Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžzd-63/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr. sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr. sc. Zorislava Kaleba i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog GH zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavka 5. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18.,126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. i 36/24.; dalje: KZ/11.), i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 15. rujna 2025., broj Kzd-1/2025-60, u sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog GH, kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu od 15. rujna 2025., broj Kzd-1/2025-60 optuženi GH proglašen je krivim što je počinio kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, teškim kaznenim djelom spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u vezi članka 158. stavka 5. u vezi stavka 1. KZ/11., i kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom, opisano u članku 139. stavku 3. u vezi stavka 2. KZ/11., uz primjenu članka 51. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 51. stavka 1. KZ/11. (očitom omaškom suda u pisanju naveden je članak 52.) optuženom GH je za kazneno djelo iz članka 166. stavka 2. u vezi članka 158. stavka 5. u vezi stavka 1. KZ/11., na temelju članka 166. stavka 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 5 godina, a za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11, na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci. Na temelju članka 51. stavka 2. KZ/11. optuženi GH je za počinjena kaznena djela osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 godina i 4 mjeseca u koju mu je kaznu na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme lišenja slobode od 1. listopada 2024. pa nadalje.
1.2. Optuženiku su izrečene sigurnosne mjere i to na temelju članka 73. KZ/11. sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja prema djetetu žrtvi ŠH kojoj se ne smije približiti na razdaljinu ispod 100 metara u trajanju koje je 3 godine dulje od izrečene kazne zatvora te na temelju članka 70. KZ/11. sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora, a može trajati 2 godine.
1.3. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08.) optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08. kao i nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja.
2. Protiv pobijane presude žalbu je pravodobno podnio optuženik GH po branitelju Darku Šabijanu, odvjetniku u Varaždinu zbog odluke o kazni s prijedlogom da se preinači pobijana presuda te izrekne blaža sankcija.
2.1. Protiv pobijane presude žalbu je pravodobno podnio i državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se preinači pobijana presudu te optuženiku izreknu strože pojedinačne i stroža jedinstvena kazna zatvora.
3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.
4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je uz podnesak vratilo na nadležni postupak.
5. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.
6. Protiv pobijane presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni navodeći kako nije bilo osnova za utvrđivanje minimalno zakonom propisanih kazni optuženiku, slijedom čega je i jedinstvena kazna zatvora optuženiku „izrečena u preniskom trajanju“. Smatra da se radi se o najtežem kaznenom djelu spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, o čemu dijete žrtva nije imalo nikakvih saznanja te s obzirom na svoje osobno svojstvo djeteta s teškoćama u razvoju na razini shvaćanja i funkcioniranja djeteta predškolske dobi, u trenutku počinjenja kaznenog djela nije bila uopće u stanju shvatiti radnje koje je optuženik poduzimao prema njoj niti se prema tim radnjama adekvatno oduprijeti, jer je tek kad je majci ispričala što joj je optuženik napravio, došla do saznanja da je optuženik nad njom obavio spolni odnos, tako da sud ove okolnosti nije u dovoljnoj mjeri cijenio prilikom odmjeravanja trajanja kazne zatvora.
6.1. Državni odvjetnik u žalbi nadalje ističe i da je optuženik još dodatno prijetio djetetu ubojstvom nje i njoj najbližih članova obitelji kako bi ju spriječio da im ispriča što joj je napravio, a okolnost da je time pokazao iznimnu upornost u svojem nasilnom ponašanju spram djeteta, sud nije cijenio kao otegotnom. Stoga smatra da je sud precijenio olakotne okolnosti koje je utvrdio na strani optuženika te da nije dovoljno cijenio otegotne okolnosti koje je istaknuo na strani optuženika, kao i da uopće nije ocijenio pojedine otegotne okolnosti koje su utvrđene u provedenom dokaznom postupku pa stoga smatra kako nije bilo osnove da se optuženiku utvrde i izreknu minimalne kazne zatvora propisane za svako od počinjenih kaznenih djela, a time ni jedinstvena kazna zatvora u minimalnom trajanju, već da opisane otegotne okolnosti upućuju na osnovanost odmjeravanja pojedinačnih kazni zatvora i jedinstvene kazne zatvora u duljem trajanju.
