Poslovni broj: Usž-2926/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ŽZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, radi novog postotka oštećenja organizma, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1400/2023-27 od 20. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1400/2023-27 od 20. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-02/22-01/7700, URBROJ: 522-4/1-1-1-23-7 od 2. ožujka 2023.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-562-01/22-001/128, URBROJ: 251-09-51-1-22-12 od 29. kolovoza 2022., kojim je odbijen zahtjev tužitelja, hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata IV. skupine s 80 % oštećenja organizma za stalno s osnove ranjavanja lijevog stopala i bolesti PTSP, za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma s osnove ranjavanja lijevog stopala (točka 1. izreke), za priznanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata s osnove bolesti kralježnice (točka 2. izreke) i za priznanje prava na ortopedski doplatak (točka 3. izreke).

3. Tužitelj žalbom pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). U cijelosti ponavljajući tužbene navode, smatra da u obrazloženju presude nisu dani jasni razlozi za odbijenje tužbenog zahtjeva. Navodi da su od donošenja osporenih rješenja izvršena dva operativna zahvata na lijevom stopalu, pri čemu iz medicinske dokumentacije proizlazi da je zdravstveno stanje zbog kojeg su operacije indicirane postojalo i tijekom upravnog postupka. Smatra da iz medicinske dokuemntacije jasno proizlazi da je došlo do pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja i da je ono posljedica ranjavanja, a ne životne dobi. Navodi da sudski vještak nije postupio po nalogu suda i izvršio dodijeljeni zadatak, zbog čega se pobijana presuda nije mogla temeljiti na njegovom nalazu i mišljenju. Predlaže da se sudski vještak usmeno sasluša i da se provede novo medicinsko vještačenje. Smatra da je tijekom upravnog spora povrijeđen članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori”, 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 1/06., 13/17. i 6/24.) jer sud nije izvršio uvid u nalaz i mišljenje iz 2006. godine. Predlaže poništiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 119. stavak 5. ZUS-a).

8. Postupak u ovoj upravnoj stvari pokrenut je zahtjevom tužitelja od 16. veljače 2022. za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma s osnove ranjavanja lijevog stopala na temelju članka 173. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine", 121/17., 98/19. i 84/21. – dalje: ZHBDR), za priznanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata s osnove bolesti kralježnice na temelju članka 179. stavka 1. točke f) ZHBDR-a i za priznanje prava na ortopedski doplatak na temelju članka 65. ZHBDR- a.

9. Iz spisa tuženika proizlazi da je tužitelju rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za zdravstvo i branitelje, KLASA: UP/I-564-01/11-031/326, URBROJ: 251-11- 21/11-11-4 od 26. rujna 2011., na koje je tuženik dao suglasnost od 1. prosinca 2011., priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata IV. skupine s 80 % oštećenja organizma za stalno s osnove ranjavanja lijevog stopala i bolesti PTSP, s pravom na osobnu invalidninu.

10. Postupajući po zahtjevu tužitelja, u upravnom postupku je, u smislu članka 185. stavka 1. ZHBDR-a, Prvostupanjsko liječničko vijeće tuženika u svom nalazu i mišljenju od 14. svibnja 2022., na temelju kliničkog pregleda i uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju, zaključilo da kod tužitelja po osnovi ranjavanja i bolesti kralježnice i nadalje postoji oštećenje orgnizma koje je ocijenilo s 80 % za stalno.

11. Revizijsko liječničko vijeće tuženika u nalazu i mišljenju od 27. srpnja 2022. navodi da je, nakon uvida u medicinsku dokumentaciju, suglasno s nalazom i mišljenjem Prvostupanjskog liječničkog vijeća jer je na osnovi medicinske dokumentacije (posebno radiloškog praćenja iz 2008., 2015. i 2016. godine) utvrđen razvoj degenerativnih promjena na LS kralježnici, a 2016. godine je MR nalaz vratne kralježnice bio uredan. Na osnovi navedenog zaključeno je da se kod tužitelja radi o tipičnim degenerativnim promjenama intevertebralnih diskova koje su primjerene njegovoj životnoj dobi i nisu posljedica ranjavanja lijevog stopala.

12. U postupku donošenja rješenja tuženika pribavljen je nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća od 23. veljače 2023. u kojem je ocijenjeno da se kod tužitelja radi o tipičnim degenerativnim promjenama i.v. diskova koje su primjerene životnoj dobi i nisu posljedica ranjavanja lijevog stopala, dok je utvrđeno da tužitelj ima oštećenje ekstremiteta (lijevog stopala) od 50 %, čime nisu ispunjeni uvjeti iz Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine”, 118/21.) za priznaje prava na ortopedski doplatak. Imajući na umu navedeno, na snazi je ostavljeno ranije utvrđeno oštećenje organizma s osnove ranjavanja i bolesti PTSP- a od 80 % za stalno.

