Poslovni broj: Usž-1469/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Vlaha Bassegli Gozze i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice Ivane Mamić Vuković, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja K PIVOVARI d.o.o., u Zagrebu, Ilica 224, OIB: 07082444495, koje zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu PEŠUT MATIĆ GALEKOVIĆ ZGOMBIĆ u Zagrebu, Miramarska cesta 24, protiv tuženika Ministarstva okoliša i zelene tranzicije, u Zagrebu, Radnička cesta 80, OIB: 19370100881, radi naknade za otpadnu ambalažu, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5899/2023-8 od 31. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5899/2023-8 od 31. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-351-02/23-14/144, URBROJ: 517-14-2-1- 23-2, od 2. studenoga 2023. te zahtjev tužitelja za naknadom troškova tog dijela upravnog spora.
1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, KLASA: UP/I-351-02/23- 20/8596, URBROJ: 563-06-3-1/417-23-2, od 4. kolovoza 2023., a kojim rješenjem je tužitelju određena obveza plaćanja naknade gospodarenja otpadnom ambalažom u iznosima i na način kako je to pobliže navedeno izrekom tog rješenja.
2. Tužitelj u svojoj žalbi pobija navedenu presudu iz svih zakonom propisanih razloga smatrajući da presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Smatra da je prvostupanjski sud propustio utvrditi kako se Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost rukovodio svojom osobnom koristi, a ne zakonitošću. Dodaje kako je upravo iz ovog razloga tražio sudjelovanje Fonda u upravnom sporu, a što je prvostupanjski sud po njegovom mišljenju bezrazložno odbio. Smatra kako je u osporenom rješenju pogrešno primijenjen Zakon o uvođenju Eura te da nije razložno obrazloženo koja pravila su upotrijebljena za konačnu odluku o njegovom pravu. Osporava stav suda o pravnoj prirodi Mišljenja Ministarstva financija te smatra da je i ono moralo biti obrazloženo na način koji bi u objektivnoj i prihvatljivoj mjeri otklonio sumnju u arbitrarnost. Ukazuje kako je Sud na njegovu štetu povrijedio i pravila o sudjelovanju u postupku, a posebno iz okolnosti da mu je tek naknadno omogućen uvid u naprijed navedeno mišljenje na kojem je utemeljena osporena odluka. U odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava ukazuje kako Zakon o uvođenju eura nije definirao pojam „jedinične cijene niske vrijednosti“ te smatra da naknada u iznosu od 0,10 kuna po komadu nije takva cijena u smislu Zakona. Iz ovog zaključuje da prvostupanjski sud nije teleološki istumačio članak 15. stavak 2. Zakona o uvođenju eura te smatra kako je cilj tog zakona da se kod konverzije i zaokruživanja preračunatih iznosa izbjegne mogućnost potpunog prestanka obveze, u smislu članka 70. Zakona o uvođenju Eura. Predlaže poništiti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Tuženik u svom odgovoru na žalbu u cijelosti ostaje kod navoda svog rješenja te se pridružuje navodima i argumentaciji pobijane presude . Predlaže da Sud odbije žalbu kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Uvodno Sud ukazuje kako je člankom 126. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - u daljnjem tekstu ZUS), propisano da je protiv presude upravnog suda stranke mogu izjaviti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava, dok je člankom 134. stavkom 1. ZUS -a propisano da Visoki upravni sud ispituje prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi.
6. Cijeneći citirana procesna zakonska određenja Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj člankom 126. stavkom 1. ZUS-a, iz razloga na koje se tužitelj poziva u svojoj žalbi. To stoga jer je, prema podacima spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, dok je prvostupanjski upravni sud presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora te je osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje prihvaća i ovaj Sud.
7. Naime, i po ocjeni ovog Suda, osnovano je prvostupanjski upravni sud utvrdio da je rješenje tuženika doneseno pravilnom primjenom i tumačenjem članka 15. Zakona o uvođenju Eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 57/22. i 88/22. – u daljnjem tekstu Zakon).
8. Člankom 15. stavkom 2. Zakona propisano je da se jedinične cijene niske vrijednosti iskazane za obračunske jedinice roba i usluga koje se koriste kao množenik za izračun cijene roba i usluga te druge cijene niskih vrijednosti, preračunate sukladno pravilima za preračunavanje iz članka 4. Uredbe (EZ) br. 1103/97, zaokružuju se i iskazuju na više od dvije decimale.
9. U ovom predmetu nije sporno da kunska vrijednost koja se u konkretnom trebala preračunati u Eure iznosi 0,10 kuna. Isto tako nije sporno ni da je točna matematička vrijednost preračuna naprijed navedenog iznosa 0,01327 Eura po komadu. Ono što se ukazuje spornim je da li za obračun naknade za 131506 komada otpadne ambalaže, kao množenika, treba primijeniti množitelj od 0,01 Eura po komadu, temeljem članka 15. stavka 1. Zakona, ili množitelj 0,01327 Eura, sukladno naprijed citiranom članku 15. stavku 2. Zakona.
10. U odnosu na postavljeno pitanje ovaj Sud polazi od stava da je smisao svakog preračunavanja iz valute u valutu, zadržati, ili barem što približnije dobiti, vrijednosti koje se preračunavaju. Upravo je navedeni pristup smisao Zakona, odnosno njegovo teleološko tumačenje te svaki drugi način preračuna dovodi do nepravednih i pogrešnih rezultata, a što bi tada, u svom sadržaju, bio rezultat formalnog tumačenja prava. Slijedom navedenog Sud zauzima stav kako svaki slučaj u kojem će doći do preračuna vrijednosti, pa tada i konkretan, treba cijeniti u navedenom smislu. Cijeneći taj smisao Sud radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na točku 17. i 18. osporene presude, a kojima su jasno opisane vrijednosti koje se preračunavaju, kao i razlozi i načini za isto.
11. U odnosu na žalbene prigovore, a koji se uglavnom odnose na sadržaj Mišljenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, odnosno na procesne nepravilnosti vezane uz postupanje Prvostupanjskog suda i tuženika s obzirom na to mišljenje, Sud ističe kako ovaj Sud, isto kao i prvostupanjski sud, izraženim mišljenjem nisu vezani, niti je to mišljenje uostalom temelj razloga ove, ili prvostupanjske presude.
12. Na kraju, a s obzirom da je tužbeni zahtjev pravilno odbijen, to je osnovano tužitelj odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova predmetnog upravnog spora, jer, sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Iz istih razloga, jer tužitelj nije uspio u žalbenom dijelu ovog upravnog spora, valjalo je odbiti i njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.
14. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 19. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
