Poslovni broj: Usž-2868/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CRO Aurum d.o.o., Višnjevac, Zagrebačka ulica 38, OIB: 47011752496, kojeg zastupa zakonski zastupnik ZO, direktor, a istoga opunomoćenik Dinko Matijašević, odvjetnik u Osijeku, Europske avenije 18, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, Zagreb, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I- 946/2023-29 od 9. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja CRO Aurum d.o.o. Višnjevac i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-946/2023-29 od 9. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-946/2023-29 od 9. svibnja 2024. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/22-01/429, urbroj: 513-04-23-2 od 28. travnja 2023. i poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, klasa: UP/I-471-02/20-01/206, urbroj: 513- 07-14-0202/006-21-36 od 19. listopada 2022. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke presude).

2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da niti u jednom trenutku nije otuđio imovinu kupaca kao što su skupocjeni satovi, nego da su se nalazili pohranjeni u trezoru, to jest bili na stanju zaliha kao tuđa imovina, što je Poreznoj upravi prijavljeno, putem e-pošte, putem inventurne liste u 2019., a također i u 2020., 2021., 2022. i 2023. godini, što se knjiži kao izvanbilančni zapis, a što potvrđuje i financijsko knjigovodstveni nalaz i mišljenje vještaka Dijane Vuković od 22. veljače 2024. Također i sudski vještak Dumančić, koji je svoje mišljenje dao u predmetu pred Općinskim sudom, je naveo da se ne može nedvojbeno utvrditi da je došlo do izuzimanja dobara od strane odgovorne osobe i financijske imovine pa samim tim isto ne predstavlja izuzimanje imovine od strane člana trgovačkog društva za njihove privatne potrebe pa nije potrebno obračunati obvezu poreza na dohodak od kapitala. Da je dobio priliku pojasniti nadzorniku trgovanje po ugovoru investicijskim zlatom, siguran je da bi nadzornik razumio da se radi o procentualnom trgovanju robe i evidentiranju izvanbilančne evidencije ovisno o zahtjevu kupca, te da ne bi postojala u niti kojem trenutku slutnja o izuzimanju imovine. Ističe da je potpuno netočno utvrđeno stanje zaliha pa moli ovaj Sud da razmotri sve dokaze koje dostavlja u privitku, a koji ukazuju da je „CA“ još u prosincu 2020. dostavila stanje zaliha, koje potvrđuje i sudska vještakinja Dijana Vuković te sudski vještak Dario Dumančić, kao i osoba koja je vršila nadzor. Napominje da prvostupanjski sud spominje samo jednu inventurnu listu i to „CA zalihe sa zlatnim dukatima i zlatnim polugama“, dok druga koja je po želji nadzornika odvojena „zalihe kupaca – izvanbilančni zapis sa pet skupocjenih satova, zlatnim polugama i lomljenim zlatom“ je (navodno) nestala. Međutim, spomenuti sudski vještaci zaprimili su dokumentaciju i sve inventurne liste od Porezne uprave kako bi utvrdili njihovo mišljenje i između ostalog, prvu inventurnu listu (sa cjelokupnim stanjem zaliha) kao i drugu koja je „CA stanje zaliha“ odvojena od „tuđe robe – stanje zaliha kupaca“ koje su sudskom vještačenju vidljive. Nadalje, zatražio je da ovaj Sud omogući korekciju završnog računa 2019. godine i ustanovi potpuno ispravno stanje, što u žalbi detaljno obrazlaže. Napominje da u prvostupanjskoj presudi se navodi pod 5.4. da računi Aureus Safe nisu evidentirani, dok se pod točkom 4.1. navodi da su proknjiženi pa moli da ovaj Sud na to obrati pažnju. Tužitelj iscrpno navodi kronologiju poreznog nadzora i prvostupanjskog postupka i iznosi prigovore glede utvrđenih poreznih obveza te posebno naglašava da niti u jednom trenutku nije otuđena imovina kupaca kao što su skupocjeni satovi, nego da su se nalazili pohranjeni u trezoru, to jest na stanju zaliha kao tuđa imovina, što je Poreznoj upravi u više navrata dostavljeno te prijavljeno putem inventurne liste, a što također dokazuju i sudska vještačenja gđe. Vuković, kao i gospodina Dumančića. Posebno napominje da niti u jednom trenutku nije izuzeta imovina iz blagajne za privatne potrebe te moli ovaj Sud da donese presudu sukladno mišljenju navedenih sudskih vještaka. Predlaže da ovaj Sud ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Prema ocjeni ovoga Suda, pobijana presuda prvostupanjskog suda ne može se ocijeniti nezakonitom, niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.

7. Naime, neosnovan je prigovor bitne povrede pravila postupka, jer je člankom 66. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima jasno propisano da bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kada upravni sud u tijeku spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude.

