Poslovni broj: Usž-4433/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice ŠĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Slavica Čupić, odvjetnica u Splitu, Bihaćka 2A/IV, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 87892589782, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ĐĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Zdenka Monterisi, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Monterisi & partneri d.o.o., Split, Lička 4/A, radi ukidanja rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3369/2023-12 od 10. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3369/2023-12 od 10. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

III. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-335-06/23-01/77, URBROJ: 529-06-03-02-01/1-23-2 od 21. rujna 2023.

2. Rješenjem prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za prekid spora do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem: P Ob-108/2023 radi diobe bračne stečevine, dok je u točki II. izreke naloženo tužiteljici da zainteresiranoj osobi nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude.

3. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam i pomorstvo, KLASA: UP/I-335-02/23-0001/1321, URBROJ: 2181/1-06-01-02/04-23-0005 od 14. srpnja 2023., kojim je u točki 1. izreke ukinuto rješenje o odobrenju pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za gospodarstvo, KLASA: UP/I-335-02/11-01/303, URBROJ: 2181- 01-02-11-6-MV od 28. lipnja 2011. te je točkom 2. izreke određen upis tog rješenja po njegovoj izvršnosti u Upisnik o pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu pod upisnim brojem 1779.

4. Tužiteljica žalbom pobija presudu i rješenje zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Poziva se na sve navode iznesene tijekom upravnog postupka i upravnog spora, a koje iscrpno ponavlja i u ovoj žalbi, jer smatra da su značajni za donošenje zakonite odluke. Smatra da se mjerodavna pravna norma ne može primijeniti bez uzimanja u obzir okolnosti koje su dovele do prestanka nekog od uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, a posebno činjenice da se povlačenje suglasnosti u konkretnom slučaju ne može opravdati objektivnim ni razumnim razlozima. Pri tome smatra da se trebao primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja rješenja o odobrenju obavljanja ugostiteljske djelatnosti, odnosno Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“, 138/06. i 43/09.) koji je bio na snazi 2011. Ističe da je predmetna nekretnina bračna stečevina nje i zainteresirane osobe zbog čega se na uređenje njihovih međusobnih odnosa treba primijeniti Obiteljski zakon („Narodne novine“, 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23. – dalje: ObZ). U tom smislu ističe da je postojao opravdani razlog za prekid ovog upravnog spora do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi diobe bračne stečevine koji je pokrenula protiv zainteresirane osobe. Navodi da usluge ugostiteljskog smještaja pruža isključivo tijekom ljetne sezone, a što smatra bitnim za ocjenu radi li se o poslu izvanredne uprave za koji je potrebna suglasnost svih suvlasnika. Kako tijekom upravnog postupka navedeno uopće nije utvrđivano, smatra da se štitio samo privatni interes zainteresirane osobe, bez uzimanja u obzir načela razmjernosti u zaštiti prava i interesa svih stranaka. Navodi da se konačni i pravomoćni upravni akti mogu oglasiti ništavim, poništiti i ukinuti samo u skladu s odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), a ne na temelju Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine", 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20. i 126/21. – dalje: Zakon). Navodi da se tijekom cijelog postupka nije uzelo u obzir da je zainteresirana osoba suvlasnik samo ½ dijela predmetne nekretnine, dok su ostali suvlasnici ŽĆ i KĆ, svaki u ¼ dijela, i da su oni jedini trebali dati suglasnost u skladu s člankom 33. Zakona jer su nesrodni s njom. Pobija i odluku o troškovima upravnog spora jer je zainteresirana osoba pokrenula upravni postupak i pobijana presuda je donesena u njezinu korist, a što je drugačija pravna situacija od upravnog postupka koji je pokrenut po službenoj dužnosti, zbog čega priznati trošak za odgovor na tužbu zainteresiranoj osobi smatra neopravdanim. Predlaže poništiti pobijanu presudu i rješenje te usvojiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova upravnog spora. Potražuje i trošak za sastav žalbe.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu smatra žalbu neosnovanom jer je pravilno utvrđeno da je zainteresirana osoba suvlasnik apartmana u kojem tužiteljica pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu, a što je odlučna činjenica za rješavanje predmetne upravne stvari. Navodi da je upravni postupak ukidanja rješenja o odobrenju pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu pokrenut podnošenjem zahtjeva zainteresirane osobe, pa je pravilno primijenjen zakon koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja postupka. Ističe da se rješenje o pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu izdaje na razdoblje sve dok su ispunjeni zakonom propisani uvjeti, zbog čega je neosnovan žalbeni navod da joj nije potrebna suglasnost zainteresirane osobe. Navodi da zainteresirana osoba u skladu s člankom 39. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. – dalje: ZV) ima pravo odlučivati o svemu što se odnosi na stvar u suvlasništvu zajedno s ostalim suvlasnicima i da je tužiteljici u skladu s člankom 41. stavkom 1. ZV-a potrebna suglasnost, koju joj je zainteresirana osoba uskratila. Neosnovanim smatra i žalbene navode koji se odnose na potrebu prekida upravnog spora i nemogućnost primjene Zakona za ukidanje rješenja. Predlaže odbiti žalbu u cijelosti.

6. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu smatra da su žalbeni navodi potpuno irelevantni za rješavanje predmetne upravne stvari. Smatra da je jedino važno postoji li njezina suglasnost za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, a koju suglasnost je uskratila. Smatra da je prvostupanjski sud odluku donio na temelju mjerodavnih propisa i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja. Također smatra neosnovanima i žalbene navode koji se odnose na dosuđeni trošak upravnog spora. Predlaže odbiti žalbu i naložiti tužiteljici da joj nadoknadi trošak za sastav odgovora na žalbu.

7. Žalba nije osnovana.

8. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. i člankom 128. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

9. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 119. stavak 5. ZUS-a).

10. Pobijanom presudom potvrđen je pravilnim stav javnopravnih tijela prema kojem su se u konkretnom slučaju stekli uvjeti propisani člankom 38. stavkom 1. točkom 3. Zakona, kojim je propisano da će se rješenje o odobrenju obavljanja ugostiteljske djelatnosti ukinuti rješenjem ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga propisanih člankom 34. stavkom 2. Zakona.

11. Prema članku 34. stavku 2. Zakona, iznajmljivaču koji ispunjava propisane uvjete, i to da je vlasnik objekta ili vlasnik zemljišta za objekt za robinzonski smještaj, kamp ili kamp odmaralište, da objekt u kojem će pružati uslugu ispunjava minimalne uvjete i uvjete za kategoriju sukladno tom Zakonu, da građevina - objekt u kojem će se pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu ispunjava uvjete u skladu s posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tom propisu, nadležno upravno tijelo ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti, nadležno tijelo izdat će rješenje o odobrenju obavljanja djelatnosti.

12. U predmetnom slučaju postupak je proveden na temelju zahtjeva zainteresirane osobe, jednog od suvlasnika nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela Split, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zkč. br. [katastarska čestica]/ZGR u naravi kuća i zkč. br. [katastarska čestica] u naravi vinograd, povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to 7. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-7), u naravi stan od tri sobe, sa sobicom i nusprostorijama na trećem katu, a za koje je tužiteljica ishodila privremeno rješenje nadležnog tijela za obavljanje ugostiteljske djelatnosti pružanjem usluga smještaja u domaćinstvu od 28. lipnja 2011. Presuda prvostupanjskog suda, kao i osporena rješenja javnopravnih tijela, pozivaju se na članak 38. stavkak 1. točku 3. Zakona u vezi s člankom 41. ZV-a jer je nesporno zainteresirana osoba uskratila svoju suglasnost za obavljanje djelatnosti, zbog čega tužiteljica više ne ispunjava uvjet iz članka 34. stavka 2. točke 3. Zakona.

13. Kako je zahtjev zainteresirana osoba podnijela 23. ožujka 2023., osporena rješenja javnopravnih tijela pravilno su donesena na temelju Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja upravnog postupka, a kojim Zakonom je u članku 38. jasno propisana osnova za ukidanje rješenja o odobrenju obavljanja ugostiteljske djelatnosti u domaćinstvu.

14. Neosnovano tužiteljica ističe da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu nje i zainteresirane osobe i da je upravni spor trebalo prekinuti do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem: P Ob-108/2023. Navedenu činjenicu tužiteljica je isticala tijekom upravnog postupka i prvostupanjskog upravnog spora, međutim ista nije od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari imajući na umu činjenicu da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili (članak 36. stavak 3. ObZ-a). Tužiteljica žalbenim razlozima nije dovela u sumnju pravilnost rješenja prvostupanjskog suda s obzirom na to da iz spisu priloženog zemljišnoknjižnog izvatka proizlazi da je predmetna nekretnina u suvlasništvu zainteresirane osobe u ½ dijela, KĆ u ¼ dijela i ŽĆ u ¼ dijela, a da će i u slučaju utvrđenja da je predmetna nekretnina bračna stečevina, ista i dalje biti u suvlasništvu zainteresirane osobe, iako u manjem dijelu, čija će suglasnost morati biti dana za pružanje ugostiteljske usluge u domaćinstvu.

15. Ovaj Sud ocjenjuje pravilnim zaključak da je tužiteljici u svrhu ispunjavanja uvjeta iz članka 34. stavka 2. Zakona potrebna suglasnost svih suvlasnika predmetne nekretnine, a koju suglasnost tužiteljica nesporno nema, iz kojeg razloga uskraćivanje suglasnosti jednog od suvlasnika, u predmetnom slučaju zainteresirane osobe, ima za posljedicu ukidanje rješenja o pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.

16. Pri tome se posebno upućuje i na članak 34. stavak 3. Zakona kojim je propisano da i u slučaju kada je nekretnina u vlasništvu bračnog ili izvanbračnog druga, životnog partnera sukladno posebnom propisu koji regulira životno partnerstvo osoba istog spola, srodnika u ravnoj liniji ili člana obitelji iznajmljivača, potrebna je njihova pisana suglasnost za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.

17. Imajući na umu mjerodavne zakonske odredbe, kao i praksu ovoga Suda, pravilno je zaključeno da poslovi iznajmljivanja nekretnine premašuju okvir redovitog upravljanja, a budući da je jedan od suvlasnika u konkretnom slučaju uskratio svoju suglasnost, nije dovoljno postojanje suglasnosti samo dvoje od troje suvlasnika niti je bilo potrebno utvrđivati na koje razdoblje tužiteljica pruža usluge ugostiteljskog smještaja kako bi se u skladu s načelom razmjernosti donijela odluka u konkretnom slučaju.

18. Pri tome ovaj Sud primjećuje da je tužiteljica tijekom upravnog postupka i upravnog spora isticala iste prigovore na koje su javnopravna tijela, a potom i prvostupanjski sud, dali iscrpno i razložno obrazloženje koje ovaj Sud prihvaća u cijelosti.

19. Tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude i rješenja koji su doneseni na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.

20. S obzirom na to da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, tužiteljica je izgubila upravni spor u cijelosti te je dužna snositi sve troškove upravnog spora u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a.

21. S tim u vezi, prema ocjeni ovoga Suda, zainteresiranoj osobi, koju u sporu zastupa odvjetnica, pravilno je dosuđen trošak za sastav odgovora na tužbu (podnesak od 3. prosinca 2024.) u iznosu od 1.250,00 eura, s uključenim porezom na dodanu vrijednost, prema Tbr. 27. stavku 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23.). Imajući na umu navedeno zajedno s člankom 144. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim prigovore tužiteljice koji se odnose na troškove upravnog spora.

22. Kako je žalba odbijena, tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).

23. Zainteresirana osoba potražuje u odgovoru na žalbu i trošak sastava tog podneska u iznosu od 1.250,00 eura. Trošak sastava odgovora na žalbu nije priznat jer se ne radi o podnesku koji je od utjecaja na rješenje spora, pa taj izdatak nije opravdan u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a.

24. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju članka 135. stavka 1., članka 128., članka 144. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 18. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan