Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-230/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Dino Čekada, odvjetnik u Puli, protiv 1. tuženice AD, udv. Ć, rođene A, [adresa], nepoznatog prebivališta i boravišta, i 2. tuženice PD, rođene AD, ž. P, [adresa], nepoznatog prebivališta i boravišta, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-417/2021-52 od 25. studenog 2025. godine, dana 19. veljače 2026. godine,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-417/2021-52 od 25. studenog 2025. godine.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Odbacuje se tužba."

2. Protiv ovog rješenja žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22.- dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud u bitnom navodi slijedeće:

"Tužitelj je 1. kolovoza 2019. podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kojoj su kao suvlasnice upisane tuženice.

Na temelju zemljišnoknjižnog izvatka za k. č. br. [katastarska čestica] oranica površine 281 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je tuženica AD upisana u zemljišne knjige s osobnim podacima: AD udv. Ć, [adresa], a tuženica PD, s osobnim podacima: PD rođ. AD ž. P, [adresa].

Rješenjem poslovni broj: R1-60/2019-34 od 26. svibnja 2023. tuženica AD rođ. H proglašena je umrlom te da je kao dan smrti uzet **.**.1964.

Uvidom u spis ovog suda poslovni broj: R1-95/2019 utvrđeno je da je vođen po prijedlogu Grada Vodnjana-Dignano podnesenom 21. ožujka 2019. radi proglašenja umrlom PD.

Rješenjem od 9. lipnja 2020. je prijedlog odbačen, jer je utvrđeno da je protustranka talijanska državljanka i da joj je posljednje poznato prebivalište odnosno boravište izvan područja [adresa] u Italiji, odnosno u [adresa], gdje je odselila još 1937., a prema čl. 14. st. 1. i 2. Zakona o proglašenju nestalih osoba umrlima i o dokazivanju smrti („Narodne novine“ broj: 10/74) osobe stranog državljanstva i osobe bez državljanstva ne mogu se proglasiti umrlima izuzev ako predlagatelj učini vjerojatnim da je takva osoba umrla na teritoriju Republike Hrvatske.

Međutim, tijekom postupka utvrđeno je da je tuženica PD rođena **.**.1867., iz čega proizlazi da bi u trenutku podnošenja tužbe u ovom predmetu imala 152 godine. Uzimajući u obzir općepoznatu činjenicu o trajanju ljudskog života, iz navedenoga proizlazi izvjesnim da je ista umrla prije podnošenja tužbe u ovom predmetu.

U parničnom postupku stranka može biti samo osoba koja ima stranačku sposobnost, a ona se kod fizičkih osoba stječe rođenjem, dok se gubi smrću. Osoba koja je umrla prije pokretanja parnice takvu stranačku sposobnost nema. Odredbom čl. 82. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 36/24, dalje: ZPP) propisana je obveza suda da o stranačkoj sposobnosti vodi računa po službenoj dužnosti u tijeku cijelog postupka. Činjenica da je parnica pokrenuta protiv osobe koja je u času podnošenja tužbe bila mrtva predstavlja neotklonjivi procesni nedostatak (isti je zaključak donesen i na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanom 27. studenog 2019., broj: Su-IV-245/2019-3 od 27 studenog 2019.)."

5. Ova odluka suda prvog stupnja je pravilna ali i djelomično iz drugih razloga.

6. Odgovara da po odredbi čl. 7. st. 2. ZPP sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (čl. 3. st. 3. ), ako zakonom nije drugačije određeno, s tim da st. 3. je propisano da sud ne može svoju odluku temeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne.

7. U konkretnoj situaciji prvostupanjski sud je u postupku prethodnog ispitivanja tužbe po službenoj dužnosti zatražio da mu od različitih tijela se dostavi različita dokumentacija a sukladno gore citiranoj odredbi čl. 7. st. 2. ZPP, pri čemu je, suprotno navodima žalbe, dokumentaciju koju je pribavio od tijela javne vlasti je dostavio tužitelju, dok onu koju nije dostavio, to nije bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke.

8. U odnosu na podnesak koji je dostavljen od Grada Vodnjana dana, ne, kako to navodi se u žalbi dana 21., već dana 24. studenog 2023. godine, taj grad je tražio da mu se prizna svojstvo umješača na strani tuženika sve do okončanja ostavinskog postupka iza ovdje pok. 1. tužene, odnosno upravnog postupka utvrđenja statusa imovine koja glasi na ime ovdje 2. tužene, te da se odredi prekid postupka zbog smrti 1. tužene do pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka, pri čemu je, između ostalog, dostavio i rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju- Rovigno od 26. svibnja 2023., a kojim se ovdje 1. tužena proglašava umrlom a kao dan smrti uzima se **.**.1964..

9. Da je taj podnesak sa dokumentacijom dostavljen ovdje tužitelju jasno je razvidno iz podnesaka od 13. kolovoza i 19. rujna 2024. godine kojim se poziva punomoćnik tužitelja da se očituje na taj podnesak Grada Vodnjana, a što punomoćnik tužitelja nije učinio.

10. Stoga, kad je pravomoćnim sudskim rješenjem utvrđeno da je 1. tužena umrla prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, i čiju pravilnost i zakonitost ovog rješenje ovaj sud ne može ispitivati, onda je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je u odnosu na 1. tuženu odbacio tužbom.

11. U odnosu na podnesak od 13. studenog 2024., odgovara da iz stanja spisa proizlazi da on nije dostavljen tužitelju, a iz sadržaja tog podneska proizlazi da Grad Vodnjan obavještava sud da je u odnosu na 1. tuženu doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju kojim je utvrđeno da ostavinsku imovinu iza nje čini jedan1/2 suvlasnička dijela nekretnine koja je predmet ovog postupka te da ona prelazi u vlasništvo Grada Vodnjana, te da taj grad preuzima postupak i za 1. tužene, a u prilogu se dostavlja naprijed navedeno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, ali valja reći time što taj podnesak nije dostavljen tužitelju to nije bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

12. Naime, u konkretnoj situaciji, a kako je to pravilno prvostupanjski sud utvrdio, a kada su oba tužena umrla prije podnošenja tužbe, onda činjenica da je parnica pokrenuta protiv takvih osoba predstava neotklonjivi procesni nedostatak a sve sukladno i zaključku donesenom na sastanku predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. studenog 2019., pa se stoga u odnosu na te osobe umrle prije podnošenja tužbe ne može "preuzimati" postupak kako to čini i Grad Vodnjan a niti se može , u smislu odredbe čl. 192. ZPP, tužba preinačiti na način da tužitelj sada tuži Grad Vodnjan.

13. U odnosu na 2. tuženu, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je ona umrla prije podnošenja tužbe, ali to iz drugih razloga.

14. Naime, odgovara da je u zemljišnim knjigama 2. tužena upisana kao PD rođ. M, sa adresom u [adresa], dok iz obavijesti Policijske uprave Istarske (list 35 spisa) se rado o PD rođ. M, od oca HD i majke V rođ.K, rođena **.**.1967. u [adresa], sklopila brak sa MD dana 25. svibnja 1892. godine u Vodnjanu a napustila je područje odjavivši se kao talijanska državljanka dana 8. listopada 1937. godine za [adresa], Italia.

15. Dakle, u tom podatku dostavljenom od policijske uprave navodi se različito ime supruga (MD) dok se u zk. izvatku navodi ime (G), pa se s toga ne može sa sigurnošću prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da se radi o istoj osobi, dakle. da je 2. tužena rođena **.**.1867., te da bi u trenutku podnošenja tužbe imala 152 godine a iz čega bi se proizašlo izvjesnim da je umrla prije podnošenja tužbe.

16. Međutim, spisu prileži povijesno zemljišno knjižni izvadak za predmetnu nekretninu iz kojeg je razvidno da je 2. tužena 1925. godine upisana kao suvlasnica u 1/2 dijela nekretnine koja je predmet ovog postupka, pa kako se sukladno odredbama OGZ punoljetnost stjecala sa navršenih 21 godinu, a ako se radilo o maloljetnoj osobi onda u zemljišnim knjigama se je upisivala naznaka da se radi o maloljetnoj osobi, a što ovdje nije slučaj, onda ukoliko je 2. tužena upisana kao punoljetna osoba 1925. godine te smatralo da je bila upisana kad je napunila 21 godinu, to onda znači da je bila rođena 1904. godine, a što posljedično znači da je u trenutku podnošenja tužbe u ovom predmetu trebala imati 115 godina, a što obzirom na prosječnu dob života se ukazuje da nije izvjesno da bi ona u trenutku podnošenja tužbe bila živa cijeneći pri tom da je i dostava poziva za nju na adresu iz zk-a izvatka vila neuspjela a što je i očekivano na prednje navedeno.

17. Zbog navedenog, a kako nisu učinjene one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba, činjenično stanje je pravilno utvrđeno kao što je pravilno primijenjeno materijalno pravo, to je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 19. veljače 2026. godine

Sudac:

Marijan Vugić