REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-831/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika OTP banke d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri, Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1260/2023-2 od 12. lipnja 2024., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3531/2021-17 od 22. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž - 1260/2023-2 od 12. lipnja 2024. u točkama I. i III. izreke i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3531/2021-17 od 22. ožujka 2023. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je utvrđena ništetnom ugovorna odredba članka 11.1. Ugovora o kreditu broj 48457/06 sklopljenoga između tužiteljice i tuženika 4. kolovoza 2006. kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope odlukom kreditora i u točkama II. i III. izreke i predmet u tome dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom:

- utvrđeno da je ništetna odredba čl. 5.1. Ugovora o kreditu br. 48457/06 od 4. kolovoza 2006. sklopljenoga između tužiteljice i tuženika u dijelu koji glasi: „promjenjiva“, te odredba čl. 11.1. koja glasi: „Redovna kamatna stopa je promjenjiva, a utvrđuje se odlukom kreditora.“ (točka I. izreke);

- naloženo tuženiku da tužiteljici plati 3.711,61 eura / 27.965,28 kuna sa zateznim kamatama (točka II. izreke) i nadoknadi joj parnične troškove (točka III. izreke).

2. Drugostupanjsko presudom je odlučeno:

„I. Djelomično se odbija žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3531/2021-17 od 22. ožujka 2023. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je utvrđena ništetnom ugovorna odredba članka 11.1. ugovora o kreditu broj 48457/06 od 4. kolovoza 2006. kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope odlukom kreditora kao i u točkama II. i III. izreke.

II. Djelomično se preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3531/2021-17 od 22. ožujka 2023. u dijelu pod točkom I. izreke kojim su utvrđene ništetnim ugovorne odredbe članaka 5.1. i 11.1 ugovora o kreditu broj 48457/06 od 4. kolovoza 2006. kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te se odbija zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je ništetan sporazum stranaka o promjenjivoj kamati.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe za žalbu.“.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz članka 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), dopuštenu mu, u odnosu na točke I. i III. izreke drugostupanjske presude, rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 1306/2024-2 od 5. lipnja 2024., zbog pravnoga pitanja: „Jesu li stranke potrošačkih ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u EUR-ima time što su ugovorile da se promjena redovne kamatne stope utvrđuje općim uvjetima kreditora koji su potrošaču bili dostupni i poznati jer su bili objavljeni na internetskim stranicama kreditora, a kojima je utvrđeno da se visina kamatne stope određuje u skladu s Odlukom o kamatama, te da se utvrđuje ovisno o visini eskontne stope HNB-a, visini kamatnih stopa na tržištima novca i kapitala, iznosima i kretanju referentnih kamatnih stopa (LIBOR, EURIBOR itd.), te prihodima i rashodima poslovanja u pogledu plaćanja kamata, ugovorile odredivu činidbu?“. Predložio je ovome sudu da ukine nižestupanjske presude.

4. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju.

5. U skladu s člankom 391. stavkom 3. ZPP ovaj je sud drugostupanjsku odluku ispitao u dijelu u kojemu je tuženik prema dopuštenju ovoga suda pobija i samo zbog pitanja zbog kojega je revizija dopuštena.

6. Revizija je osnovana.

7.1. Predmet spora su zahtjevi tužiteljice za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu sklopljenoga između parničnih stranaka i za povrat iznosa plaćenih na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni redovne kamatne stope koja je sadržana u članku 11.1. toga potrošačkog ugovora.

7.2. Prvostupanjski sud je tužbene zahtjeve prihvatio u cijelosti, a drugostupanjski sud je djelomično potvrdio prvostupanjsku presudu i djelomično ju preinačio tako da je tužbeni zahtjev djelomično odbio kao neosnovan, kako je to opisano ovdje pod točkom 2.

7.3. Što se tiče dijela tužbenoga zahtijeva koji je pravomoćno prihvaćen, drugostupanjski sud je obrazložio:

- da je pravilno prvostupanjski sud na temelju sadržaja ugovora o kreditu i saslušanja tužiteljice utvrdio da ugovorna odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope iz članka 11.1. ugovora o kreditu nije jasno i lako razumljivo sastavljena (transparentna), uz napomenu da se transparentnost ne može ograničiti isključivo na razumljivost ugovornih odredbi na formalnoj i jezičnoj razini te podrazumijeva i da potrošači moraju biti u stanju procijeniti pravne i ekonomske posljedice ugovorne odredbe ili ugovora, a tzv. materijalna transparentnost da u smislu članka 85. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/2003., dalje: ZZP/03) zahtijeva od trgovaca da potrošaču prije sklapanja ugovora pruži jasne informacije o ugovornim odredbama i njihovim posljedicama;