8. Ovaj Sud otklanja prigovore tužitelja u žalbi da bi došlo do takve bitne povrede pravila sudskog postupka zbog manjkavog obrazloženja presude glede odlučnih činjenica, odnosno postojanja nedostataka zbog kojih se presuda ne bi mogla ispitati. Naime, prema ocjeni ovoga Suda, neosnovani su navedeni prigovori u žalbi u odnosu na sadržaj osporene presude prvostupanjskog suda, jer presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 60. Zakona o upravnim sporovima te je u smislu odredbe članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima dostatno obrazložena pa se otklanja bilo kakva sumnja u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava.

9. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke, kao i činjenica koje je utvrdio uvidom u dokumentaciju priloženu u tijeku spora, sukladno ovlaštenju iz članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima, nakon održanog ročišta, čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora, pravilno zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Naime, prvostupanjski sud pravilno nalazi da prigovori tužitelja istaknuti u tužbi nisu osnovani i nemaju utjecaj na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, a pogotovo radi toga što se radi o istim prigovorima koje tužitelj ističe i u upravnom postupku, a o kojim su se i prvostupanjsko tijelo i tuženik očitovali, kao i prvostupanjski sud, koje zaključke prihvaća i ovaj Sud.

11. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjsko tijelo kod tužitelja obavilo porezni nadzor poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 11. travnja 2019. do 31. listopada 2020., poreza na dobit za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. i poreza na dohodak od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019., o čemu je sastavljen zapisnik od 18. srpnja 2022. kojim su utvrđene nepravilnosti u poslovanju tužitelja. Provedenim nadzorom je utvrđeno da je tužitelj nabavio pet ručnih satova bez poreza na dodanu vrijednost, koji računi osim računa dobavljača PP Trading GmbH nisu evidentirani u njegovim poslovnim knjigama niti je po istima iskazao stjecanje dobara pa je stoga tužitelju utvrđena obveza poreza na dodanu vrijednost. Tužitelj nije evidentirao račune koje je izdao kupcima BO, UO te drugim maloprodajnim kupcima te račune koje je izdao kupcu Premium Gold iz Srbije i Auresus Safe GmbH u iznosima kako je to pobliže navedeno u pobijanoj presudi pa su za utvrđeni iznos neiskazanih isporuka povećani prihodi za 2019. te je tužitelju na temelju odredbe članka 5. stavka 1. u vezi s člankom 7. stavkom 1. točkom 13. Zakona o porezu na dobit („Narodne novine“, 177/04. do 121/19.) utvrđena obveza poreza na dobit. Pored navedenog utvrđeno je, a u vezi s prodajom zlatnih poluga u gotovini te podizanju gotovine u svrhu kupovine da tužitelj tijekom 2019. nije imao dokaze da je iznos od 289.113,47 kn uplaćen u poslovne svrhe, nije položen na žiro račun niti je evidentiran u blagajni na dan 31. prosinca 2019.

12. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda jer po ocjeni ovoga Suda tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku i tijekom prvostupanjskog upravnog spora.

13. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, odnosno odredbe članka 31. stavka 1. i 2. i članka 75. stavka 1. točke 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, 73/13. do 121/19.), te odredbe članka 5. stavka 1. u vezi s člankom 7. stavkom 1. točkom 13. Zakona o porezu na dobit, kao i članka 66. stavka 1. i 70. stavka 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, 115/16. do 121/19.) te odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika.

14. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio neosnovanim prigovore tužitelja u vezi gotovinskog plaćanja, navodeći da se za plaćanje u gotovini sastavlja blagajnička isprava te se isto evidentira u poslovnim knjigama, što tužitelj nije učinio niti je imao opis podizanja gotovine u svrhu kupovine skupocjenih satova, što proizlazi iz prometa na žiro računu, što je utvrđeno i provedenim vještačenjem pa se prigovori tužitelja u tom pravcu ne mogu ocijeniti osnovanim.

15. U vezi s prigovorima tužitelja u pogledu evidentiranja računa pravilno prvostupanjski sud upućuje na načelo dokumentarnosti prema kojem se sve činjenice bitne za oporezivanje utvrđuju vjerodostojnom dokumentacijom, odnosno vjerodostojnim ispravama koje porezni obveznik u postupku treba predati poreznom tijelu već tijekom poreznog nadzora, a najkasnije prilikom podnošenja prigovora na zapisnik o poreznom nadzoru, pa je pravilno ocijenjeno da se pozivanje tužitelja na dokumentaciju izrađenu naknadno koju nije posjedovao u trenutku nadzora ne može prihvatiti.

16. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

17. Žalbeni navodi tužitelja ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

18. Kako tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 18. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Blanša Turić