Poslovni broj: Usž-2833/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi obnove postupka određivanja razmjernog dijela prijevremene starosne mirovine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3530/2024-14 od 20. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3530/2024-14 od 20. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 140-02/24-03/03219945505, URBROJ: 341-99-06/2-24-3333 od 4. srpnja 2024.
2. Rješenjem tuženika od 4. srpnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-02/23-03/03219945505, URBROJ: 341-25-06/2-23- 213009 od 8. travnja 2024. kojim je tužiteljici, počevši od 1. siječnja 2024., određen razmjerni dio prijevremene starosne mirovine, primjenom odredaba Ugovora o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine u svoti od 383,98 eura mjesečno u koju je uračunat i dodatak na mirovinu.
3. Tužiteljica pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Ističe da je njezin bivši poslodavac, Hrvatska gospodarska komora, uplatio doprinose za mirovinsko osiguranje za razdoblje od 2015. do 2022., no isto tuženik nije uzeo u obzir prilikom ponovnog obračuna iznosa mirovine. Takvo nezakonito postupanje tuženika je kao pravilno potvrdio prvostupanjski sud bez da se pozvao na relevantne zakonske odredbe. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 8. kolovoza 2016., tužiteljici priznato pravo na razmjerni dio prijevremene starosne mirovine na teret hrvatskoga mirovinskog osiguranja u mjesečnoj svoti od 1.508,99 kuna, u koju je uračunat i dodatak na mirovinu, počevši od 4. srpnja 2016. U postupku je utvrđeno da ukupni mirovinski staž prema članku 17. Ugovora s Bosnom i Hercegovinom iznosi 36 godina, 9 mjeseci i 27 dana od čega mirovinski staž na teret hrvatskoga mirovinskog osiguranja, koji se računa za stjecanje prava na mirovinu, iznosi 23 godine, 4 mjeseca i 9 dana.
8. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: 63 Pr-119/2018- 53 od 13. lipnja 2022. i presudom Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: Gž R- 87/2022-2 od 12. svibnja 2023. naloženo je tuženiku Hrvatskoj gospodarskoj komori da ovdje tužiteljici isplati naknadu štete u iznosu 464.120,75 kuna/61.599,41 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja se odnosi na iznos bruto plaće koju bi tužiteljica ostvarila da nije bilo štetne radnje tuženika, propusta da u zakonom propisanom roku tužiteljici ponudi sklapanje ugovora o radu za obavljanje istih poslova koje je radila do otkaza ugovora.
9. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom spotu pokrenut je zahtjevom tužiteljice od 13. prosinca 2023. za ponovno određivanje razmjernog dijela prijevremene starosne mirovine. Uz zahtjev je dostavila presudu Županijskog suda u Bjelovaru, broj: Gž-R-87/2022-2 od 12. svibnja 2023. i nove platne podatke poslodavca za 2015.
9.1. Povodom zahtjeva provedena je kontrola podataka o stažu osiguranja, osnovicama za obračun doprinosa i o uplaćenim doprinosima za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja kod Hrvatske gospodarske komore, za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 10. travnja 2015. te je utvrđeno da je bivši poslodavac tužiteljice uspostavio JOPPD obrazac, da je izvršio obračun i uplatu doprinosa za mirovinsko osiguranje 23. studenog 2023. te da je ista vidljiva u informacijskom sustavu Porezne uprave. Također je utvrđeno da je za 2015. godinu uspostavljena korektivna prijava MPP-1/08 sa stažem osiguranja prema prijavno-odjavnim podacima i osnovicom koja sadrži plaće za redovan rad i naknadu štete koja je isplaćena prema sudskoj presudi.
9.2. U postupku je mirovina ponovno obračunata prema članku 81. do 84. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine", 157/13., 151/14., 33/15., 120/16., 18/18., 62/18.,115/18., 102/19. 84/21. i 119/22.; dalje: ZOMO) te su utvrđeni novi prosječni vrijednosni bodovi 1,1634, ostvareni u razdoblju od 1977. do 2015. koji su pomnoženi s mirovinskim stažem na teret hrvatskoga mirovinskog osiguranja od 23 godine, 4 mjeseca i 9 dana.
9.3. Stav je upravnih tijela da je tužiteljici radni odnos prestao 10. travnja 2015. Parnični postupak vođen je radi naknade štete, a ne zbog nedopuštenosti otkaza i povratka na posao te je stoga pravilno utvrđeno da ukupni mirovinski staž navršen u Republici Hrvatskoj, prema članku 24. ZOMO, iznosi 23 godine, 4 mjeseca i 9 dana te da je isti navršen u razdoblju od 7. srpnja 1976. do 19. rujna 1978. i od 15. veljače 1994. do 10. travnja 2015.
10. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa upravnog postupka i sudskog spisa te je na takvo utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio ZOMO i odbio tužbeni zahtjev. Potvrdio je stajališta upravnih tijela da nije moguće tužiteljici uračunati u mirovinski staž dodatnih 7 godina radnog staža, već je bilo moguće samo izvršiti korektivnu prijavu za 2015. godinu kao zadnju godinu tužiteljičinog radnog staža i u tu godinu uračunati isplaćene doprinose za 7 dodatnih godina na ime naknade štete, a što je u upravnom postupku i učinjeno.
11. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda jer po ocjeni Suda, žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a uzimajući u obzir i utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
12. Suprotno žalbenim navodima, iz ispisa podataka o plaći, osnovicama osiguranja, naknadi i vrijednosnih bodova po godini, koji je sastavni dio rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 8. travnja 2024., proizlazi da je prilikom ponovnog obračuna visine mirovine za 2015. godinu uzet iznos od 571.895,98 kuna kao najviša godišnja osnovica za obračunavanje doprinosa u 2015. Naveden iznos je za 2015. godinu uplatila Hrvatska gospodarska komora u skladu s obvezom iz presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: 63 Pr-119/2018-53 od 13. lipnja 2022. i Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj: Gž R-87/2022-2 od 12. svibnja 2023. Rezultat takvog obračuna je da je na dan određivanja mirovine, 1. siječnja 2024., ista iznosila 302,35 eura bez dodatka na mirovinu, dok je rješenjem od 8. kolovoza 2016. ista određena u iznosu 1.188,18 kuna/157,70 eura. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice da tuženik prilikom ponovnog obračuna iznosa mirovine nije uzeo u obzir doprinose za mirovinsko osiguranje koji su uplaćeni za razdoblje od 2015. do 2022.
13. Ujedno, tužiteljici je radni odnos prestao 10. travnja 2015., a što tužiteljica u parničnom postupku nije osporavala niti je tražila vraćanje na radno mjesto. Stoga u konkretnom slučaju nije moguće tužiteljici uračunati u mirovinski staž dodatnih 7 godina radnog staža.
14. Okolnost što prvostupanjski sud u obrazloženju prvostupanjske presude nije naveo i citirao relevantne zakonske odredbe ne predstavlja povredu odredaba upravnog spora koja utječe ili bi mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Ovo iz razloga što je prvostupanjski sud potvrdio kao zakonito rješenje tuženika u kojem su navedene sve relevantne odredbe ZOMO-a kojima je propisan postupak izračuna svote mirovine, rješenje tuženika je dostavljeno tužiteljici te je stoga bila upoznata sa svim relevantnim odredbama koje se primjenjuju na rješavanje ove upravne stvari.
15. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
16. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 18. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
