Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Stalna služba u Križevcima
L 14
48260 Križevci
Poslovni broj: P-698/2024-20
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Bjelovaru - Stalna služba u Križevcima po sucu Miroslavu Lovrekoviću, kao sucu pojedincu, rješavajući u parničnom predmetu tužitelja LŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Vukoviću odvjetniku iz Križevaca, protiv tuženika ERSTE& STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupana po punomoćnicima Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, rješavajući o prigovoru tuženika mjesne nenadležnosti ovoga suda, 19. veljače 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan prigovor tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, mjesne nenadležnosti ovoga suda.
Obrazloženje
1. Tuženik je, nakon što je primio tužbu, prije upuštanja u raspravljanje, prigovorio mjesnoj nadležnosti Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, a zbog odredbe čl. 14. Ugovora o kreditu broj 5103354527 od 17. siječnja 2007. godine, (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) za slučaj spora ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta Banke. Time su ugovorne strane, ovdje parnične stranke, ugovorom potvrdile zakonske odredbe o općemjesnoj nadležnosti za tuženika, i to odredbe čl. 46. i 48. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13,, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP). Dakle, sud čija je nadležnost sporazumno određena i sud čija je nadležnost za suđenje ustanovljena zakonom su istovjetni, pa je za suđenje u ovoj stvari nedvojbeno mjesno nadležan Općinski sud u Rijeci.
2. Na istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti tužitelj se očitovao podneskom od 19. siječnja 2025. godine, te naveo da poriče sve navode podneska tuženika kao neosnovane u cijelosti. Prije svega se ističe kako je u ovom predmetu nadležan samo i isključivo Naslovni sud, kao sud mjesta prebivališta tužitelja. Odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena nadležnost suda sjedišta Banke je nepoštena ugovorna odredba jer je i ovdje riječ o odredbi o kojoj se nije posebno pojedinačno pregovaralo i ista je sročena (nametnuta) od strane tuženika s ciljem da se njemu olakša situacija za slučaj sporova, a na teret i uz velike troškove tužitelja. Pored toga, i odredbama čl. 19.t.1. Zakona o potrošačkom kreditiranju određeno je da je potrošač ovlašten pokrenuti postupke u svezi s ugovorom o kreditu i pred sudom gdje potrošač ima prebivalište.
3. Kako se na predmetno rješenje o mjesnoj nenadležnosti žalio tuženik, Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici ukinuo je I -stupanjsko rješenje.
4. U ponovljenom postupku sud je saslušao tužitelja na sporne činjenice te je isti iskazao:
"Ja sam predmetni ugovor o kreditu sklopio u poslovnici banke tuženika u Zagrebu na Trešnjevci gdje sam bio tada zaposlen, a ja sam inače bio klijent Erste banke i to u poslovnici Križevci, a predmetni ugovor sam sklopio u poslovnici na Trešnjevci zbog toga što mi je to bilo zgodnije jer sam u to vrijeme radio u Zagrebu i nisam bio u mogućnosti sklopiti Ugovor o Križevcima, jer kada bi ja završio sa poslom bi poslovnica Erste banke u Križevcima bila zatvorena. Meni je predmetni kredit bio potreban za uređenje kuće u kojoj ja živim, odabrao sam sklapanje kredita u Erste banci jer sam bio klijent Erste banke u Križevcima, a banka mi je nudila i najpovoljnije uvjete za kredit. Ja nisam mogao pregovarati o plaćanju naknade za obradu kredita, meni čak nije bilo niti objašnjeno na što bi se ista naknada odnosila, čak nisam niti znao da je ta naknada dio kredita, iako sam Ugovor o kreditu pročitao, ništa mi nije bilo pojašnjeno, a da mi je ta naknada naplaćena sam utvrdio tek kada mi je isplaćen iznos kredita, umanjen za naknadu koja je prilikom isplate ustegnuta. Stoga nisam mogao pregovarati o predmetnoj naknadi i mislim da u slučaju da sam odbio platiti tu naknadu da bi ne bi bio niti isplaćen kredit. Ja sam zaposlen kao mehaničar, radnim u OPG-u Krpanić na Svetom Martinu, nisam vlasnik niti član trgovačkog društva, a predmetna sredstva sud mi bila potrebna za uređenje kuće mojih roditelja u Bukovju u okolici Križevaca u kojoj i danas živim. Meni nisu bili objašnjeni parametri na temelju kojih se određuje visina naknade, niti na što bi se ista odnosila, ponavljam čak nisam u trenutku sklapanja kredita ni znao da moram platiti predmetnu naknadu. Ja sam prema svojim primanjima mogao dobiti predmetni kredit, koji mi je ponuđen, i ja sam mogao taj kredit prihvatiti ili odbiti, a nisam mogao pregovarati o visini istog. Meni visina kredita, kamata i visina rate su odgovarale zbog čega sam kredit prihvatio."
5. Za rješenje ovog prigovora mjerodavna je primjena Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 113/09, 78/12, 56/13 i 41/14) u kojem je između ostalih implementirana i smjernica 99/13 Europske ekonomske zajednice o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora te na taj način hrvatsko zakonodavstvo je usklađeno s pravnom stečevinom europske unije u području zaštite potrošača. Nadalje u odredbi čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te je to nepoštena ugovorna odredba.
6. Pretpostavka je da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, a osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog ugovora trgovca.
7. Iz navoda tužbe kao i iz dokaza koje je priložio sam tuženik – banka, proizlazi da je Ugovor o kreditu unaprijed pripremila banka na formuliranom obrascu pa se temeljem zakonske presumcije može smatrati da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale te tužitelj nije imao nikakve mogućnosti utjecati na njegov sadržaj. Nesporna je činjenica da tužitelj ima prebivalište u [adresa], a prema Ugovoru o kreditu bio bi nadležan Općinski sud u Rijeci. Nesporno je isto da bi u tom slučaju tužitelj bio doveden u znatno težu situaciju jer bi morao putovati na sud u Rijeku što iziskuje i troškove i vrijeme pa je sigurno takva odredba nepoštena i kao takva ne može biti osnov za određivanje mjesne nadležnosti. Naime, odredbe Zakona o zaštiti potrošača i to čl. 49. i čl. 51. istog zakona jasan je i precizno govori o tome da se radi o nepoštenoj odredbi ugovora koji je unaprijed pripremila jedna strana – davatelj kredita na obrascima ugovora o kreditu koje je tužitelj mogao samo, da bi ostvario kredit, prihvatiti pa između ostalog i takvu odredbu čiji sadržaj je nepoštena ugovorna odredba i prema čl. 55. Zakona o zaštiti potrošača ništetna.
8. Također, iako je nesporno Ugovor o kreditu sklopljen poslovnici tuženika na Trešnjevci u Zagrebu, obzirom je tuženik bio dugogodišnji klijent banke tuženika u poslovnici u Križevcima, koja je nesporno bila matična poslovnica tužitelja, dok je Ugovor o kreditu tužitelj koji ima prebivalište na području poslovnice tuženika u Križevcima, Bukovje Križevačko 136, sklopio u poslovnici tuženika u Zagrebu, isključivo iz razloga što je u vrijeme sklapanja Ugovora radio u Zagrebu, a nakon njegovog povratka s posla poslovnica tuženika u Križevcima ne bi radila, to sud , zbog toga što je nedvojbeno tužitelj bio klijent poslovnice banke tuženika u Križevcima, temeljem odredbe članka 59. ZPP-a kojom je propisano da za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi, smatra da bi i temeljem navedene odredbe ZPP-a bio mjesno nadležan za postupanje u ovom predmetu.
9. Obzirom na sve naprijed navedeno, sud je našao da je prigovor mjesne nenadležnosti tuženika neosnovan, stoga je isti odbio i riješio kao u izreci.
U Križevcima, 19. veljače 2026.
Sudac
Miroslav Lovreković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana primitka istog. Žalba se podnosi putem ovoga suda pisanim podneskom u 3 jednaka primjeraka, a o istoj će odlučivati županijski sud.
