Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1292/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća, te Mirjane Medić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog RL, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenog RL podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru broj Pp-31/2026 od 16. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okrivljenog RL, a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda na način da se izrečene zaštitne mjere iz članka 13. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, opisane kao zabrana posjećivanja frizerskog salona „rtj“, zjk, uk i zabrana približavanja, uhođenja uspostavljanja ili održavanja veze sa žrtvom ŽL, ukidaju.

II. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog RL i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni RL obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 50,00 (pedeset) eura u roku 8 dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vukovaru broj Pp-31/2026 od 16. siječnja 2026., okrivljeni RL proglašen je krivim zbog počinjenog prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisan u izreci pobijane presude, te mu je izrečena kazna zatvora od 30 dana i na temelju odredbe članka 44. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od jedne godine. U slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora će se na temelju odredbe članka 40. Prekršajnog zakona uračunati vrijeme lišenja slobode od a2. do 16. siječnja 2026.

Istom presudom okrivljeniku su pozivom na odredbu članka 13. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrečene zaštitne mjere zabrane posjećivanja frizerskog salona „tzuk“, tzk, hnm, zabrane približavanja žrtvi ŽL na udaljenost manju od 100 metara i zabrane približavanja, uhođenja uspostavljanja ili održavanja veze sa žrtvom ŽL, sve na rok od jedne godine.

Na ime troškova prekršajnog postupka okrivljenik je obvezan na plaćanje paušalnog iznosa od 50,00 eura.

2. Protiv te presude, okrivljeni RL je po svojoj braniteljici Martini Alagić, odvjetnici iz Vukovara, podnio žalbu ne navodeći zakonski osnov pobijanja presude. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome je utvrđena povreda materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točka 5. Prekršajnog zakona.

5. Odredba članka 196. točka 5. Prekršajnog zakona propisuje da se radi o povredi materijalnog prekršajnog prava ako je prvostupanjski sud prekoračio ovlasti koje ima na temelju zakona u pogledu odluke o zaštitnoj mjeri. Upravo to učinio je prvostupanjski sud kada je okrivljeniku izrekao zaštitne mjere opisane kao zabrana posjećivanja frizerskog salona „Mica Brica“, Vukovar, Blage Zadre 189 i zabrana približavanja, uhođenja uspostavljanja ili održavanja veze sa žrtvom ŽL. Naime, takve zaštitne mjere, u smislu njihova sadržaja i značenja, Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji nisu propisane.

6. Stoga je prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti valjalo preinačiti kao u točci I. izreke.

7. U odnosu na žalbene navode prvenstveno valja navesti da se istaknuta bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona opisana tek navođenjem njezina zakonskog sadržaja ničime nije konkretizirana. Pobijanu presudu moguće je ispitati.

8. Da bi činjenično stanje bilo pogrešno i nepotpuno utvrđeno žalitelj konkretizira time da njegov iskaz nije zakonit jer je dan pod utjecajem lijekova. Takav žalbeni navod se bez sumnje otklanja kao promašeno usmjeren na izbjegavanje prekršajne odgovornosti. Okrivljenik je u predmetnom postupku sudjelovao i bio ispitan u nazočnosti izabrane braniteljice koja niti u jednom trenutku nije tražila odgodu rasprave, iskazivala o nemogućnosti sudjelovanja okrivljenika iz bilo kojeg razloga, a sam tijek rasprave kao i tijek obrane okrivljenika, sukladno stanju spisa i raspravnom zapisniku, jasno ukazuje na pomno planiran tijek obrane.

9. Stoga žalbenim navodima odluka o krivnji nije dovedena u pitanje.

10. Odluka o prekršajnopravnim sankcijama razmatrana je u okviru odredbe članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona. Poštujući uspostavljeno načelo zabrane reformatio in peius, ovaj sud prihvaća sankciju određenu po prvostupanjskom sudu koji smatra da se izricanjem kazne zatvora unutar zakonskog okvira za djelo prekršaja za koje je proglašen krivim, uz primjenu mjere upozorenja – uvjetne osude, okrivljenom RL upućuje takva vrsta prijekora kojom je omogućeno ostvarenje svrhe prekršajnopravnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja. U slučaju prvog recidiva, uvjetna osuda može biti odnosno će biti opozvana i određeno izvršavanje kazne zatvora.

11. Svakako zaštitna mjera iz članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji - zabrana približavanja žrtvi ŽL na udaljenost manju od 100 metara u trajanju od jedne godine predstavlja dodatnu branu zaštite koja se ukazuje nužnom i opravdanom u smislu zaštite žrtve, a njezinim pridržavanjem okrivljenik ni na koji način neće izgubiti na kvaliteti života, dok period od jedne godine predstavlja itekako dostatan vremenski okvir da uz podršku nadležnih službi urede svoje međusobne partnerske odnose.

12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

13. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u točkama II. i III. izreke.

Zagreb, 19. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vukovaru u 6 ovjerenih prijepisa.