7. Protiv presude žali se i optuženik zbog odluke o kazni jer smatra da je s obzirom na okolnosti koje se odnose na vrstu i težinu kaznenih djela, način njihova počinjenja i nastale posljedice te ugroženost zaštićenog pravnog dobra bilo osnova za ublažavanje kazne. Smatra da je s obzirom na priznanje djela i sankcija trebala biti blaža. Također je psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno da je GH osoba kod koje su utvrđeni kriteriji poremećaja ličnosti, intelektualnih teškoća granične razine i konverzivnog odnosno disocijativnog poremećaja, uslijed čega su u vrijeme počinjenja djela njegovo shvaćanje vlastitog ponašanja i vladanja svojom voljom bile snižene, mada ne na razini bitno smanjene ubrojivosti.
8. Obrazlažući odluku o razlozima za izricanje kazne zatvora, prvostupanjski sud je optuženiku kao olakotne okolnosti utvrdio dosadašnju neosuđivanost, obvezu uzdržavanja jednog djeteta i ispriku žrtvi na raspravi te snižene mogućnosti shvaćanja vlastitog postupanja i vladanja svojom voljom, dok mu je kao otegotnim utvrdio okolnosti rodbinske povezanosti sa djetetom žrtvom uslijed koje ju je poznavao čitav život te je ona bezbrižno dolazila u njegovu kuću, kao i da je kazneno djelo počinjeno prema djetetu, žrtvi, koje funkcionira na razini djeteta u dobi od šest do sedam godina, pred izvanbračnom suprugom, utvrdivši mu minimalne zakonom propisane kazne zatvora, smatrajući da nije bilo uvjeta za ublažavanje kazne i da je izrečena kazna prikladna za ostvarenje svrhe kažnjavanja.
8.1. Isprika žrtvi koje je optuženik izrazio tek na posljednjoj raspravi na sudu bila je samo verbalne naravi, a kao i priznanje djela dano u cilju ishođenja blaže kazne te to prvostupanjski sud pravilno nije cijenio kao olakotne okolnosti koje bi imalo utjecaja na izricanje blaže kazne ispod zakonskog minimuma jer time optuženik nije doprinio bržem i efikasnijem okončanju kaznenog postupka, s obzirom na dotadašnje višemjesečno trajanje dokaznog postupka.
8.2. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika i optuženika prvostupanjski sud je na temelju prethodno navedenih olakotnih i otegotnih optuženiku pravilno utvrdio pojedinačne kazne zatvora te optuženiku izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina i četiri mjeseca, cijeneći na temelju članka 51. stavka 1. KZ/11. ličnost samog optuženika, a radi se o mlađem punoljetniku, danas u dobi od 22,5 godina, dok je u vrijeme počinjenja djela imao 21 godinu te okolnosti počinjenih djela u njihovoj ukupnosti, težinu počinjenih kaznenih djela, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra spolnog integriteta djeteta i ocjenom okolnosti konkretnog slučaja. Pritom prvostupanjski sud nije našao posebnih olakotnih okolnosti da bi mu se kazne zatvora ublažile ispod zakonskog minimuma, kao što to neosnovano predlaže optuženik u žalbi.
8.3. Stoga je i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od pet godina i četiri mjeseca primjerena težini kaznenih djela i ličnosti optuženika te će time doći do izražaja načelo opće i posebne prevencije i princip individualizacije u kažnjavanju te pozitivno utjecati na optuženika da shvati štetnost svog djela i preispita svoje dosadašnje ponašanje te će utjecati i na sve ostale da se ubuduće suzdrže izvršenja takvih i sličnih kaznenih djela.
9. Slijedom iznijetog, kako žalbama nije dovedena u sumnju ispravnost i zakonitost pobijane presude, a ispitivanjem iste po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., nisu nađene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju članka 482. ZKP/08.
U Zagrebu 19. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
