Poslovni broj: Usž-1565/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća, te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MIAB d.o.o. Šibenik, Industrijska zona Podiu, Dolačka 21, OIB:65454219078, kojeg zastupa opunomoćenik Branko Gović, odvjetnik u Šibeniku, Kralja Zvonimira 9a, protiv tuženika Ministarstva gospodarstva, ranije Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB:19370100881, radi korištenja potpore za ulaganje, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3491/2023-10 od 29. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3491/2023-10 od 29. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3491/2023- 10 od 29. siječnja 2025. odbačena je tužba tužitelja pozivom na odredbu članka 46. stavak 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS).
2. Tužitelj žalbom osporava naznačeno rješenje od 29. siječnja 2025. te ističe da pogrešno prvostupanjski sud primjenjuje odredbu članka 156. Zakona o općem upravnom postupku da se radi o postupanju koje ne predstavlja upravni akt, a pobijani akt predstavlja upravni akt. Ističe da je prvostupanjski sud bio dužan održati raspravu na kojoj bi tužitelj imao priliku iznijeti odlučnu činjenicu odnosno okolnost da upravno tijelo nije donijelo odluku o žalbi koju je podnio protiv predmetnog upravnog akta (koju sud smatra prigovorom) pa bi u tom slučaju tužba bila dopuštena i kao zaštita od šutnje administracije odnosno nedonošenja u zakonskom roku od 60 dana odluke o pravnom lijeku u upravnom postupku. Tužitelj napominje da je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je navedeni pravni lijek podnesen, da je protekao zakonski rok za odlučivanje o njemu kao i da u postupku ne postoji niti tvrdnja tuženika da je o istome odlučeno. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak.
3. U odgovoru na žalbu u cijelosti prihvaća stav prvostupanjskog suda iz osporavanog rješenja te navodi kako je postupio prema predmetnom rješenju te odlučio o prigovoru tužitelja i donio rješenje od 10. ožujka 2025. Nadalje , tužiteljev navod da je prvostupanjski sud trebao održati raspravu na kojoj bi se iznijela odlučna činjenica da tuženik nije donio odluku o žalbi koju je izjavio protiv obavijesti od 8. kolovoza 2023. tuženik smatra u potpunosti neosnovanom jer je predmetnom tužbom prvenstveno tražio ocjenu zakonitosti upravnog akta odnosno predmetne obavijesti od 8. kolovoza 2023. Slijedom navedenog predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavano rješenje Upravnog suda u Splitu sukladno članku 134. stavak 1. ZUS-a ovaj Sud je utvrdio da nisu osnovani žalbeni razlozi.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio prijavu za korištenje potpore za ulaganje te je tuženik 8. kolovoza 2023. obavijestio tužitelja da se predmetni projekt ulaganja ne odnosi na potpore uređene zakonom slijedom čega tuženik utvrđuje da nisu ispunjeni uvjeti propisani Zakonom o poticanju ulaganja za odobrenje ili ostvarenje statusa korisnika potpore za ulaganja a na temelju podnesene prijave. Na predmetnu obavijest tužitelj ulaže žalbu 14. rujna 2023. te podnosi i tužbu 29. rujna 2023. kojom traži poništavanje predmetne obavijesti od 8. kolovoza 2023. te predlaže da sud i meritorno odluči na način da se usvoji prijava tužitelja za korištenje potpore na temelju Zakona o poticanju ulaganja za projekt pod nazivom Izgradnja višenamjenske zgrade za poslovne namjene u Šibeniku.
7. Rješenjem od 29. siječnja 2025. prvostupanjski sud odbacuje tužbu uz obrazloženje kako se ne radi o stvari koja može biti predmetom upravnog spora jer se obavijest koju se tom tužbom osporava može pobijati redovnim pravnim lijekom prigovorom (koji je izjavljen a o njemu još nije riješeno, i nazvan je žalba) pa će se u upravnom sporu stoga moći osporavati tek to rješenje o tom prigovoru.
8. Člankom 46. stavak 1. točka 7. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
9. Pravilno prvostupanjski sud navodi kako se obavijest od 8. kolovoza 2023. može pobijati redovnim pravnim lijekom – prigovorom a koji je tužitelj i izjavio 14. rujna 2023. nazvavši ga žalbom pa će se u upravnom sporu moći odlučivati tek nakon donošenja rješenja o izjavljenom pravnom lijeku.
10. Naglašava se da je tužitelj podnesenom tužbom i navedenim tužbenim zahtjevom tražio da se poništi obavijest od 8. kolovoza 2023. te da se meritorno riješi predmet na način da se usvoji prijava tužitelja od 30. siječnja 2023. za korištenje potpore. U ovom predmetu tužitelj tek u žalbi ističe da je prvostupanjski sud predmetnu tužbu trebao razmatrati kao tužbu zbog šutnje odnosno da o njegovoj žalbi izjavljenoj na predmetnu obavijest nije odlučeno u zakonom propisanom roku. Međutim, takav zahtjev tužitelj ne može postaviti tek u izjavljenoj žalbi već je predmetnom tužbom morao odrediti predmet upravnog spora i podneseni zahtjev sudu.
11. Iz očitovanja tuženika slijedi da je odlučeno o prigovoru rješenjem Klasa: UP/I - 442-01/25-01/6, Urbroj: 526-11-02-25-2 od 10. ožujka 2025.
12. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. u vezi s člankom 128. stavak 4. ZUS-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 18. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković