Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-194/2026-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Berislavu Kopfu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d. d. iz Zagreba, Radnička cesta 60, OIB: 02535697732, zastupane po punomoćnici Tatjani Ostović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ostović i Rakušić d. o. o. iz Osijeka, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i utvrđenja ugovora ništetnim, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1/2024-28 od 17. prosinca 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 19. veljače 2026. godine,

r i j e š i o  j e

I Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1/2024-28 od 17. prosinca 2025. godine, te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II O zahtjevu tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odlučiti će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) utvrđena je ništetnom odredba članka 4.1 i 4.2 Ugovora o kreditu broj 9013245106, sklopljenog između tuženika i JD iz [adresa], MBG: [jedinstveni matični broj građana] od 29. listopada 2007. godine, solemniziranog po javnom bilježniku Mirjani Borić pod brojem OV-36295/07, te odredba članka 1/ Dodatka Ugovora o kreditu 9013245106, koje odredbe, kao bitni sastojci Ugovora, čine Ugovor o kreditu broj 9013245106, sklopljen između tuženika i JD iz [adresa], MBG: [jedinstveni matični broj građana] od 29. listopada 2007. godine, solemniziran po javnom bilježniku Mirjani Borić pod brojem OV-36295/07, te

Dodatak Ugovora o kreditu 9013245106,

ništetnima u cijelosti, te je utvrđen ništetnim i Sporazum o zasnivanju založnog prava na nekretninama i pravu na neposrednu ovrhu od dana 16. siječnja 2012. godine, solemniziran po javnom bilježniku Biserki Arambašić pod brojem Ov-473/12, te je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Osijeku naloženo brisanje založnog prava upisanog u korist tuženika pod brojem Z-523/12, zaprimljeno 16. siječnja 2012. godine na nekretnini kč. br. [katastarska čestica], kuća i dvor, [adresa], pov. 168 m[2] , upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i izdati tabularnu ispravu za brisanje tog zaloga u roku od 15 dana, umjesto koje će u protivnom poslužiti presuda.

2. U točki II. izreke u cijelosti je proglašena nedopuštenom ovrha koja se vodi pred Općinskom sudom u Osijeku pod brojem 99 Ovr-3789/22 koju je pokrenuo tuženik kao ovrhovoditelj protiv tužitelja kao ovršenika, a koja ovrha je pokrenuta temeljem Ugovora o kreditu broj 9013245106, sklopljenog između tuženika i JD iz [adresa], MBG: [jedinstveni matični broj građana] od 29. listopada 2007. godine, solemniziranog po javnom bilježniku Mirjani Borić pod brojem OV36295/07, te Dodatka Ugovora o kreditu 9013245106 i Sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretninama i pravu na neposrednu ovrhu od dana 16. siječnja 2012. godine, solemniziranog po javnom bilježniku Biserki Arambašić pod brojem Ov-473/12.

3. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.275,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom po članku 29 stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, dakle po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

4. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba je osnovana.

7. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke Dajane Vuković, te iskaza svjedokinje JD, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja opisan u točkama I. i II. izreke pobijane presude, koji se temelji na tvrdnjama tužitelja da je predmetni ugovor o kreditu potrošački, te da je tuženik u taj ugovor uvrstio odredbu o promjenjivoj kamati o kojoj se nije posebno pregovaralo, te koja odredba nije potrošača informirala o svim bitnim parametrima, čime je potrošač došao u neravnopravan položaj prema tuženiku kao kreditoru, a da se isto odnosi i na dodatak ugovoru, gdje je odredba o promjenjivoj kamati sadržana u točki 1.

8. Nadalje utvrđuje da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. godine između ostalog utvrđeno da je tuženik od 01. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana, pa da je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09), i to članku 96. i članku 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promijeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

8.1. Potonjom presudom da je utvrđeno i da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

8.2. Navedena presuda da je potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj 43 Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. godine i poslovni broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine, a da je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučujući o podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku poslovni broj Rev 2221/2018-11 od 03. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

9. Na temelju iskaza svjedokinje JD, za kojeg utvrđuje da je jasan, iscrpan i određen, pa ga kao takvog u cijelosti prihvaća, utvrđuje da je istoj i njezinom sinu (tužitelju) bio ponuđen kredit u kunama, te da su ugovorne odredbe kredita bile sastavljene od strane tuženika i da o istima s tuženikom nisu mogli pregovarati, niti im je od strane tuženika bilo posebno pojašnjeno glede ugovornih odredbi, pa tako i oko odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te da istima niti protekom vremena nije bila ponuđena neka opcija promjene kamatne stope, a da je navedena svjedokinja ugovor o kreditu prije potpisivanja pročitala, ali da nije sve razumjela, odnosno da je razumjela na način da je ugovor o kreditu ponuđen takav kakav je i da ga neće dobiti ako ga ne prihvati takvog ponuđenog, kao i da joj javni bilježnik nije ništa objašnjavao glede ugovornih odredbi, a da u vrijeme realizacije ovog kredita nije znala da postoji opcija sa fiksnom kamatnom stopom, te da u vrijeme realizacije kredita nije bila niti vlasnik obrta niti imala poslovne udjele u trgovačkom društvu.

10. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj uslijed ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu oštećen, pa da mu posljedično tome pripada pravo na povrat onoga što je na temelju takvog ugovora primio, u skladu s odredbom članka 323. stavak 1. u vezi s odredbom članka 1011. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZOO), pa pozivom na odredbe članaka 502.a stavak 1., 502.b i 502.c ZPP-a, kao i odredbu članka 5. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, odlučuje kao u točkama I. i II. izreke pobijane presude.

11. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP- a.

12. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda.

13. Međutim, osnovano tuženik ukazuje na bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

14. Naime, utvrđenje prvostupanjskog suda o pravnoj nevaljanosti (ništetnosti) spornih odredaba članaka 4.1 i 4.2 Ugovora o kreditu broj 9013245106 sklopljenog između tuženika i JD iz [adresa] od 29. listopada 2007. godine (u nastavku teksta: Ugovor), te odredbe članka 1/ Dodatka Ugovora o kreditu 9013245106 (u nastavku teksta: Dodatak), kao bitnih sastojaka Ugovora, a posljedično tome i utvrđenje ništetnima cijelog navedenog Ugovora i njegovog Dodatka, kao i utvrđenje ništetnim Sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretninama i pravu na neposrednu ovrhu od dana 16. siječnja 2012. godine (u nastavku teksta: Sporazum), uslijed čega je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Osijeku naloženo brisanje založnog prava upisanog u korist tuženika pod brojem Z-523/12, zaprimljeno 16. siječnja 2012. godine na nekretnini kč. br. [katastarska čestica], kuća i dvor, [adresa], pov. 168 m[2] , upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao i odluka suda prvog stupnja iz točke II. izreke pobijane presude, temelji se na presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. godine, kao i na presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj 43 Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. godine i poslovni broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine, koje odluke (pravna utvrđenja iz tih odluka) nisu primjenjive u konkretnom slučaju, u smislu odredbe članka 502.c ZPP-a, a to stoga jer se pravna zaštita koju tužitelj zahtijeva u ovoj parnici odnosi na naznačeni Ugovor koji je zaključen u kunama, dakle bez ugovorene valutne klauzule, dok su utvrđenja spomenutih sudova (Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske) iz naznačenih presuda donesena u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koji se odnosio na kredite ugovorene s valutnom klauzulom u švicarskim francima (CHF).

15. S obzirom na navedeno, pogrešno je sud prvog stupnja svoje utvrđenje o osnovanosti tužbenog zahtjeva vezao za pravna utvrđenja iz spomenutih odluka navedenih sudova, jer je s obzirom na navedeno o tužbenom zahtjevu trebalo raspravljati i odlučiti neovisno o tim odlukama, i to primjenom odgovarajućih odredaba Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima koje su vrijedile u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora i njegovog Dodatka.

16. U tom pogledu sud prvog stupnja je prihvatio iskaz svjedokinje JD, ali nije naveo iz kojih konkretnih razloga i primjenom kojih relevantnih odredaba materijalnog prava je u smislu gore navedenog utvrdio pravnu nevaljanost naznačenih odredaba Ugovora i Dodatka, a posljedično tome i cijelog tog Ugovora i Dodatka, kao i Sporazuma, uslijed čega se u ovoj fazi postupka ne može prihvatiti niti pravilnost odluke sadržane u točki II. izreke pobijane presude, kao niti pravilnost odluke o troškovima predmetnog parničnog postupka, jer u obrazloženju pobijane odluke nisu navedeni razlozi o navedenim odlučnim činjenicama.

17. Stoga je uvaženjem žalbe tuženika i primjenom odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a valjalo ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

18. Pozivom na odredbu članka 166. stavak 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki II izreke ovog rješenja.

19. U nastavku postupka sud prvog stupnja će raspraviti i utvrditi sve činjenice koje su u skladu s navedenim od značaja za presuđenje, a potom ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu, kao i o zahtjevima tužitelja i tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

U Rijeci, 19. veljače 2026. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar