Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-135/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. IA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. NA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Rinu Petričiću, odvjetniku iz Splita, protiv tuženice SA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mati Gliboti, odvjetniku iz Splita, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3462/2023-14 od 26. studenoga 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 19. veljače 2026. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3462/2023-14 od 26. studenoga 2025. godine u točkama I, II i III izreke.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I izreke) odbijen je glavni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„1. Utvrđuje se da nije istinita i pravno valjana oporuka pred svjedocima oporučitelja pok. PA sastavljena dana 02. veljače 2011. godine i proglašena 16. srpnja 2014. godine pred javnim bilježnikom Jasnom Matačić iz Splita.
2. Dužna je tužena u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka s zakonskim zateznim kamatama.“
2. U točki II izreke odbijen je eventualni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„1. Utvrđuje se da je ništetna oporuka pred svjedocima oporučitelja pok. PA sastavljena dana 02. veljače 2011. godine i proglašena 16. srpnja 2014. godine pred javnim bilježnikom Jasnom Matačić iz Splita.
2. Dužna je tužena u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka s zakonskim zateznim kamatama.“
3. U točki III izreke naloženo je tužiteljima da naknade tuženici trošak ovog postupka u iznosu od 1.250,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
4. U točki IV izreke odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška postupka preko određenog iznosa od 1.250,00 eura do zatraženog iznosa od 2.175,00 eura.
5. Protiv te presude, koju sadržajno pobijaju u točkama I, II i III izreke, pravovremenu žalbu podnose tužitelji, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), te predlažu da se presuda u pobijanom dijelu preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
6. Odgovor na žalbu nije podnesen.
7. Žalba nije osnovana.
8. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, uvida u spis tog suda poslovni broj O-930/14, iskaza svjedoka DA i EA, kao i iskaza tužitelja KA i tuženice, u bitnome utvrđuje da su predmet ove parnice glavni tužbeni zahtjev opisan u točki I izreke pobijane presude, te eventualni tužbeni zahtjev sadržan u točki II iste presude.
9. U vezi toga utvrđuje da je za pravnu valjanost oporuke potrebno da oporučitelj zna i može čitati i pisati, kao i da za već sastavljenu ispravu (oporuku), bez obzira na to tko ju je sastavio, izjavi pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka, te je pred njima potpiše, pri čemu utvrđuje da svjedocima oporuke ne mora biti poznat njezin sadržaj, jer da oni posvjedočuju samo istinitost oporučiteljevog potpisa, kao i njegovu izjavu da je isprava koju je potpisao njegova oporuka, te da za valjanost pisane oporuke pred svjedocima nije potrebno da oporučitelj oporuku pročita.
10. Nastavno utvrđuje da su svjedoci DA i EA iskazali da su potpisali predmetnu oporuku i da su bili nazočni njezinom potpisivanju zajedno s pokojnom oporučiteljicom PA, dok se nisu mogli sjetiti je li oporuku netko pročitao prije potpisivanja i je li pokojna PA za istu izjavila: „ovo je moja oporuka“, a da odredbama Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, u nastavku teksta: ZN) nije predviđen uvjet da u oporuci doslovno mora biti napisano da oporučitelj izjavljuje da je to njegova oporuka (prije potpisa), u vezi čega utvrđuje da su oba navedena svjedoka sporne oporuke izjavila da je oporučiteljica tada „bila dobro“, te da je govorila, bila vesela i raspoložena i „vrlo sposobna“, pa utvrđuje da je i taj uvjet (da je oporučiteljica izjavila da je predmetna oporuka njezina) ispunjen. Navedeno da proizlazi i iz pisanih izjava oporučnih svjedoka DA i EA od 26. listopada 2017. godine, u kojima oba svjedoka navode da je PA usmeno potvrdila suglasnost sa sadržajem koji joj je pročitan prije potpisivanja.
11. Sud prvog stupnja utvrđuje kako iz provedenih dokaza ne proizlazi da navedena oporučiteljica iz bilo kojeg razloga (bolesti, starije životne dobi, onemoćalosti i slično) nije mogla potpisati spornu oporuku, niti su tužitelji na te okolnosti predložili provođenje odgovarajućeg vještačenja (grafološkog ili medicinskog), a da činjenica da je potpis oporučiteljice PA na ranijoj oporuci nešto drugačijeg izgleda (barem prema „golom oku“) nije dokaz da ona nije mogla potpisati predmetnu oporuku ili da istu nije potpisala. Osim toga, utvrđuje kako protek od 8 ili više godina zasigurno može utjecati i na izgled samog potpisa neke osobe, pa tako i u ovom konkretnom slučaju.
12. Nadalje utvrđuje kako nije od značaja niti činjenica što je ranija oporuka iste oporučiteljice imala drugačiji sadržaj, kao niti duljina iste, te da iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tuženica sastavila spornu oporuku, niti je odlučna činjenica da je prilikom potpisivanja te oporuke bila nazočna osoba koja je u toj oporuci navedena kao nasljednik (tuženica).
13. Stoga utvrđuje neosnovanima tvrdnje tužitelja da bi predmetna oporuka bila neistinita i pravno nevaljana, u smislu odredaba članaka 31. stavak 1. i 36. ZN-a, pa pozivom i na odredbe članaka 2., 7. stavak 1., 219. stavak 2. i 220. stavak 3. ZPP-a odlučuje kao u točkama I i II izreke pobijane presude.
14. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbama članaka 154. i 155. ZPP- a.
15. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda.
16. Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer pobijana odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuju tužitelji, te se u svemu može valjano ispitati.
17. Neosnovano tužitelji sadržajem žalbe ukazuju i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 8. tog Zakona, jer je sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijane presude cijenio sve provedene dokaze, i to na način kako je propisano potonjom odredbom ZPP-a.
18. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio neosnovanima tvrdnje tužitelja da bi predmetna oporuka bila neistinita i pravno nevaljana, u smislu odredaba članaka 31. stavak 1. i 36. ZN-a, na kojim odredbama su isti temeljili tužbeni zahtjev, a za svoja činjenična i pravna utvrđenja u tom pravcu naveo je jasne, detaljne i pravno utemeljene razloge koje kao takve prihvaća i ovaj sud i u kojima je sadržan odgovor na sve žalbene navode, a na koje razloge se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje tužitelje, pa su pravilnom primjenom materijalnog prava odbijeni tužbeni zahtjevi tužitelja.
19. Stoga je neosnovano pozivanje tužitelja na pojedine u žalbi izdvojene dijelove iskaza saslušanih oporučnih svjedoka DA i I (EA) ..., jer ti njihovi iskazi, kako sami po sebi, a tako niti uzimajući u obzir preostale provedene dokaze, ne ukazuju na to da bi sporna oporuka bila nevaljana iz razloga na kojima se temelje tužbeni zahtjevi.
20. Pravilna i zakonita je i odluka o parničnim troškovima, jer se temelji na pravilnoj primjeni odredaba članaka 154. stavak 1. i 155. stavak 1. ZPP-a, a u pogledu dosuđenih zateznih kamata na dosuđene parnične troškove i na pravilnoj primjeni odredbe članka 151. stavak 3. tog Zakona.
21. Stoga je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi naznačenu prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.
22. Presuda suda prvog stupnja u točki IV izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci, 19. veljače 2026. godine.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Brankica Malnar
