REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-358/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐĐB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Damir Švec, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732, kojeg zastupa punomoćnica Katarina Prelec, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Leko i Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-776/2022- 3 od 25. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10361/2019-22 od 25. veljače 2022., u sjednici održanoj 18. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužiteljice i potvrđuje se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-776/2022-3 od 25. kolovoza 2022. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10361/2019-22 od 25. veljače 2022. pod toč. I., II. i IX. izreke.

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž -776/2022-3 od 25. kolovoza 2022. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10361/2019-22 od 25. veljače 2022. pod toč. IX. izreke u dijelu u kojem tužiteljici nisu priznati troškovi postupka preko iznosa od 3.500,00 kn i u toč. X. izreke u cijelosti.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je u cijelosti ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu broj 9012092384 od 15. studenog 2006. i zahtjev za isplatu iznosa u visini od 47.553,24 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (toč. I. i II. izreke), utvrđen je ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe pod točkom 4. Ugovora o kreditu, koji glasi: „… kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o Kreditiranju građana…“ (toč. III. izreke), utvrđen je ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe pod točkom pod točkom 6.2. Ugovora o kreditu, koji glasi: „U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“ (toč. IV. izreke), naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati 5.752,57 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (toč. V. izreke), utvrđeni su ništetnim i bez pravnog učinka dijelovi odredbi sadržanih u točkama 1., 4. i 6.2. Ugovora o kreditu, koje glase: Točka 1. „…iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 14.508,56 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.“, Točka 4. „Kamata se obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom)…“, Točka 6.2. „…14,508,56 CHF i kamata iz točke 4. ovog Ugovora …, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja…“ (toč. VI. izreke), naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati 14.249,01 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (toč. VII. izreke), odbijen je zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 245,08 kn od 1. ožujka 2010. do 1. ožujka 2011. (toč. VIII. izreke), naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 3.500,00 kn sa zateznim kamatama od 25. veljače2022. do isplate (toč. IX. izreke), naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 7.155,00 kn sa zateznim kamatama od 25. veljače2022. do isplate (toč. X. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

3. Ovaj sud, rješenjem broj Revd-556/2023-2 od 5. srpnja 2023., dopustio je tužiteljici podnošenje revizije protiv presude drugostupanjskog suda zbog pitanja:

„1. Da li ništetnost neke odredbe ugovora o kreditu koja sadrži bitan element ugovora (o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli) povlači ništetnost cijelog ugovora?

2. Da li se u slučaju eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva, kao što je to u konkretnom slučaju, kada tužitelj ne traži da se prihvate oba postavljena zahtjeva, već samo jedan od njih, a sve sukladno odredbi članka 188. stavak 2. ZPP -a, omjer uspjeha stranaka u sporu sud ocjenjuje u odnosu na usvojeni tužbeni zahtjev, ili na oba postavljena zahtjeva?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužiteljica je podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojih je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud u pobijanom dijelu preinači drugostupanjsku presudu, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je djelomično osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.

8. Predmet spora je glavni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti Ugovora broj 9012092384 od 15. studenoga 2006. i za isplatu onoga što je ispunila na temelju ugovora za koji smatra da je u cijelosti ništetan (47.553,24 kn sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate). Tužiteljica je ujedno postavila i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP -a, predlažući utvrditi ništetnima i bez pravnog učinka odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i vezanosti glavnice uz valutu švicarski franak (CHF), te potražujući isplatu iznosa od 5.752,57 kn i 14.249,01 kn, koje je podmirila tuženiku na temelju navedenih ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

9. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena, u ovom stupnju postupka sporno je, je li utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli dovodi do ništetnosti Ugovora o kreditu u cijelosti te kako se cijeni uspjeh tužiteljice u parnici kada sud prihvati jedan od eventualno kumuliranih zahtjeva postavljenih prema odredbi čl. 188. st. 2. ZPP-a.

U odnosu na presudu:

10. Presudom suda prvog stupnja odbijen je glavni tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu, te isplata iznosa od 47.553,24 kn s pripadajućim zateznim kamatama, dok je usvojen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti odredbi istog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF, te isplate iznosa od 5.752,57 kn i 14.249,01 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

11. Drugostupanjski sud je ocijenio kako je sud prvog stupnja ispravno utvrdio da su ništetne pojedine odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valuti obveze vezanoj za tečaj CHF, te istaknuo kako djelomična ništetnost istog ugovora ne povlači ništetnost cjelokupnog ugovora. U obrazloženju pobijane odluke sud drugog stupnja pritom navodi kako predmetni Ugovor o kreditu može opstati bez navedenih ništetnih odredbi, te da sporne odredbe nisu predstavljale ni uvjet niti odlučujuću pobudu za sklapanje istog ugovora.

12. U pogledu razloga na kojima tužiteljica temelji reviziju u odnosu na prvo postavljeno pitanje, treba reći kako shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na postavljeno pitanje ne odstupa od pravnog shvaćanja koje je izraženo u odluci ovog suda broj Rev- 820/2023-3 od 23. travnja 2024., a prema kojem: „…valja naglasiti da se ništetnost odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, makar u dijelu o kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz članka 1022. stavka 2. u vezi s člankom 1021. ZOO, a to su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Doduše, činjenica jest da odredbe kojima su ugovorene kamatna stopa i valutna klauzula jesu vezane uz uvjete vraćanja kredita, dakle uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Međutim, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, jednako kao što je valjana i ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je tuženica kao banka stavila na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita, a ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli je i ustanovljena upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen tih odredbi.“.

13. Uz navedeno u citiranoj odluci je izraženo pravno shvaćanje koje glasi: „Ugovor o kreditu može opstati i nije u cijelosti ništetan u slučaju ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pod uvjetom da je moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da one nisu postojale i da je time uspostavljena primjerena ravnoteža između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača, s jedne stane, i zahtjeva za efikasnim funkcioniranjem tržišta i tržišnih sloboda, s druge.“.

14. Navedena pravna shvaćanja reafirmirana su i u odlukama ovog suda broj Rev - 259/2022-3 od 9. listopada 2024. i broj Rev-1471/2024-2 od 17. travnja 2025.

15. Slijedom navedenog, s obzirom da shvaćanje drugostupanjskog suda u odnosu na prvo postavljeno pitanje ne odstupa od shvaćanja ovog suda, to je revizija tužiteljice neosnovana, te ju je u tom dijelu valjalo odbiti na temelju čl. 391. st. 6. ZPP-a i odlučiti kao u izreci ove presude.

U odnosu na rješenje:

16. U ovoj pravnoj stvari radi se o eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva iz čl. 188. st. 2. ZPP-a. Institut eventualne kumulacije predviđa mogućnost da tužitelj u jednoj tužbi protiv istog tuženika istakne dva ili više tužbenih zahtjeva, predlažući da sud, ako ocijeni da prvi zahtjev nije osnovan, usvoji slijedeći ili slijedeće zahtjeve (eventualne tužbene zahtjeve) koji su u međusobnoj vezi s prvim zahtjevom, a tužitelj određuje redoslijed prema kojem će sud odlučivati o tim zahtjevima. Takvi zahtjevi nisu u potpunosti samostalni - toliko da odluka po žalbi protiv prvostupanjske presude o eventualno kumuliranom zahtjevu u ničemu ne zavisi o odluci o prvom („glavnom“) zahtjevu ili obrnuto (tako i u Rev-238/2019 od 3. prosinca 2019.). Stoga tužitelj ne traži da sud prihvati glavni i podredni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev nego traži da se udovolji samo jednome od njih.

17. Prilikom odlučivanja o parničnom trošku potrebno je ocijeniti uspjeh tužitelja u sporu. Budući da u ovom konkretnom slučaju tužiteljica nije uspjela u odnosu na glavni zahtjev, a uspjela je u odnosu na podredni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev, potrebno je utvrditi jesu li u odnosu na glavni (odbijeni) tužbeni zahtjev nastali posebni troškovi, jer ako nisu nastali posebni troškovi, tuženik je tužiteljici dužan naknaditi parnični trošak u cijelosti. Jednako pravno shvaćanje je izraženo i u odlukama revizijskog suda broj Rev-917/2024-2 od 22. listopada 2024., Rev-451/2022-2 od 3. listopada 2023. i Rev-1172/2021-2 od 30. kolovoza 2022.

18. Prema shvaćanju izraženom u odluci revizijskog suda broj Rev-962/2024-2 od 27. kolovoza 2024. i dr. tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, kada je sud jednom odlukom odlučio o oba postavljena zahtjeva, no samo u pogledu onih parničnih radnji koje se odnose na dio tužbenog zahtjeva s kojim je uspio u postupku (a to je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev) i samo za radnje koje su bile potrebne za odluku o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu.

19. Slijedom navedenog odgovor na drugo postavljeno pitanje glasi:

U slučaju eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva, kada tužitelj ne traži da se prihvate oba postavljena zahtjeva, već samo jedan od njih, a sve sukladno odredbi čl. 188. st. 2. ZPP-a, omjer uspjeha stranaka u sporu sud ocjenjuje u odnosu na usvojeni tužbeni zahtjev.

20. Prvostupanjski sud odluku o parničnom trošku temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a utvrđujući da je tužiteljica uspjela sa zahtjevom u omjeru od 42%, a tuženik u omjeru od 58% pri čemu drugostupanjski sud navodi da je imajući u vidu sve postavljene tužbene zahtjeve, prvostupanjski sud pravilno odlučio i o troškovima parničnog postupka.

21. Budući da je shvaćanje nižestupanjskih sudova suprotno shvaćanju ovog suda jer o odluci o troškovima postupka nije postupljeno na naprijed navedeni način to zbog pogrešnog pravnog pristupa, nižestupanjski sudovi nisu ocjenjivali jesu li u odnosu na glavni (odbijeni) tužbeni zahtjev nastali posebni troškovi niti su utvrđivali visinu troškova tužiteljice za radnje potrebne za odluku o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu, nema uvjeta za preinaku odluke o troškovima postupka, slijedom čega je temeljem odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a, u tom dijelu valjalo ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje (toč. I. izreke ovoga rješenja).

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (toč. II. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 18. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa