Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka, predsjednice vijeća te Mirjane Medić i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ČV i dr., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljene CV podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj Pp-898/2024 od 14. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene CV i potvrđuje pobijana presuda.
II. Na temelju članka 139. stavak 6. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljena CV oslobađa se plaćanja troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu broj Pp-898/2024 od 14. studenog 2025., okrivljeni ČV i okrivljena CV proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te im je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.590,00 eura uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne.
2. Istom presudom okrivljenicima je izrečena zaštitna mjera iz članka 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji – obvezni psihosocijalni tretman u trajanju od najmanje šest mjeseci, dok su na ime troškova prekršajnog postupka dužni platiti paušalni iznos od 50,00 eura, svaki.
3. Protiv te presude žalbu je podnijela okrivljena CV, osobno, pobijajući je po svim zakonom dopuštenim osnovama. Predlaže je preinačiti podredno ukinuti i vratiti na ponovno suđenje.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, žaliteljica iznosi tvrdnju da pobijana presuda ne sadrži obrazloženje na način propisan odredbom članka 185. stavak 7. i 8. Prekršajnog zakona, da su izostali razlozi odnosno da su isti nejasni, kao i da se činjenični opis prekršaja za koji je proglašena krivom ne može podvesti pod materijalnu odredbu članka 10. točka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
7. U odnosu na tvrdnje o manjkavosti prvostupanjske presude u smislu počinjenje bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona, žalbeni navodi nisu osnovani, pobijana presuda sadrži jasne razloge donošenja i istu je moguće ispitati.
8. U odnosu na istaknutu povredu materijalnog prekršajnog prava, u pravu je žaliteljica kada navodi da je prekršaj iz članka 10. točka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji postavljen kao prekršaj s alternativnom dispozicijom. Glasi da je nasilje u obitelji tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci i upravo to znači, suprotno tvrdnji žaliteljice, da su zakonska obilježja prekršaja ispunjena i ukoliko je opisano samo tjelesno kažnjavanje i ukoliko je opisano samo ponižavajuće postupanje. Žaliteljica za koju je u dokaznom postupku utvrđeno da je tjelesno kažnjavala dijete (godište 2014.) udaranjem po stražnjici ostvarila je sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 10. točka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i zakonito kažnjena sukladno odredbi članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
9. U odnosu na činjenično stanje i žalbene navode kojima se isto pokušava dovesti u sumnju, na konkretne navode dostatno je odgovoriti da i oni samo potvrđuju zaključak prvostupanjskog suda. Žaliteljica, iako negira krivnju, u žalbi ponavlja da je kažnjavala dijete udarcima po stražnjici, a pozivanje na zabludu o protupravnosti i beznačajno djelo je potpuno promašeno.
10. Ne ulazeći u zakonske definicije pojma zablude o protupravnosti i beznačajnog djela, uistinu svatko prosječan zna i mora znati što znači fizičko kažnjavanje i kakve posljedice nosi, a naročito u odnosu na dijete, čime pozivanje na beznačajnost djela uistinu sugerira nužnost primjene prekršajnopravne sankcije primijenjene u konkretnom slučaju, o čemu odmah u nastavku.
11. Kazna u vrsti blaže, budući Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje kažnjavanje i kaznom zatvora, i potom odmjerena na donjoj granici zakonskog okvira predstavlja minimalnu mjeru kazne, pri čemu nikakve socioekonomske prilike i ranija nekažnjavanost ne mogu dovesti do ublažavanja kazne za takav prekršaj i izricanje kazne ispod zakonskog minimuma. Za vjerovati je da će takva sankcija polučiti svrhu kažnjavanja iz članka 6. i 36. Prekršajnog zakona.
12. Međutim, naglasak u konkretnom slučaju je na izrečenu zaštitnu mjeru iz članka 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji - obvezni psihosocijalni tretman. Kroz trajanje koje će biti određeno ovisno o okolnostima slučaja i potrebama, ali ne kraće od šest mjeseci, žaliteljici će se omogućiti stručna institucionalna podrška u roditeljstvu, prepoznavanje vlastitih neprihvatljivih obrazaca ponašanja, razumijevanje uzroka i posljedica nasilja, a potom razvijanje kontrole emocija i nagona te učenje nenasilnih načina komunikacije i rješavanja sukoba.
13. Na temelju odredbe članka 139. stavak 6. Prekršajnog, okrivljena CV oslobođena je plaćanja troškova žalbenog postupka.
14. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 19. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 8 ovjerenih prijepisa.
