Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-551/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Renate Popović, predsjednice vijeća, te sudaca Davorka Kučana i Drage Klasnića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Matee Sačević kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog RK, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., dalje: ZSPC) odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima od 30. rujna 2025., broj: Pp-1902/2024-9, u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Povodom žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje prometne policije Vinkovci, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pravna oznaka djela činjenično opisanog pod točkom 1/ izreke pobijane presude na način da se ponašanje okrivljenog RK pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 53. stavka 3. ZSPC-a te se okrivljeniku za to djelo prihvaća kao utvrđena novčana kazna u iznosu od 700,00 EUR (sedamsto eura), dok se djelo činjenično opisano pod točkom 2/ izreke pobijane presude pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 196. stavka 5. ZSPC-a te se okrivljeniku za to djelo prihvaća kao utvrđena novčana kazna u iznosu od 100,00 EUR (sto eura), pa se okrivljeniku na temelju članka 39. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 800,00 EUR (osamsto eura), koju je kaznu dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja kao osnovane preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o zaštitnoj mjeri, tako da se okrivljenom RK na temelju članka 58. stavka 1. PZ-a izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

III. Prihvaćanjem žalbe tužitelja kao osnovane, preinačava se pobijana presuda u odluci o troškovima prekršajnog postupka na način da se okrivljenom RK nalaže platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

IV. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. PZ-a okrivljeni RK je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima okrivljeni RK proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 53. stavka 4. i članka 196. stavka 3. ZSPC-a, za koje mu je izrečena ukupna ublažena novčana kazna u iznosu od 800,00 eura. Okrivljeniku je istom presudom temeljem članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 1 mjesec te je temeljem članka 139. stavka 6. PZ-a oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova RH, PU vukovarsko-srijemska, PPP Vinkovci je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima postupka, u kojoj u bitnome navodi da je sud suviše blago kaznio okrivljenika s obzirom na počinjeni prekršaj i okolnosti počinjenja posebice imajući na umu da je okrivljenik već ranije prekršajno kažnjavan za prometne prekršaje. Tužitelj također ističe da je brzina kojom je okrivljenik upravljao vozilom u inkriminirano vrijeme drastično veća od one koja je na toj dionici ceste bila dopuštena, što su svakako otegotne okolnosti koje sud nije uzeo u obzir, a okrivljenik je predmetni prekršaj počinio s djetetom u autu. Također navodi da je okrivljeniku osim primjerene novčane kazne valjalo izreći i zaštitnu mjeru u dužem trajanju radi ispunjenja svrhe kažnjavanja.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nije nastupila zastara prekršajnog progona te da nije povrijeđeno materijalno prekršajno pravo na štetu okrivljenika. Međutim, ovaj je Sud utvrdio da je došlo do povrede materijalnog prekršajnog prava u korist okrivljenika.

4.1. Naime, oba predmetna prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim su pravilno činjenično opisana u izreci pobijane presude i sadrže sva bitna obilježja tih prekršaja koja čine biće tih djela. Međutim, prvostupanjski sud je pogriješio prilikom navođenja zakonskih odredbi temeljem kojih se okrivljenik kažnjava za opisana postupanja. To je učinjeno na način da je okrivljenik proglašen krivim za djela prekršaja koja ne odgovaraju djelima koja su činjenično opisana, odnosno sud je okrivljenika proglasio krivim za blaže prekršaje od onih koji su činjenično opisani. Tako je u točki 1/ okrivljenika proglasio krivim za prekršaj iz članka 53. stavka 4. ZSPC-a (za koji zakon propisuje novčanu kaznu u iznosu od 390,00 do 920,00 eura), a činjenično je opisan prekršaj iz članka 53. stavka 3. ZSPC-a (za koji je propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana). Što se tiče prekršaja iz točke 2/ izreke pobijane presude, sud je okrivljenika proglasio krivim da je počinio prekršaj iz članka 163. stavka 3. ZSPC-a koja odredba uopće ne opisuje kažnjivo ponašanje koje tvori prekršaj, niti sankciju, a u toj je točki činjenično opisan prekršaj iz članka 163. stavka 8. ZSPC-a.

4.2. Opisanim postupanjem prvostupanjskog suda došlo je do pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava ali u korist okrivljenika, a budući da je tužitelj podnio žalbu kojom osporava isključivo odluku o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima postupka, dok u vezi povrede materijalnog prava izostaje žalba, valjalo je preinačiti pobijanu presudu u točki 1/ i 2/ izreke, po službenoj dužnosti, na način kako je to učinjeno u točki I. izreke ove presude odnosno pravilno pravno označiti ponašanje okrivljenika činjenično opisano u tim točkama presude. Međutim, kao što je rečeno, s obzirom da se radi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u korist okrivljenika, te izostaje žalba tužitelja u tom dijelu, nije bilo moguće prihvatiti žalbu tužitelja u dijelu u kojem isti predlaže da se okrivljeniku za prekršaj iz točke 1/ izreke pobijane presude izrekne novčana kazna u iznosu od 1.500,00 eura, jer kao što je ranije navedeno, ukoliko je povrijeđeno materijalno pravo u korist okrivljenika, istome ne može biti izrečena veća kazna od one koju zakon propisuje za prekršaj za koji je osuđen. Dakle, valjalo je po službenoj dužnosti na ispravan način preinačiti pravnu oznaku prekršaja koji su počinjeni bez mogućnosti primjene novčane kazne za takav, preinačeni prekršaj.

5. Nadalje, razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj činjenično opisan u izreci pobijane presude. Međutim, ovaj je Sud stava da s pravom tužitelj upire na činjenicu da prvostupanjski sud nije pravilno i u dostatnoj mjeri cijenio sve okolnosti počinjenja prekršaja, posebice otegotne okolnosti te je neosnovano izrekao ublaženu novčanu kaznu za prekršaj činjenično opisan u točki 1/ izreke pobijane presude.

5.1. U pravu je tužitelj kada u žalbi upire da je okrivljeniku za to djelo prekršaja trebala biti utvrđena viša novčana kazna. Naime, prvostupanjski sud je pogrešno cijenio olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, odnosno utvrdio je kao olakotne okolnosti na strani okrivljenika iskreno priznanje prekršaja i loše imovno stanje, dok je kao otegotnu okolnost cijenio okrivljenikovo ranije prekršajno kažnjavanje. Međutim, ovaj je Sud mišljenja da je otegotna okolnost u konkretnom predmetu i drastično veća brzina od dopuštene kojom je okrivljenik upravljao vozilom u prometu na cesti, a što u obzir nije uzeo prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne, kao i činjenica da je u trenutku prekršaja s njim u autu bilo njegovo maloljetno dijete, a na što pravilno ukazuje tužitelj u žalbi.

5.2. Nastavno na navedeno, valja imati na umu ranije točke obrazloženja ove presude, odnosno činjenicu da je prvostupanjski sud povrijedio materijalno pravo u korist okrivljenika kad ga je proglasio krivim da je počinio prekršaj iz članka 53. stavka 4. ZSPC-a (umjesto članka 53. stavka 3. ZSPC-a), što je ovaj Sud preinačio po službenoj dužnosti samo u pravnoj oznaci. Što se tiče novčane kazne u tom slučaju, izostaje žalba tužitelja u dijelu povrede materijalnog prava, pa se ne može primijeniti zakonska odredba članka 53. stavka 3. ZSPC-a u dijelu propisane sankcije, već odredba članka 53. stavka 4. ZSPC-a. S obzirom da isti propisuje novčanu kaznu od 390,00 do 920,00 eura, ovaj je Sud prihvatio kao utvrđenu novčanu kaznu u iznosu od 700,00 eura, zapravo prihvaćajući razloge iznijete u žalbi tužitelja. S obzirom na iznijete okolnosti, ovakva novčana kazna nije utvrđena primjenom instituta ublažavanja novčane kazne, kao što je to slučaj u pobijanoj presudi, već je u konkretnim okolnostima bliža maksimalnoj propisanoj novčanoj kazni, cijeneći sve navedene otegotne okolnosti.

5.3. Ovaj je Sud za prekršaj činjenično opisan u točki 2/ izreke pobijane presude iz članka 196. stavka 5. ZSPC-a prihvatio od strane prvostupanjskog suda utvrđenu ublaženu novčanu kaznu od 100,00 eura (zakon za taj prekršaj propisuje novčanu kaznu od 130,00 eura), s obzirom da se radi o blažem prekršaju a utvrđena novčana kazna je neznatno manja od zakonom propisane, te je temeljem svega navedenog okrivljeniku izrekao ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 800,00 eura smatrajući da će se tako izrečenom novčanom kaznom ispuniti svrha kažnjavanja i da će se okrivljenik adekvatno sankcionirati i odvratiti od budućeg ponavljanja djela.

6. Razmatrajući navode žalbe tužitelja o zaštitnoj mjeri, ovaj je Sud utvrdio da je valjalo usvojiti žalbu tužitelja i preinačiti odluku o zaštitnoj mjeri te okrivljeniku izreći zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca jer smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenika teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, po ocjeni ovog Suda, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog, zbog čega je od strane prvostupanjskog suda izrečena zaštitna mjera u trajanju od samo 1 mjesec neprimjerena za težinu počinjenog prekršaja i zbog toga je takvu odluku povodom žalbe tužitelja valjalo preinačiti kako je to učinjeno točkom II. izreke ove presude.

7. U odnosu na odluku o troškovima prekršajnog postupka ističe se da je odredbom članka 139. stavka 6. PZ-a propisano kako se okrivljenik može osloboditi obveze da naknadi troškove postupka ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati. Stoga je ovaj Sud i u tom dijelu prihvatio žalbu tužitelja kao osnovanu jer okrivljenik u postupku nije ničime dokazao odnosno dokumentirao da bi plaćanjem troškova bilo ugroženo njegovo uzdržavanje ili uzdržavanje njegove obitelji, zbog čega nije bilo osnova istog osloboditi plaćanja paušalnih troškova postupka u cijelosti, pa je ovaj Sud preinačio takvu odluku na način da je okrivljeniku naložio plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura, a isti su odmjereni sukladno složenosti i trajanju postupka.

7.1. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. stavka 2. točki 3.c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

8. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 19. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.