REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1404/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Radolović Kuprešak, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko - upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-34/2022-3 od 2. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Pr-57/2020-16 od 29. travnja 2022., u sjednici održanoj 18. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-34/2022-3 od 2. ožujka 2023. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Pr-57/2020-16 od 29. travnja 2022. u dijelu pod točkama I. i II. izreke te u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, kao i presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Pr-57/2020-16 od 29. travnja 2022. u dijelu pod točkama I. i II. izreke kao i odluka o troškovima postupka, te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos 83.835,18 kuna bruto s pripadajućim zateznim kamatama po osnovi rada na izdvojenom objektu umanjenom za 8 sati odmora (točka I. izreke), iznos 33.140,96 kuna s pripadajućim zateznim kamatama po osnovi neiskorištenih slobodnih dana uključujući i subote i nedjelje (točka II. izreke), iznos 33.499,60 kuna bruto s pripadajućim zateznim kamatama po osnovi potraživanja za neiskorištenu dnevnu stanku (točka III. izreke), iznos 7.237,47 kuna bruto s pripadajućim zateznim kamatama po osnovi naknade za obnašanje dužnosti štetnih po zdravlje (točka IV. izreke), iznos 4.861,19 kuna bruto s pripadajućim zateznim kamatama po osnovi naknade za neiskorištene slobodne dane (točka V. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima(točka VI. izreke), tuženici je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 21.700,00 kuna sa zateznim kamatama od 29. travnja 2022. do isplate (točka VII. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu 10.625,00 kuna sa zateznim kamatama od 29. travnja 2022. do isplate kao neosnovan (točka VIII. izreke), odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu 9.500,00 kuna kao neosnovan (točka IX. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom je žalba tuženice odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena u dijelu pod točkama I., II., III., IV., V., VII. i IX. izreke (točka I. izreke), te je određeno da se tuženici ne dosuđuje trošak žalbenog postupka (točka II. izreke).

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3011/2023-2 od 12. lipnja 2024. tuženici dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja:

„Da li je ispravno rad tužitelja u aktivnom dežurstvu priznati kao višednevni rad u dežurstvu unutarnje službe odnosno kao 24 sata nazočnosti na radnom mjestu, uz odbijanje 8 sati na ime odmora, kada je sukladno važećim propisima koji se primjenjuju kao lex specialis, i to Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (Narodne novine broj:118/09 i 118/12) i Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine, broj: 118/09) propisano da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe, te da pripadnici OS RH koji zbog potrebe službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo?

Da li je osnovano potraživanje tužitelja, kao djelatne vojne osobe, na ime naknade za neiskorištene slobodne dane uključujući i subote i nedjelje koji su mu bilježeni kao slobodni dani nakon dežurstva odnosno nakon rada na izdvojenom objektu obzirom da se u konkretnom slučaju radi o posebnom obliku rada u turnusima, sukladno odredbi članka XII. stavak 1. i 2. Odluke o rasporedu radnog vremena ( Narodne novine, broj: 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18 i 46/18 ), a koja organizacija rada podrazumijeva sedam kalendarskih dana rada na objektu i sedam kalendarskih dana odmora?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), zbog pravnih pitanja zbog kojih je revizija dopuštena. Predložila je ukinuti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno preinačiti pobijanu presudu sukladno revizijskim navodima.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio odbiti reviziju tuženice kao neosnovanu.

6. Revizija je osnovana.

7. U povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).

8. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za rad na izdvojenom objektu umanjene za 8 sati odmora u razdoblju od listopada 2011. do lipnja 2013. te zahtjev za isplatu po osnovi neiskorištenih slobodnih dana uključujući i subote i nedjelje za razdoblje od lipnja 2014. do listopada 2016.

9. U ovom postupku nije sporno da je tužitelj u spornom razdoblju bio zaposlen kod tuženice kao djelatna vojna osoba na poslovima elektroničkog izviđanja, te da je po nalogu tuženice radio na izdvojenom objektu sedam dana u kontinuitetu za koje vrijeme kroz 24 sata nije smio napuštati radno mjesto, nakon čega mu je odobravano sedam slobodnih dana u što su bile uključene subote i nedjelje.

10. Polazeći od iskaza tužitelja te nalaza i mišljenja vještaka, nižestupanjski sudovi u tom dijelu prihvaćaju tužbeni zahtjev pozivom na odredbe čl. II., V., VI., XI. i XIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 118/09 i 118/12 - dalje: Odluka/09), čl. IV., V., XIII., XIV., XVII. i XVIII. Odluke o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“, broj 66/14, 23/15 i 84/15 - dalje: Odluka/14) te odredbe Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 50/08, 142/08, 118/09 i 99/12 - dalje: Pravilnik/08) za razdoblje do 31. ožujka 2014., a za razdoblje nakon 1. travnja 2014. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 i 71/15 - dalje: Pravilnik/14) u bitnom s obrazloženjem:

- da u takvom obliku rada na izdvojenom mjestu svaka fizička osoba objektivno ne može raditi 24 sata dnevno i da od 24 sata treba umanjiti osam sati dnevnog odmora,

- da tužitelj ima pravo na korištenje sedam slobodnih dana i da osnovano traži isplatu naknade za slobodne dane koji su padali na subotu i nedjelju nakon rada na izdvojenom objektu.

11. Na radno pravni status tužitelja kao djelatne vojne osobe prvenstveno se primjenjuju odredbe Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09 - dalje: ZSOSRH/02), a od 26. lipnja 2013. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 73/13, 75/15 i 50/16 - dalje: ZSOSRH/13) te podzakonski akti koji su doneseni na temelju odredbi ZSOSRH-a.

12. Prema čl. 96. ZSOSRH/02 i čl. 153. ZSOSRH/13, raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane.

O prvoj osnovi - rad na izdvojenom objektu:

13. U spornom razdoblju od listopada 2011. do lipnja 2013. mjerodavno pravo predstavlja Odluka/09, kojom je u čl. II. propisano da se tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati redovno raspoređuje po osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka i u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati.

14. Prema odredbi čl. III. st. 1. Odluke/09 radno vrijeme u pojedinim ustrojstvenim jedinicama u skladu s potrebama službe može biti organizirano kao rad u smjenama, rad u turnusima ili na drugi odgovarajući način, a prema mjesečnom fondu sati može biti puno, skraćeno ili dulje od punog radnog vremena (prekovremeni rad). Kada se radno vrijeme organizira na drugi odgovarajući način, može biti preraspodijeljeno tako da tijekom jednoga razdoblja traje dulje, a tijekom drugoga razdoblja kraće od punoga radnog vremena s tim da ne smije biti dulje od 60 sati tjedno (st. 2.). Preraspodijeljeno radno vrijeme u okviru mjesečnog fonda sati ne smatra se prekovremenim radom (st. 3.).

15. Odredbom toč. V. Odluke/09, propisano je da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe (st. 1.). Pod aktivnim dežurstvom smatra se vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe (rad na izdvojenom objektu, rad u operativnom dežurstvu, snage brzog odgovora, postaje obalnog motrenja i sl.) (st. 2.).

16. Odredba čl. VI. Odluke/09 glasi:

„Pripadnici OS RH koji zbog potreba službe provode 24 sata na radnom mjestu u tijeku 24 sata mogu raditi najviše 12 sati, a preostalo vrijeme im se računa kao aktivno dežurstvo.

Dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću.

Za vrijeme aktivnog dežurstva pripadniku OS RH ne pripada uvećanje plaće iz točke XIII. ove Odluke.“.

17. Prema čl. XIII. Odluke/09, osnovna plaća za svaki sat rada uvećava se za: prekovremeni rad 50%, rad noću 40%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, za rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%, s tim da se ti dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

18. Odredba čl. XI. Odluke/09 glasi:

„Iznimno, kada rad u operativnom središtu, operativnom dežurstvu Vojne policije, snagama brzog odgovora, na izdvojenom objektu i drugi oblik službe (osim stražarske), koji zahtijeva 24-satni boravak na radnom mjestu, nije organiziran u smjenama ili turnusima, može se organizirati dnevnom kombinacijom radnog vremena i aktivnog dežurstva.

Nakon 24-satnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe pripadnik OS RH ostvaruje pravo na 24-satni odmor (slobodan dan), odnosno u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu ostvaruje pravo na proporcionalni višednevni odmor u omjeru 1:1.“.

19. Poseban propis iz čl. VI. st. 2. Odluke/09, kojim se uređuju dodaci na plaću je Pravilnik/08 koji je bio na snazi do 31. ožujka 2014. te Pravilnik/14 koji je bio na snazi od 1. travnja 2014.

20. Pravilnik/08 u čl. 17.a propisuje da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno na aktivnom dežurstvu pripada dodatak za aktivno dežurstvo za svaki sat aktivnog dežurstva. Pravo na dodatak za dežurstvo ostvaruje se na temelju mjesečnog izvješća o ostvarenim satima rada u kojem se prikazuje ostvareni broj sati rada na aktivnom dežurstvu odnosno broj dana provedenih na dežurstva unutarnje službe, s time da je čl. 17.b određena visina dodatak za aktivno dežurstvo prema osobnom činu u koeficijentu od osnovice za obračun plaće za svaki sat aktivnog dežurstva i iznosi: za vojnike 0,0019, za dočasnike 0,0023, za niže časnike 0,0026 i za više časnike, generale/admirale 0,0034.

21. Prema čl. 4. st. 1. Pravilnika/08 djelatnim vojnim osobama pripadaju sljedeći dodaci na plaću: 1. Letački dodatak, 2. Mornarički dodatak, 3. Roniteljski dodatak, 4. Padobranski dodatak, 5. Pirotehnički dodatak, 6. Dodatak za pripadnike specijalnih i zaštitnih postrojbi, 7. Vojnopolicijski dodatak, 8. Dodatak za otežane uvjete posla i štetnost po zdravlje, 9. Dodatak za zdravstvenu službu, 10. Nastavnički/instruktorski dodatak, 11. Dodatak za deficitarne struke i specijalnosti, 12. Dodatak za akademski stupanj, 13. Zapovjedni/voditeljski dodatak, 13.a Dodatak za dežurstvo i 13.b Dodatak za obavljanje stražarske službe. Djelatna vojna osoba može ostvariti pravo samo na jedan, najpovoljniji dodatak iz stavka 1., točaka 1. - 11. ovoga članka, uz ostvarenje prava na dodatke iz točke 12., 13., 13.a i 13.b stavka 1. ovoga članka (st. 2.).

22. U Glavi II. Pravilnika/14 propisani su dodaci za posebne uvjete vojne službe koji se dijele na dodatak za vojnu službu (čl. 6. Pravilnika/14) i dodatak za otežane uvjete rada (čl. 7. Pravilnika/14).

23. Polazeći od sadržaja navedenih odredbi proizlazi da djelatne vojne osobe mogu ostvarivati različite dodatke na plaću koji ovise o uvjetima rada pojedine djelatne vojne osobe, ali te dodatke kada je u pitanju rad djelatne vojne osobe na izdvojenom objektu, čiji rad zahtjeva 24-satni boravak na radnom mjestu, kao što je to slučaj kod tužitelja koji je radio na izdvojenom objektu u dnevnoj kombinaciji radnog vremena i aktivnog dežurstva (čl. XI. Odluke/09) u prvom redu treba sagledati sukladno čl. VI. st. 3. Odluke/09, koja odredba isključuje uvećanje plaće djelatne vojne osobe iz čl. XIII. Odluke/09 za rad koji je organiziran kao višednevni boravak (7 dana po 24 sata) u izdvojenom objektu.

24. Sadržaj odredbe čl. VI. st. 1. i 2. i čl. XI. Odluke/09, upućuje na to da se pod aktivnim dežurstvom smatra period koji slijedi nakon najviše 12 sati rada i za taj period za vrijeme važenja Odluke/09 djelatnoj vojnoj osobi pripada dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva sukladno posebnom propisu kojim se uređuju dodaci na plaću i to neovisno je li u taj period ulazi vrijeme odmora od 8 sati ili ne. Ovo stoga, jer period aktivnog dežurstva i dodatak za taj period rada nisu Odlukom/09 ni na koji način vezani za odmor od 8 sati, niti u smislu te Odluke utječu na visinu dodatka na koji tužitelj ima pravo u smislu čl. VI. st. 2. Odluke/09. Taj dodatak tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno u aktivnom dežurstvu pripada neovisno je l i on u tom periodu radio ili je odmarao manje ili više od 8 sati, jer se pod aktivnim dežurstvom računa cjelokupno preostalo vrijeme koje djelatne vojne osobe provode na radnom mjestu tijekom 24 sata nakon rada od najviše 12 sati, pri čemu se vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu također smatra aktivnim dežurstvom sukladno čl. V. st. 2. Odluke/09.

25. Dakle, tužitelju kao djelatnoj vojnoj osobi koja je radila na izdvojenom objektu na način da mu je u spornom razdoblju rad bio organiziran dnevnom kombinacijom radnog vremena i aktivnog dežurstva kroz višednevni boravak na radnom mjestu (7 dana) sukladno prethodno navedenim mjerodavnim odredbama za rad na izdvojenom objektu u navedenom razdoblju od listopada 2011. do lipnja 2013. ne pripada pravo na uvećanje plaće iz čl. XIII. Odluke/09, već sukladno čl. VI. st. 1. i 2. Odluke/09 pravo na dodatak za aktivno dežurstvo i to za sve preostale sate provedene na radnom mjestu nakon obavljenog rada od najviše 12 sati, a koji dodatak je propisan čl. 17.a st. 1. i čl. 17.b Pravilnika/08 (odnosno čl. 6. i 7. Pravilnika/14), a na što se osnovano ukazuje u reviziji. Time je ujedno i odgovoreno na prvo postavljeno pitanje (tako i Rev- 858/2023 od 28. svibnja 2025.).

26. Iako nižestupanjski sudovi prihvaćaju nalaz i mišljenje vještaka nije jasno što su utvrdili na temelju tog izvedenog dokaza, jer tužitelj u tužbenom zahtjevu potražuje iznos neisplaćene „naknade za rad na izdvojenom objektu umanjeno za 8 sati dnevnog odmora“, dok u nalazu i mišljenju za utuženi iznos 83.835,18 kuna bruto vještak navodi da predstavlja „iznos potraživanja tužitelja na ime neisplaćene naknade za aktivno dežurstvo sa uvećanjima za smjenski i prekovremeni rad“.

27. Stoga nije jasno što je tužitelju dosuđeno s osnove rada na izdvojenom objektu s obzirom da se u nalazu i mišljenju vještaka spominje aktivno dežurstvo, a shvaćanje je ovog suda da tužitelju pripada dodatak na plaću za rad na izdvojenom objektu (na kojem je mogao raditi najviše 12 sati) sukladno čl. VI. st. 1. i 2. Odluke/09 u vezi s čl. 17.a st. 1. i čl. 17.b Pravilnika/08.

O drugoj osnovi - isplata za neiskorištene slobodne dane uključujući subote i nedjelje:

28. U odnosu na drugo postavljeno pitanje, s obzirom na sporno razdoblje od lipnja 2014. do listopada 2016. mjerodavni propis je ZSOSRH/13, te Odluka/14 i Pravilnik/14.

29. Odredbom čl. 154. ZSOSRH/13 propisano je:

„(1) Puno radno vrijeme utvrđuje se u pravilu u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno u pet dana.

(2) Radno vrijeme zbog specifičnosti vojne službe ne mora biti ravnomjerno raspoređeno po tjednima te se može preraspodijeliti unutar razdoblja koje ne može biti dulje od četiri mjeseca, tako da u jednom razdoblju traje dulje, a u drugom razdoblju kraće od propisanoga punog radnog vremena.

(3) Kada je radno vrijeme preraspodijeljeno na način iz stavka 2. ovoga članka ne smije biti dulje od 48 sati tjedno.

(4) Odredbe stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka ne odnose se na rad u vrijeme vojnih vježbi, funkcionalnih tečajeva, školovanja, izobrazbe i obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, operacija potpore miru, rada na terenu, taborovanja i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama zbog potreba službe i sl. (5) Rad iz stavka 4. ovoga članka uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima.

(6) Radno vrijeme može se za pojedine ustrojstvene jedinice Oružanih snaga rasporediti na način da vojne osobe kontinuirano vrijeme borave na vježbalištu, poligonu i u vojarni zbog specifičnosti vojne službe, a određeno vrijeme su izvan službe u stanju pripravnosti.“.

30. Sukladno odredbi čl. 155. ZSOSRH/13 djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s čl. 139. toga Zakona.

31. Odredbom točke II. Odluke/14 (koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014.) propisano je da je radno vrijeme razdoblje u kojem su djelatne vojne osobe obvezne obavljati poslove dužnosti koju obnašaju prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe. Točkom III. Odluke/14 je propisano da se pod radnim vremenom iz točke II. Odluke/14 podrazumijeva redovno radno vrijeme i radno vrijeme prema posebnom rasporedu.

32. U Glavi II. Odluke/14 propisano je redovno radno vrijeme (točka V. do XII.), a u glavi III. radno vrijeme prema posebnom rasporedu (točka XIII. do XX.).

33. Prema Odluci/14 redovno radno vrijeme, koje se u smislu te Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje se u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati, uz iznimke kada pojedini zapovjednici mogu (uz određene pretpostavke) odrediti drugačije (točka V. Odluke). U slučaju potrebe za radom koji je dulji od redovnog radnog vremena s propisanim maksimalnim trajanjem takvog rada, redovno radno vrijeme će se preraspodijeliti prema odredbama točke VI. i VII. Odluke. U slučaju kada se steknu okolnosti koje su osnova za obavljanje rada duljeg od redovnog radnog vremena pa se zbog tih okolnosti zadaća ne može izvršiti, zapovjednik propisane razine može odrediti radno vrijeme prema posebnom rasporedu (točka VII. st. 4. Odluke/14).

34. Odredbom točke IX. Odluke/14 u st. 1. propisano je da osim rada u redovnom radnom vremenu, rad u pojedinim ustrojstvenim jedinicama ovisno o potrebama službe može biti organiziran i kao rad u smjenama i rad u turnusima, time da rad u turnusu postoji i kao posebna inačica koju Odluka definira kao „poseban oblik rada u turnusu“ (točka XII. st. 1. Odluke/14).

35. Točka XII. Odluke/14 glasi:

„(1) Poseban oblik rada u turnusu je višednevni kontinuirani rad i boravak na izdvojenim objektima (radarske postaje, objekti elektroničkog izviđanja i slično) te na izoliranim lokacijama.

(2) Poseban oblik rada iz stavka 1. ove točke je rad djelatnih vojnih osoba u ciklusima sedam dana rada - sedam dana odmora.

(3) Za vrijeme prvoga ciklusa iz stavka 2. ove točke smatra se da djelatna vojna osoba radi najviše 12 sati dnevno, a preostalih 12 sati djelatna vojna osoba ne može bez dopuštenja nadređenoga napustiti mjesto rada ili drugo mjesto koje je nadređeni odredio odnosno obvezna je boraviti na izdvojenim objektima iz stavka 1. ove točke te se u smislu mjesečnog fonda sati smatra da radi sedam dana u redovnom radnom vremenu.

(4) Kada djelatna vojna osoba radi mjesec dana u turnusu u skladu s ovom točkom, smatra se da ima redoviti mjesečni fond radnih sati utvrđen u skladu s točkom V. ove odluke.

(5) Za rad u turnusu iz stavka 1. ove točke djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.“.

36. Prema točki IV. Odluke/14 djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službe, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

37. Pravilnik/14 propisuje u čl. 3. st. 1. da su dodaci na plaću dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke, dok su u Glavi II. Pravilnika/14 propisani dodaci za posebne uvjete vojne službe koji se dijele na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada.

38. Odredbom čl. 6. Pravilnika/14 propisano je da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnosti djelatne vojne osobe te su propisani iznosi dodatka za pojedinu vojnu službu, koji djelatna vojna osoba može ostvariti s tim da ima pravo samo na jednu stopu dodatka za vojnu službu, a u čl. 7. Pravilnika/14 propisan je dodatak za otežane uvjete rada djelatnih vojnih osoba raspoređenih na sljedećim dužnostima: 1. letačkim, 2. roniteljskim, 3. padobranskim, 4. plovidbenim, 5. pirotehničkim, 6. u specijalnim i zaštitnim postrojbama, 7. vojnopolicijskim, 8. štetnima za zdravlje, 9. zrakoplovno-tehničkog održavanja, opsluživanja i potpore letanja, s tim da djelatna vojna osoba može ostvariti pravo samo na jedan, najpovoljniji dodatak.

39. Među strankama nije bilo sporno da je tužitelj kao djelatna vojna osoba radio na izdvojenom mjestu rada uz smještaj u vojnoj lokaciji neprekidno sedam dana te da je nakon svakog sedmodnevnog boravka na lokaciji tužitelj koristio sedam slobodnih dana u koje su ubrajane subote i nedjelje. Sporno je pripada li tužitelju pravo na naknadu za slobodne dane koji su padali na subotu i nedjelju nakon sedmodnevnog neprekidnog rada na izdvojenom mjestu rada.

40. Iz navedenih odredbi proizlazi da tužitelju, za oblik rada koji je obavljao na izdvojenom objektu u kontinuitetu 7 dana po 24 sata, nakon tako odrađenih sedam dana pripada proporcionalni odmor u omjeru 1:1, odnosno za sedam dana rada u kontinuitetu pripada mu sedam dana odmora također u kontinuitetu.

41. Budući da se u konkretnom slučaju radi o radu koji je obavljan na izdvojenom objektu i izoliranoj lokaciji, za koji su propisani naprijed navedeni dodaci na plaću, koji se ostvaruju samo za takav rad, to za takav rad vrijedi poseban režim korištenja slobodnih dana, koji se ne može sagledavati samo kroz odredbe o redovnom radnom vremenu u smislu odredbe točke V. Odluke/14 (kojima je propisano radno vrijeme u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati), već i kroz odredbe koje se odnose na rad organiziran kao posebni oblik rada u turnusu propisan točkom XII. Odluke/14.

42. Stoga iako u redovnom radnom vremenu iz točke V. Odluke/14, subota i nedjelja ne spadaju u radne dane, to ne znači da djelatna vojna osoba kod rada u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu, odnosno u obliku rada na izdvojenom objektu (kao posebnom obliku rada u turnusu) kada nakon 7 dana rada u kontinuitetu koristi 7 dana odmora u kontinuitetu, ima pravo na naknadu za subote i nedjelje koji su bilježeni kao slobodni dani.

43. To stoga što ne samo da djelatna vojna osoba za takav oblik rada prima i posebne dodatke na plaću, već i stoga što kada djelatna vojna osoba kod rada u slučaju višednevnog boravka na radnom mjestu, odnosno kada radi u posebnom obliku rada u turnusu (PORT) radi u kontinuitetu 7 dana i nakon toga se u kontinuitetu i odmara 7 dana. Stoga, u takvoj situaciji kod takvog posebnog oblika rada, subote i nedjelje ulaze u 7 dana odmora, jer odmor nakon takvog višednevnog boravka na radnom mjestu u trajanju od 7 dana, odnosno posebnog oblika rada u turnusu čini jedinstvenu cjelinu rada u turnusu (kako to osnovano tuženica navodi u reviziji). Pri tome valja reći da na to ukazuje i točka XII. Odluke/14, kojom je propisano da kada djelatna vojna osoba radi u takvom obliku rada u turnusu mjesec dana, smatra se da ima redoviti mjesečni fond radnih sati.

44. Stoga su prema shvaćanju ovog suda, djelatnim vojnim osobama koje kada rade u posebnom obliku rada u turnusu u ciklusima sedam dana rada - sedam dana odmora, subote i nedjelje uključene u 7 dana odmora u kontinuitetu, te istima za 7 dana koliko su provele u kontinuitetu na radu na izdvojenom objektu pripada isto toliko slobodnih dana u kontinuitetu neovisno o tome što u te dane padaju subote i nedjelje. Time je ujedno odgovoreno na postavljeno pravno pitanje (tako i ovaj sud u odlukama broj Rev-1018/2023-4 od 22. listopada 2025. i Rev-363/2025 od 21. siječnja 2026.).

45. S obzirom na utvrđenja nižestupanjskih sudova na temelju kojih je tužitelju dosuđena naknada „po osnovi neiskorištenih slobodnih dana uključujući i subote i nedjelje“ nije jasno što je tužitelju dosuđeno odnosno je li tužitelj ima pravo na naknadu za (ostale) dane koji nisu iskorišteni, a spadaju u 7 dana kontinuiranog odmora nakon 7 dana rada na izdvojenom objektu.

46. Slijedom navedenog, proizlazi da shvaćanje nižestupanjskih sudova nije u skladu s navedenim shvaćanjem ovog suda pa zbog pogrešnog pravnog pristupa (pogrešne primjene materijalnog prava) sudovi nisu razmotrili druge okolnosti i činjenice odlučne za odluku o predmetu spora. Zbog navedenog nema uvjeta za preinaku pobijane presude, pa je na temelju čl. 391. st. 7. ZPP valjalo u pobijanom dijelu ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke rješenja).

47. Odluka o troškovima revizijskog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (točka II. izreke rješenja).

Zagreb, 18. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina