Poslovni broj: Usž-418/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, u upravnom sporu tužiteljice UZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Milanu Jurčeviću, odvjetniku u Splitu, Trg hrvatske bratske zajednice 3A, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi nepripadne isplate invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3511/2023-7 od 3. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3511/2023-7 od 3. prosinca 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 3511/2023-7 od 3. prosinca 2024. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-02/23-03/03140465414, URBROJ: 341-99-06/2-23-5430, broj spisa: 95201 od 24. studenog 2023. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, KLASA: UP/I 141-02/23-03/03140465414, URBROJ: 341-18-06/2-23-49540, broj spisa: 4105 od 28. rujna 2023. (točka I.) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan (točka II. izreke presude).
2. Rješenjem tuženika od 24. studenog 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 28. rujna 2023. kojim se tužiteljici utvrđuje nepripadna isplata invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad za razdoblje od 15. srpnja 2002. do 30. rujna 2002. i od 16. kolovoza 2004. do 31. prosinca 2010. u svoti od 14.471,70 EUR (109.037,02 kn). Tužiteljica je obvezna navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja uplatiti u roku od 15 dana, računajući od dana primitka toga rješenja, u korist žiroračuna državnog proračuna navedenog u Uputi za plaćanje nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja u prilogu rješenja.
3. Tužiteljica žalbu podnosi protiv prvostupanjske presude radi bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka. Tužiteljica u žalbi u bitnome ističe da prvostupanjski sud nije ocijenio prigovor da su osporena rješenja donesena samo na temelju “potvrde njemačkog nositelja mirovinskog osiguranja obrazac E 205 DE od 27.01.2022.“. Tom je potvrdom, navodno, utvrđeno da se tužiteljica nalazila u obveznom osiguranju u SR Njemačkoj u ukupnom trajanju od 80 mjeseci. Prigovara da joj navedena potvrda tijekom upravnog postupka nije dostavljena na uvid i očitovanje, pa joj je u cijelosti nepoznat sadržaj potvrde i činjenica koje ona navodno sadržava. Uvid u potvrdu na njemačkom jeziku dobio je opunomoćenik u tijeku upravnog spora, a koji ne zna ni čitati ni pisati na njemačkom jeziku, odnosno ne razumije ga. Navodi da joj nije omogućeno očitovanje o odlučnim činjenicama koje proizlaze iz potvrde prije donošenja konačnog rješenja u upravnom postupku, pa su time povrijeđene odredbe Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP). Ističe da joj nije omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje predmetne upravne stvari, čime joj je povrijeđeno pravo na pravičan postupak (članak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske, „Narodne novine“, 56/90. 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. i članak 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, „Narodne novine – Međunarodni ugovori“, 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.). Smatra da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS) jer joj nije dana mogućnost izjašnjavanja. Stoga predlaže da Sud poništi prvostupanjsku presudu, sam otkloni nedostatke i presudom riješi upravnu stvar te obveže tuženika na podmirenje troškova upravnog spora, sukladno popisanom troškovniku, uvećano za popisani trošak žalbe.
4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da navodi žalbe ne utječu na donošenje drukčije odluke.
7. Prema podacima spisa, proizlazi da je tužiteljici rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu od 28. siječnja 2003. priznato, počevši od 15. studenoga 1999., pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, na temelju članka 52. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju iz 1998. („Narodne novine“, 102/98., 71/99., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 43/07., 79/07., 35/08., 94/09., 40/10., 121/10., 139/10. – dalje: ZOMO/98.).
8. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu broj 4105 od 28. prosinca 2017., u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, tužiteljici, korisnici invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad, s danom 1. siječnja 2018. prevedeno je to pravo na starosnu mirovinu, sukladno članku 175. stavku 7. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22., dalje: ZOMO/13.)
9. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je po službenoj dužnosti radi nepripadne isplate mirovine tužiteljici, jer je nadležni nositelj mirovinskog osiguranja u Republici Njemačkoj dostavio potvrdu (obrazac E 205 DE od 27. siječnja 2022.) prema kojoj se tužiteljica nalazila u obveznom osiguranju u SR Njemačkoj u razdoblju od 15. srpnja 2002. do 30. rujna 2002. (obvezno osiguranje) i od 16. kolovoza 2004. do 31. prosinca 2010. (obvezno osiguranje). Rješenjem Područne službe u Splitu od 12. svibnja 2023. tužiteljici je obustavljena isplata invalidske mirovine.
10. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa upravnog postupka i prvostupanjskog spora te je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo i odbio tužbeni zahtjev.
11. S obzirom na to da je u upravnom postupku utvrđeno da se tužiteljica, korisnica invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad, nalazila u obveznom osiguranju u SR Njemačkoj, pravilno je tužiteljici utvrđena nepripadna isplata mirovine za razdoblje navedeno u prvostupanjskom rješenju od 28. rujna 2023. imajući na umu članke 164. i 166. ZOMO-a/98.
12. Tužiteljica neosnovano prigovara povredi ustavnih i konvencijskih prava jer je prvostupanjski sud održao raspravu i omogućio strankama pristup sudu te je svoju odluku donio poštujući načela i procesna pravila upravnog spora te se uz to očitovao i na sve tužbene navode.
13. Sud nalazi da nije osnovan niti žalbeni prigovor da se Upravni sud ograničio isključivo na utvrđenje činjenice da se predmetna potvrda odnosi na tužiteljicu, bez da je tužiteljici dao mogućnost da pred sudom ospori sadržaj iste. To stoga jer sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi niti dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 4. ZUS-a). Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe ZUS-a i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, sukladno članku 119. stavku 5. ZUS-a.
14. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda temelji se na pravilnom i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo.
15. Odluka o trošku utemeljena je na članku 147. stavku 1. ZUS-a koji propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako Zakonom nije drukčije propisano. S obzirom na to da je žalba odbijena, nije osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a.
16. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 18. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
dr. sc. Sanja Otočan
