Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-457/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Grgić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja i predlagatelja osiguranja RG, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ireni Pikija, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mihalić & Pikija iz Varaždina, protiv tuženice i protivnice osiguranja KG, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, povodom prijedloga za određivanje privremene mjere, odlučujući o žalbi tužitelja i predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-410/2025-5 od 4. studenog 2025., dana 20. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i predlagatelja osiguranja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-410/2025-5 od 4. studenog 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja i predlagatelja osiguranja za uknjižbom prava vlasništva nekretnine kčbr. [katastarska čestica], u naravi Knegingradska ulica, oranica površine 2301 m2, u korist tuženice i protivnice osiguranja uz istodobno brisanje prava vlasništva ZG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] te prijedlog za određivanjem privremene mjere na način da se zabranjuje tuženici i protivnici osiguranja otuđiti ili opteretiti: 1/1 dijela kčbr. [katastarska čestica] – u naravi Knegingradska ulica ukupne površine 2301 m2 (oranica sa 2301 m2), upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; uz zabilježbu te zabrane u zemljišnoj knjizi te zabranom tuženici i protivnici osiguranja poduzimanja radnji koje mogu nanijeti štetu, odnosno promijeniti stanje na predmetnoj nekretnini, kao neosnovan.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tužitelj i predlagatelj osiguranja (dalje u tekstu: tužitelj) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predviđenih odredom čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), uz prijedlog da se rješenje preinači i prihvati prijedlog za određivanje privremene mjere ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st.2. ZPP, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno u žalbi ukazuje žalitelj, jer rješenje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.
5. Iz preslike spisa razvidno je da je tužitelj 13. kolovoza 2025. podnio tužbu protiv tuženice radi isplate naknade zbog korištenja nekretnine koja je u njegovu vlasništvu, a koju u posjedu drži tuženica, s prijedlogom za određivanje privremene mjere radi osiguranja svoje novčane tražbine zabranom otuđenja ili opterećenja imovine tuženice i protivnice osiguranja. U prijedlogu navodi da je tuženoj unazad tri godine blokiran račun, da je nekretnine koje je stekla u prethodnom braku otuđila i da manipulira imovinom zbog, te da stoga postoji realna opasnost da će otuđiti svoju imovinu kako bi vjerovnicima onemogućila namirenje njihovih tražbina. Predlaže da se prije određivanja predložene privremene mjere provede uknjižba prava vlasništva u njezinu korist na temelju Sporazumnog raskida ugovora o darovanju nekretnina, uz istovremeno brisanje prava vlasništva upisanog vlasnika ZG pozivom na odredbu čl. 82. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/2, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 121/20, 114/22 i 6/24 – dalje: OZ).
6. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kojoj se predlaže određivanje predložene privremene mjere, sud prvog stupnja je utvrdio da je kao vlasnik iste upisana treća osoba – HG.
7. Polazeći od utvrđenja da su pretpostavke za određivanje privremene mjere zabrane otuđenja ili opterećenja nekretnine normirane isključivo odredbama čl. 344 i 345. OZ, prema kojima se privremena mjera zabrane protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja njegove nekretnine može odrediti samo ukoliko je protivnik osiguranja vlasnik nekretnine na kojoj se mjera predlaže, te da je jedna od pretpostavki zabilježbe privremene mjere upisano pravo vlasništva protivnika osiguranja na nekretnini na kojoj se traži određivanje predložene privremene mjere, a što ovdje nije slučaj, jer je upisani zemljišnoknjižni vlasnik na zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] treća osoba NG, a ne tuženica, te da je svrha privremene mjere zabrane otuđenja spriječiti raspolaganje nekretninom dok traje sudski postupak, a ne i prenamijeniti sudski postupak u ovrhu na nekretnini, jer je upis prava vlasništva u korist ovršenika predviđen jedino u postupku ovrhe na nekretnini, prvostupanjski sud je odbio prijedlog predlagatelja kao neosnovan i odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.
8. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava, kao pravilna u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
9. Prema odredbi čl. 344. st. 1. OZ privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti, ili na drugi način njome raspolagati.
10. Nadalje, odredba čl. 345. st. 1. toč. 3. OZ propisuje da se radi osiguranja novčane tražbine može odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja, a osobito 3.) zabrana protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja svoje nekretnine ili stvarnih prava koja su na nekretnini uknjižena u njegovu korist, uz zabilježbu te zabrane u zemljišni knjigu.
11. U konkretnom slučaju tužitelj i predlagatelj osiguranja učinio je vjerojatnim postojanje svoje novčane tražbine s osnova neplaćenih iznosa najamnine radi korištenja nekretnine u njegovu vlasništvu, no kako se privremena mjera zabrane protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja svoje nekretnine ili stvarnih prava može odrediti isključivo na nekretnini u vlasništvu protivnika osiguranja, a ne i na nekretnini koja je upisana na ime treće osobe, pravilno je prvostupanjski sud temeljem utvrđenja da tuženica i protivnica osiguranja nije upisana zemljišnoknjižna vlasnica nekretnine na kojoj je predloženo određivanje privremene mjere zabrane otuđenja ili opterećenja primjenom izričitih odredbi čl. 344. i 345. OZ odbio prijedlog predlagatelja osiguranja kao neosnovan.
12. Žalbeni navodi tužitelja kojima osporava pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja, u bitnome se svode da je prvostupanjski sud u skladu s odredbom čl. 290. OZ koja propisuje da se na osiguranje tražbine prema tom dijelu Zakona na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o ovrsi radi ostvarenja tražbine, morao primjenom odredbe čl. 82. OZ izvršiti upis prava vlasništva u korist protivnice osiguranja i potom odrediti predloženu privremenu mjeru zabrane otuđenja ili opterećenja.
13. Suprotno žalbenim navodima tužitelja privremena mjera zabrane protivniku osiguranja otuđenja ili opterećenja nekretnine radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti samo protiv osobe koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik nekretnine (knjižni vlasnik). Prema članku 345. Ovršnog zakona, zabrana otuđenja i opterećenja nekretnine odnosi se na nekretninu u vlasništvu protivnika osiguranja. U situaciji kao što je konkretna, kada protivnik osiguranja nije upisan kao vlasnik, sud ne može udovoljiti prijedlogu za određivanje privremene mjere, jer je prvo potrebno pravno utvrditi i upisati pravo vlasništva te osobe u zemljišnu knjigu (npr. putem postupka utvrđenja vlasništva ili prijenosa prava), a tek potom može biti određena privremena mjera zabrane otuđenja ili opterećenja. Pravilan je stoga pravni pristup prvostupanjskog suda da odredba čl. 290. OZ ne daje sudu ovlast da u rješenju kojim se određuje predložena privremena mjera prethodno odredi upis prava na protivnicu osiguranja, jer je takav upis prava vlasništva u korist ovršenika predviđen samo u ovršnom postupku.
14. Kako žalitelj u žalbi vlastita, ali pogrešna stajališta u pogledu njegova prijedloga za prethodni upis prava vlasništva protivnice osiguranja i u vezi udovoljenja njegovu prijedlogu, i pritom ne iznosi nikakve okolnosti kojima bi odlučna utvrđenja prvostupanjskog suda bila dovedena u sumnju, to njegova žalba nije osnovana.
15. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, u vezi čl. 21. st. 1. OZ odbiti žalbu žalitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
U Zagrebu, 20. veljače 2026.
Sutkinja:
Ksenija Grgić