13. U upravnom sporu provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Davoru Duvančiću, specijalistu ortopedske kirurgije i traumatologije. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 2. veljače 2025. proizlazi da kod tužitelja nije došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja kao posljedice ranjavanja lijevog stopala, da oštećenje kralježnice nije posljedica ranjavanja, već uobičajenih degenrativnih promjena karakterističnih za njegovu dob, zbog čega zaključuje da nema osnove za promjenu ranije utvrđenog oštećenja organizma niti za priznaje prava na ortopedski doplatak.

14. Prvostupanjski sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz sadržaja spisa upravnog postupka, kao i činjenice utvrđene u upravnom sporu, a nakon održane rasprave, te iznio valjane i dostatne razloge zbog kojih prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud. Naime, iz navedenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka razvidno je da je isti utemeljen na spisu priloženoj medicinskoj dokumentaciji te je dan u skladu s pravilima struke, valjano i potpuno obrazložen, pa je mogao poslužiti sudu kao valjana osnova za donošenje odluke. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za primjenu članka 12. stavka 1. točke c) ZHBDR-a.

15. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da su mu povrijeđena prava jer nije pravilno ocijenjeno njegovo zdravstveno stanje i da se presuda nije mogla temeljiti na nalazu i mišljenju sudskog vještaka. Naime, tužitelj je uredno 11. veljače 2025. zaprimio nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 2. veljače 2025. te je na isti iznio iscrpne prigovore u podnesku od 18. veljače 2025. Tužiteljeve prigovore na nalaz i mišljenje sudski vještak je otklonio u podnesku od 7. travnja 2025. i na ročištu održanom 13. svibnja 2025. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je otklonio prigovore tužitelja kao neosnovane s obzirom na to da je sudski vještak u cijelosti postupio po nalogu suda te je nalaz i mišljenje izradio u skladu s pravilima medicinske znanosti i struke na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije i spisa tuženika, a kojim je potvrđena pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku.

16. Kako je, dakle, tužitelj u skladu s člankom 51. ZUS-a tijekom prvostupanjskog upravnog spora predložio dokaze potrebne za utvrđivanje činjenica na kojima temelji svoj zahtjev, a koje dokaze je prvostupanjski sud proveo, dajući mu mogućnost da se o rezultatima provedenih dokaza očituje, Sud cijeni da u skladu s navedenom odredbom ZUS-a, prigovori koje tužitelj u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja iznosi u žalbi protiv pobijane presude ne mogu biti od utjecaja na njezinu zakonitost. S obzirom na to da se činjenice koje su odlučne s medicinskog stajališta utvrđuju na temelju nalaza i mišljenja vještaka, a medicinska dokumentacija predstavlja činjenični supstrat na temelju kojega vještak daje nalaz i mišljenje, ovaj Sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda kojim su otklonjeni prigovori tužitelja jer istima nisu dovedena u sumnju medicinska utvrđenja iz upravnog postupka i upravnog spora u skladu s člankom 49. stavkom 4. i člankom 51. ZUS-a.

17. Imajući na umu da se sudski vještak podneskom od 7. travnja 2025. dopunski očitovao na progovor tužitelja, a nakon naknadno obavljenog kliničkog pregleda tužitelja, kao i da je usmeno saslušan na ročištu u skladu s člankom 82. stavkom 4. u vezi s člankom 94. ZUS-a, na koje je tužitelj osobno pristupio i postavljao pitanja vještaku, ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim prigovor tužitelja da sudskog vještaka treba ponovno saslušati i provesti novo medicinsko vještačenje. Činjenično stanje odlučno za donošenje odluke o zahtjevu tužitelja utvrđeno je na temelju tri vještačenja provedena u upravnom postupku i sudskog vještačenja u upravnom sporu te su vještaci suglasni u ocjeni da kod tužitelja nema pogoršanja ranije utvrđenog oštećenja organizma niti je bolest kralježnice u vezi sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu.

18. Imajući na umu članak 12., članak 181., članak 182. i članak 185. ZHBDR-a te podatke spisa predmeta, tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude.

19. Slijedom navednog, prema ocjeni ovog Suda pobijana presuda je donesena na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, dok povrede pravila postupka i konvencijskih prava tužitelja ovaj Sud nije našao. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja ili sudske samovolje.

20. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 18. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan