REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-263/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Damir Primorac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Primorac i partneri d.o.o. Split protiv tuženika ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnice Nada Milić, odvjetnica u Zagrebu i Sandra Russo Zelenović, odvjetnica u Splitu, zbog smetanja posjeda, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1594/2024-2 od 15. rujna 2025., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-134/2023-31 od 14. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1594/2024-2 od 15. rujna 2025., kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-134/2023-31 od 14. kolovoza 2024.
2. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravna pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:
„1. Je li nužno u podnesenoj žalbi izrijekom naznačiti bitnu povredu odredaba parničnog postupka, konkretno bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a, ako iz sadržaja žalbe nedvojbeno proizlazi da se žalba podnosi iz tog žalbenog razloga jer se ukazuje na proturječnosti i nedostatke zbog kojih se odluka ne može ispitati i je li žalbeni sud bio dužan očitovati se o počinjenju navedene povrede od strane prvostupanjskog suda?
2. Je li time što se drugostupanjski sud nije očitovao na žalbene razloge tužitelja, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo tužitelja na obrazloženu sudsku odluku i pravično suđenje?
3. Je li kod pružanja posjedovne zaštite od samovlasnog smetanja posjeda nekretnine nužno utvrditi da je tužitelj samovlasno smetan oduzimanjem posjeda ili bitno ograničen u posjedu (kao što je to kod smetanja suposjeda) ili je pak dostatno utvrditi uznemiravanje u posjedu kao samovlasno smetanje?
4. Je li drugostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a kada nije odgovorio na žalbene razloge i nije naveo obrazloženje i jasne razloge o odlučnim činjenicama u postupku radi pružanja posjedovne zaštite, osobito o tome je li tuženik na način opisan u tužbi uznemirio tužitelja u posjedu nekretnine (bez obzira što mu posjed nije oduzeo) i je li time počinio samovlasno smetanje?“
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Polazeći od odredbe članka 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Glede postavljenih pitanja, iz njihovog sadržaja razvidno je da odgovor leži u okolnostima konkretnog slučaja i prirode samog spora. U parnici zbog smetanja posjeda predmet postupka je posljednje stanje posjeda, čin smetanja i uspostava posjedovnog stanja. Obzirom su utvrđenja nižestupanjskog suda na temelju činjenica navedenih u tužbi, kao i provedenog postupka, da okolnosti u ovom predmetu ne predstavljaju čin smetanja posjeda predmetnog stana na temelju kojih bi sud trebao tužitelju pružiti posjedovnu zaštitu u ovom postupku. Stoga ne postoje uvjeti zbog kojih bi ovaj sud odgovarajući na postavljena pitanja mogao donijeti važnu odluku sa procesnopravnim učinkom, koja bi u budućim postupcima nižim sudovima služila kao uputa kako postupati u istim ili bitno istim procesnim situacijama pa se time niti ne radi o važnom pravnom pitanju.
6. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci rješenja pod točkom I.
7. Nadalje, tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu nije učinio vjerojatnim da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014, dalje: Ustava RH) i člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori poslovni broj 18/97,6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17, dalje: Konvencije) navedena u prijedlogu za dopuštenje revizije. Međutim, nižestupanjske odluke su obrazložene i ne mogu se po ocjeni ovog suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima.
8. Stoga je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu koji je koncipiran u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP-a na temelju odredbe članka 389.a stavka 4. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 18. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
