Poslovni broj: Usž-4415/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat – Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Gordane Marušić – Babić, članova vijeća, te više sudske savjetnice - specijalistice Blaženke Drdić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice MZL iz [adresa], zastupane po opunomoćeniku Albinu Hotiću, odvjetniku iz Zagreba, Mažuranićev trg 5, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, radi upisa u registar stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-889/2025-11 od 8. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-889/2025-11 od 8. srpnja 2025. II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka. i

r i j e š i o  je

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-889/2025-11 od 8. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-371-01/24-13/1952, URBROJ: 531-14-3-25-6 od 6. ožujka 2025., te je rješenjem odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.

1.1. Rješenjem tuženika odbačen je zahtjev tužiteljice za unos stana, koji se nalazi u Opuzenu, [adresa], k. č. [katastarska čestica]., k. o. [katastarska općina], u registar stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci, podnesen tuženiku 15. srpnja 2024.

2. Tužiteljica je izjavila žalbu iz svih žalbenih razloga. Navodi da u spornoj nekretnini sada stanuje ČZL. Ista uživa posjed navedene nekretnine, bez obveze plaćanja naknade za stanovanje, s obzirom na to da se nekretnina nalazila u lošem stanju. Dodjela navedene nekretnine joj je izvršena s obzirom da nije imala riješeno stambeno pitanje te je zajedno s maloljetnom djecom stanovala kao podstanar. Smatra da je ista bila nositelj stanarskog prava te je kao takva sada zaštićeni najmoprimac. Predlaže poništiti osporavanu presudu.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. U obrazloženju presude izložene su sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te su, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, navedeni odlučni razlozi za odbijanje tužbenog zahtjeva.

7. Iz podataka spisa Sud nalazi da je tužiteljica, kao (su)vlasnica predmetne nekretnine, u zakonskom roku podnijela predmetni zahtjev, koji je pravilno odbačen pozivom na članak 5. stavak 1. Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. (Narodne novine, 36/24, dalje: Zakon), jer je utvrđeno da ČZL, kao osoba koja je u posjedu stana, ne potpada pod definiciju zaštićenog najmoprimca iz članka 4. stavak 1. točka 27. Zakona.

8. Naime, ČZL je 1983. godine dodijeljena predmetna nekretnina na neodređeno vrijeme, bez novčane naknade za stanovanje, te je po pravomoćnom okončanju povrata nekretnine ranijim vlasnicima (prema Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme Jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine" 92/96 39/99 42/99, 92/99 43/0 131/0 27/01, 65/1 118/1 80/2 81/02 i 98/19), u kasnijem parničnom postupku pokrenutom od strane suvlasnika predmetne nekretnine, utvrđeno da nije plaćala najamninu niti je tražila od vlasnika sklapanje ugovora o najmu, a niti je ishodila sudsku presudu koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom.

9. Stoga je iz svih navedenih utvrđenja pravilno zaključeno da ČZL drži predmetnu nekretninu bez valjane pravne osnove, te je prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Metkoviću, Stalna služba u Pločama, posl.broj: Ps-2/2022-15 od 17. listopada 2023., dužna vlasnicima naknaditi korist koju je time ostvarila u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, 114/22, 156/22 i 155/23), pri čemu ima pravo zadržanja (retencije), dok joj od strane (su)vlasnika ne bude podmirena dospjela tražbina na ime izvršenih ulaganja u istu nekretninu.

10. S obzirom na takva utvrđenja, koja žaliteljica nije dovela u pitanje, sukladno odredbama članka 2. i 5. Zakona, a u vezi s člankom 41. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21), pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za unos predmetne nekretnine u registar stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci.

11. Nisu se mogli ocijeniti osnovanim žalbeni prigovori da u konkretnom slučaju postoji status zaštićenog najmoprimca jer isto ne proizlazi iz isprava spisa predmeta.

12. Uvidom u odluku o dodjeli stambene kuće na korištenje Trgovine PIK Neretva Opuzen, poslovni broj: 05-65/324 od 21. studenoga 1983. ne može se izvesti zaključak o postojanju i dodjeli stanarskog prava ČZL, koja, iako je vodila sudski spor protiv vlasnika nekretnine, nije zatražila sklapanje ugovora o najmu u tom ili bilo kojem drugom sporu, slijedom čega se ne može naći osnovanim prigovor tužiteljice da ista potpada pod definiciju zaštićenog najmoprimca, u smislu članka 4. stavka 1. točke 27. Zakona.

13. Budući da tužiteljica nije uspjela u sporu, osnovano je rješenjem odbijen njen zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

14. Tužiteljica nije uspjela niti sa žalbom u ovom sporu, slijedom čega Sud nije našao osnovanim zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora, te je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a navedeni zahtjev valjalo odbiti (točka II. izreke presude).

15. Stoga je temeljem članka 135. stavka 1. i 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 18. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska