Poslovni broj: Us II-277/2025-6
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja HP-Hrvatska pošta d.d., OIB: 87311810356, Velika Gorica, Poštanska ulica 9, protiv tuženika Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, OIB: 68011638990, Zagreb, Trg žrtava fašizma 3, uz sudjelovanje zainteresirane osobe DL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi prava na pristup informacijama, na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-008-07/25-01/670, URBROJ: 401-01/11-25-6 od 21. listopada 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika od 21. listopada 2025., točkom 1. izreke, poništeno je rješenje trgovačkog društva HP-Hrvatska pošta d.d., KLASA: 008-01/25- 01/01, URBROJ: HP-002-07/1-25-2 od 16. lipnja 2025. Točkom 2. izreke djelomično je odobreno DL pravo na pristup preslici: - dokumenta „Rekapitulacija dohotka“ koji sadrži podatke za D Č i ČL, na način da se učine dostupnima podaci sadržani u stupcima redni broj, Prezime i ime, Tip ugovora i Ukupni trošak, dok se u odnosu na sadržaj preostalih stupaca zahtjev za pristup informacijama odbija; - dokumenta „Rekapitulacija dohotka“ koji sadrži podatke za ŽL i AL, na način da se učine dostupnima podaci sadržani u stupcima redni broj, Prezime i ime, Tip ugovora i Ukupni trošak, dok se u odnosu na sadržaj preostalih stupaca zahtjev za pristup informacijama odbija. Točkom 3. izreke naloženo je trgovačkom društvu HP-Hrvatska pošta d.d. da postupi sukladno točki 2. izreke rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti rješenja. Točkom 4. izreke predmet je vraćen trgovačkom društvu HP-Hrvatska pošta d.d. na ponovni postupak u dijelu koji se odnosi na dostavu podataka o naknadama putnih troškova osobama u 2024. godini.
2. Tužitelj tužbu podnosi radi povrede pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je prvostupanjskim rješenjem od 16. lipnja 2025. odbio zahtjev za pristup informacijama podnositelja, a tuženik je odlučio o žalbi podnositelja na način da je djelomično odobrio podnositelju pravo na pristup informacijama. Navodi da je pravna osoba koja ne predstavlja tijelo državne vlasti niti bilo kakav oblik organizacije koji je financiran iz državnog proračuna nego je po svojem pravnom obliku trgovačko društvo koje se primarno financira iz vlastitih obrtnih sredstava te, s obzirom na navedeno da zatražena informacija predstavlja poslovnu tajnu sukladno Zakonu o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti, u vezi s Pravilnikom o poslovnoj tajni tužitelja. Smatra da bi otkrivanje iste moglo dovesti do zloupotrebe u slobodnom tržišnom natjecanju. Ističe da je tuženik zanemario činjenicu da se tražene informacije odnose na poslovno osjetljive podatke, a u obrazloženju tuženik nije naveo razloge zbog koji smatra da podaci koje je naložio da se otkriju podnositelju ne predstavljaju poslovnu tajnu tužitelja, odnosno nije obrazložio zašto smatra da ne mogu nastati štetne posljedice za gospodarske interese pravne osobe, odnosno tužitelja. Navodi da se otkrivanjem traženih informacija direktno izlaže povredi ugovornih obveza o tajnosti podataka, čime bi odgovarao za nastalu štetu. Smatra da podnositelj u svom zahtjevu za pristup informacijama ničim nije dokazao da je u konkretnom slučaju riječ o raspolaganju javnim sredstvima. Navodi da je jedini ispravan i zakoniti način postupanja bio odbiti zahtjev za pristup informacijama obzirom da se radi o poslovnoj tajni društva. Ističe da dostavljanje podataka o troškovima ugovora o djelu s fizičkim osobama danim podnositelju smatra neprihvatljivim jer je riječ o zaštićenim osobnim podacima iz članka 4. točke 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje: Opća uredba o zaštiti podataka). Navodi da je proveo test razmjernosti i utvrdio kako se tražene informacije ne odnose na državnu sigurnost, zdravlje građanstva, pitanje obrane, kao niti druga slična pitanja koja bi se mogla smatrati kao pitanja od visokog značenja i interesa za širu javnost. Stoga je zaključio da ne prevladava interes javnosti nad interesom zaštite osobnih podataka. Poziva se na članak 4. Opće uredbe o zaštiti podataka te zaključuje da je osporeno rješenje nezakonito. Predlaže poništiti rješenje tuženika u točkama 1., 2. i 3. i da se naloži tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka uvećane za zateznu kamatu. U troškovniku traži sudsku pristojbu.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da navodi iz tužbe nisu osnovani. Ostaje kod osporavanog rješenja u cijelosti iz razloga navedenih u obrazloženju toga rješenja. Navodi u bitnome da je osnovna djelatnost koju obavlja tužitelj pružanje poštanske usluge kao univerzalne usluge koja se obavlja kao javna usluga sukladno zakonodavstvu Europske unije i Republike Hrvatske. Poziva se na Zakon o upravljanju državnom imovinom, točku 2. Odluke o pravnim osobama od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku te ističe da je tužitelj pravna osoba u stopostotnom vlasništvu Republike Hrvatske pa je sukladno članku 5. stavku 1. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama tužitelj tijelo javne vlasti i raspolaže javnim sredstvima. Upire na presudu ovog Suda, poslovni broj: Us II-126/2020 u kojoj je tužitelj podnio tužbu, a iz koje presude proizlazi da se ovaj Sud pozvao na sudsku praksu u vezi raspolaganja javnim sredstvima i na članak 16. stavak 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Tuženik zaključuje da informacije koje je zainteresirana osoba zatražila ne mogu predstavljati poslovnu tajnu. Poziva se i na niz ovosudnih presuda iz kojih proizlazi da, kao i u predmetnom slučaju, tražene informacije ne predstavljaju poslovnu tajnu, već preteže javni interes u odnosu na zaštićene interese te trebaju biti javno dostupne. Smatra da je nejasna upornost tužitelja u ograničavanju prava na pristup informacijama, imajući na umu i praksu tuženika i praksu ovoga Suda. Smatra nejasnim zašto tužitelj smatra osporavano rješenje nezakonitim u vezi otkrivanja osobnih podataka o imenima i prezimenima osoba kojima su uplaćena sredstva na temelju autorskih ugovora. Ponavlja izreku osporavanog rješenja, kako u vezi odobrenih podataka podnositelju zahtjeva, tako i u vezi vraćanja tužitelju predmeta na ponovni postupak u odnosu na putne troškove u 2024. godini. Ostaje kod osporavanog rješenja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Zainteresirana osoba DL, iako pozvan, nije dostavio odgovor na tužbu.
5. Tužitelju je dostavljen odgovor tuženika na tužbu na temelju članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. – dalje: ZUS).
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Prema obrazloženju osporavanog rješenja tuženika zainteresirana osoba je zahtjevom za pristup informacijama od 2. lipnja 2025. od prvostupanjskog tijela zatražila informacije: imena i prezimena osoba kojima su isplaćene naknade na temelju ugovora o djelu tijekom 2024., iznos isplaćenih naknada po pojedinačnom primatelju, imena i prezimena osoba kojima su isplaćene naknade putnih troškova tijekom 2024. i iznos isplaćenih naknada po pojedinačnom primatelju.
8. Prvostupanjsko je tijelo (tužitelj) odbio zahtjev podnositelja na temelju članka 23. stavka 6. točke 2. u vezi članka 15. stavka 2. točaka 2. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, 25/13., 85/15. i 269/22. – dalje: ZPPI). U obrazloženju prvostupanjskog rješenja u bitnome je, među ostalim, navedeno da se traženi podaci u smislu Pravilnika o poslovnoj tajni smatraju poslovnom tajnom sa zaštićenim pristupom, da je u provedenom testu razmjernosti utvrđeno kako tražene informacije nisu od značenja i interesa za širu javnost.
9. Tuženik se u osporavanom rješenju poziva na niz ovosudnih odluka prema kojima se i u slučaju Hrvatske pošte radi o raspolaganju javnim sredstvima pa u smislu članka 16. stavka 3. ZPPI-a nije potrebno provoditi test razmjernosti već je informacije potrebno dati bez provođenja istog (npr. Us II-157/2025). Tuženik se pozvao na članak 15. stavak 5. ZPPI-a u vezi prikrivanja podataka (točka 2. izreke rješenja). U osporavanom rješenju tuženik je detaljno obrazložio kako Pravilnik o poslovnoj tajni nije iznad Zakona o pravu na pristup informacijama, pozvao se na Zakon o zaštiti tajnosti podataka, na Opću uredbu o zaštiti podataka, te je zaključio da osobe koje ulaze u ugovorni odnos s tijelom javne vlasti, odnosno kojima tijelo javne vlasti vrši određene isplate, moraju biti svjesne da njihovi podaci, kao što su podatak o imenu i prezimenu i isplaćenom iznosu, mogu biti predmet zahtjeva za pristup informacijama. U vezi traženih podataka o plaćenim putnim troškovima tuženik je predmet vratio na ponovni postupak s detaljnom uputom prvostupanjskom tijelu kako treba odlučiti o tom dijelu zahtjeva.
10. Prema ocjeni ovoga Suda, tužitelj tužbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost osporavanog rješenja tuženika.
11. Naime, osporavano rješenje doneseno je u granicama zakonom propisanih ovlasti tuženika, koji je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, obrazložene u smislu članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21.), pa ovaj Sud nije našao osnove rješenje tuženika ocijeniti nezakonitim. Ovo osobito imajući na umu da tužitelj pravilnost osporenog rješenja pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je to rješenje utemeljeno, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog prava, što nije od utjecaja na drugačije rješenje ove stvari.
12. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora je odbijen sukladno članku 147. stavku 1. i članku 148. stavku 2. ZUS-a (zahtjev nije specificiran).
13. Napominje se da je člankom 19. stavkom 1. ZPPI-a propisano da se na pristup informacijama u postupcima pred tijelima javne vlasti ne plaćaju upravne i sudske pristojbe.
14. Slijedom navedenog je, na temelju članka 116. stavka 1. i članka 147. stavka 1 ZUS-a, odlučeno kao u izreci presude.
U Zagrebu 18. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Mira Kovačić
