Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: K-266/2024-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Željki Kovačić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Marijete Novak, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog JV, zbog kaznenog djela iz članka 117. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024. dalje: KZ/11), povodom privatne tužbe privatnog tužitelja ĆV od **.**.2024. zastupanog po opunomoćeniku GV, odvjetniku u [adresa], nakon javne glavne rasprave održane i dovršene 19. veljače 2026., u nazočnosti privatnog tužitelja ĆV osobno, opunomoćenika privatnog tužitelja GV, odvjetnika u [adresa], okrivljenog JV osobno, te izabranog branitelja okrivljenika Bojana Bacingera, odvjetnika u Čakovcu, istoga dana izrekao, objavio i

p r e s u d i o  j e

I/ Na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 84/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026., dalje ZKP/08),

okrivljeni: KV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin J i EV, rođen **.**.1984. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom višom stručnom spremom, po zanimanju profesor engleskog jezika, zaposlen, sa prosječnom plaćom od 800,00 eura mjesečno, oženjen, otac jednog maloljetnog djeteta, bez čina, bez odlikovanja, vlasnik stana i osobnog automobila marke Suzuki godina proizvodnje 2023., neosuđivan, protiv kojeg se ne vodi drugi kazneni postupak,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

I/ što bi dana 25. srpnja 2024. godine oko 13.30 sati u [adresa]., u zajedničkom hodniku zgrade, fizički napao privatnog tužitelja ŽV s namjerom da ga tjelesno ozlijedi na način da ga je udario glavom u lice uslijed kojeg udarca je privatni tužitelj pao na pod nakon čega ga je udario šakom i nogom u lijevu stranu lica nanijevši mu pri tome tjelesnu ozljedu i to površinske ozljede glave,

dakle, da bi drugoga tjelesno ozlijedio,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom – opisano i kažnjivo prema članka 117. stavak 1. KZ/11.

II/ Na temelju članka 149. stavak 3. ZKP/08 privatni tužitelj ĆV, dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ovog Zakona, u paušalnom iznosu od 150,00 (sto pedeset) eura u korist državnog proračuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom prisilne naplate, te okrivljeniku nužne izdatke i nužne izdatke i nagradu njegova branitelja Bojana Bacingera, odvjetnika u Čakovcu, o čemu će sud odlučiti posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelj ĆV zastupan po opunomoćeniku GV, odvjetniku u [adresa] je 7. listopada 2024. kod ovog suda podnio privatnu tužbu protiv okrivljenog JV, zbog kaznenog djela protiv života i tijela iz članka 117. stavak 1. KZ/11, činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2. Mirenje između stranaka nije uspjelo.

3. Okrivljeni KV upitan kakav stav zauzima prema optužbi iskazao je da se ne smatra krivim te da želi biti ispitan na završetku dokaznog postupka.

4. U dokaznom postupku su ispitani privatni tužitelj ĆV kao svjedok, svjedoci PV, IV, ŠV, SV, ČV i HV, te je pročitana medicinska dokumentacija sa lista 3 spisa, rješenje ODO u Čakovcu broj: KP-DO-292/2024-3 od 19. rujna 2024. sa lista 49-51 spisa, te izvadak iz kaznene evidencije, i potom okrivljenik.

5. Okrivljenik je u obrani poricao počinjenje terećenog kaznenog djela navodeći da ga nije počinio i da odbacuje u cijelosti navode kojima ga tereti privatni tužitelj jer toga dana uopće nije bio na mjestu događaja koje je opisano u privatnoj tužbi. U cijelosti se priklanja onome što su naveli svjedoci koje je predložio njegov branitelj a ispitani su u postupku i to je sve što ima za reći a na pitanja ne želi odgovarati.

6. Privatni tužitelj ĆV je kao svjedok iskazao da se 25. srpnja 2024. oko 14 sati nalazio u zajedničkom hodniku zgrade na adresi [adresa] gdje ima stan, a ujedno stanu pripadaju i dva spremišta. Toga dana je spremišta pokazivao g. ZV koji se interesirao uzeti ih u najam kako bi za vrijeme Porcijunkulova mogao obavljati svoju djelatnost. U to vrijeme s njima su se u tom zajedničkom hodniku nalazile i sve ostale osobe koje je obrana predložila da ih se u postupku ispita kao svjedoke. U jednom trenutku u hodnik je došao KV i krenuo prema njemu riječima "Hej, hej hej" te ga glavom udario u glavu u predjelu usta. Od siline tog udarca je zateturao, zaustavio se na ormariću za očitanje struje a on je došao do njega i još ga jedan puta udario šakom u lijevu stranu lica i nogom također u tu lijevu stranu lica uz riječi "ti tu nemaš ništa i nikome ništa nećeš iznajmiti". Nakon toga je nestao a on je pozvao policiju. Nakon razgovora sa policijom je otišao u bolnicu na pregled o čemu u spisu postoji medicinska dokumentacija. Policija je vrlo brzo došla na njegov poziv a u bolnicu je otišao toga dana otprilike nakon sat vremena od razgovora sa policijom i kad je malo došao k sebi. Od udarca je zadobio posjekotinu iznad usne i duže vrijeme oteklinu na tome mjestu i trpio je bolove na lijevoj strani glave. Nije bio u zavadi sa okrivljenikom.

7. Svjedokinja PV je iskazala da su ŠV i ona u ljetu 2024. godine u [adresa] u [adresa] imali terasu na kojoj su obavljali ugostiteljsku djelatnost između Tiska i ugostiteljskog objekta Paradajz, te su tako tu djelatnost obavljali i 25.7.2024. godine. Nije toga dana vidjela nikakav događaj koji bi se ticao JV i ŽV. U vezi nekakvog događaja, koji ona nije vidjela je dolazila policija i pitali su je je li nešto vidjela, na što im je rekla ono što i danas na sudu. 25. srpnja 2024. je bila u hodniku na adresi [adresa] u [adresa] zajedno sa ĆV, ZV, ŠV i IV gdje su gledali skladišni prostor i tamo nije bilo JV. Izašli su nakon razgleda skladišnog prostora i ništa se neobično nije dogodilo. Ne zna koliko je točno sati bilo kad su išli razgledati skladište, no toga dana nakon pola sata od razgleda skladišta je došla policija i tražila razgovor s njima. Nije vidjela da bi KV i ĆV toga dana uopće razgovarali.

8. Svjedok ŠV, je iskazao da ne zna ništa o tome da bi se dogodilo nešto između JV i ŽV tijekom ljeta 2024. godine. Obojicu poznaje iz viđenja i sjeća se da je, ali ne zna kojeg točno datuma, prošle godine dolazila policija te su ga pitali da li je vidio nešto sumnjivo u vezi JV. Prošle je godine u [adresa] imao ugostiteljsku terasu i povremeno je dolazio u nadzor radnika, te je prije Porcijunkulova 2024. jednom ili dva puta bio sa ĆV u njegovom skladišnom prostoru u [adresa] u [adresa], no ni jednom od ta dva puta nije se dogodilo ništa sumnjivo niti ništa između ŽV i JV.

9. Svjedokinja IV je iskazala da iz viđenja poznaje JV i ŽV, no nikada nije bila prisutna događaju kada bi između njih dvojice došlo do svađe ili nekakvog fizičkog obračuna. Sjeća se da je 25.7.2024. godine radila u ugostiteljskoj terasi u [adresa]. To je bilo vrijeme prije Porcijunkulovog i radili su po cijele dane. Sjeća se da su toga dana ona i njezini šefovi SV i ŠV te kolegica PV išli zajedno pogledati skladišni prostor u toj ulici gdje su poslovali a koji je od ĆV, no za vrijeme razgleda tamo nije bilo JV. Nakon kraćeg vremena došla je policija i raspitivali su se da li su nešto vidjeli. Čudila se jer joj nije bilo jasno što uopće traže od njih i rekla im je da ničega nije bilo i da ništa nije vidjela. Nije niti primijetila da bi ŽV imao nekakve ozljede, ponašao se sasvim normalno i nije mu bilo ništa.

10. Svjedok SV je iskazao da nikad nije bio prisutan događaju u kojem bi se događalo nešto između ŽV i JV koje inače zna iz viđenja. 2024. godine u ljetnim mjesecima je jednoga dana došla policija otprilike pola sata do sat vremena nakon što je sa svojim poslovnim partnerima PV i ŠV išao pogledati skladišni prostor u vlasništvu vlasnika Paradajza te su se raspitivali da li je nešto vidio, i rekao im je da nije jer doista i nije ništa vidio niti čuo. U tom skladišnom prostoru je bio i DV, ali JV tamo nije vidio.

11. Svjedokinja ČV je iskazala da je 25.7.2024 oko 13.30 sati radila u ugostiteljskom objektu Paradajz. Njezin je suprug također radio s njom, ali je nešto prije navedenog vremena otišao van i vratio se kroz par minuta. Bio je krvav u predjelu usta i blijed u licu i rekao joj da ga je udario KV te je pozvao policiju koja je ubrzo i došla na intervenciju. Točnog datuma se zapravo ne sjeća ali je bilo ljetno doba kada je njezin suprug došao sa krvavom usnom u ugostiteljski objekt i rekao da je udaren od JV. Suprug je išao potražiti liječničku pomoć, a u bolnicu ga je odvezla kćer koja je u to vrijeme bila u kući koju imaju na sajmištu u [adresa], i koja je od tamo došla po njega u grad. Ne sjeća se koliko je bilo sati, niti koji je dan u tjednu bio, niti joj je suprug rekao kamo ide kad je izašao iz Paradajza. Ne zna s kim je suprug bio vani. Nije joj suprug pričao kako je dugo trajao sukob. Nije joj poznato niti što je policija napravila po suprugovoj prijavi.

12. Svjedokinja HV, je iskazala da se sjeća da je njezin otac u srpnju mjesecu 2024. godine, točnog dana se ne sjeća, bio ozlijeđen. Zna jer ju je nazvala majka u poslijepodnevnim satima te joj rekla da dođe u njihov ugostiteljski objekt i da odveze oca u bolnicu. Kada je došla u centar grada vidjela je da otac ima krvavu usnicu i bio je blijed u licu i na prstima na nogama je imao modrice. Odvezla ga je na hitnu gdje je pregledan. Kad ju je majka zvala joj je rekla da ga je napao MV. Ne zna koliko je točno bilo sati, ali je bilo poslije podne. Majka joj nije govorila o detaljima jer ih ni sama nije znala pošto ni sama nije bila na mjestu događaja. Otac joj je samo povjerio da ga je napao KV a druge detalje događaja joj nije iznosio. Rekao joj je da su tamo bili još neki ljudi ali ne zna koji su to ljudi niti joj je otac to rekao.

13. Iz medicinske dokumentacije sa lista 3 spisa - konzilijarnog pregleda vidljivo je da je ŽV **.**.2024. na OHBP - Kirurgija, ŽB Čakovec bio pregledan, te je naveo da je oko 14 sati napadnut od strane poznate osobe, te zadobio udarac glavom u glavu, šakom i nogom temporalno. Nije gubio svijest niti povraćao. Žali se na bolnost lijevo temporalno i u području usana. Dijagnoza – površinska ozljeda glave.

14. Na temelju provedenog dokaznog postupka, obrane okrivljenika, iskaza svjedoka, te materijalnih dokaza u spisu sud nije našao dokazanim da bi okrivljenik počinio terećeno kazneno djelo, zbog čega ga je u nedostatku dokaza oslobodio optužbe.

15. Iako iz medicinske dokumentacije proizlazi da je privatni tužitelj inkriminirane zgode zadobio površinsku ozljedu glave, iz svih ostalih izvedenih dokaza se ne može zaključiti da mu je tu ozljedu kritične zgode nanio upravo okrivljeni KV na način opisan u privatnoj tužbi.

16. Okrivljenik u obrani osporava počinjenje terećenog kaznenog djela, navodeći da toga dana uopće nije bio na inkriminiranom mjestu, a što potvrđuju i sve osobe ispitane u svojstvu svjedoka za koje ni sam privatni tužitelj ne spori da su bili očevici događaja. Sud je prihvatio iskaze svjedoka PV, IV, ŠV i ZV, jer se ti iskazi međusobno podudaraju i nadopunjavaju, osim toga ostavili su uvjerljiv dojam da govore iskreno i objektivno, a iz tih iskaza proizlazi da u trenutku kada su obilazili skladište, okrivljenika tamo uopće nije bilo i nisu vidjeli sukob između privatnog tužitelja i okrivljenika. Jedine osobe koje podržavaju iskaz privatnog tužitelja su njegove srodnice, odnosno supruga i kćer, koje tvrde da su vidjele privatnog tužitelja ozlijeđenog odnosno sa krvavom i natečenom usnom, koji im je rekao da je dobio udarac od okrivljenog JV, ali im nije rekao nikakve druge detalje događaja. Jednostavno je neživotno i nelogično da bi se privatni tužitelj supruzi i kćeri o nemilom događaju povjerio samo sa jednom rečenicom da je udaren od okrivljenog bez iznošenje ikakvih drugih detalja događaja, te da ne bi kćeri rekao koji su to ljudi vidjeli događaj, zbog čega sud iskaze tih svjedokinja nije prihvatio vjerodostojnima, već dogovorenima s privatnim tužiteljem. Osim toga privatnu tužbu u svome iskazu u cijelosti ne potvrđuje niti sam privatni tužitelj koji u svome iskazu ne navodi da bi od navodnih udaraca koje bi zadobio od okrivljenog pao na pod već je naveo da je zateturao i zaustavio se na ormariću za očitanje struje. Budući iz izvedenih dokaza sud nije mogao sa sigurnošću zaključiti da je okrivljenik počinio terećeno kazneno djelo, to je primjenom pravila "in dubio pro reo" odlučio kao u izreci ove presude.

17. Budući je okrivljenik oslobođen optužbe, to je privatni tužitelj obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ovog Zakona, i to u paušalnom iznosu od 150,00 (sto pedeset) eura u korist državnog proračuna, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom prisilne naplate, te okrivljeniku nužne izdatke i nužne izdatke i nagradu njegova branitelja Bojana Bacingera, odvjetnika u [adresa], o čemu će sud odlučiti posebnim rješenjem.

U Čakovcu 19. veljače 2026.

Sutkinja

Željka Kovačić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Privatnom tužitelju ĆV,

2. Opunomoćeniku privatnog tužitelja GV, odvjetniku iz [adresa],

3. okrivljeniku JV,

4. branitelju okrivljenika Bojanu Bacingeru, odvjetniku iz Čakovca.