dokumentaciju imao razloga vjerovati da su tvrdnje koje je izrekao istinite obzirom da je i na svoj položaj osobe koja cijeli svoj radni vijek radi u HŽ Infrastrukturi te je osoba koja je najstručnija po pitanju mjerenja kontaktne mreže a što ne spori niti privatni tužitelj, te je stoga imao opravdanih razloga tvrditi da je ugrožena sigurnost prometa na željeznicama zbog neprovođenja eksploatacionog i geometrijskih mjerenja kontaktne mreže putem EMV-a. Isto tako obzirom da je bio dio tima vezano za provedbu Ramsys sustava koji je nesporno pokazivao određene nepravilnosti na pojedinim dijelovima pruge je imao opravdanog razloga vjerovati da je sigurnost prometa ugrožena. Isto tako, činjenica da je nad okrivljenikom vršen mobbing te da se pokušalo "kupiti" i nagovoriti da potpiše da je sigurnost prometa u redu je sud isto smatra istinitom činjenicom tvrdnjom iznesenom od strane okrivljenika budući kako je iz dokumentacije koju je priložio okrivljenik a i privatni tužitelj vidljivo kako je okrivljenik dulje vremena upozoravao svoje nadređene i druge institucije na činjenicu da se mjerenja kontaktne mreže ne provode na način propisan Pravilnikom 213 no navedene institucije nisu poduzimale ništa po tom pitanju. Sud je stajališta da je okrivljenik utužene činjenične tvrdnje iznio javno preko medija to jest preko emisije RTL potraga ne iz cilja da bi stvorio lošu i negativnu predodžbu o privatnom tužitelju te da bi time naškodio njegovoj časti i ugledu već zbog toga da se javnost obavijesti o činjenici da se dulje vremensko razdoblje ne provode propisana mjerenja kontaktne mreže putem EMV -a a što posljedično dovodi u pitanje sigurnost odvijanja kako putničkog tako i teretnog željezničkog prometa.

11.3. U skladu s navedenim nema dokaza da je okrivljenik počinio kazneno djelo klevete koje mu se privatnom tužbom stavlja na teret iz razloga što je sud utvrdio da su iznesene činjenične tvrdnje istinite, odnosno da je okrivljenik imao razloga povjerovati u njihovu istinitost pa stoga na strani okrivljenika nije postojala nikakva izravna namjera da utuženim tvrdnjama naškodi časti i ugledu privatnog tužitelja kao što ne postoje niti ostali subjektivni i objektivni elementi kaznenog djela klevete koje se okrivljeniku privatnom tužbom stavljaju na teret.

11.4. Obzirom kako je sud utvrdio da okrivljenik nije počinio kazneno djelo klevete koje mu se privatnom tužbom stavljalo na teret sud je po službenoj dužnosti preispitao je li okrivljenik pritom počinio neko drugo blaže kazneno djelo protiv časti i ugleda, to jest je li počinio kazneno djelo uvrede. Razmatrajući utužene činjenične tvrdnje sud nije našao kako bi okrivljenik prilikom navođenja istih počinio kazneno djelo uvrede budući kako sve izrečene tvrdnje predstavljaju činjenice, to jest činjenične navode dok niti jedna od tvrdnji koja je utužena ne predstavlja negativni vrijednosni sud o osobi privatnog tužitelja te stoga ne postoje zakonska obilježja kaznenog djela uvrede za koje bi okrivljenik mogao biti osuđen.

Odluka o troškovima postupka

12. Obzirom na činjenicu da je sud donio oslobađajuću presudu to je primjenom odredbe članka 149. stavka 3. ZKP/08 u svezi članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP/08 naložio privatnom tužitelju HŽ Infrastrukturi da naknadi troškove kaznenog postupka koji se sastoje od nužnih izdataka okrivljenika te nužnih izdataka i nagrade za rad njegovog branitelja u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

13. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 19. veljače 2026.

S u d a c:

Kruno Mittermayer

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. privatni tužitelj HŽ infrastruktura

2. opunomoćenik privatnog tužitelja odvjetnik Maro Mihočević

3. okrivljenik ŽŠ

4. branitelj okrivljenika odvjetnik Domagoj Vlašić