Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-1414/2026

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Medić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene TO zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (N.N. broj: 70/17., 26/19., 84/21, 114/22, 36/24), odlučujući o žalbi okrivljene TO, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj: Pp-186/2026-9 od 19. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene TO i pobijana presuda potvrđuje.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona (N.N. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljena TO je obvezna naknaditi troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eur (trideset eura) u roku trideset dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku broj: Pp-186/2026-9 od 19. siječnja 2026. okrivljena TO je proglašena krivom, da je na način činjenično opisan u izreci počinila prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koji prekršaj joj je izrečena novčana kazna od 300,00 eur, koju kaznu je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme privremenog oduzimanja slobode određeno izvješćem o uhićenju PP Beli Manastir od 19. siječnja 2026. u trajanju od 19. siječnja 2026. od 13,50 sati do 19. siječnja 2026. u 15,00 sati kao 39,82 eura novčane kazne, te je okrivljenici preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 260,18 eura, koju kaznu je obvezna platiti u roku tri mjeseca po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

2. Na temelju članka 13. točke 2. i članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u svezi članka 50. stavka 2. Prekršajnog zakona okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja oštećenom JO iz [adresa] na bilo kojem mjestu na području Republike Hrvatske na udaljenosti manjoj od 100 metara, kao i uznemiravanje i uhođenje imenovanog u trajanju od 6 mjeseci, a u navedenu zaštitnu mjeru uračunati će se mjera opreza određena Naredbama o određivanju mjere opreza PP Beli Manastir broj:954512 od 19. siječnja 2026., a koja je produljena rješenjem prvostupanjskog suda broj:Pp-186/2026 od 19. siječnja 2026.

3. Na temelju članka 58.a Prekršajnog zakona okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane posjećivanja kuće na adresi u [adresa] u trajanju od 6 mjeseci, a u navedenu zaštitnu mjeru uračunati će se mjera opreza određena naredbama o određivanju mjere opreza PP Beli Manastir, broj:954512 od 19. siječnja 2026. produljena rješenjem prvostupanjskog suda broj:Pp-186/2026 od 19. siječnja 2026.

4. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3., te članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenica je obvezna naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

5. Protiv te presude okrivljena TO je pravodobno podnijela žalbu u kojoj izričito ne navodi žalbene osnove, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da je žalba podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima postupka. Žaliteljica u bitnom ističe da je dokazni postupak površan i da JO nije takav oštećenik kako se navodi u presudi jer da za to nema nikakvim argumenata, a da je sud izostavio realnost njezinog iskaza, da ju je svrstao okrivljenicu bez čvrstih argumenata, te smatra da nije dužna platiti novčanu kaznu niti paušalne troškove prekršajnog postupka. Predlaže da se žalba prihvati i donese nova realna presuda sukladno zakonu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenice i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona, te pritom ovaj Sud nije utvrdio postojanje gore navedenih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Nadalje, okrivljenica u žalbi ističe pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, što proizlazi iz sadržaja žalbe, budući da navodi da JO nije oštećenik kako se to navodi u presudi jer da za to nema nikakvih argumenata.

8.1. Međutim, prvostupanjski sud je proveo dokazni postupak, ispitao okrivljenicu na navode optužnog prijedloga, u postupku je ispitan oštećeni JO, koji je u bitnom iskazao da je tri godine u intimnoj vezi sa okrivljenicom TO, opisujući dinamiku događaja kritične zgode, odnosno teretio je okrivljenicu da se ponašala na način kako je to navedeno u optužnom prijedlogu, navodeći da ga je ponašanje okrivljenice uznemirilo i uplašilo posebno imajući u vidu činjenicu da je okrivljenica časnica iz Domovinskog rata, te je predložio da ga se zaštiti od okrivljenice i da joj se zabrani posjećivanje kuće na adresi u [adresa], te da mu se približava, uznemirava ga i uhodi.

8.2. Nadalje, prvostupanjski sud je suočio okrivljenicu i oštećenika jer su im iskazi bili proturječni. Nadalje, prvostupanjski sud je analizirao sve provedene dokaze, te je u točki 11. obrazloženja pobijane presude dao analizu i ocjenu provedenih dokaza na način da je ocijenio i dokaz suočenja okrivljenice sa oštećenikom, jednako tako je dao razloge zbog kojih nije prihvatio obranu okrivljenice, a iskaz oštećenog JO je cijenio kao uvjerljiv. Po ocjeni ovog Suda bezuspješan je pokušaj okrivljenice da obezvrijedi vjerodostojnost iskaza svjedoka žrtve nasilja u obitelji, jer je pravilno prvostupanjski sud obrazložio da je svjedok oštećenik iskazivao okolnosno i neproturječno, i u čijem iskazu nema niti jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost istog, niti bilo kakve proturječnosti i nedosljednosti, a pogotovo ne u vezi sa odlučnim činjenicama, što proizlazi iz ocjene i analize provedenih dokaza. Dakle, presuda nije samo donesena na temelju iskaza oštećenika jer je prvostupanjski sud proveo i dokaz suočenja okrivljenice i oštećenika, u kojoj dokaznoj radnji je potvrđena vjerodostojnost iskaza svjedoka, a smisao suočenja je kontradiktorno suočavanje okrivljenika i svjedoka u odnosu na važne činjenice oko kojih se isti ne slažu, pri čemu se osim sadržaja iskaza ocjenjuje držanje tijela, geste, promjene izgleda i slično (govor tijela) što je upravo bitno za vjerodostojnost iskaza suočenih osoba.

9. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je imao kontrolne mehanizme za ocjenu iskaza svjedoka JO i po ocjeni ovog Suda izveo je osnovan i pravilan zaključak o vjerodostojnosti tog iskaza, te po ocjeni ovog Suda nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

10. U žalbi zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji okrivljenica ističe da nije dužna platiti novčanu kaznu, niti paušalne troškove prekršajnog postupka, a iz sadržaja žalbe proizlazi da je zanemareno u cijelom predmetu da je teži bolesnik pogotovo po pitanju šećerne bolesti.

10.1. Po ocjeni ovog Suda okrivljenici je za počinjeni prekršaj izrečena primjerena prekršajna sankcija koja nije prestroga. Naime, za počinjeni prekršaj je propisana novčana kazna od najmanje 300,00 eura ili kazna zatvora do 90 dana, a okrivljenici je prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere prekršajne sankcije odlučio se za novčanu kaznu i istu izrekao u visini posebnog minimuma zakonom propisane kazne.

11. Po ocjeni ovog Suda tako izrečena novčana kazna nije previsoka, te je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne već u dovoljnoj mjeri cijenio sve okolnosti odlučne za vrstu i mjeru kazne, kao u odnosu na predmetno djelo i osobu počinitelja. Ovaj Sud smatra izrečenu kaznu individualiziranom osobi žaliteljice, dok žaliteljica ne ističe postojanje novih okolnosti i razloge u odnosu na djelo i počinitelja koji bi doveli do u sumnju pravilnost odluke o kazni. Stoga je ovaj Sud mišljenja da će se izrečenom kaznom ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

12. Prvostupanjski sud je odluku o izrečenim zaštitnim mjerama valjano i argumentirano obrazložio u točki 16., te točki 17. obrazloženja pobijane presude.

13. Osim toga odluka o troškovima prvostupanjskog postupka je pravilna i zakonita, te su troškovi postupka odmjereni sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona.

14. Nadalje, okrivljenica je obvezana i na naknadu troškova žalbenog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, sukladno trajanju i složenosti žalbenog postupka, te Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (N.N. broj:18/13) kojim rješenjem je propisan opći okvir paušalne svote od 13,27 do 663,61 eura.

15. Slijedom navedenog trebalo je u smislu odredbe članka 205. Prekršajnog zakona odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 19. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković v.r.

Mirjana Medić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenicu, oštećenika i tužitelja.