- da u konkretnom slučaju s obzirom na opseg informiranosti takav zahtjev nije bio zadovoljen;

- da transparentnost i nepoštenost nisu istoznačnice, no da prema članku 85. ZZP/2003 odredbe koje se nude potrošaču, a o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, uvijek moraju biti sročene jasno i lako razumljivo, stoga da je transparentnost svakako element koji se uzima u obzir prilikom ocjene poštenosti neke ugovorne odredbe, jer ako trgovac bez pregovaranja unese u ugovor odredbu koja je nerazumljiva, nejasna, i nedovoljno obrazložena, teško se može uzeti da je korištenjem takvih ugovornih odredbi prodavatelj nastupao u dobroj vjeri, vodeći računa o interesima potrošača, a to tim više što je riječ o odredbi sadržanoj u točkama 11. i 13. članak 82. ZZP/03 koji sadrži indikativan i netaksativan (sivi) popis odredaba koje se mogu smatrati nepoštenima;

- da je s time u vezi pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je sporna ugovorna odredba koja omogućuje tuženom trgovcu da jednostrano izmijeni kamatnu stopu nepoštena ugovorna odredba iz članka 81. stavka 1. ZZP/03 jer stvara znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te ju je pravilno, uz primjenu članka 87. stavka 1. ZZP/03, ocijenio ništetnom.

- da, imajući na umu pojedinačnu procjenu u konkretnom slučaju, neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da sud prvog stupnja nije proveo „test poštenosti“ te da se pobijana presuda temelji na utvrđenjima iz pravomoćne presude koja je donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između „Potrošača“ – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i OTP banke Hrvatska d.d. te sedam drugih banaka pod poslovnim brojem P- 1401/2012.

- da s obzirom na to da u dijelu točke I. izreke koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope ne postoje razlozi navedeni u žalbi kao ni oni na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti te je u tom dijelu potvrđena točke I. prvostupanjske presude.

- da je pravilno je primijenjena odredbu članka 1111. stavka 1. ZOO-a kada je točci II. izreke pobijane presude naloženo tuženiku vratiti tužiteljici isplate koje su učinjene na ime ispunjenja te ništetne ugovorne odredbe i to u visini koja je pravilno utvrđena financijskim vještačenjem.

8. U revizijskom stadiju postupka sporno je je li činidba na plaćanje promjenjive kamatne stope odrediva činidba kada su se stranke sporazumjele da se promjena redovne kamatne stope utvrđuje općim uvjetima kreditora kojima je utvrđeno da se visina kamatne stope određuje u skladu s Odlukom o kamatama prema kojoj se ta visina utvrđuje ovisno o visini eskontne stope HNB, visini kamatnih stopa na tržištima novca i kapitala, iznosima i kretanju referentnih kamatnih stopa (LIBOR, EURIBOR itd.), te prihodima i rashodima poslovanja.

9. Međutim, tuženik u revizijskom pitanju naglašava da su opći uvjeti kreditora, primjenu kojih su stranke ugovorile, a kojima je utvrđeno da se visina kamatne stope određuje u skladu s Odlukom o kamatama - ovisno o visini eskontne stope HNB, visini kamatnih stopa na tržištima novca i kapitala, iznosima i kretanju referentnih kamatnih stopa (LIBOR, EURIBOR itd.) te prihodima i rashodima poslovanja), potrošaču bili dostupni i poznati.

10. Zaštita potrošača uspostavljena glavom 10. II. dijela ZZP/03 „Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima“, polazi od toga da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca kako u pogledu pregovaračke snage tako i u pogledu razine obaviještenosti. Taj položaj potrošača vodi ga do pristanka na uvjete koje je trgovac prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj. S tim u vezi, sud je dužan, uzimajući u obzir kriterije navedene u članku 81. u vezi s člancima 83. i 85. ZZP/03, utvrditi ispunjava li takva ugovorna odredba, s obzirom na okolnosti konkretnoga slučaja, zahtjeve savjesnosti i poštenja, ravnoteže i transparentnosti, kako ih propisuje taj zakon. U skladu s člankom 83. ZZP/03 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

11. Zato odgovor na predmetno revizijsko pitanje (a isti je već dan u rješenju ovoga suda Rev 1376/2024-3 od 19. veljače 2025.) glasi: Odredba o jednostranoj izmjeni kamatne stope je jasno i razumljivo sastavljena ako je potrošaču bio dostupan sadržaj akta tuženice prema kojem se kamata utvrđuje ovisno o visini eskontne stope HNB, visini kamatnih stopa na tržištima novca i kapitala, iznosima i kretanju referentnih kamatnih stopa (LIBOR, EURIBOR itd.), te prihodima i rashodima poslovanja, ako su mu istovremeno bile dostupne osnovne informacije o izračunu te stope jer je način izračuna te stope objavljen.

12. Tuženik je u prilog svojih tvrdnji da je riječ o ugovornoj odredbi koja je jasno i razumljivo sastavljena naveo da su predmetnim Ugovorom o kreditu (člankom 19.1.) stranke ugovorile primjenu njegovih Općih uvjeta poslovanja te da je način na koji je kamatna stopa mijenjana određen njegovim Općim uvjetima poslovanja, za koje je u odgovoru na tužbu ustvrdio da je njihov sadržaj nesporan između parničnih stranaka, a iz nižestupanjskih presuda ne proizlazi da je tužiteljica to osporila. Također, proizlazi neosporena tvrdnja da su tužiteljici bile poznate odluke o promjeni kamatnih stopa. Ako su doista takvi Opći uvjeti poslovanja akt čiju su primjenu stranke ugovorile, u skladu s člankom 83. ZZP/03 sud je prilikom ocjene je li ugovorna odredba o jednostranoj izmjeni poštena dužan uzeti u obzir te opće uvjete. Iz obrazloženja nižestupanjskih odluka ne proizlazi da su sudovi ocijenili njihov sadržaj.

13. S obzirom na to da zbog pogrešnoga pravnog pristupa u primjeni materijalnoga prava pri odlučivanju o tužbenom zahtjevu sudovi nisu utvrdili činjenice odlučne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenoga zahtjeva, valjalo je na temelju članka 391. stavka 7. ZPP ukinuti pobijane presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke).

14. U ponovnom postupku sud će u skladu s člankom 83. ZZP/03 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzeti u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te sporne odredbe predmetnoga Ugovora o kreditu zajedno s Općim uvjetima. Pritom će imati na umu da u smislu članaka 84. i 85. ZZP/03 ugovorne odredbe uvijek moraju ispunjavati zahtjev jasnoga i lako razumljivoga sastavljanja. Informiranje prije sklapanja ugovora o ugovornim uvjetima i posljedicama njegova sklapanja od temeljne je važnosti za potrošača. Potrošač, među ostalim, i na osnovi tih informacija donosi odluku o tome želi li biti ugovorno vezan uvjetima koje je prethodno sastavio trgovac. Zbog toga se zahtjev transparentnosti ugovornih odredbi koji proizlazi iz čl. 85. ZZP/03 ne može svesti samo na razumljivost tih odredbi na formalnoj i gramatičkoj razini nego ga, u cilju zaštite koju predviđa dio II. glava 10. ZZP/03 treba shvatiti šire, posebno imajući na umu da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca i to osobito u pogledu razine obaviještenosti. 18.1. Kada je riječ o odredbi kojom se u ugovoru o potrošačkom kreditu predviđa naknada za taj kredit u obliku kamata koje se obračunavaju na temelju promjenjive stope, zahtjev transparentnosti treba shvatiti tako da određuje ne samo da ta ugovorna odredba potrošaču mora biti razumljiva na formalnoj i gramatičkoj razini nego i da prosječan potrošač, koji je uobičajeno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može shvatiti konkretno funkcioniranje načina izračuna te stope i samim time na osnovi preciznih i razumljivih kriterija procijeniti potencijalno značajne gospodarske posljedice koje bi takva ugovorna odredba mogla imati na njegove financijske obveze. Je li trgovac ispunio zahtjev transparentnosti utvrđuje sud uzimajući u obzir sve odlučne okolnosti, uključujući oglašavanje i informacije koje je davatelj kredita učinio dostupnima u sklopu pregovora o sklapanju ugovora o kreditu. To znači da je u ponovljenom postupku sud dužan provjeriti jesu li u predmetnoj situaciji potrošaču bili priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaja na opseg njegove obveze, a na temelju kojih on može ocijeniti ukupnu cijenu svojeg kredita, te jesu li sporne odredbe ugovora bile za potrošača jasne, lako razumljive i uočljive. Osim toga, za ocjenjivanje transparentnosti sporne ugovorne odredbe odlučno je je li tuženik ispunio svoju zakonsku obvezu iz članka 173. stavka 3. točka 3. Zakona o bankama („Narodne novine“ br. 84/02) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, odnosno je li tuženik upoznao tužiteljicu s podacima o uvjetima pod kojima se mogu mijenjati stope redovne i zatezne kamate tijekom korištenja, odnosno otplate kredita. Takve informacije također mogu potrošaču ponuditi objektivan pokazatelj o financijskim posljedicama koje proizlaze iz primjene promjenjive kamatne stope.

15. Odluka iz točke II. izreke ovoga rješenja utemeljena je na članku 166. stavku 3. ZPP.

Zagreb, 18. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek