REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Ppž-8322/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja: Anđe Ćorluka, kao predsjednice vijeća te Mirjane Medić i Ivanke Mašić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta, kao zapisničara u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog VI zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 41/77., 52/87., 55/89., 5/90.-pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.), odlučujući o žalbi okrivljenog VI kojeg brani Hrvoje Miholjević, odvjetnik iz Rijeke podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 5. svibnja 2025., broj: Pp-5092/2022-8, na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog VI i potvrđuje se pobijana presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljeni VI obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura u roku od 15 dana od dostave ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni VI je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom od 60,00 eura zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pobliže opisanog u izreci pobijane presude, a ako u roku određenom pobijanom presudom plati 2/3 izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.
Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.
2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima postupka. Žalitelj navodi da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, o njegovom ispitivanju od 6. ožujka 2025. proizlazi da nije niti u jednom trenutku iskazao da je vikao i galamio u službenim prostorijama Općine Jelenje, već da je nakon što je mačka uginula u nekoliko navrata zvao komunalnog redara Općine Jelenje, a kojeg nije mogao dobiti na telefon, da je zvao veterinarsku stanicu u Rijeci koja je odbila izaći na teren bez naloga komunalnog redara pa je došao pred službene prostorije općine i pokušao dozvati bilo koga od službenih osoba, a kako mu nitko se nije odazivao ostavio je vrećicu sa lešinom pred prostorijama, sud nije obrazložio zašto svjedok ŠI nije neposredno ispitan, a izvršen je uvid u njegov zapisnik sa ispitivanja pred ovlaštenim tužiteljem, a na temelju iskaza svjedokinje ŽI koja je navela da je izašla iz ureda zbog vike i galame, nije jasno utvrđeno tko je vikao, jer nije jasno utvrđeno da li se radilo o zaprepaštenju djelatnika općine zbog reakcije na sadržaj vrećice, ili se radilo o žamoru koji je dolazio kroz hodnik zbog iznenadnog okupljanja većeg broja ljudi.
Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je po službenoj dužnosti ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. ovog Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Rješavajući predmet i ispitujući presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom, ovaj Sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i da je potpuno i točno utvrdio činjenično stanje i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pravilan zaključak o krivnji okrivljenika zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
Po ocjeni ovog Suda izreka presude je razumljiva i potpuno suglasna s iznijetim razlozima u obrazloženju, budući su za sve navode činjeničnog opisa izreke pobijane presude u obrazloženju iznijeti potpuni i logični razlozi koji se temelje na sadržaju dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka.
Naime, prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka, odnosno obrane okrivljenika, iskaza svjedokinje ŽI, izvršenog uvida i pročitanih zapisnika o ispitivanju svjedoka ŠI i svjedokinje ŽI u policijskoj postaji, izvatka Ministarstva pravosuđa RH, Odjela za prekršajne evidencije za okrivljenika, cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti osnovano zaključio da su se u kritično vrijeme u ponašanju okrivljenika ostvarila sva zakonska obilježja prekršaja za koji ga se tereti.
Suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud je odluku o krivnji valjano i argumentirano obrazložio, a navodi žalbe ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.
Ukratko, u odnosu na žalbeni navod da sud nije obrazložio zašto svjedok ŠI nije neposredno ispitan, valja navesti da u postupku nije predloženo neposredno ispitivanje svjedoka ŠI, a u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka, ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao (čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona), a na glavnoj raspravi održanoj 29. travnja 2025. u prisutnosti branitelja okrivljenika izvršen je uvid i pročitan zapisnik o ispitivanju svjedoka ŠI u policijskoj postaji, na koji dokaz branitelj okrivljenika nije imao primjedbe niti je imao drugih dokaznih prijedloga.
6. Ispitujući odluku o kazni, ovaj Sud je utvrdio da je okrivljeniku izrečena primjerena kazna koja se ne ukazuje prestrogom i da nema zakonskih uvjeta za primjenu mjere upozorenja opomene, kao ni uvjeta za ublažavanje kazne.
Naime, okrivljeniku je izrečena novčana kazna, dakle blaža vrsta kazne u granicama propisanim zakonom za navedeno djelo, razmjerno težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika te ostalim odlučnim okolnostima koje je naveo prvostupanjski sud te Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske smatra da će se ovako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja.
Osim toga, ako okrivljeni VI u roku 15 dana od primitka ove presude plati 2/3 novčane kazne izrečene prvostupanjskom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini (čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona).
7. Zbog navedenog, trebalo je na temelju članka 205. Prekršajnog zakona žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao što je odlučeno u točki I. izreke ove presude.
8. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona okrivljeni VI obvezan je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura u roku od 15 dana od primitka ove presude, a isti je određen s obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske (točka II. izreke ove presude).
Zbog izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 19. veljače 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 primjeraka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
