Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-618/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Tihani Mariji Miladin kao sucu pojedincu u pravnoj stvari I. tužitelja LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužiteljice II iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Dini Vukušiću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović iz Osijeka, protiv I. tuženice AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tuženika OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćnici Snježani Popović, odvjetnici iz Osijeka, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Psp-2/2025-7 od 2. siječnja 2026., dana 18. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Psp-2/2025-7 od 2. siječnja 2026. u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

„I. Odbacuje se tužba I.tužitelja i II.tužiteljice, s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da su tuženici AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetali tužitelje NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom posjedu prava služnosti pješačke staze preko sjevernog dijela kč. br. [katastarska čestica] u sjevernom dijelu iza stanova u suvlasništvu tužitelja i dvorišta u dijelu iza stana I-tuženice i njima pripadajućeg dijela dvorišta ka šupi tužitelja, koja se staza nalazi na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da su raniji slobodan prolaz zagradili zidom od opeke, te iz dijela dvorišta gdje se nalazila staza popločena starim ciglama izvadili iste, pa se nalaže tuženicima da se uspostave ranije posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja odnosno uklone postojeći zid i postave cigle na tlo,te im se zabranjuje takvo ili slično smetanje, sve u roku 8 dana, a protekom kojega roka se ovlašćuju tužitelji da o trošku tuženika osobno ili po trećoj osobi, uspostave ranije posjedovno stanje. Tuženici su dužni naknaditi solidarno tužiteljima parnični trošak sve u roku 8 dana."

II. Nalaže se I.tužitelju LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II.tužiteljici II iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da I.tuženici AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te II.tuženiku OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 530,89 eura (petstotrideseteuraosamdesetdevetcenti) u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali zahtjev I.tuženice i II.tuženika za naknadu troška od 1.229,11 eura (tisućudvjestodvadesetdeveteurajedanaestcenti) kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.“

2. Protiv točaka I., II. i IV. rješenja tužitelji su podnijeli žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se rješenje preinači i usvoji tužbeni zahtjev, podredno ukine i vrati prvostupanjskim sudu na ponovno suđenje. Potražuju trošak žalbenog postupka.

3. Tuženici u odgovoru na žalbu osporavaju žalbene navode i predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu. Potražuju trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Pobijano rješenje ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu ni međusobno proturječni niti proturječni sadržaju spisa. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa se nije ostvario žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju povredu ukazuju tužitelji u svojoj žalbi. Također nisu ostvarene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s odredbom čl. 438. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite prava služnosti pješačke staze preko sjevernog dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica].

7. Tužitelji u činjeničnim navodima tužbe i tijekom postupka tvrde da su I. i II. tužitelji suvlasnici svaki u 1⁄2 dijela stana broj 4 etažno vlasništvo E-4 stan koji se nalazi u prizemlju kuće ukupne površine 42,71 m2 u [adresa] sagrađene na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je I. tužena upisana kao vlasnica stana broj 2 etažno vlasništvo E-2 u naravi stan koji se nalazi u prizemlju kuće ukupne površine 42,89 m2, [adresa], a koji se također nalazi u gore spomenutoj kući u [adresa], 14a, 16, 16a i dvor. sagrađeno na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelji tvrde da su preko sjevernog dijela kčbr. [katastarska čestica] (dvorišta) koristili prolaz kako bi došli do svoje šupe iz koje su dovozili drva, kao i ostale kućne potrepštine, te da su za dolazak do predmetne šupe koristili dio dvorišta kao pješačku stazu popločanu starom ciglom, sve do dvadesetak dana prije podnošenja tužbe kada su I. i II. tuženici izgradili zid postavljen poprečno od njihovih stanova ka sjevernoj međi kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čime su onemogućili tužiteljima navedeni pristup šupi.

8. Tuženici su tijekom postupka osporili da bi postavljanje zida bilo samovlasno, navodeći da su 24. veljače 2020. svi suvlasnici kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sklopili ugovor o diobi nekretnine na temelju kojeg su tuženici stekli posjed i vlasništvo spornog dijela nekretnine na kojem je postavljen zid. Istaknuli su prigovor prekluzije.

9. Među strankama nije sporno da su tuženici na kč. br. [katastarska čestica] sazidali zid čime je onemogućen slobodan prolaz po predmetnoj čestici do šupa tužitelja.

10. Polazeći od utvrđenja:

- da iz Iz Službene zabilješke o dojavi i Izvješća o utvrđenom činjeničnom stanju II policijske postaje Osijek proizlazi da je sin tužitelja JI dana 28. ožujka 2023. dojavio da susjed diže zid na zajedničkom zemljištu i da ne mogu pristupiti do svojih šupa, te izjavio da susjed OI namjerava sazidati zid, čime bi njegovoj obitelji bio nedostupan prolaz do drvarnice. Da su tom prilikom I. i II. tuženici izjavili da posjeduju etažni elaborat na kojem dio dvorišta koje obitelj tuženih koristi za prolaz, pripada njima i da imaju namjeru sazidati zid kako bi ogradili svoje dvorište, te da se do drvarnica koje su na drugoj kč.br. može doći i sa [adresa], te je utvrđeno da obitelj tužitelja preko dvorišta tuženih ima kraći put do drvarnica.

- da iz Službene zabilješke o dojavi II. policijske postaje Osijek od dana 3. travnja 2023. i Izvješća o utvrđenom činjeničnom stanju proizlazi da je sin tuženika HI izjavio da namjerava ograditi dvorište od prvog susjeda ovdje I. tužitelja i da je prije 5 dana iskopao i izbetonirao temelj na koji planira ozidati zid visine oko 1,5m, te da je I. I. tužitelj izjavio da će taj zid srušiti, jer je tom stazom 35 godina prolazio do svoje šupe koja se nalazi 15-tak metara na drugoj čestici koja je u vlasništvu Grada, a na korištenju je dana I. tužitelju. Tom prilikom je I. tužitelj izjavio da nije u redu da njegov susjed diže zid između njih, jer tako ne može doći do svoje šupe koja se nalazi 15-tak metara dalje i da je tim putem prolazio zadnjih 35 godina i da mu je cestom dalje za voziti drva (oko 60m),

- da iz iskaza I. tužene i svjedoka HI proizlazi da su temelji zida postavljeni krajem ožujka kad je bilo prvo uredovanje policije te da je zid sazidan nekoliko dana nakon toga, odnosno početkom travnja,

prvostupanjski sud zaključuje da tužba od 15. svibnja 2023. nije podnesena u zakonskom roku od 30 dana propisanom odredbom članka 21. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP), sijedom čega odbacuje tužbu kao nepravovremenu.

11. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužitelji nisu podnijeli tužbu u zakonskom roku od 30 dana propisanom citiranom odredbom članka 21. st. 3. ZVDSP.

12. U smislu citirane odredbe članka 21. st. 3. ZVDSP pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

13. Prvostupanjski sud je pravilnom ocjenom dokaza utvrdio da su tuženici za čin smetanja saznali 28. ožujka 2023. kada su pozvali policiju radi uredovanja navodeći da tuženici dižu zid te da ne mogu pristupiti do svojih šupa.

14. Nisu osnovani žalbeni navodi da je sud netočno utvrdio da kada su tužitelji saznali za čin smetnja, budući je sud ovu činjenicu utvrdio pravilnom ocjenom dokaza u smislu odredbe članka 8. ZPP. Žalbeni navodi tužitelja se u osnovi svode na vlastitu ocjenu izvedenih dokaza i to na način koji žaliteljima odgovara, a bez realne podloge u rezultatima postupka, pa kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

15. Stoga, obzirom da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 10. svibnja 2023., materijalno pravo je pravilno primijenjeno, jer je ista podnesena nakon proteka objektivnog roka za podnošenje tužbe zbog smetanja posjeda, čime je prestalo pravo tužitelja na zaštitu posjeda u smislu citirane zakonske odredbe.

16. Odluka o parničnom trošku pravilna je kako po osnovu tako i po visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP).

17. Slijedom navedenog temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u vezi sa čl. 438.

ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

18. Tužiteljima nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nisu uspjeli sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1 ZPP).

19. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu, temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer isti nije bio potreban za vođenje postupka.

U Zagrebu, 18. veljače 2026.

Sutkinja:

Tihana Marija Miladin