Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-990/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Josipu Grubišiću, kao sucu pojedincu, u predmetu tužitelja AWAZE AS (ranije: NOVASOL AS) sa sjedištem u [adresa], OIB: 87689957339, kojeg zastupa punomoćnik Marko Zagorac, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženice HKE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnik Dragan Antić, odvjetnik u Puli i punomoćnik Dario Čehić, odvjetnik u Poreču, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno od 10. siječnja 2025., poslovni broj Povrv-112/2023-18, dana 19. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno od 10. siječnja 2025., poslovni broj Povrv-112/2023-18 u toč. I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je u toč. I. izreke održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marine Paić Čerin iz Pule, Olge Ban 8, posl. br. Ovrv-3160/2022, UPP/OS-Ovrv-282/2022 od 17. kolovoza 2022., kojim je naloženo tuženici da tužitelju isplati 750,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. U toč. II. izreke je naloženo tuženici da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka od 632,16 eura, a u toč. III. izreke je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška od 106,19 eura.

2. Protiv presude u toč. I. i II. izreke žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19,80/22 dalje ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu, a podredno istu ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje te traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba tuženice je neosnovana.

4. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl.458. ZPP-a, presuda se prema čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.

5. Predmet spora je potraživanje tužitelja temeljem Ugovora o pružanju usluga smještaja za smještajnu jedinicu u vlasništvu tuženice pod šifrom CIC 894, koji ugovor su stranke sklopile 1. lipnja 2017., a tuženica raskinula izjavom o raskidu 20. srpnja 2018. Tužitelj potražuje od tuženice naknadu za operativne i marketinške troškove od 750,00 eur sukladno čl. 6.1. Općih uvjeta i rokova radi nepravovremenog raskida ugovora.

6. U žalbenom postupku sporno je je li nastupila zastara te jesu li odredbe Općih uvjeta ništetne.

7. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je tuženica, u svojstvu vlasnika smještajne jedinice, s tužiteljem, kao pružateljem usluge posredovanja u pružanju usluge smještaja, zaključila 1. lipnja 2017. ugovor o pružanju usluga smještaja u smještajnoj jedinici pod šifrom CIC 894,

- da je tuženica vlastoručnim potpisom izjavila suglasnost te razumijevanje prava i obveza istaknutih u općim uvjetima i rokovima,

- da je tuženica tužitelju putem e-maila 20. srpnja 2018., uputila obavijest o raskidu ugovora za sezonu 2019.,

- da je raskid bio nepravovremen jer je sukladno čl. 6. Općih uvjeta trebao biti izjavljen do 31. svibnja 2018.

- da su tužitelj i tuženica ugovorili da se predmetni ugovor može raskinuti najranije 14. siječnja 2019.,

- da je tužitelju prouzročena šteta u visini od 750,00 eur zbog nepravovremenog raskida te da sukladno čl. 6.1. Ugovora ima pravo na određenu naknadu.

8. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev primjenom čl. 364. i čl. 368. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) kojim je propisano da kad je prije isteka roka za ispunjenje obveze očito da jedna strana neće ispuniti svoju obvezu iz ugovora, druga strana može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete, s ujedno da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete.

9. Prvenstveno valja reći da je prvostupanjski sud donio pogrešan zaključak o prigovoru zastare i prekluziji isticanja istoga, pozvavši se na čl. 461. a st. 7. ZPP. Međutim radi se o relativno bitnoj povredi, zbog koje se presuda male vrijednosti ne može pobijati (čl. 467. st. 1. ZPP), slijedom čega ih ovaj sud nije razmatrao.

10. S time da valja pojasniti da se prigovor zastare može istaknuti sve do kraja zaključenja glavne rasprave sukladno čl. 288.a st. 6. ZPP, ali se u smislu čl. 461a st. 7. ZPP u sporu male vrijednosti ne mogu isticati nove činjenice i dokazi na pripremnom ročištu u svrhu opravdanja navedenog prigovora. Tuženik u ovom postupku nije iznosio nove činjenice i dokaze na pripremnom ročištu već je istaknuo prigovor zastare smatrajući kako su stranke sklopile trgovački ugovor.

11. Nadalje, neovisno o navedenom, ugovor sklopljen između stranaka nije trgovački ugovor. Naime, pojam trgovca definiran je odredbom čl. 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23, 136/24– dalje: ZTD-a). Prema odredbi st. 1. toga članka, trgovac je pravna ili fizička osoba koja samostalno trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu. Prema odredbi st. 2. istog članka osobe koje se bave slobodnim zanimanjima uređenim posebnim propisima smatraju se trgovcima u smislu tog zakona ako je to u tim propisima određeno.

11.1. Za utvrđenje statusa tuženika glede toga je li on trgovac, mjerodavne su odredbe Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“, broj 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20, 126/21, 152/24). U predmetnom zakonu nije određeno da se fizičke osobe koje se kao vlasnici apartmana bave pružanjem usluga smještaja i obroka u tim apartmanima smatraju trgovcima. Osim toga, iz sadržaja predmetnog ugovora proizlazi da ga je sklopila tužena kao fizička osoba, te da tužena ne obavlja trgovačku djelatnost.

11.2. Stoga, između stranaka nije sklopljen trgovački ugovor u smislu čl. 14. st. 2. ZOO-a (tako i VSRH u odluci Gr1 458/09-2 od 30. prosinca 2010.), odnosno ne vrijedi zastarni rok od 3 godine sukladno čl. 228. st. 1. ZOO-a.

12. Prigovor stvarne nenadležnosti tuženica prvi put iznosi u žalbi, slijedom čega ga ovaj sud nije razmatrao (čl. 352. st. 1. ZPP).

13. Na žalbene navode da prvostupanjski sud nije odgovorio na prigovor ništetnosti odredaba Općih uvjeta, valja odgovoriti da je to točno, međutim navedeno nije bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

14. Naime, odredbom članka 296. st. 1. ZOO propisano je da su ništetne odredbe općih uvjeta ugovora, koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela. Stavkom 2. istog članka je propisano da prilikom ocjene ništetnosti određene odredbe općih uvjeta ugovora uzimaju se u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge koja je objekt činidbe, ostale odredbe ugovora kao i odredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba općih uvjeta ugovora povezana.

15. Međutim, prvostupanjski sud odlučuje na temelju činjenica i dokaza koje je svaka stranka dužna iznijeti, s time da se to odnosi i na stranku koja pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP). U konkretnom slučaju, tuženica nije niti precizirala koje su odredbe nepoštene, nije iznijela razloge u čemu se ogleda neravnopravnost u pravima i obavezama na njezinu štetu, je li pregovarano o pojedinim odredbama, te općenito koje su to okolnosti koje čine navedenu odredbu nepoštenom u smislu gore navedenih odredbi.

16. Slijedom svega navedenog, a kako nisu nađene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP u svezi s čl. 467. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci presude.

17. Konačno, valja reći da je odluka o troškovima postupka pravilna i po osnovu i po visini, a što se žalbom posebno niti ne osporava (čl. 154. st. 1. i čl. 155 st. 1 ZPP).

U Zagrebu, 19. veljače 2026.

Sudac:

Josip Grubišić