Poslovni broj: Usž-4629/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća, te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja DČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1. OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5354/2024-8 od 9. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5354/2024-8 od 9. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/22-014/64, urbroj: 251-02- 01/001-23-3 od 14. srpnja 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I- 551-06/22-013/341, urbroj: 251-09-22-1/003-23-12 od 10. svibnja 2023 (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 14. srpnja 2023. odbijena je prigovor tužitelja izjavljen protiv prvostupanjskog rješenja od 10. svibnja 2023., kojim se djelomično zamjenjuje ranije rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i spor, klasa: UP/I-551-06/16-013/1709, urbroj: 251-10-01-16-2 od 9. prosinca 2016., na način da se ranije određena novčana pomoć u pogledu iznosa i trajanja novčane pomoći na način opisan u tom rješenju, tj. usklađuje se s Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", 25/22. – dalje: Odluka/22.).

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno razloga propisanih u članku 126. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. - dalje: ZUS). Dalje u žalbi tužitelj u bitnom ističe da je sud sporu sudio o zakonitosti primjene u pojedinačnom postupku općeg akta (Odluka/22.), kojom je izmijenjena i dopunjena Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", 10/18. i 10/21. – dalje: Odluka/18.). Smatra da je pobijana presuda nezakonita jer joj nije dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, zaključujući da je time došlo do povrede članka 6. ZUS-a. Napominje da ju je sud odbio saslušati kao stranku u sporu, na koji način je počinio i bitnu povredu članka 86. stavka 1., članka 49. i članka 93. stavka 1. ZUS-a, a što dalje u žalbi iscrpno obrazlaže, pozivajući se na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava te na Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tužitelj smatra da je nezakonito i to što je tuženik čelnik tijela, a ne službena osoba u upravnom tijelu, zbog čega prema članku 23. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), nije ovlašten rješavati o konkretnoj stvari, niti je za to ovlašten u smislu članka 4. Pravilnika o unutarnjem redu Stručne službe Gradske uprave ("Službeni glasnik Grada Zagreba", 34/22.).

Dalje u žalbi tužitelj napominje da je stekla pravo na novčanu pomoć na temelju Odluke o novčanoj pomoći za majku odgojiteljicu ("Službeni glasnik Grada Zagreba", 16/16. i 19/16. – dalje: Odluka/16.), a da se Odlukom/22. u navedeni opći akt ne dira, već se mijenja Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", 10/18.). S time u vezi dodaje da su postojale dvije različite, ali slične, pronatalitetne mjere Grada Zagreba, zbog čega smatra da se izmjena općeg akta ne odnosi na korisnike prava novčane pomoći iz Odluke/16. U tom pravcu tužitelj ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, pri čemu ukazuje i na stajališta Europskog suda za ljudska prava (dalje: ELJSP), npr. iznesena u odluci donesenoj u predmetu Vesne Hasane protiv Hrvatske, prema kojima donositelj ima ovlast mijenjati propise o socijalnim pravima i intervenirati, ali kroz zakon i poštivanje zakona, ali ne bez zakona i limita. Tužitelj posebno prigovara odredbi ustavnih i konvencijskih prava, prava na pravično suđenje, kao i povredu prava na poštivanje obiteljskog i privatnog života (članak 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst 8/99. – ispravak 14/02., 1/06. i 13/17. – dalje: Konvencija)). Dodaje i da je došlo do povrede članka 14. Konvencije, jer se radi o diskriminaciji po dobi djeteta.

Dalje u žalbi tužitelj ističe da je sud sadržajno zanemario i prigovor da drugostupanjskom rješenju nedostaje sastavni dio – potpis akta, nužan u smislu članka 98. stavka 1. ZUP-a. Dodaje da je postupljeno protivno načelu zakonitosti i počinjena je bitna povreda odredaba upravnog spora, jer je sud nezakonito i pogrešno ocijenio da je rok propisan člankom 6. Odluke/22. procesni rok instruktivne naravi, iako je već ukazivala da se radi o prekluzivnom roku. Tužitelj u žalbi iscrpno obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Zaključno, tužitelj navodi da je u predmetnom slučaju došlo do povrede načela retroaktivnosti, tj. zabrane retroaktivne primjene propisa, a što je sud propustio zakonito ocijeniti, a nezakonitom smatra i odluku o troškovima spora, jer je prvostupanjski sud, umjesto da usvoji tužbeni zahtjev i dosudi zatražene troškove, tužbeni zahtjev odbio i posljedično tome nezakonito odbio i zahtjev za naknadom troškova spora.

Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, poništi osporenu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno presudom riješi stvar na način da tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti te obveže tuženika na naknadu troškova upravnog spora prema ranije dostavljenom troškovniku, uvećano za trošak sastava žalbe u pobliže naznačenom iznosu, uvećano za zakonske zatezne kamate.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama žalbenih razloga, pri čemu Sud pazi po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud ocjenjuje da su žalbeni navodi kojima tužitelj pobija presudu neosnovani.

7. Prvostupanjski sud je u obrazloženju prvostupanjske presude naveo valjane, dostatne i relevantne razloge, odnosno odgovorio je na sve tužbene prigovore, koje tužitelj u bitnom ponavlja i u žalbi. Stoga ovaj Sud bez potrebe ponavljanja svih razloga koja su javnopravna tijela i prvostupanjski sud navela i obrazložila te razloge prihvaća u cijelosti, ocjenjujući da je obrazloženje dano sukladno odredbi članka 119. stavka 5. ZUS-a.

8. Tužitelj neosnovano prigovara da mu nije dana mogućnost izjašnjavanja, tj. sudjelovanja u upravnom postupku te u upravnom sporu, jer je tijekom postupka, uključujući i upravni spor imala mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i okolnostima te pravnim pitanjima bitnim za rješavanje upravne stvari.

9. Tužitelj neosnovano osporava i stvarnu nadležnost tuženika, jer je već u presudi poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022., ovaj Sud utvrdio da se radi o upravnim aktima i da tuženik, kao izvršno tijelo, ne nadzire zakonitost uprave. Dodaje se da je članak 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba" 10/18., 20/21. i 25/22.) bio predmet ocjene zakonitosti u objektivnom upravnom sporu. Presudom ovog Suda poslovni broj: Usoz-254/2023-7 od 19. prosinca 2023. odbijen je zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti članka 10. navedene Odluke, a ovaj Sud je zaključio da, s obzirom na odredbe ZUS-a, proizlazi da time što je člankom 10. Odluke/18. propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije i da pravni lijek iz te odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske. Nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće je izjaviti žalbu ovom Sudu, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. Sukladno tome je u konkretnom slučaju, zakonom propisanom mogućnosti pokretanja upravnog spora protiv pojedinačnog upravnog akta, osigurana sudska kontrola takvih pojedinačnih upravnih akata zbog čega zahtjev i prijedlog nisu osnovani.

10. U vezi prigovora koji se odnose na neprovođenje dokaza predloženih od tužitelja te da nije saslušan, navodi se da okolnost neprovođenja dokaza predloženih po tužitelju sam po sebi ne dovodi do povrede načela pravičnog suđenja, na koje tužitelj ukazuje u žalbi. Zahtjevi i načela pravičnog suđenja ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, odnosno odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo je na sudu i ne ovisi o volji stranaka, a napominje da ni Ustavne ni Konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz. Naime, jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranke da izloži činjenice, potkrijepi ih svojim dokazima, na način da ni jednu od stranaka ne stavlja u lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, a čemu je u konkretnom slučaju udovoljeno. Tužitelj je tijekom upravnog postupka kao i upravnog spora imala mogućnost, koju je iskoristila, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima bitnim za rješavanje stvari, što znači da joj nije onemogućeno sudjelovanje u postupku, a pri tome ovaj Sud ukazuje na primjenu odredbe članka 49. stavak 3. ZUS- a, prema kojoj sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi.

11. Protivno tvrdnji tužitelja, u presudama ovog Suda poslovni broj: Usoz-8/2022- 68 od 5. srpnja 2022. i presudi poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. izneseno je shvaćanje da sporne Odluke, koje su bile predmet ocjene u objektivnom upravnom sporu, nemaju povratno djelovanje niti se Odlukom/22. zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire se u pravo kao takvo niti u njegov opseg). Premda se utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti (ali u razdoblju koje je obuhvaćeno pravomoćnim pojedinačnim aktima) tj. djeluje se na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti, novo pravno pravilo se ne primjenjuje na situaciju koja je dovršena, zbog čega se ne radi o povratnom djelovanju, već je riječ o kvaziretroaktivnosti, tj. pravnom učinku općeg akta koji je pod određenim uvjetima dopušten.

12. Sud ocjenjuje da nije osnovan ni prigovor tužitelja da je došlo do povrede prava vlasništva zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske, jer je već u presudi poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022. ocijenjeno da su ciljevi koje Grad želi postići donošenjem osporene Odluke legitimni, a nije upitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba.

13. Stoga je, ovaj Sud, ocijenivši da nisu osnovani razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu (točka I. izreke).

14. Odluka o troškovima spora, sadržana u točki II. izreke se temelji na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a.

U Zagrebu 19. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović