Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-11868/2025
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća, te Mirjane Medić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog SO, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenog SO podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću broj Pp-1619/2025 od 24. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 19. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okrivljenog SO osnovanom, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Metkoviću broj Pp-1619/2025 od 24. studenog 2025., okrivljeni SO proglašen je krivim i kažnjen zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
2. Protiv te presude, pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni SO, osobno, sadržajno je pobijajući po svim zakonom dopuštenim osnovama.
3. Žalba je osnovana.
4. Ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu, sukladno odredbi članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), u dijelu u kojem se ona pobija žalbom, utvrdio je osnovanost žalbenih navoda u pogledu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. Prekršajnog zakona te da činjenično stanje u predmetnom postupku nije potpuno i točno utvrđeno.
5. Bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 2. Prekršajnog zakona počinjena je onda kada okrivljenik nije bio nazočan prilikom davanja iskaza oštećenog CO, a što nedvojbeno proizlazi iz zapisnika od 25. listopada 2025. (listovi 39 do 41 spisa). Na istome nije navedena nazočnost okrivljenika, nije potpisan po okrivljeniku, kao što niti ne sadrži očitovanje okrivljenika na iskaz svjedoka.
6. Ista povreda počinjena je i kada oštećena GO nije ispitana u neposrednom i kontradiktornom postupku pred sudom, bez uopće postojanja okolnosti propisanih odredbom članka 167. stavak 6. Prekršajnog zakona.
7. Stoga, nedvojbeno je okrivljeniku uskraćeno pravo na obranu i pravično suđenje, te nema načina da se na predmetne žalbene navode odgovori. Činjenica da je vođen žurni postupak ne znači da pri tome ne treba u svakome trenutku voditi računa o pravu na pravično suđenje, prvenstveno pravu na obranu i konfrontaciju iskaza.
8. Nadalje, prvostupanjski sud je okrivljenika proglasio krivim za nasilje počinjeno „u dužem vremenskom periodu više od godinu dana do dana 25. listopada 2025.“, prepisavši u cijelosti inkriminaciju na način kako je ista opisana u optužnom prijedlogu. Istovremeno u dokaznom postupku utvrđuje isključivo okolnosti inkriminiranog događaja od 25. listopada 2025. Iako navedeno ne znači nepostojanje zakonskim obilježja prekršaja kao takvog, količina inkriminacije apsolutno predstavlja okolnosti prekršaja koje utječu u najmanju ruku na odluku o kazni i kažnjavanju.
9. U dokaznom postupku nisu utvrđivana zakonska obilježja prekršaja iz članka 10. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koji opisuje pojam psihičkog nasilja u obitelji na način da je ono opisano kao nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost. Stoga iz navedene zakonske odredbe nedvojbeno proizlazi da je prouzročenje povrede dostojanstva ili uznemirenosti žrtve jedan od konstitutivnih elemenata koji čini biće prekršaja psihičkog nasilja u obitelji. Radi se o prekršaju koji je tzv. materijalno kažnjivo djelo koje se ne iscrpljuje u samoj radnji, nego u svom biću sadrži i posljedicu kao učinak na objektu radnje. O tom zakonskom obilježju prekršaja može iskazivati isključivo i samo žrtva, a sud utvrditi radi li se posljedici koja objektivno ima značaj uznemirenosti i povrede dostojanstva i oštećeniku daje položaj žrtve u smislu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
10. Oštećeni CO niti je upitan niti je iskazivao o zakonskim obilježjima prekršaja. Ali prije toga, prvostupanjski sud bio je dužan utvrditi da li je okrivljenik izgovarao riječi koje objektivno znače psihičko nasilje koje tako grubo uznemiruje oštećenike (svakog ponaosob) da se isti mogu smatrati žrtvama nasilja u obitelji u smislu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ili se eventualno može raditi o uvredi koja nema zakonska obilježja prekršaja nasilja u obitelji. To nije učinjeno, štoviše, upravo sadržaj izgovorenog prvostupanjski sud čini nevidljivim u izreci pobijane presude koristeći tri točkice (...), stoga potpuno bizarno proglašava okrivljenika krivim za verbalno nasilje koje nema definiran sadržaj i smisao.
11. Zaključno, u odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru iz članka 18. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, zaključak prvostupanjskog suda, a potom i izostanak navođenja valjanih razloga, ovaj sud ne može prihvatiti postupajući po žalbi okrivljenika koji navodi da prvostupanjski sud nije imao uvjeta za izricanjem navedene zaštitne mjere. Činjenica da je djelo počinjeno pod odlučnim utjecajem alkohola, činjenica ovisnosti, te činjenica opasnost od recidivizma u protupravnom postupanju, u sudskom postupku utvrđuje se provođenjem sudsko medicinskog vještačenja od strane vještaka psihijatrijske struke, budući sud za to nema stručna znanja i vještine. Međutim, bilo bi prihvatljivo i kroz druge dokaze nedvojbeno utvrditi nužnost primjene zaštitne mjere iz članka 18. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Prvostupanjski sud isto nije učinio. Naime, spisu npr. ne prileže ranije pravomoćne presude kojima je okrivljenik kažnjavan zbog nasilja u obitelji da bi se eventualno utvrdilo da su i ta djela počinjena u stanju alkoholiziranosti. Ne prileže niti drugi materijalni dokazi koji bi opravdali primjenu takve mjere. Osim navedenog, propust se pronalazi i u načinu na koji je određeno trajanje mjere, bez jasnih razloga. Čisto načelno, takve mjere valja primijeniti na rok koji je potreban, a najdulje godinu dana, primjenjujući odredbu članka 9. Pravilnika o načinu provedbe zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti (Narodne novine broj 110/18.) koja liječniku specijalisti/terapijskom timu prepušta na procjenu nužnost vremenskog trajanja izrečene zaštitne mjere.
12. Slijedom navedenog, valja prihvatiti žalbu okrivljenika koji upravo upire na sve gore navedeno, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje. U ponovnom postupku, prvostupanjski sud će uvažavajući navode ovog rješenja, provesti sve potrebne dokaze, iste valjano ocijeniti i donijeti novu odluku, za koju će dati jasne razloge o svim pravno relevantnim činjenicama, onako kao to propisuje odredba članka 185. stavak 7. Prekršajnog zakona.
13. Posebno se treba voditi računa o uspostavljenom načelu iz odredbe članka 202. stavak 4. Prekršajnog zakona, što znači da će prvostupanjski sud odlučivati isključivo o inkriminaciji koja je dijelom činjeničnog opisa ukinute odluke o krivnji (o ispuštenom iz činjeničnog opisa optužnog prijedloga – ne).
14 Imajući u vidu navedeno, na temelju članka 206. Prekršajnog zakona riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 19. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću u 6 ovjerenih prijepisa.
