Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžzd-20/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog KU, zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog VU podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 13. veljače 2025., broj Kzd-7/2024., u prisutnosti u javnom djelu sjednice braniteljice optuženika, odvjetnice Natali Kotlar, u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog KU kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 13. veljače 2025., broj Kzd- 7/2024., optuženi VU proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ /11. uz primjenu članka 51. KZ/11., činjenično i pravno opisanih u izreci pobijane presude. Na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11. u vezi sa člankom 48. stavcima 1. i 2. i člankom 49. stavkom 1. točkom 4. KZ/11., optuženom VU je za kazneno djelo počinjeno na štetu djeteta ĆU utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci. Na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11. u vezi sa člankom 48. stavcima 1. i 2. i člankom 49. stavkom 1. točkom 4. KZ/11., optuženom VU je za kazneno djelo počinjeno na štetu djeteta MU utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci. Na temelju članka 51. KZ/11. optuženi VU osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine. Na temelju članka 56. KZ/11. optuženom VU izrečena je uvjetna osuda te je određeno, da se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 godine u odnosu na optuženika neće izvršiti ukoliko u roku od 3 godine od dana pravomoćnosti pobijane presude ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP/08.), naloženo je optuženom KU naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u paušalnom iznosu od 700,00 eura u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti pobijane presude uplatom u državni proračun te naknaditi trošak nagrade i nužne izdatke punomoćnika oštećenika u iznosu koji će biti naknadno određen posebnim rješenjem po pravomoćnosti prvostupanjske presude.
2. Protiv navedene presude žali se optuženi VU po branitelju Ljubi Pavasoviću Viskoviću, odvjetniku u Zagrebu i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže uvažavanje žalbe, ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis je sukladno odredbi članka 474. stavka 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti braniteljice optuženika, odvjetnice Natali Kotlar, iz odvjetničkog društva Rabar & Visković dok nije pristupio uredno pozvani optuženi VU, kao ni državni odvjetnik pa je sjednica vijeća na temelju članka 475. stavka 3. ZKP/08. održana u njihovoj odsutnosti.
6. Žalba optuženika nije osnovana.
7. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. (pogrešno navedeno u žalbi članak 367. stavak 1. točka 11. ZKP/08.), optuženik navodi da iz djela obrazloženja točke 18. pobijane presude nije jasno je li udaranje djeteta po stražnjici predstavlja fizičko zlostavljanje ili neki drugi oblik zlostave, a zbog takvog obrazlaganja presude da je obrazloženje u suprotnosti sa izrekom, čime da je počinjena navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.
7.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se upire u žalbi jer prvostupanjska presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama pa tako i u pogledu povrede djetetovih prava na štetu djeteta ĆU. Naime, upravo iz činjeničnog opisa kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim proizlazi, da je isti zlostavljao svoga sina ĆU, jer i bez obzira na činjenicu narušenih odnosa i svađa u obitelji između majke i oca, optuženik je u više puta udarao sina ĆU po stražnjici, a i po goloj stražnjici, nakon što mu je skinuo odjeću, što proizlazi iz samog iskaza optuženika, kao i iz iskaza svjedokinje FU i ČU. Za istaknuti je, da je zlostavljanje djece prouzročenje trajnije ili ponavljane tjelesne boli ili duševne patnje značajnog intenziteta, tj. prouzročenje znatnog stupnja psihičke i fizičke neugode, što se u konkretnom slučaju ostvarilo, a što je ispravno navedeno i u obrazloženju pobijane presude pod točkom 18. obrazloženja. Stoga, u konkretnom slučaju u odnosu na kazneno djelo počinjeno prema djetetu ĆU nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka kako se to ističe u žalbi, jer udaranje djeteta predstavlja njegovo zlostavljanje i ne može biti opravdano odgojnim metodama.
8. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud nije našao povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. na koje pazi po službenoj dužnosti.
9. Suprotno žalbenim navodima optuženika, da tijekom postupka nije utvrđena okolnost ni u tom pravcu provedeni dokazi imaju li djeca žrtve ikakvih posljedica ni utvrđeni razlozi za određeno ponašanje djeteta ĆU, navedeno ne upućuje na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Naime, u spisu postoji dokumentacija osnovne škole koju dijete ĆU pohađa, kao i nalazi i mišljenje multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, kod koje su oboje djece bili u obradi, a prema mišljenju stručnjaka Poliklinike postoji potreba poduzimanja mjera praćenja i nadzora nad vršenjem roditeljske skrbi, zbog izloženosti djece narušenim roditeljskim odnosima. Navod iznesen u žalbi da su potrebna utvrđenja nastupila kao posljedica kod djece žrtava, ne dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje, jer iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti, a posljedice nisu obilježje djela. Naime, osim ispitivanja svjedoka ČU, FU, NU, SU, pribavljena je i materijalna dokumentacija i to prvenstveno mišljenje Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, kao i mišljenje psihologice i učiteljice [obrt], u odnosu za dijete ĆU. Stoga u tom pravcu nije osnovan žalbeni navod optuženika zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
9.1. Činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno kako optuženik to navodi u žalbi, jer je suprotno žalbenim navodima iskaz svjedokinje ČU prvostupanjski sud je detaljno analizirao pod točkom 12.1. pobijane presude, te ga je ocijenio istinitim, što je sve obrazloženo pod točkom 17.2. pobijane presude, navodeći da je u određenim dijelovima suglasan i s iskazom optuženika, kao i iskazom svjedokinje FU. Naime, iskaz svjedokinje ČU sud je djelomično prihvatio kao istinit i vjerodostojan i to u dijelu u kojem je suglasan iskazu svjedokinje FU te snimkama (svađa) pregledanih na raspravi, kada opisuje ponašanje optuženika kao način komunikacije s njom u inkriminiranom razdoblju te ponašanje optuženika kod događaja u rujnu 2021. i u rujnu 2022. prema djetetu ĆU kada ga optuženik udara po stražnjici, što je sve ispravno obrazloženo pod točkom 21. pobijane presude. Dio iskaza svjedokinje ČU kojim je za ponašanje optuženika pred djecom optuživala VU, prezentirajući sebe žrtvom nasilja u obitelji, nije prihvaćen s obzirom da iz iskaza svjedokinje FU, ali i pregledanih snimki je razvidno da je i ČU participirala u svađama i prepirkama.
9.2. Nadalje, suprotno žalbenim navodima optuženika u pravcu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu fizičkog kažnjavanja djeteta ĆU i inteziteta takvog kažnjavanja, za istaknuti je da je ispravno prvostupanjski sud pod točkom 19. obrazloženja pobijane presude naveo, da je Konvencijom o pravima djeteta zajamčeno pravo djeteta na zaštitu od svih oblika nasilja i zlostavljanja, gdje spada i udaranje djeteta, pa stoga u tom pravcu nisu osnovani žalbeni navodi optuženika. Nadalje i sam pravni opis kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11. navodi da je kazneno djelo učinio onaj tko zlostavi dijete, ne navodeći oblike i modalitete zlostavljanja ili na drugi način grubo povrijedi djetetova prava, a što se u konkretnom slučaju i ostvari lo.
9.3. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na kazneno djelo silovanja, za istaknuti je, da je od tog kaznenog djela državno odvjetništvo odustalo tijekom postupka (točka 2. obrazloženja pobijane presude), a osim toga to nije bio niti predmet raspravljanja, niti se presuda odnosi na to kazneno djelo pa su stoga neosnovani žalbeni navodi u pogledu kazivanja svjedokinje ČU u tom pravcu. Upravo iz činjeničnog opisa je utvrđeno ponašanje optuženika u inkriminiranom razdoblju, koji je zlostavio i na drugi način povrijedio prava svoje djece VU i ĆU. Nadalje, ispravno je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pod točkom 18. obrazloženja naveo, da je zlostavljanje djece prouzročenje trajnije ili ponavljanje tjelesne boli ili duševne patnje značajnog intenziteta, tj. prouzročenje znatnog stupnja fizičke neugode, te da su nedvojbeno radnje optuženika predstavljale povredu prava djece MU i ĆU, a sve kako mu se to stavlja na teret. Stoga, suprotno žalbenim navodima, u konkretnom slučaju činjenično stanje nije pogrešno utvrđeno.
10. Uzimajući u obzir odredbu članka 478. ZKP/08. žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika u sebi sadrži žalbu zbog odluke o kazni te se ovaj sud osvrnuo i u odnosu na to. Naime, pravilno je na strani optuženika kao olakotna okolnost utvrđeno da je optuženik do sada neosuđivan, kako za kaznena djela, tako i za prekršaje, uzimajući u obzir i njegovu životnu dob, da nije sklon bilo kakvom protupravnom ponašanju, te je cijenjeno i njegovo držanje pred vijećem, kojim je ukazao na kritičan stav prema svojem ponašanju i spremnost preuzimanja odgovornosti zbog posljedica ponašanja. Uz to je zaposlena osoba i pomaže uzdržavanju djece i nastoji sanirati probleme u ponašanju djeteta ĆU, a također je cijenjeno i da je djela počinio potaknut neprimjerenim ponašanjem i provociranjem supruge, dok otegotne okolnosti na strani optuženika nisu nađene.
10.1. Uzimajući u obzir sve olakotne okolnosti i izostanak otegotnih na strani optuženika prvostupanjski sud je primijenio odredbe o ublažavanju kazne iz članka 48. stavaka 1. i 2. i članka 49. stavka 1. točke 4. KZ/11., jer je optuženik kaznena djela često činio uslijed provokacija od strane supruge te svojim ponašanjem nastoji pomoći ostvariti adekvatnu skrb o djeci i pomoći u prevladavanju posljedica koje su s obzirom na njegovo ponašanje i nastale, te mu je ispravno sud uz sve cijenjene olakotne okolnosti i izostanak otegotnih i uz primjenu navedenih odredaba o ublažavanju kazne za počinjeno kazneno djelo iz članka 177. stavka 2. KZ/11. na štetu djeteta ĆU utvrdio kaznu zatvoru u trajanju od 8 mjeseci, a za počinjeno kazneno djelo iz članka 177. stavka 2. KZ/11. na štetu djeteta MU utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci te je uz primjenu odredbe članka 51. KZ/11. optuženi VU osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine , pa mu je na temelju članka 56 KZ/11. izrečena uvjetna osuda te je određeno da je kazna primjerena i potrebna za postizanje zakonom propisane svrhe kažnjavanja, te se izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 godine neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 3 godine od dana pravomoćnosti presude ne počini drugo kazneno djelo, a koja kazna je primjerena i potrebna za postizanje zakonom propisane svrhe kažnjavanja.
10.2. Stoga će se i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ovako izrečenom kaznom u potpunosti postići svrha kažnjavanja propisana zakonom, a istovremeno ukazati i na društvenu osudu zbog počinjenih kaznenih djela te djelovati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, te ujedno utjecati i na druge da razvijaju svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja, a uzimajući u obzir i osobine ličnosti počinitelja koji je zaposlen, doprinosi za uzdržavanje djece i koji je izrazio kritičan stav prema ponašanju i spremnost preuz imanja odgovornosti za posljedice takvog ponašanja, nastojanja da se saniraju problemi u ponašanju, posebno djeteta ĆU.
11. Kako u konkretnom slučaju nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 476. stavku 1. točki 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 19. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
