REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5667/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Šutalo, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Glavaš & Šutalo u Vinkovcima, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, OIB 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul&Petrinović u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž -3643/2025-2 od 9. rujna 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-295/2023-23 od 26. lipnja 2025., u sjednici održanoj 18. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se tužitelju GF podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3643/2025-2 od 9. rujna 2025. u dijelu pod točkom II. izreke kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-295/2023-23 od 26. lipnja 2025. pod točkom III. izreke i odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose preplata na ime utvrđenih ništetnih odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF, tekućih od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do dana 30. rujna 2015., radi pravnog pitanja koje se u bitnom svodi na sljedeće:

„Ima li potrošač (tužitelj), unatoč tome da je sklopio sporazum s bankom (tuženikom) te proveo konverziju na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15. - dalje: ZIDZPK), pravo na isplatu zateznih kamata obračunatih na pojedine preplaćene iznose po osnovi ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, a koje su odredbe utvrđene ništetnima?“.

II. Odbija se prijedlog tuženika Addiko Bank d.d. za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

III. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika Addiko Bank d.d. u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

IV. O troškovima nastalim u povodu prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P - 295/2023-23 od 26. lipnja 2025., pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je ništetan Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava broj 5140030242-27000050321/2005 od 23. studenoga 2005., te da niti ne proizvodi pravne učinke sklopljen između Slavonske banke d.d. Osijek, kao pravnog prednika tuženika (kao kreditora) i tužitelja (kao korisnika kredita) solemniziran dana 24. studenoga 2005. godine od strane javnog bilježnika Nikole Vulića iz [adresa] broj OU-21/05.

Pod točkom II. izreke utvrđena je ništetnom odredba članka 3. Ugovora o kreditu broj 5140030242-27000050321/2005 od 23. studenoga 2005. kojom se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za valutu ugovora CHF, odnosno primjena valutne klauzule (otplate mjesečnih rata vezanu uz tečaj CHF na dan plaćanja mjesečnog otplatnog iznosa ugovorenog u anuitetima) tijekom trajanja otplate po predmetnom Ugovoru o kreditu broj 5140030242-27000050321/2005 od 23. studenoga 2005., a pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odrede o valutnoj klauzuli izvrši isplatu novčanog iznosa od 3.738,96 eura sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos (pobliže naveden u izreci) od dospijeća do isplate.

Pod točkom IV. izreke utvrđena je ništetnom odredba članka 6. navedenog ugovora o kreditu o naplati naknade za obradu zahtjeva, pod točkom V. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju s naslova povrata naplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o naknadi za obradu zahtjeva izvrši isplatu novčanog iznosa od 1.010,00 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 25. studenoga 2005. do isplate, a pod točkom VI. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 2.211,19 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. lipnja 2025. do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž - 3643/2025-2 od 9. rujna 2025. pod točkom I. izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II., IV. i V. izreke, a pod točkom II. izreke preinačena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom III. i VI. izreke na način da je odbijen tuženi zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži isplatiti tužitelju s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplata iznosa od 3.738,96 EUR-a s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos (pobliže naveden u izreci drugostupanjske odluke) od dospijeća do isplate, a pod točkom III. izreke je određeno da svaka stranka snosi svoj trošak. Pod točkom IV. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke, pod točkom V. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 220,43 EUR, u roku od 15 dana, a pod točkom VI. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu tužitelja.

3. Tuženik je u odgovoru na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije predložio da se prijedlog tužitelja odbaci kao nedopušten, te je zatražio trošak sastava odgovora.

3.1. Tužitelj nije podnio odgovor na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

U odnosu na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije

4. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja šest pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja se u bitnom svode na pitanje navedeno u izreci ovog rješenja i tvrdi da je pobijana presuda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem ovog suda o navedenim pitanjima, kao i da sudska praksa revizijskog suda kao i viših sudova nije jedinstvena. Pritom ukazuje na odluke ovog suda primjerice Gos-1/2019-36, Rev- 2868/2018-2, Rev-1096/2022 i dr. te na više odluka drugostupanjskih sudova.

5. Prijedlog tužitelja je dopušten.

6. Postupajući prema odredbi čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 , 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), ocijenjeno je da su pravna pitanja naznačena u prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije koja se u bitnom svode na pitanje navedeno u izreci ovog rješenja, važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je shvaćanje u pobijanoj presudi suprotno shvaćanju ovog suda izraženom u odlukama ovog suda broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022., Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025. i Rev-9/2025-2 od 15. srpnja 2025.

7. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja pod toč. I., a u odnosu na ostala postavljena pitanja uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a.

U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije

8. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik predlaže da se dopusti revizija radi postavljenih pravnih pitanja kako slijedi:

„1. Je li počinjena bitna povreda odredbi iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ako se ne dosude troškovi postupka stranci koja u cijelosti uspije u sporu?

odnosno

Je li počinjena bitna povreda odredbi iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 4. Zakona o parničnom postupku kada je sud primijenio pravila o djelomičnom uspjehu u sporu u situaciji kada je jedna stranka u cijelosti uspjela u sporu?

2. Je li počinjena bitna povreda odredbi iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku kada je odluka o troškovima postupka utemeljena na činjenici da o određenom pravnom pitanju ne postoji ustaljena i jedinstvena sudska praksa?“.

8.1. Tuženik smatra da pitanja koja postavlja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a ZPP.

8.2. U prijedlogu je tuženik naveo da su mu pobijanom odlukom povrijeđena ustavna prava i to pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'' broj 56/90, 135/97, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 13. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine - Međunarodni ugovori", br. 18/97, 6/99, 14/02,13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija), te pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava i 6.1. Konvencije.

9. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

9.1. Navedeno stoga što postavljena pitanja predstavljaju prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo je propisala odredba čl . 385.a st. 1. ZPP. Naime, pitanja kojima se ističe bitna povreda odredaba parničnog postupka nisu sama po sebi razlog za dopuštenje revizije, jer čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, zbog čega nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Pri tom u odnosu na prvo postavljeno pitanje valja reći i to da tim pitanjem tuženik polazi od pogrešne pretpostavke da je u predmetnom postupka jedna stranka uspjela u cijelosti u sporu.

9.2. Osim toga, navedena pitanja nisu važna ni stoga što u odnosu na postavljena pitanja tuženik nije naveo odgovarajuće razloge važnosti.

10. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučio kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

11. Nadalje, u odnosu na navode tuženika da je došlo do povrede prava na djelotvoran pravni lijek te prava na pravično suđenje, valja odgovoriti da čl. 13. i čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 18. st. 1. i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

11.1. U svojim odlukama, nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje.

11.2. Pritom u odnosu na navode o povredi prava na djelotvorno pravno sredstvo zajamčeno čl. 13. Konvencije, treba reći da iz obrazloženja pobijane drugostupanjske odluke proizlazi da je tuženik na raspolaganju imao žalbu kojom se i koristio, pa činjenica da tuženik nije u cijelosti uspio u sporu ne čini to pravno sredstvo nedjelotvornim.

12. Stoga, s obzirom da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu pobijanom odlukom povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom i to ustavno pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava), i da bi mu bilo povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno čl. 6. Konvencije, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek (čl. 18. st. 1. Ustava i čl. 13. st. 1. Konvencije) valjalo je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije tuženika u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP, tj. u pogledu pozivanja na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

13. Odluka o naknadi troška nastalog u povodu prijedloga za dopuštenje revizije, ostavljena je, u smislu odredbe čl. 166. ZPP, za konačnu odluku u ovoj pravnoj stvari (točka IV. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 18. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić